Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Ljudska prava na švedski način

HR days 2006HR days 2006Baveći se ljudskim pravima i insistirajući na njihovom poštovanju na Balkanu, skeptici su me često pitali „A da li je to sve isto tamo u Švedskoj?" i „A ko tamo plaća one koji se bave ljudskim pravima ?"

Posle vožnje do Beograda i Stockhoma sa kompanijom koja je malo više nacionalni (sve je u bojama zastave, ćirilica je počela da vrišti i iz JATove revije, a stjuardese se ponašaju kao da smo zajedno čuvali ovce), a mnogo manje autoprevoznik, stigao sam u Stockholm. Veoma ljubazni policajac je posle više minuta proveravanja mog pasoša i vize, zahtevao da vidi i povratnu kartu, iako imam vizu na godinu dana. Verovatno bih ga upitao za detalje te provere, ali sam baš žurio. Kolege me čekaju i pre odlaska u Malme na „Human Rights Forum", idemo na jedan seminar koji organizuje RFSL (glavna organizacija koja se bavi LGBT pravima).

Već na samom početku vidim razlike u odnosu na zemlje Balkana. Skup o gay pravima se ne održava na nekoj NN lokaciji, podrumu ili nekom alternativnom mestu, već u Parlamentu Švedske. Sala je skroz puna. Niko od prisutnih nije tu zato što MORA, već što ga zanima (u Srbiji znam jako malo ljudi koji dolaze zato što ih neka tema zanima). Uglavnom su tu ljudi iz vlade, vladinih agencija, Parlamenta, a iz nekoliko nevladinih organizacija je došlo po nekoliko ljudi. Vidi se da ljude zanima jer niko ne odlazi na pauzi, svi postavljaju pitanje tokom sesija i prilaze govornicima na pauzi da ih pitaju još ponešto. Tri žene su na početku govorile o tome gde su danas LGBT prava u Švedskoj i u svetu,a najzanimljivija je svakako bila aktivistkinja iz Južne Afrike, gde su pre par nedelja legalizovane istopolne zajednice. Odlazeći, zamišljao sam nešto slično u Parlamentu Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije. Sem „Obraza" i navijača Rada koji bi sigurno došli i još par nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima nisam siguran da bi se neko iz vlasti ili političkih partija pojavio.

Uveče odlazimo u Malme na „Human Rights Forum". Bio sam i na prošlogodišnjem koji je bio u Stockholmu. Koncept je vrlo jednostavan ali zanimljiv - u toku dva dana na jednoj lokaciji se održavaju dvosatni seminari o najrazličitijim temama koje se tiču ljudskih prava. Seminari se održavaju paralelno, tako da u svakom trenutku imate 11 seminara, pa možete da birate. Ali možete izabrati samo jedan u jednom od termina (logično, zar ne). Teme su najrazličitije - od domaćih: antisemitizam, netolerancija, odnos prema imigrantima, diskriminacija itd pa do onih svetskih tema: Kina, Irak, Izrael/Palestina, Gvantanamo itd. Neki seminari su na engleskom, drugi na švedskom, ali su ove godine svi veoma posećeni.Ove godine o Balkanu nije bio baš nijedan (prošle godine je jedan jedini o Balkanu bio slabo posećen).

Otvaranje ali i mnogi seminari su u crkvama. Dobro ste pročitali - u crkvama. U Švedskoj je naime sasvim suprotno od Balkana - crkve veoma mnogo promovišu ljudska prava, jednakost i solidarnost. „Caroli" crkva je zaista ogromna, sa orguljama, ogromnim stubovima i svim onim što ste videli u filmovima. Rekli su mi da je bilo oko 1.000 ljudi prema podacima koje imaju. Bitan podatak za sve nas - učešće na seminaru se PLAĆA, znači nema donatora i sličnih stvari. Organizatori su razne nevladine i vladine organizacije, političke partije i udruženja, ali svako od njih snosi samo deo troškova nekog seminara koji organizuje. Ne znam za ovu godinu, ali prošle godine je jedan dan prisustva na seminaru bio 50 EUR.

Prvi seminar na kome sam bio je počeo prikazivanjem filma o Gvantanamo bazi (američki vojnici je zovu GITMO). Taj dokumentarni film je rađen pune tri godine i dva momka su prešla pola sveta za razne izjave koje su relevantne. U filmu često puštaju i telefonske razgovore sa onima koji su odbili da daju izjave i još mnogo toga. Pravo istraživačko novinarstvo. Film delimično prati priču jedinog Šveđanina koji je 2 godine bio zatvoren u bazi. Posle filma je autorima postavljeno dosta pitanja, ali obzirom da su Šveđani vrlo striktni u pogledu satnice, nije baš bilo puno vremena za diskusiju.

Drugi seminar na kome sam ja bio, govori o „Combatants for peace" - grupi koja pokušava da doprinese okončanju izraelsko-palestinskog sukoba. Gosti su bili dvojica momaka (sa obe „strane" po jedan) koji se trude da rade na „boljoj budućnosti". Ono što mi je bilo upadljivo je da ne koriste reči tipa „terorizam" i pokušavaju da objasne razloge i moguća rešenja. Inače, Al Hamri je Palestinac koji je u izraelskom zatvoru proveo 4,5 godine, a Or Tomer je nekada radio izraelski vojsku. Sada rade zajedno - za mir ! Naravno da je i ovaj seminar bio veoma posećen sa gomilom pitanja i onim famoznim „Kako Švedska i EU mogu da pomognu ?"

Treći seminar na kome sam bio je posvećen međunarodnih konvencijama odnosno teškoćama u implementaciji. Svakako veoma zanimljiva tema za sve zemlje u tranziciji. Međutim, zaključak svih (pa čak i dvojice prisutnih političara) je da nigde u svetu nema primene bilo koje konvencije ili međunarodnog dokumenta, ukoliko nema pritiska i zahteva od strane civilnog društva (oni tu ubrajaju NGO, intelektualce, novinare, sindikate itd).

Drugog dana ujutru, govorila je Susan Nathan, aktivistkinja iz Izraela koja je naprosto odbila da živi onako kako njena zajednica očekuje. Žena koju su vaspitavali kao cionistu, shvatila je da država nije samo „država jednog naroda" i odlučila da živi u mestu Tamra, koje je arapsko mesto sa 25.000 stanovnika. Sada se bavi ljudskim pravima.

Posle ručka (ručak je brz, samo sat vremena), govorio sam zajedno sa Voke Ighorodje, koordinatorom afričke koalicije za Međunarodni krivični sud (za one koji ne znaju, sud se takođe nalazi u Hagu, ima mandat da sudi najvišim zvaničnicima optuženima za zločine protiv čovečnosti, genocid i kršenja pravila i običaja ratovanja). Sa nama je govorila i predstavnica Ministarstva spoljnih poslova (lepo je kad vidiš da je neka vlada osetljiva na kritike i kada govori kroz argumente, a ne demagoški). Ceo seminar se gotovo uopšte ne tiče Švedske, ali je na njemu bilo oko 250 ljudi i niko nije izašao niti sam video da je nekom dosadno. Puno pitanja o Balkanu, istragama u Africi, ali opet malo vremena za odgovore.

Zatvaranje je posvećeno Ani Politovskajoj. Posle minuta ćutanja, govorile su Ludmila Alekseeva, žena koja je pre 30 godina učestvovala u osnivanju prvog Helsinškog odbora u Moskvi (inače, ona sada ima preko 70 godina i još uvek je aktivna) i Madina Magomadova iz organizacije „Majke Čečenije". Bilo je dosta govora o Putinovoj Rusiji. Baš tog dana stigle su dve alarmantne vesti. Jedna je bila na B92 o smrti Litvinenka u Londonu, a druga je neprodužavanje dozvole za rad organizaciji koja se bavi zastupanjem porodica otetih, nestalih i ubijenih u Čečeniji pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

Zbog jezika nisam bio ni ja jednom od „švedskih seminara". Kolege mi kažu da je tamo mnogo burnije i da ima više pitanja, „pritisaka na vlast" itd. Uveče dolazim u hotel i čitam Jelenin blog o predstavljanju „Tišine u Abardarevoj" i Biljanin o BIA. Vidim da smo mnogo bliže „Putinovoj Rusiji" nego nekoj skandinavskoj zemlji.


Kad bi ljudska prava bila

Kad bi ljudska prava bila ovde ponudjena cak i na svedskom stolu, nasli bi se oni koji bi taj sto prevrnuli.


Pitanja?

Koja su bila pitanja o Balkanu?
O cemu je pricala predstavnica Ministarstva Spoljnih poslova?
O cemu je pricao Voke Ighorodje?

Hvala

http://www.belgrade.org.yu/


Pitanja o Balkanu su se

Pitanja o Balkanu su se najviše odnosila na zaključivanje Bilateralnih sporazuma sa USA o neisporučivanju njenih građana. Neke države su potpisale, neke i ratifikovale, a Crna Gora, Kosovo, Srbija i Hrvatska nisu ni jedno ni drugo. EU traži da se sporazum ne potpisuje i tu su vrlo principijelni, ma koliko ovde neki ne verovali u to.

Predstavnica švedskog Ministastva je uglavnom pokušavala da objasni kako oni pomažu stalnom sudu na svaki mogući način i pitala šta još da urade.

Voke je govorio o ratifikaciji Rimskog statuta u zemljama Afrike i o istragama koje su tamo otvorene. Svi ste verovatno čuli za istrage u Kongu i Sudanu. Uskoro će biti i optužnica.


Po Vasem misljenju...

...sta bi trebalo uciniti? S obzirom da tezimo ka uclanjenju u EU, treba li potpisivati sporazum sa USA?

http://www.belgrade.org.yu/


Naravno da NE TREBA

Naravno da NE TREBA potpisivati sporazum sa USA. Poenta Medjunarodnog krivicnog suda je uspostavljanje univerzalne jurisdikcije, tako da ako neko u buducnosti bude kriv za bilo koji ratni zlocin, ne moze nigde da se sakrije.

USA trazi da se tim bilateralnim sporazumom neka zemlja obaveze da nece hapsiti i isporucivati njene drzavljane. Naravno, USA kaze da ce sama da kazni eventualne pocinioce. Znaci, ne treba prihvatati taj sporazum, mada dosta zemalja u svetu to cini.

Na toj liniji lezi spor izmedju EU i USA oko ICC


Extradicija ICC

pre

Quote:
Pitanja o Balkanu su se najviše odnosila na zaključivanje Bilateralnih sporazuma sa USA o neisporučivanju njenih građana. Neke države su potpisale, neke i ratifikovale, a Crna Gora, Kosovo, Srbija i Hrvatska nisu ni jedno ni drugo. EU traži da se sporazum ne potpisuje i tu su vrlo principijelni, ma koliko ovde neki ne verovali u to.

Moje je stanoviste i predlog, da se extradicija stranih drzavljana ICC (Medjunarodnom Krivicnom Sudu) i ma kakvim buducim medjunarodnim sudovima koji mogu biti osnovani regulise posebnim zakonom prema kome bi se mogli izruciti samo drzavljani onih drzava koje priznaju jurisdikciju tih sudova. U tom slucaju nikavi bilateralni sporazumi sa USA nisu potrebni.

U ovom smislu pitanje da li neka drzava priznaje jurisdikciju ICC je reseno u Clanu 11 Rimskog statuta:

Article 11
Jurisdiction ratione temporis
1. The Court has jurisdiction only with respect to crimes committed after the entry into force of this Statute.
2. If a State becomes a Party to this Statute after its entry into force, the Courtmay exercise its jurisdiction only with respect to crimes committed after the entry into force of this Statute for that State, unless that State has made a declaration under article 12, paragraph 3.

Clan 12 daje prednost teritoriji na kojoj se zlocin odigrao u odnosu na drzavljanstvo pocinioca sto je izgleda i problem USA. Dakle, ovakav zakon bi ogranicio nadleznost ICC u slucaju da se trazi izrucenje lica na koje se odnosi Stav 2 clana 12, a cije maticne drzave nisu ratifikovale Statut ICC:

Article 12
Preconditions to the exercise of jurisdiction
1. A State which becomes a Party to this Statute thereby accepts the jurisdiction of the Court with respect to the crimes referred to in article 5.
2. In the case of article 13, paragraph (a) or (c), the Court may exercise its jurisdiction if one or more of the following States are Parties to this Statute or have accepted the jurisdiction of the Court in accordance with paragraph 3:
(a) The State on the territory of which the conduct in question occurred or, if the crime was committed on board a vessel or aircraft, the State of registration of that vessel or aircraft;
(b) The State of which the person accused of the crime is a national.
3. If the acceptance of a State which is not a Party to this Statute is required under paragraph 2, that State may, by declaration lodged with the Registrar, accept the exercise of jurisdiction by the Court with respect to the crime in question. The accepting State shall cooperate with the Court without any delay or exception in accordance with Part 9.

Ali to ogranicenje bi bilo principijelnije od nekakvih bilateralnih sporazuma sa USA za koje mislim da ih niposto ne treba potpisivati.


Dragi corn mouth,

I ako bih mogla da potpisem bar 90% Vasih komentara koje sam do sada procitala ovde se ozbiljno ne slazemo!
Prvo, nije mi jasno kakvim bi to “zakonom” mogli da (univerzalno?) ogranicite (ma koju) medjunarodnu obavezu koju su odredjene drzave preuzele?
Zemlje clanice ICC su ratigfikovale Rimski Statut i time se obavezele na njegovu primenu (sto podrazumeva i obavezu predaje optuzenih lica ovom Sudu). Unutrasnjim zakonima se ovako preuzeta obaveza ne moze ograniciti, a ne mogu se ni preuzimati druge medjunarodne obaveze koje bi bile u suprotnosti sa Statutom (US legitimnost svojih bilateralnih sporazume bazira na cudnom i ozbijno osporavanom tumacenju, ali ipak tumacenju Statuta, koje navodno pokazuje da sporazumi nisu u suprotnosti sa njim), i na kraju, sto je veoma bitno, sam Statu ne dozvoljava rezervacije. Ostaje jedino da se izmeni Statu. Medjutim, takva izmena Statuta bi toliko obesmislia postojanje ove institucije, da bi, uz sve probleme sa kojima se inace susrece (videti npr. komentar Spanske inkvizicije) na poctku svog rada, on samo mogao da prestane da postoji.
Naime, ICC ima jurisdikciju nad zlocimina (opet iz svoje nadleznosti) pocinjenim:
1) na teritoriji drzave clanice – znaci, to mogu biti i drzavljani drzave ne-clanice koji su na teritoriji drzave clanice izvrsili te zlocine i tako “pali” pod jurisdikciju Suda.
2) ukoliko drzavljanin zemlje clanice izvrsi zlocin iz nadleznosti Suda (bilo gde)
3) ukoliko Savet bezbednosti UN, koristeci ovlascenja iz glave VII Povelje UN (sto smo u praksi videli sa dva ad-hoc suda), umesto da osniva novi ad-hoc sud, drzavu ne-clanicu, staviti pod nadleznost ICC.

Vi predlazete da se iz Statuta izbaci obaveza izrucenja u slucajevima kada su pod jurisdikciju Suda stavljeni drzavljani drzava ne-clanica sto je besmisleno blokiranje rada ovog Suda u buducnosti. Sami smo svedoci problema koji prate proces izrucenja optuzenih, i koliko je tesko jednom medjunarodnom sudu, uz svu mogucu medjunarodnu podrsku da to ostvari. Kakvu bi buducnost ovako u startu hendikepiran ICC imao? Ovaj Statut mu i onako daje minimalan okvir, kompromis postignut nakon mukotrpnih pregovora (tokom kojih je upravo na insistiranje US mnogo ogranicenja uvedeno). Pitanje je naravno koliko bi mnoge drzave clanice bile motivisane da to i ostanu u slucaju ovakve izmene (sve to hipoteticki gledano kada bi se izvela komplikovana procedura izmene Statuta).
S postovanjem,
Anna B.


Eto Anna B. objasnila si

Eto Anna B. objasnila si coveku sve sto treba hehehe


Gorane,

cekala sam da ti kao domacin to uradis, ali nista...
Inace, ponavljam, CM je jedan od mojih omiljenih "blogera", tako da iskreno ne verujem da je on protivnik naseg dragog ICC-a.


...

Nikako protivnik :)
Tema mi je vrlo interesantna. Svojevremeno, kad su zemlje u okruzenju potpisivale Bilateralni sporazum sa USA sam u jednoj prepisci na siteu GSS izneo isti predlog ali, na zalost, g-din Svilanovic nije imao vremena da ideju detaljnije prokomentarise. Sad koristim priliku, kad je vec rec o ICC, da sa upucenijima diskutujem na istu temu, koja je cini mi se potpuno van fokusa srbijanske javnosti iako veoma vazna. Poz.CM.


Ups,

Gorane.. izbrisi molim te ovo... komentar se nekako duplirao!


...

"Unutrasnjim zakonima se ovako preuzeta obaveza ne moze ograniciti, a ne mogu se ni preuzimati druge medjunarodne obaveze koje bi bile u suprotnosti sa Statutom"

Draga Anna,
Hvala za kritiku mog predloga. Priznajem, predlog je bio nista drugo nego uopstenje osnovne ideje ponudjenog bilateralnog sporazuma sa USA - podizanje te ideje na nivo principa.

U stvari ono sto je bilo moje pitanje je da li bi princip ne-izrucivanja u slucajevima kada su pod jurisdikciju Suda stavljeni drzavljani drzava ne-clanica rasteretio Sud politickih pritisaka o kojima govori Spanska Inkvizicija. Mislim da dâ u manjoj ili vecoj meri, jer bi transponovao te pritiske tamo gde im je i mesto - na plan kako neku vladu ubediti da prihvati jurisdikciju ICC. U slucaju da je drzavljanin neke drzave koja ne prihvata jurisdikciju ICC pocinio krivicna dela iz nadleznosti ICC, glavno pitanje bi bilo kako tu drzavu naterati da prihvati nadleznost ICC, sto sa radom Suda nema nikakve veze. Tuzilastvo bi moglo prikupljati dokaze i vrsiti pritisak na Medjunarodnu zajednicu, buduci da je nadlezno po teritoriji, da ona dalje izvrsi politicki pritisak na vladu koja stiti optuzene da prihvati jurisdikciju Suda. Dakle, ne radi se mozda bas o ogranicavanju obaveza preuzetih ratifikacijom Statuta, nego o pitanju dostupnosti optuzenih Sudu. Nicim nisam mislio ograniciti jurisdikciju, vec dostupnost organima gonjenja. (da li je mozda ovo sto sam upravo rekao nonsense?)

Ono sto mene interesuje u krajnjoj instanci je nezavisnost ICC od politickih interesa i njegov kredibilitet. U postojecim okolnostima onaj koji iz ma kog razloga ima interes da stiti svoje potencijalno optuzene drzavljane za dela pocinjena na teritoriji iz jurisdikcije Suda "obratice" se Sudu kako bi odlozio podizanje optuznice. U slucaju koji sam ja predlozio taj isti ne bi se "obracao" Sudu, nego bi nastojao da po svaku cenu spreci prihvatanje jurisdikcije Suda od strane svoje vlade. Na to sam mislio kad sam pomenuo rasterecenje Suda od politickih pritisaka.

No, sa druge strane, prihvatam sve argumente koje ste izneli, u smislu da bi takav jedan zakon, nesumnjivo stetio inetresima pravde. Optuzeni koji su de jure dostupni Sudu, de facto bi bili nedostupni.

I bio bih zahvalan ako bi nasli vremena da mi pojasnite ovo:

"Pitanje je naravno koliko bi mnoge drzave clanice bile motivisane da to i ostanu u slucaju ovakve izmene (Statuta)"

Molim da uvazite da nisam pravnik (bavim se prirodnim naukama) tako da sve sto pisem na ovu temu moze vrlo lako biti sasvim pogresno, suvise pojednostavljeno ili moze previdjati vazne cinjenice.

Vase prisustvo (ukljucujem i Gorana, Dragana, Sp.Inkviziciju - ima li nekog novog koga nisam pomenuo?) je pravo osvezenje na blogu. Srdacan pozdrav, CM.


Dragi corn mouth,

Izuzetno mi je dragu da mogu sa nekim da razgovaram o meni tako dragoj i značajnoj temi kao što je ICC! I molim Vas, nemojte misliti da Vas to što niste pravnik čini manje kompetentim da o ovome govorite. U pitanju je medjunarodno pravo i verujte mi, na osnovu dosadašnjeg iskustva i ove kratke prepisk sa Vama mogla bih zaključiti da Vi ovu materiju poznajete bolje nego većina domaćih pravnika.
Elem, prvo ću ponoviti da mi se čini da to što Vi predlažete nikako ne može da se učini „nekim zakonom“, te da je jedina mogućnost koju vidim eventualna izmena Rimskog Statuta (što je moguće nakon sedam godina ali nije ni najmanje jednostavno).
Drugo, čini se veoma izvesnim da se tu radi o ograničavanju obaveza preuzetih Statutom jer on predvidja obavezu svih država članica da isporuče svaku osobu optuženu pred ovim Sudom, dok bi Vaš predlog to sveo samo na osobe koje su državljani zemalja članica.
Moja je lična procena da bi u tom slučaju mnoge drzave članice preispitale svoju odluku da to i ostanu (pitanje je koliko ima smisla ovo što sad pričam, jer ako bi se većina protivila do izmene Statuta ne bi mnoglo ni da dodje, ali recimo da to sada zanemarimo...). Razlog na kome zasnivam ovu procenu je pre svega u to što se iz nekih diskusija ranije vođenih između predstavnika zemalja članica može zaključiti da i sada postoji osećaj da su članice Suda mahom „slabije“ zemlje (naročito nakon što su US povukle svoj potpis sa Statuta). Ono što je ostalo kao jedna od garancija da će Sud ipak imati smisla, bilo je to da u hipotetičkoj situaciji da malu zemlju članicu napadne zemlja ne-članica, ova druga automatski pada pod jurisdikciju Suda. To je prosto jedan pristojan motiv – velika zemlja ne-članica će možda razmisliti pre nego što tako nešto učini jer će se otvoriti mogućnost podizanja optužnica prema njenim državljanima (a još ako se jednog dana, u ovom ili sledećem veku, usvoji definicij agresije...). Izuzetno je značajna i precizirana mogućnost da SB svoja ovlašćenja iz glave VII prosto izvodi stavljanjem određene, zemlje ili zemalja ne-članica pod jurisdikciju Suda. Bojim se da ako ovome naknadno oduzmete faktičku primenjivost, cela priča gubi smisao.
Što se tiče Vašeg početnog pitanja, ili tačnije želje da se umanji uticaj politike na rad Suda – to je najtužniji do priče - ICC je instituija medjunarodnog prava, subjekti medjunarodnog prava su drzave – iz čega se može zaključiti da uticaj politike na rad ove institucije neće (bar ne u skorijoj budućnosti) bitno oslabiti. Pogotovo ne danas, kada je medjunarodno pravo, a posebno medjunarodno krivicno pravo toliko “mlado i krhko”.
Što se širenja kruga zemalja članica tiče i težnji ka univerzalnoj ratifikaciji Statuta (znam da ovo zvuči kao sanjarenje ali eto, ove godine su posle više od pola veka Ženevske konvencije postale univerzanlo ratifikovane!), tu je isto problem ako se krene sa „sužavanjem“ Statuta. Bojim se da bi u tom slučaju tzv. „slabije zemlje“ izgubile motivaciju iz gore navedenih razloga, dok bi tzv. „snažnije zemlje“ prestale ozbiljno da shvataju samo instituciju.
Veliki pozdrav,
Anna B.


Anna Bogdan: "to što Vi

Anna Bogdan: "to što Vi predlažete nikako ne može da se učini „nekim zakonom“, te da je jedina mogućnost koju vidim eventualna izmena Rimskog Statuta (što je moguće nakon sedam godina ali nije ni najmanje jednostavno)."

U svakom slucaju bolje i lakse nego promena rimskog prava.


???

Zokster, ne kapiram? Zar moram stalno da te podsećam da sam ja ipak plavuša!?!
Možda izgleda ovako kako sam napisala da procedura izmene Statuta traje sedam godina? Ne, odnosno to bar nije Statutom predvidjen obavezni vremenski period (što znači da u praksi može da traje i mnogo, mnogo kraće, mnogo duže ili večno). Mislila sam na to da Statut ne sme da se menja prvih sedam godina od stupanja na snagu, a nakon toga može.


Anna, nema veze sa tobom,

Anna, nema veze sa tobom, obicnim sistemom asocijacije dosao sam do mudrog zakljucka da je lakse promeniti Rimski statut nego principe rimskog prava.

"Zar moram stalno da te podsećam da sam ja ipak plavuša!?!"

Pa kad vec insistiras...


Kada je ICC u pitanju

Treba na sve načine insistirati da se nadležnost međunarodnih sudova proširi. Ne treba je ograničavati, pa makar to trenutno izgledalo nedelotvorno. Činjenica je da su i SAD svojim ogromnim pritiskom na države za potpisivanje BIA na neki način mobilisale nevladine organizacije u celom svetu da se još jače založe za ICC. Druga stvar, nije racionalno uspostaviti samo nadležnost zasnovanu na državljanstvu, jer je to nešto što se lako menja. Dobar primer za to su oficiri VRS koji svi odreda imaju državljanstvo Srbije, iako niko ne može da shvati po kom principu! Ključna stvar je naterati što više zemalja (mislim da je broj trenutno 103) da prihvate rimski statut. Tu je od ogromne važnosti njegovo prihvatanje od strane skoro svih evropskih zemalja (fale još Češka i Monako - naravno ne računajući bivše sovjetske republike). To daje sigurnost "malim zemljama" da nisu samo one "žrtve".


Dragane,

u pravu si, to je definitifno ono za šta se ja zalažem! Zapravo, čini mi se da samo širenje i jačanje instutucija i instrumenata medjunarodnog prava može postepeno (ali veoma sporo) dovesti do smanjenja političkih pritisaka. Samo treba imati u vidu da je ranije širenje broja ratifikacija Statuta bilo donekle jednostavnije jer smo tada nudili "viziju". Sada je to drugačije jer ICC postoji, i oni koji razmišljaju da pristupe sada više ne zamišljaju kako će to sutra da izgleda nego gledaju kako to danas izgleda. (a tu ni čuveni šarm LMO ne pomaže previše!)
Moram samo da te pitam na šta konkretno misliš kada kažeš da nadležnost ne sme da se zasniva samo na državljanstvu? Da li misliš uopšteno ili na praktične posledice hipotetičke izmene Statuta koje CM predlaže? Nije mi baš bilo najjasnije. Mada, ovo je drugi komentar koji mi nije najjasniji što je možda znak da bi trebalo da idem da spavam.


Ovde sam mislio na konkretan slučaj

Mada verujem da bi generalno trend trebalo da bude prevazilaženje državljanstva kao prepreke za nadležnost. Jedna od retkih stvari koja me je obradovala u novom Ustavu je ukidanje zabrane izručenja sopstvenih državljana stranoj zemlji. A na materiju međunarodnog humanitarnog prava ionako bi trebalo da se primenjuje univerzalna nadležnost. Znam da je suviše sporo, ali ipak mi se čini da se međunarodno pravo kreće nekuda. I da, mislim da ste i ti i španska inkvizicija malo prestrogi prema LMO! Verujem da nije lako raditi pod ovakvim pritiscima. Doduše, Miki bi mogao da nam kaže neke informacije "iz prve ruke" kako funkcioniše tužilaštvo ICC-a :-)


104

trenutno je 104 drzave potpisalo Rimski statut. Crna Gora je 104 drzava. Za Cesku si potpuno u pravu. Kada sam pitao delegata Ceske (zove se Jiri Kratochvil) u cemu je problem, rekao mi je: "Ja bih to isto voleo da znam..."


Odlična tema

Već dugo razmišljam o odnosu ovdašnjih elita prema samom pojmu ljudskih prava. Jedna je stvar kada ti živiš u zemlji u kojoj se ta prava povremeno krše, ali ima mehanizama da se to sankcioniše i svi su uvereni da to treba sankcionisati (npr. Švedska), a sasvim je druga stvar kada živiš u Srbiji gde se sama ideja poštovanja ljudskih prava posmatra kao nešto nametnuto, stvar mode, uslov za pristupanje EU ili slično. Drugim rečima: u Švedskoj su kršenja ljudskih prava izuzetak, dok je u Srbiji izuzetak njihovo poštovanje (i u ostatku Balkana je slično). Mislim da je najbolja ilustracija odnosa elita prema ljudskim pravima izjava Vladete Jankovića za novi Ustav: "Samo još pedofile nismo zaštitili". Govorim o elitama, a ne samo o političarima, jer je Janković, osim što je potpredsednik DSS-a i profesor Univerziteta, ugledan naučnik u svojoj oblasti i bivši ambasador u Londonu. Da je problem samo u političarima, još bi smo ga nekako i rešili. Ovako... Biće još dosta posla!

P.S.

I mene zanima šta je bilo na tvojoj diskusiji, a posebno šta se dešava sa ICC-em u Africi i kakve su tamo reakcije, posebno što su sve istrage vezane za taj kontinent. Pozdrav iz Beograda, brzo nam se vrati :-)


Eh

Jes vala, ja stigao večeras, udobnim ali avionom koji baš i nije bezbedan. Ćirilica je opet bila prisutna


Znam, JAT je čudo

Ali JAT revija je moj potpuni favorit. Davati onolike pare i to u preduzeću koje posluje sa gubicima (ili je do skoro poslovalo) je fascinantno. I uopšte ta ideja da se strancima treba predstaviti ksenofobičnim tekstovima Mome Kapora, sjajna ideja!

P.S.

Obrisani su postovi kod James-a, srećom! Ne bi verovao šta je sve napisano za Bošnjake i Sarajevo!


"I uopšte ta ideja da se

"I uopšte ta ideja da se strancima treba predstaviti ksenofobičnim tekstovima Mome Kapora, sjajna ideja!"

Latinofobicnim.


Njegove fobije su...

mnogobrojne :-)


Mi je to super fora - 5

Mi je to super fora - 5 strana vesti koje to nisu npr. eto letećemo još jednom nedeljno za Cirih. Bolje da se pokriju ušima nego što to najavljuju kao MEGA novost.

Pa onda imaju obavezno po 2-3 crkve, jednog tzv. umetnika za koga nisam čuo ili kada se informišem bude nešto prilično loše.

Najveći hit je što po 1000 put počinju da lete za Njujork. Ako se sećate prošle godine su nas davili kako počinju da lete zajedno sa nekom uzbekistanskom kompanijom. Sada lete sa Emirates (dobra firma) i onda opet dave sa tim.

Baš šteta. Kada se već tolike pare daju, može se napraviti mnogoooo kvalitetnije štivo.


Mnogo tema

G. Miletiću,
Bilo bi odlično kada bi ovaj tekst "razbili" na više postova i tako skrenuli pažnju naše javnosti na pojedinačne probleme svih grupa koje ste pomenuli u tekstu.
Inače, tekst je odličan i ono što mene najviše oduševljava kod "severnih naroda" je to što o čemu god da raspravljaju nema isključivosti i prava na istinu neke grupe. Definitivno, najzanimljiviji deo je oko plaćanja, a to je ono što ovde bode oči. Meni je sasvim logično da se takvi seminari plaćaju, pa tu dolazi elita društva, a i samim tim što ga plaćate nema sumnje da se nešto "valja iza brega", a takođe pomažete ljudima koji se bave temama koje vas interesuju.
Na žalost daleko smo od te priče, ali treba se truditi.
www.askmilos.com


Alarm

Gorane, Jasna, Anna, Andrej, Zoxter, Srđane, Corn i ostali... Molim vas obratite pažnju na blog James Lyon-a. Tamo cveta fašizam neviđenih razmera - otvoreno širenje nacionalne i verske mržnje, kao da je sajt stormfronta, a ne B92! Već sam zamolio James-a da reaguje. Please, pomozite, opasne stvari se tamo pronose.


Ko sve krsi ljudska prava?

Vera P.Tema je odlicna i drago mi je da se o tome raspravlja jer i ja licno osecam da su moja ljudska prava pogazena u mnogim oblastima zivota a niko ih ne stiti.Mogla bih pojedinacno da ih nabrajam ali pre svega da se osvrnem na opasku iz uvoda o tome da mu je vec u avionu VRISTALA cirilica???Zasto je nase pismo diskriminisano pa VRISTI?Zar nemaju i druge zemlje SVOJE pismo i toga se ne stide sta vise nepostovanje necijeg pisma i pravo da se njime sluze ljudi podvodi se pod tesko krsenje ljudskih prava.
Zasto samo o krsenju prava gej zajednica govorite {nemam nista protiv} ali zar i ostali ljudi koji nisu izbeglice ili u zatvorima ili gej itd nemaju pravo na zastitu?KO ce da zastiti mene SRPKINJU od pljuvanja samo zato sto pripadam tom narodu.Ko nas pljuje?Pa upravo oni koji se navodno bore za ljudska prava ali savkog ko nije Srbin.Kad ja kazem da sam Srpkinja to se tretira kao da sam izrekla psovku.Svaki pokusaj da se progovori o zlocinima nad srpskim narodom tretira se kao sirenje mrznje.Zasto?Zasto o tome ne progovaraju oni kojima je posao da stite ljudska prava?Mozda treba odgovor potraziti bas u podatku ko finansira te organizacije.Nece oni bas mnogo da spominju Oluju iliosiromaseni uranijum u bombama sve dok Amerika izdvaja pozamasne pare da se opere od reci GENOCID.Eto to je moje misljenje bez zelje da sirim mrznju,sacuvaj Boze,ali dok jedni oprostaj kupuju dolarima o pravdi i pravima se ne moze ni progovoriti.
Obican narod tek treba da ima Svedski standard,da se moze osvestiti i pogledati sta se dogadja pa tek onda da reaguje.Dok mi samo mislimo kako preziveti ovu zimu i poplacati racune,tesko da mozemo i sopstvena prava da prepoznamo a kamoli tudja i samim tim da reagujemo.
Temi treba dati vise prostora jer je svima veoma vazna.Pozdrav


mariopan: "Nece oni bas

mariopan: "Nece oni bas mnogo da spominju Oluju iliosiromaseni uranijum u bombama sve dok Amerika izdvaja pozamasne pare da se opere od reci GENOCID."

Pred medjunarodnim sudom optuzena je Srbija zbog genocida, ne Amerika.

mariopan: "Kad ja kazem da sam Srpkinja to se tretira kao da sam izrekla psovku."

Ovo drugo na izvestan nacin proistice iz prvog.


Ljudska prava,

cesto pomislim, sastoje se od iste one materije od koje se prave zvakace gume. Svako ih zvace i "prezvakava", a onda razvlaci onako i onoliko dugo koliko mu to odgovara.

I ja sam primetio kako je autoru teksta "vristala" cirilica, ali sam pomislio da je u pitanju neki nenormalno veliki font, pa onda neka jaka, neobicna boja teksta.

Poenta u ovome je da se svuda i u svakom drustvu vode neke i nekakve kampanje, neke i nekakve price koje u datom momentu mogu biti lukrativne i/ili zabavne. Na primer, u Britaniji jedna organizacija (PETA) vodi kampanju da se kazne roditelji koji decu hrane zivotinjskim mesom, jer je to, prema njihovom misljenju, nepravda prema zivotinjama. Ja sam u posti nasao nalepnicu "svinja ti je prijatelj, a ne hrana".

Sta zelim da kazem...kad prodje kampanja "ljudskihprava", krenuce nesto drugo... Nego, zasto je autor "boldovao" u tekstu da se ucesce na seminaru placa? Zar su se NGO-ovci toliko navikli na "besplatan rucak"? Da li je od celog teksta, TO najvaznije, pa je zato boldovano? Samo da ne pocne paljba da je Svedska skupa, pa ne moze na dnevnicama da se ustedi...


Čudno shvatanje ljudskih prava

Čuo sam mnoga, ali ovo još nisam. To o čemu ti pričaš (nove teme koje su trenutno aktuelne) je proširenje postojećeg korpusa ljudskih prava. To se stalno dešava i nije ništa neobično. Kada su u pitanju već "osvojena" ljudska prava, to se nikako ne može nazvati kampanjom. I ne prolazi... Ljudska prava nisu pitanje mode niti su darovana od nekoga.

Što se tiče Goranovog boldovanja, slabo si ti to razumeo. Ali ne sumnjam da će ti on objasniti. Kao i za dnevnice. Ja mogu da posvedočim da je on daleko od "skupljača dnevnica". Ali nisam siguran da će to tebi nešto značiti. Nažalost!


"misha: Ljudska prava, misha

"misha: Ljudska prava,

misha (25 Novembar, 2006 - 19:52)

cesto pomislim, sastoje se od iste one materije od koje se prave zvakace gume. Svako ih zvace i "prezvakava", a onda razvlaci onako i onoliko dugo koliko mu to odgovara."


Steta

Meni je jako žao što je vaš post pun generalizacija. Ne znam zašto mislite da se Olujom niko ne bavi niti pravima Srba tamo negde drugo - Kosovo, Hrvatska. Bavi se itekako. Naravno da o tome ne možete čuti u medijima ovde.

Ne vidim ko vas vređa kao Srpkinju. To što se meni ne sviđa što je Ustavom poništena ravnopravnost latiničnog pisma je moje mišljenje koje vrlo jasno ispoljavam javno - kao što javno kažem da svaki, ali bas SVAKI zločinac mora pred lice pravde, da će Kosovo biti nezavisno, da Srbija na ovakav način još dugo neće ući u EU i još mnogo drugih stavova. To se zove FREEDOM OF EXPERSSION.

Takođe nemam neku idealističku predstavu o USA, imam dosta kritike, ali ne vidim koji su oni to genocid počinili.


Experssion? Jel' to na

Experssion? Jel' to na švedskom? :)
Nadam se da biste se bunili i da je Ustavom latinica proglašena za zvanično pismo u Srbiji...
JAT-ova "revija" bi po meni trebalo da bude štampana latinicom (ili i latinicom i ćirilicom) jer nisu svi putnici iz Srbije da razumeju ćirilicu. To što Vam ćirilica "vrišti" nekako zvuči kao da je ne volite iz nekog razloga, a verujem da ste hteli da kažete da Vam smeta što revija nije štampana, recimo, i ćirilicom i latinicom? To bi bila ravnopravnost pisama, kako ja to shvatam.

Ako se već bavite ljudskim pravima, ne bi bilo loše da pišete postove tako da ne izazivate eventualne negativne reakcije ljudi koji Vaše pisanje shvataju kao povredu svojih prava.

Što se nezavisnosti Kosova tiče, ta se opcija kotira kao Mančester Junajted na kladioničkim listama... dakle, sigurica. Interesuje me šta Vi mislite, da li će dobiti full nezavisnost već u martu sledeće godine ili ne? Šta je sa stanjem ljudskih prava na Kosovu, kako ga ocenjujete, pogotovo u svetlu sticanja nezavisnosti?

Pozdrav

**Take your place in history and pray you don't repeat it**


Ima zaista mnogo ljudi koji

Ima zaista mnogo ljudi koji misle da su pametni kada ulove neku gramaticku gresku. Iako postoji opcija za ispravke u blogu, sada je necu koristiti, ostavicu da vam bode oci.

Sto se tice nezavisnosti, ne verujem da ce biti full, a sto se tice ljudkih prava - ona se ne postuju POTPUNO nigde u svetu, pa tako ni na Kosovu. Ako me pitate kakav je nivo ljudskih prava, daleko je od idealnog tj. lose je, ali je mnogo bolje nego sto se ovde prestavlja u medijima.

Klasican primer - ovde se prica kako "ne smes da pricas srpski u Pristini". Klasicna glupost - toliko puta smo ja i mnogi drugi isli u Pristinu, izlazili po lokalima, po gradu itd. Nikada nisam nikakvu negativnu reakciju doziveo.


Drago mi je što se slažete

Drago mi je što se slažete da se ljudska prava ne poštuju potpuno nigde u svetu. Idealne stvari ne postoje. Ali to ne sme biti izgovor za racionalizaciju nepoštovanja ljudskih prava.

Što se gramatičkih grešaka tiče, meni su zbog njih prepravljali komentare (što je po meni takođe jedna vrsta povrede mojih prava ovde na blogu). Toliko.

**Take your place in history and pray you don't repeat it**


Boldovanje

Nisam boldovao iz razloga koji navodis vec zbog toga sto ovde ljudi uopste ne veruju u samu ideju ljudskih prava, a kamoli da bi neki platili da cuju npr. o polozaju zena na Bliskom Istoku ili progonu disidenata na Kubi...

To je bila poenta


Nisam siguran

da ovde ljudi ne bi platili da se informisu, obrazuju ili samo zabave na temu koja ih interesuje. Na primer, kupujemo knjige i placamo ih, zar ne? Idemo u pozoriste i kupujemo ulaznice? Idemo na predavanja iz astrologije, alhemije, sta-ti-ja-znam, finansija, pa sve to placamo... Zasto ne bismo platili, makar malo, za nesto sto nas interesuje? Na vama je samo da nadjete znimljive teme, a mi (publika) stizemo...

Mozda bi bilo dobro pokrenuti jednu novu temu, a to bi moglo biti zasto se nevladine organizacije ne oslanjaju na lokalne resurse, vec iskljucivo na strane donatore od kojih mozda neka nebitna manjina nema interes da "prozelitira" svoju ideologiju?

Na primer, ja sam LGBT i neko me maltretira i neka organizacija mi obezbedi pravnu pomoc besplatno, ali od ostete koju dobijem, zadrzim 20-ak %, a ostalo ode na troskove i finansiranje novih akcija, za pomoc novim ljudima?

Zasto nevladine organizacije ne organizuju stampanje nekog zanimljivog casopisa (akcenat na "zanimljivom"), pa da to kupimo na kiosku, ali da to ne bude trubljenje o Mladicu jer ja to vise savrseno ne mogu da slusam, vec 2-3 stranice o radnim odnosima, 2-3 stranice o zastiti covekove sredine, 2-3 stranice o razvoju malih preduzeca, 2-3 stranice o aktivnostima namenjenim starijim licima (preko 60 god), 2-3 stranice o aktivnsotima namenjenim osobama sa posebnim potrebama, pa onda, neka pesma, neka kratka prica...

Ovako, zavisite od stranih donatora cije interese nekada mozete, a nekada ne mozete da razumete, pa onda svi udare na jednu ili dve teme, tako da nam koji nismo nevladina organizacija, kolektivno delujete kao da zalite sto vam se nije "posrecilo" da udjete u politiku, pa onda radite second-best, besni na sebe, na okruzenje, na narod, na politiku... Gorcina koju iz svojih redova izbacuju nevladine roganizacije nikako ne donosi njihovoj popularizaciji. Cak i "tri velike" zene kad se pojave na TV-u, odmah menjam program, jer one za 15 godina nisu promenile svoj...zasto?

Tek sada sam video da si postavio biografiju (ovde smo, cini mi se, svi na "ti"). Kad si otisao na studije u Sarajevo gde ti je pozlilo od krivice, biografije nije bilo... Ovako, i dalje ne znamo sta je "najnoviji trend u tretiranju ljudskih prava", ali znamo da ti je JAT revija bila nezanimljiva, da su avioni nedovoljno sigurni (a nisi avio-mehanicar), da je avion "nacionalni", a ne "prevoznicki" (kao da Biritsh Airways nije plavo-belo-crven, ili Austrian crveno-beo, ili El Al nema zastavu na repu, ili Finnair nije plavo-beo....to je sustina nacionalnog prevoznika, da bude nosilac nacionalne zastave).


Zao mi je sto imas

Zao mi je sto imas razmisljanje kakvo je tipicno u Srbiji. Niti donatori kreiraju sta ce organizacije da rade ovde niti je moguce da neko ko je zrtva krsenja ljudskih prava ceka da se zavrsi postupak pa onda da novac. Tako ne rade ni u Svedskoj, jer bi onda bili PROFITNA ustanova.

Neprofitne organizacije ovde a i svuda u svetu rade na principu clanarine, priloga, poklona i donacija. E sad, sto ti mislis da oni za neku donaciju moraju da rade ono sto im kazu (u ovom slucaju te zulja Mladic) to je vec drugi problem i naprosto ne bih da ulazim u tu raspravu jer ce da potraje a i ljude ce da smori.

Inace, svaki donator kreira strategiju za finansiranje projektata tako sto nekoliko meseci razgovara sa svim relevantnim ljudima u toj zemlji, medjunarodnim i domacim organizacijama itd i onda se na osnovu toga napise strategija. To je veoma jednostavan i prilicno transparentan proces jer SVE strategije mozes naci na web sajtovima a cesto i podatke koga su finansirali, kakav projekat i sa koliko novca. One price iz narodne koalicije NIN-PRESS-KURIR o nekim milionima koje se daju organizaciji X da bi partija Y dosla na vlast su obicna budalastina. Informaciju o tome koliko gde para daju dobices u svakom godisnjem izvestaju svake donatorske kuce, ambasade i slicno.

A sto se tice gorcine koju osecas u vezi "tri zene" "Mladica" itd - zaista ne mogu da ti pomognem. Neko shvati pre, neko kasnije, a neko nikada.

Mogu samo da pricam na licnom primeru. Bio sam okruzen srbovanjem sa 15 godina i video sam da to nece na dobro da izadje, narocito kad su me pozvali da idem da ratujem u Tovarnik, a ja 15 pre toga isao da vidim prijatelje tamo. I tada, sa 18-19 godina sam rekao sebi "pa cekaj necu da mrzim/ubijam nikog zato sto druge nacije". Posle je sve islo svojim tokom. Imam prijatelje/poznanike koji su sa 30 posle ratista itd ukapirali pogubnost takvih razmisljanja, a na poslu sam video stotine ljudi koji su poceli da vole (da, dobro si procitao) da vole Natasu Kandic, onda kada ih je policija pretukla, drzava im uskratila radna prava, kada su im oca i sina prinudno mobilisali i iz Vojvodine poslali prvo Arkanov kamp pa u BiH da ratuje (to su hiljade Srba iz HR - informisi se malo o tome) itd. Video sam kako ljudi pred mojim ocima shvataju da mrznja prema NGO ili "tri zene" kako ti to definises nema ama bas nikakvog osnova.

Zamisli sebe da te sutra pretuku panduri jer si se slucajno nasao na nekom mestu (pa cak i ako jesi uradio neko krivicno delo). Kome ces se obratiti ? Sudovima, tuzilastvu, istoj policiji koja te je tukla ?? Ovo je narocito aktuelno ako zivis u malom mestu u Srbiji gde se sve ove tri institucije drze jedna druge ? Nemoj da mi odgovoris kako TREBA da imamo nezavisne sudove itd jer se i time NGO bave...

Anyway, nije poenta u bojama nacionalnog prevoznika. Sedi u avion JATa posle svih drugih aviona i videces razlike.. drasticne...


Ne znam

kako ces ovo shvatiti, ali meni su tvoji komentari znacajno interesantniji od onoga sto si napisao u okviru "svedske ekskurzije". Ni jedno slovo ove recenice nije maliciozno napisano.

Ne "zuljaju" mene ni Mladic, ni Babic...iskreno, niti sam ih birao, niti ih obucavao, niti im izdavao naredjenja. Da nema ovih beskrajnih prica ... ne bi mi ni pali na pamet, iskreno govoreci.

U izgradnji civilnog drustva, u Srbiji se krenulo od najteze lekcije iz najviseg razreda, a preskocena je cela "osnovna skola" civilizacijskih normi. Na primer, ucite ljude da postuju jedni druge, da ne proljaju okolinu, da ne zagadjuju...pa kad sve to anuce, onda idite na "nadgradnju", odnosno usvajanje duhovnih vrednosti, pa na kraju idite na hapsenja, medjunarodne sudove. Ne pravi se kuca od krova.

Ne citam NIN (a ni Kurir), vec nekako znam iz svoje profesije (ekonomija) da ni jedan vlasnik sredstava (donator) nece sredstva dati nekome ko je u suprotnosti sa principima koje zagovara vlasnik sredstava. Ako se uzme potreba druge strane da se "dokopa" tih sredstava, naravno da ce se prilagoditi uslovima donatora (vlasnika sredstava), onda nije preterano ocekivatio da ce korisnik sredstava igrati kako donator svira.

Zato bi bilo najpostenije naplacivati clanarinu, sakupljati dobrocoljne priloge (recimo, kao Crveni krst) ali i naplacivati usloge. U "mom" recniku, neprofitno nije sinonim za besplatno (uh, opet ta ekonomja...). Profit je "profit", a naplacivanje usluga je "pokrivanje troskova".


Misho

U Srbiji postoje hiljade nevladinih organizacija i bave se različitim stvarima. Mnoge se bave i zaštitom životne sredine, kulturom, pravima dece, osobama sa hendikepom, humanitarnim radom itd. Neke druge (vrlo malo njih) bave se zaštitom ljudskih prava, borbom protiv diskriminacije ili tranzicionom pravdom (suočavanjem s prošlošću). Svako se bavi onim što izabere. One nisu konkurencija i ne može nevladina prvo da se bavi ekologijom, a potom da pređe na ljudska prava (jednostavno nisu iste oblasti). Kada je u pitanju finansiranje, moram da te podsetim da u Srbiji ne postoje zakoni o toj oblasti, a samim tim nema ni podsticajnih mera države za razvoj filantropije, kao u drugim zemljama. U inostranstvu postoji hiljade i hiljade fondacija, svaka od njih finansira ono što smatra važnim. Mi se u NVO-ima prvo opredelim šta ćemo da radimo, usvojim svoju viziju i misiju, ciljeve delovanja, pa zatim gledamo koje fondacije mogu da se uklope u naše ciljeve. Znači, ne igramo kako donator svira, već tražimo donatore koji procenjuju da su naši ciljevi važni. Mi smo ti koji određujemo čime ćemo da se bavimo i koje vrednosti ćemo da promovišemo! Naravno da je samoodrživost cilj kome težimo (članarina, naplaćivanje pojedinih usluga, razvijanje sopstvenog biznisa itd.). Samo imamo velikog protivnika u vidu države koja nas tretira kao "izdajnike" i onemogućava razvoj filantropije u Srbiji.


Hvala

za ovaj sasvim informativnio post. Ogranicenje ovog vida komunkacije je u tome sto neke misli ostanu nedorecene. Naravno da ja postujem to sto se svaka organizacija profilise prema svojim ciljevima i interesovanjima, i nikako nisam mislio da je dobro "svastariti", odnosno jedan dan se baviti ljudskim pravima, a drugi dan ekologijom.

Mislio sam na to da ne postoji "front", odnosno svest o potrebi razvoja drustva, pa da se razliciti programi usmere na odredjene slojeve stanovnistva. Na primer, u Pancevu se ljudi masovno truju, pa nema neke nevladine akcije vredne pomena, skolska dvorista su puna narkomana, pa opet nisat... dolazimo do toga da samo Maldic i Karadzic mogu da ujedine aktiviste u organizovanoj akciji.

E, mene kao gradjanina koji se gusi u saobracaju, ceka kad ce dunuti vetar iz pravca Panceva, ... e, mene najmanje interesuje ta ratna prica, jer sam svoj stav prema ratu iskazao odbijanjem da ucestvujem. Ako je ovo kritika, onda neka bude, ali ja zaista ocekujem da se oko mene kao gradjanina i potencijalnog clana "otimaju" organizacije...da mi se obracaju zanimljivim akcijama, idejama, ...ali to se ne desava i ja "gubim kompas" kome se zapravo organizacije gradjanskog drustva obracaju. Mozda sam ja okruzen "ekstremima i narodnjacima", ali znam vise ljudi koji bi sada uradili nesto (ili dali neki dinar), za obezbedjivanje pesackog prelaza kod osnovne skole, nego sto bi krenuli u poteru za Mladicem. Ako uje vec tako, zasto se ne koriste mogucnosti za lokalnu akciju?

Sto se tice zakona, nevladinim organizacijama nije poslo za rukom da "proguraju" novi zakon ni dok je Djindjic bio ziv, ni kad su Ceda Jovanovic i Korac bili potpedsednici vlade, ni kad je Natasa Micic bila predsednica skupstine, ni kad je bila predsednica drzave, ni kad je Vesna Pesic bila poslanik...nikad. Zasto? Za to vreme su mnogi drugi zakoni "ladno" prosli. Zar se svi ovi naborjani i jos mnogi, nisu oduvek deklarisali kao prijatlji nevladinog sektora?


Ko kaže da nema akcija

Misho, delimično si u pravu. Nema dovoljno akcija oko ekologije, ali nema ni oko Mladića! Prihvatam deo kritike oko nedovoljnog angažmana civilnog društva, ali veruj mi, nije lako raditi kada stalno nosiš tu etiketu izdajnika! Mnogi aktivisti organizacija za ljudska prava bili su ispred Vlade Srbije kad su Pančevci demonstrirali (tu uključujem i sebe), ali kao što vidiš, u samom Pančevu nema dovoljno volje da se podrži akcija grupe ljudi i blokiraju se te fabrike! Znači, ne može se očekivati nemoguće od NVO-a. Pominješ da postoji interesovanje za pešačke prelaze - super, šta sprečava te građane da se organizuju? Ja ne vidim da bi to bio neki problem.
Nijedna Vlada nije učinila puno za NVO, pa tako ni Đinđićeva. I NVO nikada nisu tvrdile da je ta Vlada bila idealna. Lično mislim da je bila najbolja do sada, ali to me ne sprečava da očekujem neku još bolju vrlo uskoro! Mada, mora se priznati, to je jedina Vlada koja bar nije tvrdila da smo izdajnici i progonila nas. To ipak treba poštovati, ma koliko malo bilo.


Moram da ti odgovorim na ovo

Moram da ti odgovorim na ovo zadnje. Ja sam tada mozda najvise radio na individualnim slucajevima, na lobiranju (za zakonodavne promene itd). Secam se da smo svaki drugi dan imali neko saopstenje koje je kritikovali vladu, sudove, MUP i neke poteze Vlade.
Medjutim, za vreme Djindjica, oni su ipak bili osetljivi na to. Cesto se desavalo da se posle saopstenja, neko javi iz ministastva, da pokusava nesto da uradi, da MUP pozove zrtvu i pokusa sa makar izvinjenjem ili kazni disciplinski. Znaci, u to vreme kada je jos sve bilo haoticno, ljudi na VLASTI su makar nesto radili. Naravno, nedovoljno, bilo je i ruznih stvari, ali daleko bolje nego danas.

Sad se prisecam mnogo primera. Jedan od zanimljivih je reakcija ministastva prosvete za vreme Gase, kada smo se obratili jer su obe medicinske skole u BGD odbile da upisu decka koji je rekao da je gej. Naprosto, dosao iz malog mesta kada je napunio 18 godina, rekao mami da je gej i hteo da se upise i zavrsi IV razred. Obe direktorke odbile sa famoznim "cutanjem uprave". E sad, ministarstvo je sacekalo0 15 dana koji su predvidjeni zakonom i nalozile upis.

To je jedan od mnogih primera. Opet ponavljam, bilo je daleko od idealnog, ali su bili mnogo osetljiviji na zahteve civilnog drustva bez obzira da li je u pitanju ekologija ili ratni zlocini.


svedska

imala sam prilike u vise navrata da boravim u toj organizovanoj pravnoj drzavi.
proslog leta, cini mi se, indijac je pokrenuo tuzbu protiv svoje firme, gradskog prevoznika, zbog osporavanja njegovog prava od strane poslodavca, da nosi turban na poslu, odnosno dok vozi autobus. i spor je dobio.
ne znaci da u svedskoj nema nacionalista, ali drzava ih ne podrzava.
za nas, nas koji zivimo ovde, to je nepojmljivo.
manjina smo svi. ljudi koji hoce da zive po pravilima.
na primer:
radim u gradskoj firmi gde se ne postuje zakon koji zabranjuje pusenje na javnom mestu. ja sam u ovom slucaju manjina. i snosim posledice zbog iskazivanja svog negodovanja. zaboga, pa taj zakon ne postuje ni izborna komisija.
a da cirilica, imamo direktivu s vrha(haha) da se svi dopisi moraju pisati cirilicom.
malo, malo pa me neko prozove slovenkom, ili bas meni isprica vic o slovencima.
moj rukovodilac je predamnom komentarisao postavljanje jedne koleginice na mesto sefa sa recima kako jednostavno ne voli da su zene na odgovornim mestima, jer su emocionalne, odlaze na trudnicka bolovanja, deca su stalno bolesna...vise bi voleo eto nekog kolegu, da se on pita.
samo na radnom mestu, pripadam vecem broju manjina, a u celom zivotu i da ne nabrajam.
i ne bi bio problem ni rukovodilac, ni firma, ni cirilica, ni pusenje, ni poreklo, da iza mene stoji pravna drzava koja me stiti kao njenog gradjanina.
ali ova "pravna"drzava ne moze da osudi ubice premijera. sta ja kao obican gradjanin da ocekujem.
i dok se samo nevladine organizacije bave ljudskim pravima u ovoj zemlji tesko da cemo ostvariti ista, jer riba se cisto od glave, dok drzava ne uzme ucesca u borbi protiv nacionalizma, sovinizma i ostalih izama, ali ne lepim recima, ili zakonima koji se ne postuju, nego delima, zivecemo ovako i sve losije. rak je bolest koja ako se ne leci agresivnim metodama, se siri i na zdravo tkivo. mlade generacije koje dolaze, usvajace pravila ponasanja onih koji su uspesni, onih koji su na vrhu, onih koji imaju novac, a to su sa izuzetcima netolerantni, bahati, nacionalisti, sovinisti i dalje...
volela bih da mogu ovaj text da zakljucim nekim dobrim predlogom, idejom, nacinom na koji svako od nas treba da siri toleranciju ili da se bori protiv svega gore navedenog, ali do sada sam gubila borbe, i sve se svede na : ma pusti nju, hoce da ispravi krive drine, ne ide sut s rogatim, ta je luda...
ali svoje bitke ne biram spram posledica koje snosim, vec spram vrednosti za koje se borim.


Koriscenje prava...

Sasvim se slazem sa svim sto si napisala, ali i tamo je kljucno ono sto je i ovde, a to je da ti zelis da ostvaris svoja prava.

Tako naprimer, znam dosta ljudi koji su tamo suoceni sa diskriminacijom pa nece da se obrate sudovima ili Ombudsmanu. Ali to je njihov izbor. Ne moze te niko naterati da koristis svoja prava. Medjutim, svi oni koji se obrate, uglavnom dobijaju sporove. Pored toga, ogromna vecina gradjana smatra bilo kakav vid diskriminacije, predrasuda, nipodastavanja i nepostovanja pravila kao nesto sto je nepristojno, ruzno, neprikladno. Tu za njih lezi odgovor na pitanje sta je moral, ali i kakve vrednosti tamo crkva propoveda...

U Srbiji sam dugo radio na individualnim slucajevima. Po pravilu, pristaju da idu na sud samo oni cija su najosnovnija prava ugrozna tj. pravo na zivot (njihov ili clana porodice) ili zrtve torture. Svi ostali npr. koji su maltretirani od strane policije, diskriminisani itd. tesko pristaju da idu na sud, cak i kada im NGO ponudi besplatno zastupanje.

Evo primera - do sada nijedan pripadnik LGBT populacije u Srbiji nije hteo zbog diskriminacije da tuzi nekoga. Slicno je i sa Romima. Pogledaj izvestaj Fonda za humanitarano pravo. Skoro svaki slucaj se zavrsio tako sto su ispricali o tome sta se desilo, ali dalje nisu hteli da idu iz straha od odmazde.

Ovo ne znaci da ja mislim da su zrtve krive, naprotiv, ali licna hrabrost je vazna ako zelis da te postuju i za prava se moras boriti!


ICC i Afrika

Gorane, pogodis me svaki put sa temom (imala guzvu pa nisam mogla da se bavim Justice VS Peace temom). Elem, ja cisto sumnjam da ce ICC nesto krucijalno uraditi na temu Sudana, DRC i Northern Ugande. Ovde u CT je u februaru ICTJ organizovao sjajan workshop na kome je glavni predavac bio Luis Moreno Okampo (koga sam upoznala jos prosle godine na istom mestu) na temu Transitional Justice and Peace i glavna tema je bio case Lord's Resistance Army and Northern Uganda, uz sve ostale kejsove DRC, Sudan, Kolumbija. Ja sam se gadno razocarala ICC glavnim tuziocem jer mislim da taj covek radi sve osim svog posla. RAzumem ja njega, on se duboko brine kako da uspostavi mir u Ugandi ali to nije njegov posao. NJegov posao je da podigne optuznicu i end of story. Postoji dovoljno pregovaraca koji sutuaciju u zemlji poznaju malo bolje nego on, i malo manje vole svetlost reflektora i malo manje pokusavaju da budu Karla del Ponte i Dezmond Tutu u jednom telu. ICC se bezvezno upleo u citav mirovni proces tamo, i naravno da ce Kony i ostatak LRA imati reakciju da ukoliko se podigne optuznica protiv njih, nista od mirovnog sporazuma. Pazi, ne kazem da ICC treba da uleti i samo tako podigne optuznicu jer tu TREBA jako voditi racuna sta ce se uraditi, govorimo o zemlji koja je u stanju gradjanskog rata od 1986, o case gde LRA otima child soldiers, o zemlji u kojoj ima vise od nekoliko desetina amputees, o zemlji cije je stanovnistvo pogotovo u Echoli pokrajini strahovito pogodjeno tim sukobom, itd. Ali mislim da nije posao ICC da se uplice u mirovni proces, da uzima status pregovaraca u mir.procesu i da zbog toga sebi dozvoli da mu se utice na rad vec da sprovodi istrage i podize optuznice.
Sudan je gadan problem za sve. Vlada iz Kartuma ne dozvoljava da bilo ko osim Africke unije udje na teritoriju DArfura i Juznog Sudana kao peacekeepers, a Savet Bezbednosti je POTPUNO blokiran Rusijom i Kinom koje imaju sjajne odnose sa vladom iz KArtuma. Zbog nafte. Milion mrtvih Afrikanaca nema istu tezinu kao miliosnki ugovori sa KArtumom, nazalost. Savet Bezbednosti ne moze nista tu da uradi, bezubi ICC jos manje.
DRC je meni licno najbolnija tacka. Tacno je da ICC ima jednog optuzenog (Thomas Lubanga) ali svi, i UN i EU i Africka Unija istovremeno podrzavaju predsednicke izbore u DRCongo na kojima je Kabili glavni protivkandidat Jean Pierre Bemba (ciji su vojnici izmedju ostalog optuzeni i za kanibalizam). Ako se neko iz medjunarodne zajednice i seti postojanja problema u DRCongu, da li bilo ko misli da bi Paul Kagame (Rwanda - vodja RPF, grupe sastavljene od Tutsija koji su u vreme genocida upali u Ruandu iz Ugande da bi spasli i zastitili preostale Tutsije od genocida a onda povremeno upadali u DRC u potrgau za genocidares, ali istovremeno ubijajuci sve na sat su nailazili) mogao biti optuzen?? I sta sa svim mogucim intervencijama Ruande, Ugande, Namibije, Angole, Burundija i Zimbabvea cije su vojske svako malo upadale u DRC (sirovinama jedna od najbogatijih zemalja Afrike) "da bi ga pacifikovale" a sve to pljackajuci i ubijajuci.
Ono sto je reakcija ovdasnjih ljudi (aktivista za ljudska prava, ljudi sa razlicitih africkih univerziteta i ljudi iz vlade je da im je DOSTA hipokrizije koja im dolazi i iz EU i UN i USA. A koja se ogleda da im je stalo do ljudksih prava a onda guraju i podrzavaju ili sami kreiraju SRAMNE mirovne sporazume, sede i rukuju se sa ZLOCINCIMA, i najcesce IGNORISU dok ne bude kasno kao u Ruandi, a onda se izvinjavaju pet godina posle toga kao Clinton. (doduse, odlazeci GENSEK UN Kofi Anan, inace sef UN za peacekeeping 1994, onaj isti koji je na urlanje Romeo Dalaire, kanadskog generala da se sprema genocid u Ruandi ELIMINISAO njegove faksove, memorandume i molbe za pomoc, je prilikom svoje posete Ruandi par godina nakon genocida, okruzen zrtvama ODBIO da se izvini!)
UN, USA i Great Britain su 1999 stale iza mirovnog ugovora u Lome kojim su pokusale da "okoncaju" gradjanski rat u Sijera Leoneu (again, 40,000 amputees, ne zna se koliko silovanih, koliko pobijenih, koliko ih je zakacilo HIV prilikom silovanja) i tom prilikom su vodju pobunjenika Foday Sankoh i najodgovornijeg za odvratne zlocine podrzali da dobije mesto ministra za dijamante, potpredsednika vlade (to bi bilo kao da se Mladic postavi za ombudsmana za ljudska prava u Bosni) i normalno, AMNESTIJU. Pa su kad je posle nepunih godinu dana opet poceo da urnise SLeone setili da bi mozda trebalo vojno intervenisati. Pa o cemu onda da pricamo? Ili USA koja 1994 u vreme Ruande ne da samo odbija da licno ucini nesto nego UTICE na ostale vlade da ne intervenisu?! (topla preporuka: Samantha Power, America and the Age of Genocide, zena je osnivacki direktor Karr centra for human rights na Harvardu)...
Svi sa kojima sam ovde pricala na teme ICC, medjunarodne zajednice i politke prema africkim zemljama (koji dolaze iz Sudana, Sijera Leonea, Liberije, Gane, Zimbabvea, Ruande, Ugande, DRC, Juzne Afrike, Mozambika, Malija, Mauricijusa, Kameruna, itd) a rade od medjunarodnih do domacih organizacija za ljudksa prava su jako besni, frustrirani, razocarani, itd.
I da li mislimo, cak i da imamo nekoga sa energijom i upornoscu CDP umesto nevoljnog LMO kao ICC Chief Prosecutor, da bi i jedna uticajna organizacija, ili clanica Saveta Bezbednosti sa pravom veta really care sto je vise 3,5 miliona mrtvih u DRC od 1998????
Jednostavno uopste ne mislim da ICC ima mogucnosti jer ne postoji NIKAKVA VOLJA politickih cinilaca da se ozbiljno pozabave kaznjavanjem zlocinaca iz razlicitih africkih sukoba. CAk i da CDP tamo gde je LMO, opet se nista ne bi moglo uraditi- a problem ne treba traziti samo u Statutu vec i u volji i spremnosti onih koji mogu a NECE da uticu na situcije u Africkim zemljama.
eto - opet si me pogodio temom, i opet sam se raspisala - obecavam necu vise - i vidimo se u decembru. Pozdrav za Nase


Draga moja Inkvizicijo, Ipak

Draga moja Inkvizicijo,

Ipak mislim da je ICC vazan. Slazem se sa gotovo svim sto si napisala, ali zar ne mislis da rezultati cesto zavisi od osobe koja je na nekoj kljucnoj poziciji. Zar nije Karla mnogo "produktivnija" od prethodnika ? Zar ne mislis da ce doci neki novi tuzilac i da ce se stvari pormeniti ?

Za mene je ICC bitan u smislu da se POCELO sa necim sto smo svi ucili na fakultetu kao "eto nesto verovatno u buducnosti". Tacno je da su spori, ne rade nista itd, ali vidim da i tu postoji pritisak na njih.

Ovaj momak koji je predavao samnom je upravo to rekao - da ce posle pritiska konacno podici optuznice za Ugandu


Draga inkvizicijo,

Moram da se složim sa Goranom. Verujem da ima razloga za tvoje razočaranje, ali mislim da je ovo tek početak. Ne bi bilo ni ovoliko optužnica da nije ICC-a. Tačno - malo je, selektivno je itd, ali bolje išta nego ništa. Svaki osuđeni zločinac je korak bliže ka pravdi. Treba dati šansu Sudu i naravno treba imati u vidu da se malo koji sud susreo sa ovoliko prepreka, a ipak bio osnovan. Sa druge strane, ovo je jedan od retkih događaja na međunarodnoj sceni gde su NGO jedinstvene i rešene da to uspe. Mislim da je sada ključno da se počne i sa radom van Afrike, to bi promenilo dosta pogled na ICC (Kolumbija mi deluje izazovno :-)). U svakom slučaju, veliki pozdrav


Inkivizicija je opravdano

Inkivizicija je opravdano frustrirana trenutnom situacijom i veoma vazno je imati konstantno pred sobom realnu sliku i ne posmatrati Sud kroz ruzicaste naocare, ali se ipak pridruzujem stavu da ICC mora opstati.
Sve te price, da ce na kraju postati "dom penzionera" kao ICJ (a ipak znamo i da taj "dom penzionera" nije toliko beznacajan danas!). Nikada on nece biti potpuno i lako prihvatljiv, ali polako...
Gledajte koliko je trebalo da ICTY "proradi"! Tokom '90-ih to je sve bilo tumaranje po mraku. Pa prakticno je tek sada zreo da krene sa radom. Tako je i u slucaju ICC, i jos teze jer nije u pitanju trenutni vec stalni "problem" pa su i politicki pritisci sa raznih strana neuporedivo veci.
Sa Goranom se jedino ne slazem oko ocene da su Goldstone i Arbour bili toliko losiji od CDP! Treba imati u vidu da je ona ipak dosla u trenutku kada su se otvorile mogucnosti koje njeni prethodnici nisu imali.


Da to je tačno

Samo kad se setimo kakve je probleme imala Arbour kod podizanja optužnice protiv Miloševića. Kao i u Srbiji, i ovde je izuzetno značajna politička volja!


pojasnjenje ICC i Afrike

evo me opet. ICC mora da opstane, naravno, ali se radi o tome da mislim da LMO nije dobar za posao na kome je, uz sve duzno postovanje prema njegovom iskustvu (jedan od tuzilaca u slucaju vojne hunte u Argentini 1985). I drugo, mislim da dok ne postoji prava volja politickih cinilaca da se poradi na kaznavanju onih koji cine zlocine u Africi od toga nema nista. Ja duboko podrzavam da se protiv Konija i cetvorice iz LRA podigne optuznica ali to podrzavam vec godinu i po dana i nista se nije desilo. Situacija je tamo gde je bila i 2004, i 2005. Pored toga, LMO mi iz onoga sto sam ga ovde imala prilike slusati cini da je mnogo vise zainteresovan da predstavi ICC kao faktor u mirovnom procesu, sto i dalje smatram da je ogromna greska jer je to Sud a ne Institut za mir i pomirenje. LMO je svojim uplitanjem u mir.proces napravio gresku, njegovo je da podize optuznice a ne da se bavi sklapanjem mira. U Sev.Ugandi za to postoji Beti Bigombe koja zna LRA uzduz i popreko a ne LMO.
A to sto kazete da je ICC bitan je potpuno jasno i tu se slazemo. Vazno je da postoji, i kad pocne da radi bice dobro videti kako i sta ce uraditi. Za sada ne vidim pozitivne posledice cak ni pretnji koje stizu iz ICC - jer jednostavno oni koji imaju mogucnosti da prete zlocincima u Africi i da intervenisu na diplomatski, ekonomski ili vojno (UN, EU, itd) u takvim situacijama nisu zainteresovani da se bave procesuiranjem zlocinaca ovde. Kao sto nisu zainteresovani da sprecavaju sukobe, stite civile itd. Anna je u pravu, politicki pritisci na sud su ogromni, ovde i vise nego u slucaju ICTY ili ICTR, ali ni LMO ne reaguje kako treba u situacijama gde ima mogucnosti. Mislim da je on jako los izbor za tuzioca, i znam jako puno ljudi koji se slazu sa tim. I mislim da je vreme da se na to mesto postavi neka mnogo energicnija osoba koja ce bar u situaciji kad su mu/joj odresene ruke - Uganda (mozda) DRCongo i eventualno Kolumbija ( a i to ce cupavo da ide, samo da vidim ko ce da hapsi gerilce po Kolumbiji kad ni vladine snage nemaju pristupa, a i kad imaju, ponasaju se ko Rusi u Ceceniji) - i opet ponavljam, o Sudanu ce samo moci da sanjaju jos jako dugo - eno kolko pre tri dana, Janjaweed militia koju sponzorise vlada u Kartumu je opet zapocela vojnu akciju na jugu i da li se neko u Savetu bezbednosti aman malko iznervirao i potresao??
Simple as that, ja bih da LMO prestane da traci vreme i novac medjunarodne zajednice, i da pocne da radi posao za koji je placen. Nije placen da ide okolo i trpa se u mirovni proces koji ni oni koji su tamo ne mogu da rese, vec da podize optuznice u Hagu. I mada sam debelo besna na kompletan UN establishment i one koji mogu da uznemire vlade u Africi koje krse prava svojih i tudjih gradjana, makar to sto je Charles Taylor tamo gde je, ogromna je pobeda za sve one koji se ovde bave human rights. A i to se ne bi desilo da Liberija nije dobila onakvu Elen za predsednicu, i da onda ona nije otisla u USA i izlobirala US - koji su zatim izvrsili pritisak na Nigeriju da "otkaze" gostoprimstvo Tayloru i posalje ga tamo gde se retko ide - a gde mu je mesto - u Hag.
(to mu valjda dodje jedina svetla tacka G Busha). Gorane, ajde javi mi se na privatan mejl (ne znam da li ga imas i koja je tvoja adresa). ABogd. jesi na netu?
Inkvizicija.


Draga Inkvizicijo,

Moras imati u vidu da tuzilacka reputacija nije jedina o kojoj LMO mora viditi racuna. Vrmena sve manje, godinica sve vise, a ocekivanja velika :)


Moja privatna je ovde svima

Moja privatna je ovde svima dostupna...

goranmiletic@hotmail.com

a i MSN je u upotrebi. Anna B. ti moze dati skype...


Gorane,

drago mi je da je ICC pomenut na tvom blogu, jer se trenutno nalazim na International Criminal Court Assembly of State Parties u Hagu i mislim da mogu da podelim sa vama nekoliko zanimljivih informacija. ASP ce trajati do petka, 1. decembra. U srpskoj delegaciji se nalaze Paunovic Milan – profesor Medjunarodnog javnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu, Sasa Obradovic i jos nekoliko ljudi iz ambasade Srbije u Holandiji. Moram da naglasim da su prilicno neredovni na sednicama skupstine. Uspeo sam da “izlobiram” kod nase delegacije da se u sledeci utorak obrate CICC (Coalition for International Criminal Court)koju u Hagu prestavljaju oko 100 NGO delegata iz celoga sveta. Nestrpljiv sam da vidim kako ce “profesor i ekipa” da predstave Srbiju. Vecina delegacija je profi odradila posao, cak su uredno odstampali izjave koje su davali na skupstini i postavili na pult koji se zove “Dokumentacioni centar”, kako bi svi oni koji to zele mogli da ih procitaju, uzmu neke citate za izvestaje koje pisu i slicno. Srpska delegacija je jedna od retkih koja to nije ucinila, ali su obecali da ce mi je dostaviti najkasnije u utorak.

Mislim da je u Srbiji dosta dobra situacija oko potpisivanja i ratifikacije pravnih akata koji su vezani za ICC. Rimski statut je ratifikovan 2001. godine, a isto je ucinjeno i sa APIC. Takodje, zvanicno smo odbili da potpisemo BIA (Bilateral Imunity Agreement). Kada ti mnogi NGO delegati pricaju o problemima koje imaju tokom lobiranja za potpisivanje i ratifikaciju ovih dokumenata u drzavama iz kojih dolaze, lep je osecaj biti deo onog dela sveta koji je sve to vec ucinio. Morate se sloziti da je osecaj “ispunjenosti medjunarodnih obaveza” vise nego retkost kada je rec o Srbiji.

Inace, sutra je u Hagu veliki dan za “International justice”. U 10 ujutro pocinje sudjenje Vojislavu Seselju i svi su nestrpljivi da vide da li ce se pojaviti u sudnici ICTY. Ici cu da posmatram sudjenje. Takodje sutra u 14 sati je “Confirmation of charges hearing” u slucaju “The case of the prosecutor V. Thomas Lubanga Dyilo”, stvarno se nadam da cu stici i ovde da prisustvujem. Sudska faza u ovom slucaju moze da pocne jedino u slucaju da Pre–Trial Chamber “potvrdi” optuznicu. Inace, Thomas Lubanga je optuzen da je priisiljavao i koristio decu ispod 15 godina da ucestvuju u “hostilities”. Oko 20 uvece u ICTY je nesto kao okrugli sto na temu "Da li je presuda u slucaju Krajisnik opasan presedan". Mnogo interesantnih dogadjaja u Hagu...


Miki znaš li još neku adresu...

na koju možeš da pošalješ utiske :-) Čekam kolega da mi pošalješ na mejl nešto detaljnije, ako ti nije blog preči!

Šalim se, uživaj i pozdravi koga treba. Posebno "u ludilu doslednog".


Miroslave, Vrati se brzo,

Miroslave,

Vrati se brzo, treba da spremamo event za januar.


Eh..

da je samo to! Stvarno Miroslave krajnje je vreme da se vratiš :-)


Mileticu,

ne pozuruj coveka, znas da ima tamo vaznijih stvari kako na polju medjunarodne pravde, tako i na drugim poljima...
Hvala Miroslave na izvestaju, i veliki pozdrav tebi i Draganu uz podsecanje da u mom inbox-u nije bilo skoro vasih poruka a ludo me zanima sta radite ovih dana na polju borbe protiv nekaznjivosti! :)


Jel čuješ Miroslave?

Šalim se, krivi smo! Već sledeće nedelje ću ispraviti tu grešku, obećavam :-)


Ma ok, samo si me ti

Ma ok, samo si me ti podsetio kada si pomenuo "drugu adresu" pa nisam mogla da odolim da ne pomenem jos jednu :)
A iskreno, zabavnije je da se "druzimo" na blogu!
Pozdrav!