Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Želje, čestitke i pozdravi

Jedan od razloga za moje odustajanje od novinarstva jeste razgovor sa urednikom u jednom novosadskom dnevniku:

Ja: Ne znam da li će biti problem što tekst ima 11 hiljada karaktera?

On: Ne brini ništa, sve ću ja to srediti. Malo skratim, malo dodam, prepravim i biće u redu.

Ja: Dobro, pošalji mi tekst kad skratiš, dodaš, prepraviš...

On: Ma da? Ne mogu to da radim, pa nemam ja vremena. Zamisli kada bi svima slao prepravljen tekst?

Ja: Treba ti najviše minut, da pošalješ mejl. Hoću da vidim prepravljen tekst jer će moje ime i prezime pisati u potpisu teksta. Ne može da se objavljuje bez mog odobrenja.

On: Ali ja sam urednik, mogu da menjam tekst, ako hoću.

Ja: Ma menjaj, ali ne možeš da ga objavljuješ bez mog odobrenja.

On: Šta sad ti zajebavaš, pa nemam vremena, i niko od novinara to nije tražio do sada.

Ja: Kako niko nije tražio??? Ti im menjaš tesktove i objavljuješ bez njihovog odobrenja i oni ćute???

On: Pa naravno!

Ja: Vrati mi moj CD. Nećemo ni objavljivati tekst.

Novinari najčešće odustanu zbog raznoraznih pritisaka: dedlajnova, javnosti posla, kritike javnosti da su lešinari koji na tuđoj nesreći zarađuju... Znam te sve pritiske. Najveći stres počinjao je onog momenta kada su snimanje i montaža gotovi i kada biciklom krenem kući, pa malo nedostaje da nastradam u saobraćaju. Zato što podsvesni deo počinje da proizvodi tremore tela jer podsvest divlja u saznanju da to što je urađeno ide na direktnu procenu hiljada ljudi. Toga sam tek kasnije postala svesna. Samo taj stres je ipak pozitivan.

Tu je i trema. Ja sam često imala tremu, srećom pozitivnu. Jer najbolje sam se snalazila upravo kada imam tremu. Postoji snimak Karle Del Ponte u Vukovaru kako odgovarajući mi na pitanje hoće da pukne od smeha. Znam tačno šta joj je bilo smešno – Među gomilom novinara iz Hrvatske i nas dvoje-troje iz Srbije, ja jesam uspela da se izborim za pitanje, ali sam, čim sam ga izgovorila, skoro pala u nesvest, od treme. Lepo se na snimku vidi da me Karla gleda u isto vreme sa uvažavanjem, samim tim što je odlučila da odgovori baš meni, ali i sa podsmehom i sažaljenjem. Ali ja sam dobila odgovor, i to je najvažnije.

Tako da me ni trema, ni pritisci, ni dedlajn, ni kritika nisu naterali da odustanem. Odustala sam zato što sam često nailazila na kršenja osnovnih principa novinarske etike i na neprofesionalizam u medijima.

U Novom Sadu (ne znam za druge gradove) ima jedno 20-tak televizijskih stanica. U celoj Hrvatskoj ima toliko (plus/minus 5). Svako pametan bez razmišljanja će izabrati da gleda sve drugo, pa čak i Pink, samo da ne gleda, čitaj ne sluša, kojekakva trućanja kojekavih totalno neprofesionalnih likova, snimljenih VHS kamerom. E sad, kažem „čitaj ne sluša“, jer većina tih televizija emituju radijske programe, snimljene kamerom. Prva urednica, prve gradske televizije čak je izjavila svojevremeno – Televizija je isto što i radio, samo sa slikom. Ali ni to nije loše s obzirom da neke televizije emituju samo jednu fotografiju, bez prestanka, sa sms porukama u dnu i audio zapisom zapevanja lokalnih šatorskih zabavljača. Emitovanje sms poruka poseban je problem. Idealan način za objavljivanje ličnih oglasa, ali recimo i za objavljivanje želja, pozdrava i čestitki, saopštenja, uputstava i preporuka kriminalaca iz zatvora javnosti i obrnuto.

Odakle im te ideje? Šta ih tera da to rade? Zašto ne sade krompir? Tako bi svakako bolje zaradili. Eh zašto? Znamo svi zašto... Ali zašto im se to dozvoljava i ko to dozvoljava – je pitanje koje mene posebno interesuje. Mada i to možemo pretpostaviti.

Na kraju, čak i televizije, čije frekvencije pokrivaju celu državu, emituju informativni program od kog bar polovinu čine vesti da je neko: rekao... dodao... da misli... da smatra... da ističe... Sećam se jednog od najvažnijih BBC pravila za televizijski informativni program napisanog ogromnim slovima: The Golden Rule: The narrative is created by the pictures, pa zatim upozorenja o obaveznom izbegavanju Goldfishinga – lepljenja audio snimka teksta novinara na video snimak onogkojismatra kako nešto govori. Kada se uzmu u obzir ova dva, ali i neka druga pravila, pitam se kako je moguće da bar polovinu informativnog programa „velikih“ televizija čine vesti koje za suštinu imaju gore navedene glagole stanja.

Pa kad na sve ovo dodate ogromne, nerazumne, tržišno neopravdane blokove reklama, pa diskutabilan javni servis, pa radiodifuznu agenciju i njen istorijat, pa nejasne granice između ozbiljnih novina, tabloida i biltena, pa... (dodajte sami).

Ja sam odustala.

Kukavički. Malodušno.

Jednostavno - ne želim da učestvujem.

(Da me neko ne shvati pogrešno, ne mislim da sam ja neka vrhunska novinarka i profesionalka, ali sam želela da učim, da se trudim i da zadržim čistu savest.)


Sto se mene tice novinar

Sto se mene tice novinar treba da zna broj karaktera koji se trazi. Ako to ispuni onda urednik moze da stavi eventualno neku primedbu ali nikako da skracuje po sopstvenom nahodjenju. O skracivanju bez pokazivanja da i ne govorim.

Urednik bi imao problema zbog toga.


U IT medijima se broj

U IT medijima se broj znakova (ne bih o karakterima, to nema veze količinom teksta ;) zna unapred pa je problem relativno manji... Ipak, ako autor pošalje na vreme tekst koji je prekratak ili predug, dobiće ga na skraćivanje... Problem nastaje ako i takav tekst zbog manjka prostora mora biti skraćen... a to se uglavnom radi poslednjih par noći preloma... tada urednici moraju to da urade bez konsultacije sa autorom... Doduše, u IT-u se sve manje više zna, naročito kada se piše o proizvodima koji imaju tačno definisane specifikacije, funkcije itd. verujem da ovo može biti znatno veći problem sa tekstovima gde je autorski pečat mnogo primetniji u tekstovima...

U svakom slučaju, pravilno definisanje rokova i potpuno poštovanje istih sa strane autora uvek dovodi do najboljeg rezultata :)

---------------------
Samo malo...


pos'o

radi jelena radije nešto drugo. nešto za normalne ljude. ovo je proklet pos'o. na žalost ne znam da radim ništa drugo... a malo sam već i omatorio pa me mrzi da menjam.


E to, to

Quote:
na žalost ne znam da radim ništa drugo... a malo sam već i omatorio pa me mrzi da menjam.

to je pravi problem! to je ona druga strana. lepo rečeno

btw, bila sam neki dan u šumi, namagarčili me da skupljam orahe, a ja betonska i digitalna. pa sam ceo dan onako blatnjava i prljavih ruku razmišljala o tvojim tekstovima o lovu i o pasulju... razmišljala sam i kako bi čika čehov bio ponosan na mene...


Covek od iskustva

Bez ikakve sale, covek zna sta prica.

Boris D


sto kukavicki? nije

sto kukavicki? nije kukavicki, samo ne zelis da se valjas u blatu, kako ja shvatam novinarstvo i medijske kuce u srbiji (a i ne samo u srbiji). ljudi koji se bave novinarstvom (sorry novinari, nije licno!) imaju drugaciji stomak, so, ako nemas stomak za to, ne znaci da si kukavica. tako ja to gledam. kod nas jeste 'specificna' situacija sa ti difuznim i nacionalnim i javnim sta god to sve bilo zaista, tako da je blato vec svima do grla! sto bi zaranjala dublje?

a i bolje nam je s tobom ovako :-) ne znam kakva bi bila novinarka ali si super blogerka. so, stay with us!
:-*


Kukavički

zato što kada već imam želju da nešto menjam (a imam, očigledno, jer ovde se u tekstu žalim) mogla sam da ostanem u novinarstvu i da na taj način menjam. Ali, dobro, što baš ja moram menjati stvari?
I drugo, postoji ovaj novi način komunikacije, koji mi sasvim odgovara.

I da ne zaboravim – trep, trep! :))


mislim da nije u tome stvar.

mislim da nije u tome stvar. ako zelim npr. da menjam JSO (da i dalje postoji) ili BIA.u :-) nisam sigurna da bih imala ikakvu sansu. moras da se spustis na njihov nivo ali tada mozes samol da postanes ista kao i oni...
to je kao borba sa vetrenjacama. dobro si poentirala, postoje drugaciji nacini komunikacije i sve to malo po malo menja 'stvar'.
eto, trep :-*


Jeste

ali to je kunst - da budem dovoljno velika da mogu da se spustim na bilo koji nivo. Da se infiltriram :) Ili, da, na svu sreću, da u tom menjanju koristim ovo naše mestašce.

A ti Bebo hoćeš da menjaš Biau? Neeeećeš, samo daješ primer, jel'?


necu

mada to moze da se promeni samo...hehe, necu, ima da me privode cim sletim ako kazem (nije bas lepo pominjati hemijsko oruzje na tudjem blogu, trep! pogotovo kao bioloske bombe i to...mislim, to nikako necu da pominjem!! :-))))

mislim, postoji korov...znamo kako se unistava :-)

mislim da je licna komocija vrlo legalna stvar, ja je zelim, pa nek se bune revolucionari, ja nisam taj.


Moj odlican drug,

ovdasnji profesor zurnalizma/broadcasting/filma (nekad bio reditelj na TV Beograd), zovne me jednom telefonom. Ovako je tekao razgovor:

On: "Zdravo, sta radis?"
Ja: "Pa nista narocito ... muvam se po kuci, gledam vesti na TV."
On: "Sta gledas?"
Ja: "Vesti"
On: "Vesti?!!! Gde si vesti nasao? Na kom kanalu!!!?"
Ja kazem (neki standarni kanal, CNN, ili ABC ili Fox, ne secam se).
On: "Aaa, toooo!!! Ma, to nisu vesti to je sou program. Ja mislio ti si nasao neki kanal sa vestima, pa se zgranuo. A ovo nema veze - to je obican sou, nisu to vesti".


Pa da

nsarski, ali to je druga krajnost. Morali bismo da preskačemo korake, jer smo zaostali. Ali to najverovatnije neće moći. Red je: prvo neprofesionalizam u svakom smislu, pa profesionalizam u smislu „shvatamo šta je televizija i šta je gledanost ali shvatamo i šta je ozbiljno, profesionalno informisanje“, pa na kraju neprofesionalizam u smislu „shvatamo samo šta je gledanost a sve ostalo nas ne zanima“. E sad, ne možemo mi iz totalnog neprofesionalizma da preskačemo u „shvatamo samo šta je gledanost“. Ima sve svoj razvojni put.
To je kao što kod nas (zbog nedavne istorije) nije bilo mogućnosti za uvođenje fiksne telefonske mreže u mnogim mestima, ali su ljudi kupili mobilne telefone i sada umesto redom: fixna mreža potpuno razvijena, digitalna itd, pa onda mobilna, naši ljudi su preskočili korak i sada im uopšte više ne treba fiksna, jer imaju mobilnu mrežu. A to iz raznih razloga nije dobro.


imenjakinjo, potpuno si

imenjakinjo, potpuno si ispravno postupila sto neces da ucestvujes. kada je struka u pitanju, truli komprosmisi se vracaju kao bumerang.
nikada nisam pristajala na takve kompromise i nije mi zao. moj zivot je zbog toga trpeo promene i ponovo ce, kako stvari stoje, ali necu odustati.
juce sam razgovarala sa svojim urednikom. on je urednik s velikim U, poseban covek. tema je bila fiktivni intervju koji sam napisala. u pitanju je razgovor sa jednom izuzetnom osobom. rekao mi je da je predugacak i da moram da ga skratim. odgovorila sam da to nema smisla. prihvatio je.
rekla sam jos da ako jelena karleusa i slicne mogu na cetiri strane da pisu o svojim silikonskim delovima tela, koga to do djavola interesuje, onda i taj veliki covek koga sam fiktivno intervjuisala, moze da kaze nesto o svom znacajnom zivotu.
naravno, nikada se ne bih usudila da napisem nista slicno, a da pre toga dugo i strpljivo nisam proucavala neciji zivot.
nema kompromisa, pogotovu ne u srbiji koja je trula i bas zbog toga sto je trula.


To su pitanja

granica tabloidizacije. Dokle to ide, na koji način itd. izuzetno su važna pitanja. Karleuša i silikona ima svugde na svetu, to svi znamo. Ali postoje i druge bitne odrednice kojima se treba rukovoditi – ciljna grupa, načini, metode... ne mešanje baba i žaba... granice koje određuju novinarska etika i ukus... svest publike...

A kompromisi nikako. U kompromisnom rešenju niko nije potpuno zadovoljan.


Cestitam

Izasla si i sta je bilo.... Nista ,tebi je OK. Mislim da sam i ja izasao kada je (za mene) bilo vreme. Potpuno te razumem.

Da li gledas vesti (citas novine...)drugim ocima ? Verovatno da

Za razliku od nekih bivsih kolega verovatno mirnije spavas. Ne brecas se kada se pomene proslost. Tvoja ili bilo cija. Smatram da je motiv za tvoj odlazak pravi. Znam primere gorih odlazaka. Licno sam iskoristio prvu iole normalnu priliku i pobegao. Ne mislim da sam bio nesto i samim tim u tom nazovi novinarskom svetu sigurno ne nedostajem.

Velicine su ostale velicine. Novinare koji sada rade ni ne poznajem. Miran sam jedino sto su neka vremena za mene bila herojska 9i sto se plasim da chu detetu pricati price kao stric Albert.

Narocito kada se setim Srba iz Istoka , Hrvatskih policajaca u Vukovaru, stanja na Kosovu 1998., cekanja Holbruka pred Slobinom kancelarijom pred Dejton, Demonstracija na kojima sam pocepao Martinke, Drugovanja sa Bakalijem,.....

Boris D


dijalog

Prelomljena strana u dnevnim novinama. Intervju sa poznatom pevaciom. Ucesnici Glavni uredik, Urednik rubrike

Glavni Urednik : Kakv je to naslov "Najvaznije su dobre presme"

Urednik rubrike : Pa to je rekla

Glavni urednik : To ne prodaje novine stavi naslov "Zaljubljena sam"

Urednik Rubrike : Ali to mi je rekla onako. To nije u intervju

Glavni urednik : Ja znam kako se prave novine . Sta se ti mesas. Nisi normalan . (VICE/URLA) nemozete praviti novine samo od uobicajenih recenica morate malo i da zacinite.

Urednik Rubrike : A da mi osnujemo parapsiholosku sektu koja ce svakome sa kime razgovaramo telepatski da ubaci recenice koje hocemo u naslovu pa to i da kaze.

Glavni urednik je zaurlao nesto neartikulisano oterao sve prisutne u PM bacio monitor na pod i izasao.
----------------------------------------------------
razgovor je autentican. Prisustvovalo mu je minimum 10 ljudi. Imena ne navodim ali ce oni ljudi koji su prosli kroz tu sobu gde su sedeli urednici znati o kome se radi.

Meni je bilo vise nego dovoljno

Boris D


Veličine

Samo je pitanje da li su sve veličine koje su ostale stvarno veličine. Možda i jesu, ne znam.
Sreća moja pa nisam nikada imala posla baš sa takvim urednicima. Ili je to zato što se nisam bavila zaljubljivanjima i drugom zabavom.


bez naslova

samo me je rec "zaljubljivanje" potakla da se setim zasto, zapravo, nikada i nisam postala novinar.
Pre nekih dvadesetak i kusur godina kao mlada i ambiciozna pocela sam kao saradnik u jednoj VELIKOJ, tada samo novinskoj kuci u Beogradu. Posle silnih meseci borbe za "svoje mesto" u beogradskoj rubrici - ODUSTALA sam. Razlog - "fantasticno pises, imas stila, ali...nisi zaljubljive prirode i slabo se druzis (sa ostarelim cikicama solidne ili cak vrhunske novinarske reputacije, pozutelih brkova i alkoholisanog zadaha - moj komentar).
Nikada se nisam pokajala jer sam otisla da radim sa decom i u tome uzivam.


E da

znam. :(
Meni su govorili da sam nezainteresovana. Zato što ne razgovaram sa urednikom o menstruaciji. Samo to su ipak sitni problemi, ako me razumete.


i da i ne

Ako ste mladi i imate osamnaest, devetnaest godina i ako verujete da je moc znanje, (a ne s..nje)i da od iskusnih treba da ucite zanat - onda to nisu sitni problemi.
Ako ste ime, makar neko, onda da - to i nisu neki problemi.
Ali kako doci do tog, makar nekog imena, ako morate neke stvari?
U svakom slucaju podrska za sve hrabre, ali nismo svi isti.
Super ste uradili sto ste otisli, jer tako pokazujete ko ste Vi zapravo.


Stvar je u predstavi

Ne bih da zvucim ljutito ali ima novinara koje neki drugi (mladji) novinari smatraju za sveznalice, analiticare i stati ja znam. Pa ih onda redovno slikaju za televiziju pa se onda oni glasaju kao vazni, pa pisu knjige (lose pri tome) ....

Ima i drugih velicina. Recimo oni cija se cela karijera zasniva na dogadjaju koji se dogodio davno davno u forumska vremena. Forumski novinar je prvi javio vest. Niko ne misli da je bitna ali je jedini znao da se snadje u zgradi. Postao i ostao velicina. Budimo iskreni covek je makar duhovit.

E sada takvi ljudi se promovisu. I oni su velicine. berse tako predstavljaju. Stvar je kad bolje pogledas u velicini. I naravno u stomaku

Boris D


Iskreno saucesce,

Do koje mjere prekrajanje moze da unazadi i temu i autora, osjetio sam kao mlad saradnik radija.
Neodoljiva mi je bila dinamika posla i mogucnost da si non-stop prisutan u nekoj vrsti javnog zivota, pa sam krenuo da se oprobam vec iz 3 (!!!) gimnazije. Prijavio se na konkurs i zavrsio kao br. 1 izmedju 70-tak kandidata (uglavnom diplomiranih studenata zurnalistike, prava, politickih nauka...) nakon svih testova. Radiofonski test sam ponavljao tri puta – da bi culi „sto do sada nismo“...
Da li je u pitanju vrsta energije koja je strsala iz najordinarnijih javljanja, visak talenta, politicka (in)korektnost ili sve skupa... neocekivano postadoh sprava za vjezbanje urednicke strogoce. Nisam se nikad prilagodio – steta...Nakon gimnazije krenuo u sasvim druge vode, ali nikad prestao da ljubomorno virim u vase novinarsko dvoriste. A i necu...


Pa to je jednostavno

nikada nije kasno, pogotovo za novinarstvo. I pogotovo kod nas.


bez odustajanja..

Draga Jelena,
ja uzivam chitajuci Vas.. Slazem se u potpunosti, a i sjajan text.. Nemojte odustajati od novinarstva, jer ste odlichan novinar,a obozavate novinarstvo, naslucujem chitajuci Vas.. :))


Hvala

mnogo. Nije da ne znači.
:)


Krajsicka,

ma, boli te uvo. Ako ne moze da se radi kako valja, onda bolje da se ne radi. Iovako placaju samo neke, i to samo kada bas moraju. I ne prijavljuju. I indoktriniraju uzasnom politickom ostrascenoscu ili nezavisnoscu. Cast izuzecima. I to je to.
Radices kada budes osetila da su zadovoljeni tvoji profesionalni standardi i tvoje ljudske, egzistencijalne potrebe. Ako samo jedno izostane, onda je to dno.
I Srbija.


Vlastićka

ma znaš sve. Samo razmišljala sam da li da spominjem ove "naše" i kako nisu ostrašćeni. Ali to zahteva novi blog.
Radiću kada mi najveći problemi budu trema, kritika javnosti i dedlajn.


Ti možeš da se smatraš srećnom osobom!

Ništa me ne obraduje na blogu kao to kada vidim odličan tekst i odlične komentare! Obično pročitam tekst i letim kroz komentare tražeći krajičkom oka neku zanimljivost. Ali kada sam to krenuo da radim sa ovim postom vratio sam se na početak i pročitao sve komentare.
Sjajno, šta bi htela više od toga da pod
1. Napišeš dobar tekst
2. Izazoveš "brdo" dobrih komentara
3. (Mada bi trojka mogla da bude i pod 1) Ostaneš svoja!!!
Veliki pozdrav,
Miloš
----------------
www.askmilos.com


Jelena...

...podržavam te, ali i verujem da ćeš naći mesto za sebe, dobra si, a i skidanje sa novinarstva nije lak proces...meni nije uspelo...Uostalom, ja želim da verujem da će se za ljude poput tebe naći mesto, mora, jer u suprotnom je ovaj "transparentni proces demokratizacije" Srbije uzaludan...ako te makar malecko teši, ja ne živim u Srbiji , a kosa mi se diže na glavi od novinarstva u Slo...povremeno prolupam pa mislim da sam najveći rođeni baksuz, zakeralo, namćor i perfekcionista...a onda se opet dozovem pameti i shvatim da to što ih je više ne znači i da mogu da prave budalu od mene...redovno sam prisutna na pressovima gde se niko ne usudjuje da pita jedinih par smisaonih pitanja, da slučajno se pitani ne uvredi što mora da radi svoj posao...redovno natrčavam na članke ili vesti u kojima fali čak i 3-5 osnovnih novinarskih pitanja...dnevnici izgledaju sedmični magazini, ko deca da su pravila (mada bi tada bilo možda bolje, onako izvorno, iskreno)...al' se ja ne dam i ne dam da mi kvare veru da je novinarstvo divan, bitan i potreban poziv i podržavam svakog ko se ne da...I zaista verujem da ćeš naći mesto za sebe.Dotle, evo nas i tebe ovde, da ne izgubiš kondiciju ili da ne padneš u apstinentsku krizu od nepisanja...


Jelice

i Miloše, nadam se da je moje pisanije inspirativno za vas, bar delom koliko su vaši komentari inspirativni za mene.

Jelice, mnogo hvala. Znači mi ovakav komentar. Znači mi između ostalog jer mi malo nedostaje da počnem da vičem – nikada više. Hoću da kažem da posle ovakvog komentara moram po ko zna koji put dobro da razmislim. Šta da radim kada me muči jedan mali idealista u meni. Tako da, posle ovog ovde preispitivanja – ko zna...


samo napred

Jelena, imaš najlepše ime na svetu, ali to je u ovom slučaju nebitno. Samo napred. Rekla si zbogom novinarstvu i to bi trebalo da bude to.

Ne okreći se nazad, već beži.

A mene, eto vrlo brzo za tobom, "simpatični" DSS je upleo šape i u medij u kojem ja radim. Bežim i ja, vrlo brzo, samo da nađem nov posao.


Joshka bilo bi pošteno da kažeš koji je to medij

Joška,
Bilo bi pošteno da kažeš u koji je to medij DSS upleo šape, pošto imam prilično kontakata sa novinarima i ni jedan mi se nije požalio na tako nešto (ne tvrdim da tako nešto ne stoji).

-------------------
www.askmilos.com


Ma nemoguće!? DSS!?

Taman posla da bi DSS pleo šape u medije...


Uredjivanje...

uf, nije laka tema. Ima raznih nacina "uredjivanja" odnosno sve zavisi od medija u kojem radis.
Ali, cinjenica je da urednik ima poslednju rec. On odlucuje koliko ce tekst imati redova (karaktera), kakav ce da izvuce naslov, podnaslov, nadnaslov. Sama sustina teksta se nemenja. To je glupo i odlika je zna se kojih medija. Mada, vecina novinara dobro zna kakvu formu treba da ispuni kada pishe za odredjeni stampani medij.
Po meni bitna je informacija, prezentovana sto citljivije i efektivnije. To isto vazi i za opremu teksta, koja treba da "udara u glavu". Cinjenica je da "kobaje" smaraju, a i u ozbiljnim novinama nema mesta za "milion" komentatora.
Da zakljucim: izbor, oprema, redigovanje i prezentacija teskta prilikom preloma, stvar su uredjivacke politike stampanog medija.


Ma sve ok

ali ima jedna vrlo jednostavna stvar – ne može da se objavljuje autorski tekst bez odobrenja autora.
Mislim, valjda se i crvi pitaju nešto? Ili samo vrane?


Отворени (теве) студио

Зготовим себи након трчања синоћ повећу чинију воћне салате те да баш неизлудим од доконости по живцима седох пред тазе пристигоми теве монитор и роштиљајући програме сателитске, набасах на сцену где се за једним столићем гуркају њих троје, а студио около у плаво дизајниран, да ти тек-тек нервозу побуди. Углађен, са брадицом, под поменутим столићем, увалио колено једној зајапуреној наочарки међ' ноге, јасно уочава и блесав, док водитељка, нека њањава, баш окончава мисао:
— Те ако се ми креативно, то јест асинхроно преусмеримо моралним претпоставкама питања у средишту препоруке, нове варијанте, у три нивоа раздељене, а на тему негативних последица кодекса спознаје друштва у целини, мораћемо комбиновати са мањином од 60% популације, чије хипотекције пробрано и нструментално окамењују свест онога што нисмо, — те апи за чашу да се налије, што искористи поменути са брадицом, па ће:
— Ханс пл. Јанке, заговорник теорије одговорности реверзибилних процеса присвајања појмова који се одгојем понесу из сваке породице, тзв. Untershtuмpfe виших нивоа чемерне стварности, сумња у хомо сапиенса, но фасцинантно технички доказује да благослова нема и ту настаје заокрет у комуникацији техничара и филозофа, па се најбоље приклонити мишљењу ћелијског обскрбљаја јајне сузджаности, што и није ништа друго, до треће, у ствари.
На то ће наочарка:
— Само не заборавите да сензибилитет другоједног наративног букања не може мимоићи софицитарност поменутог приказа у експанзији, док аморфности никад доста. Наиме, алотропност модификације воде испарене, а када је већ о парама реч лудост ме хвата од куповине некретнина померљивих локација које снатре јутром када ме затекну у још успаваној глави, пуних уста и напричане, могу личити на ове, па стога сматрам, иако ме нико не пита, а требало би, јер сам ипак у ову емисију позвана као гост, да оваквих разговора гледалишту никад доста, с обзиром да му керуално лимфицира осмишљај стварности.
Седим и пиљим и чисто ме срамота, јер не схватам. Па ко ту луд?
цеце


Moram da kažem

da par puta nisam znala šta bih rekla na vaše komentare. Ali evo ga jedan koji, čini mi se, shvatam. I plavuše su ukapirale!


Sve razumem

Svaku recenicu koju je napisala Jelena Krajsic ja sam prezivela u 20 godina dugom novinarskom stazu.Sve razumem i sve mi je jasno.Nesto cu dodati.U zelji da budem profesionalna(ja sam tako mislila) nisam se uclanjivala u partije,nisam trcala po partijskim sastancima,obrazovala sam se ,ucila,puno citala,stvarala porodicu.Nije to bilo dobro ni dovoljno.Naprotiv:trebalo je valjda trcati od partije do partije,dodvoravati se, suskati i cucoriti,ogovarati(cega sam se uvek uzasavala medju novinarima)....Nisam nista od toga radila.Napustila sam novinarstvo.O razocaranju necu sada pisati.
Dodacu Jeleni licno:ona urednica koju ste pomenuli u tekstu sada uredjuje Dnevnik 2 drzavne RTS televizije.Da li sam Vam sve rekla?


Sve ste rekli, znam to

A što se tiče dodvoravanja po partijskoj liniji na svu sreću nisam imala urednike koji su to od mene očekivali. Ili možda jesam, a ne znam, pa zato sada i nisam novinarka.
U svakom slučaju znam priču o dodvoravanju političarima, o tome da DSS i ostali "ne pletu šape" u medije o "našima" itd. To, nadam se, svi znaju.
Nisam htela o svemu ovome jer se trudim da ne govorim bez konkretnih dokaza. Nisam sada u medijima pa ne mogu da govorim napamet... ali... naravno, pa svi mi to znamo.
I ta priča zahteva u najmanju ruku novi blog.


citati (bez imena)

"Idu izbori. Za nas postoje samo dva kandidata i naravno svi navijamo za prvog"

"Uzmi kovertu poslai su iz ...(ime stranke) daj da skeniraju dokumenta. Imas tekst samo ga prekucaj i stavi ga na stranu. Obavezno se potpisi..."

Toliko o nemesanju stranaka....:)

Boris D


jedne godine

brojali smo sekunde posvećene strankama pred izbore u medijima. bukvalno, ne zezam se. to sigurno i sada neko radi, i treba da radi, ali i da javnosti saopšti rezultate brojanja.

a onako najintimnije mene razvaljuje to što vučića uopšte neko nešto pita. uopšte me zanima šta on ima da kaže. u jednom periodu mediji su ignorisali radikale, ne razumem zašto i sada to ne rade. nešto se promenilo? demokratskiji su? smanjila im se istorija?


Oni su....

...specifican problem. Kada nas je njihgov sef optuzio da smo ubili Pavla Bulatovica zavladalo je misljenje da ih treba ignorisati. Done.

Posle nekog vremena novinarska hrabrost/glupost postade neogranicena. I onda je neko rekao i njima treba dati prostora. Meni se cini da je stvar u cinjenici da AV i njegovi stranacki drugari ipak imaju izjave koje se mogu prodati gledaocima/slusaocima/citaocima. Tu je razlog za njihovu medijsku zastupoljenost. Secam se coveka koji je rekao da dok je on urednik nema radikala. 15 dana kasnije gost Maja Gojkovic, kod njega u emisiji.

Uostalom ko ce bolje prijati srpskom narodu osim onih koji kazu da je neko kriminalac, placenik, ubica bolesnik, homoseksualac, neznalica.......

Rqaznisli o tome. Uostalom AV je samo jedan . Ne interesuje me sta bilo ko od njih ima da kaze. Makar bio optuzen za ekstremizam.

Boris D


Nigde nije idealno,pa zasto

Nigde nije idealno,pa zasto bi bilo u novinarstvu.Ne zelim da vam govorim da li ste postupili pametno,ne-pametno,to Vi najbolje znate..ali ne u odbranu urednika(moja medijska teorija je-u Srbije je kriza urednika ne novinara),ali da li znate da velike americke TV mreze imaju tkz "script aproval".To znaci reporter zajedno sa producentom na terenu napisu script-koji ide u centralu.Tu glavni producent news programa pogleda,skrati,doda - vrati nazad novinaru i producentu na terenu da izmontiraju prilog.I nema ispravljanja.
Nije to cenzura,niti rusenje autorske nezavisnosti,vec je glavni producent vesti odgovoran za celinu programa,a da ne govorim da su glavni producenti vesti mnogo bolje placeni nego zvezde koje se pojavljuju na ekranu.
Malo je njih koji nemaju tkz script aproval u americkom TV novinarstvu.recimo Kristijana Amanpur nema,ali sam vidjao mnoge kolege iz US medija koji cekaju da im se text vrati.
Razvojem komunikacija sve se vise brise razlika bili na terenu ili u redakciji.Sad zahvaljujuci internetu(bez obzira bio preko satlita ili broadband) radite kao da ste u newsroom-u.
Malo iz mog iskustva,na pocetku rata u Bosni mobilnih nije bilo,a satelitski telefoni su bili velicine omanjeg sifonjera.Ako uspete da se cujete sa redakcijom ujutru i kad se vratite-kazete im sta imate i gotovo.
Danas su to dogovori tokom citavog procesa rada na terenu,javljaju Vam da su neke agencije poslale bolju slike nego sto je vi imate,i producent programa trazi da je ubacite(znaci li to da snimatelj treba u znak protesta da obesi kameru na klin)...ima neka nova informacija,TV (novine su malo drugacije) su timski rad i bez toga nema posla...

Uzmite Time ,pitajte Dejana Anastasijevica koliko je svega puta bio potpisan kao samostalni autor,ili britanski Economist koji uopste ne potpisuje novinare..a tek novinari agencija najteze novinarstvo a anonimni-bedak..
Nego,da se ispravim,vratite se u profesiju,a kad vam bude muka pomislite i na lepse strane:za mene je:Imate pravo da budete radoznali,malo li je ....

jaksa


Script aproval

smo praktikovali u Urbans-u. U nešto drugačijoj formi. Sinopsis su pre snimanja odbravali urednici... pa smo u toku snimanja na vezi... kada je pregledan materijal, a nekada i u toku snimanja, novi detaljan sinopsis ponovo odobrava urednik...
Kada uđem u montažu mogu da ćutim, ako sam tako raspoložena, jer je svaki detalj pripremljen. Naravno ako dedlajn dozvoljava. Verujte mi da je Urbans bio sjajan naravno ne samo zbog sinopsisa. Ne mogu da pretpostavim koliko znate o Urbansu. Sada se nešto manje radi, koliko ja znam, ali i dalje se insistira na onim vrednostima po kojima je prepoznatljiv.

Nemam ništa protiv kontrole jer se lako otmem. Tako sam i rekla gore pomenutom uredniku – menjaj tekst, ali mi pošalji mejlom konačnu verziju. I za ovaj blog pre objavljivanja pošaljem bivšem uredniku iz Urbansa tekst, po nekad. Zanima me šta misli.
Kada govorimo o autorskom tekstu, za koji se ima vremena, i kada govorimo o objavljivanju potpisang teksta želim to da odobrim, ali nemam ništa protiv sugestije. Nemam ništa protiv da me ne potpisuju uopšte. Znam i za druge situacije i za anonimne bedake, ali ja bih radije pitala Dejana Anastasijevića kako se oseća zbog toga što ga ne potpisuju kao samostalnog autora.

Jeste, problem je i u meni. Zato i ne radim. I zato pišem ovde, jer nemam takvu vrstu problema.

Ne mogu takođe da pretpostavim koliko pratite naše televizijske programe. Nigde nije idealno, ali ovde se televizije raspadaju. Grozno je. Baš je grozno. To me najviše muči – Duge i Laste i sms poruke i vhs kamere....

Hvala vam mnogo što ste ostavili svoj komentar na moj tekst. I što je još važnije, hvala za podršku, ako sam dobro pročitala. To mi mnogo znači. Preispitivanje se nastavlja...


Ukratko preispitujte se

Ukratko

preispitujte se dokle god hocete,ali novinarstvo se ne ostavlja,bice Vam mnogo zao jednog dana..a o TV i kako je ovde mozemo da pricamo satima,ali dosadicemo pa ce Vam skinuti blog :)))

jaksa


Nije valjda

da će mi baš skinuti blog? :))) Ja sam ovde pa me ove televizije interesuju.
Hoću da kažem da ima i drugih plitkih blogova pa nisu skinuti.


Ma ne,nego ako je tema

Ma ne,nego ako je tema isuvise "uska" bice mozda dosadna to sam mislio,bila je to sala(ocigledno neuspesna)..a ako hocete da pricamo o TV na nasim prostorima,tu sam nema problema,to je moja omiljata tema,mogu satima i danima..

jaksa


Pa hajde

molim vas, bilo bi jako lepo, a i jako korisno čuti vaše mišljenje o tv programima na našim prostorima...

ps
i ja se šalim, samo malo bezobrazno, priznajem. Nije ovo blogovanje baš lako, često se pogrešno proceni dvotačka i zatvorena zagrada. Ne znaš da li je srdačna ili posprdna. U svakom slučaju sorry i šaljem srdačnu dvotačku i zatvorenu zagradu.


Svaka cast, Jaksa!

Ti si se registrovao samo da bi spasao koleginicu od pogresnih odluka. Znas ono: vojnici nikad ne umiru - oni samo isceznu (Mac Artur li bese?). To vazi i za novinare, rekao bih - jednom novinar, uvek novinar.
Ne daj se, majstore!


"Emergency" - Faithless ( 2006 )

Kada je počela ona bezvezarija od ratova na prostorima SFRJ, nadao sam se ( priznajem ) da će se iz svih tih 6 republika ( res publicae )pojaviti bar neka grupa samotnjaka koja će reći - Odustajemo ! Ali, ništa od toga. Onda sam se nadao da će sve to stati vrlo brzo, da će BRZO svi shvatiti kuda smo krenuli. Sećam se kiše u jesen 1991, i mračnih mnogo mračnih oscilacija na sve strane. Opšti haos, metež i bestijalnost u povoju. I tada sam se nadao da će i oni i mi, i mi i oni, stati i shvatiti da od svih tih pretenzija, i njih i nas, nema nikakve vajde. Samo sam posmatrao i studirao drugi fakultet po redu. Njega sam studirao duže. Prvi sam studirao brže;) Ali ni prvi ni drugi me nisu ni na koji način privlačili. Gubio sam wolju za oba svakim danom. Posmatrao sam ljude, stvari, dogadjaje, pravce, kretanja. Mnogo sam naučio samo posmatrajući. Pokušavao sam da sakupim ljude, da to u šta bi trebalo da se pretvara druženje, postane jedno jako i čvrsto prijateljstvo, ali avaj! Ništa od toga. Bratstvo i Jedinstvo je postala opasna tema.
Mislio sam : Zajedno smo jači. No, većina ne misli tako.
Studirajući i prvi i drugi fax, znao sma da se neću baviti ni jednim ni drugim. I tako čekajući da i oni i mi, shvatimo da se granice neće promeniti ali da mi hoćemo i te kako, bezuspešno sam pokušavao da uverim sagovornike da nije dobro što se ruši Sarajevo, što se ubijaju ljudi na sve strane, da nije dobro što se svadjamo sa svima i da nije dobro što sedimo i čekamo. A šta drugo da uradimo? I stvarno, najbolje što se u takvoj situaciji jednog opšteg egoizma može učiniti, jeste Odustati.

Tako sam i ja, sa velikim zakašnjenjem, odustao.
Odustao sam i od svih tih ambicija koje sam imao kao student, odustao sam i od ljudi, kao Filantropa, odustao sam i od Pravde, jer nema je. Nigde je nema. Odustao sam i od Odgovornosti. Svako prebacuje odgovornost na druge. Pitam se samo gde će sve to da završi? Odustao sam i od Novinara. Oni me s posebnom naznakom, apsolutno ne zanimaju. Jednom rečju, ne verujem im ništa. I sve što potiče od novinara doživljavam prostim korištenjem diktafona u sopstvene svrhe. Odustao sam od treniranja vere da to provodadžisanje s njihove strane može na dobro da izadje. Jedino im priznajem hrabrost i bezobzirnost kojom smo postigli da se ona druga strana koja ima ista prava da svakoga Pretresa, Policija, malo smiri, suzdrži, koriguje, kontroliše kolko-tolko.
Predugo traje ova tranzicija.
Reče mi jednom jedna opasna dama, ( stvarno opasnija je i od Karle Del Ponte ) da će tek treća generacija ove naše države moći da se nada nekom zdravom, normalnom životu. A ja sam je pitao: A šta mi, koji smo bili sasvim neutralni, sasvim Fer u celoj priči, šta mi da uradimo? A Ona mi je odgovorila: Vi niste ništa mogli da uradite ni tada a ni posle. Vi možete samo da obuzdavate svoj nemir i maštate svet za one koji dolaze posle vas. Da pokušate da sastavite kraj s krajem i ne poludite od svega onog šta vas tek čeka.

Dakle šta li nas tek čeka, u ovom Geto-u zvanom Res Publica Serbia?

Kad će neko da objavi javno da je socijalizam završen?

Možda će tada i vaš urednik shvatiti da svoje uredničko mesto može da zadrži samo ako preuzme na sebe obavezu da svako menjanje teksta podleže zakonu i autorskim pravima? Ili je i to samo Forma?

Bojim se da će ukinuti Blog, ako nastavimo da govorimo istinu, ili bar svoje vidjenje Istine? Zato prekidam...

;)

Odustani uvek kad te iz tebe nešto tišti i provocira da se zaustaviš i suprostaviš. Nikada nemoj posustati u tome, makar zbog toga odustala od najželjenije stvari.

ascultare et altera pars


Upecala sam se

Kako me je presekao Jaksa Scekic!Recenicom:kako da odustanete od novinarstva-kako boli kada preispitujete tu odluku u sebi.Znate zasto ja odustajem?Ne mogu, ali verujte,potpuno iskreno,ne mogu da gledam Nadu Obric na BN kao nesto strasno znacajno pita i Jelenu Tinsku na Jesenjinu kako i ona nesto pamatno veceras ima....Ne ide.Vecina novinara nikada nije pokusavala da otpeva:Noc je ostala za nama, niti je ijedna od novinarki(koliko znam) pokusavala da odigra nesto iza Colica.Ne zamerite na jetkosti,ali to brkanje loncica i ko je sta po struci i da li uopste u ovoj zemlji postoji profesionalni odnos ili zaista radi ko sta hoce i zeli pod motom:ja to mogu.I javnost,narocito strucna-cuti.
Ne secam se da je ijedan TV kriticar zaista ozbiljno kritikovao te pokusaje "vodjenja" programa po lokalnim televizijama,to masovno frljanje padezima, brojevima, "sada je temperatura dvadest i tri stepeni"...itd.
O mesanju stranaka mogla bih dugo jer je to javna tajna.Nijedna nije imuna,narocito ako se nadje u lokalnoj vlasti.DSS se izvestila posebno udomljavajuci isfrustrirane clanove i clanice u Upravne odbore televizija gde oni pametuju na temu vizuelnih medija do beskraja.Dragana Milicevic je to presekla u Studiju B .


Da li mislite da je u svetu

Da li mislite da je u svetu perfektno,da su u drugim zemljama mediji savrseni,da u nekim zemljama nemaju svoje lokalne Nade Obric i Jelene Tinske.Svuda one(oni) postoje i postojace u manjoj ili vecoj meri.Ali zato postoje (jos kod nas nije slucaj,ali ide na-bolje ozbiljne televizije i relativno ozbiljni novinari.

Zasto sam se javio specijano ovde,znate mene je ucilo da postoji nekoliko vrsta ljudi,pametni i vredni,pametni i lenji,glupi i lenji i glupi a vredni.

Elem,ako se pametni (bez obzira bili vredni ili lenji) povuku iz novinarstva,ostace ona najgora kombinacija glupi-a vredni.

I to je kraj profesije i kraj price.Zato se trudim,koliko mogu da uticem na pametne (vredne i lenje)da ostanu u profesiji.
Znam da ce sad mnogi pomisliti,lako je njemu,radi tu gde radi,pa nam soli pamet.Putuje po svetu,sve mu placeno,a nista ne rade-i samo piju pored bazena(e,kad bi to postojalo u kapitalizmu)
Znam da su uslovi ovde za bavljenje ovom profesijom jako losi.Ali ne zaboravite da ako je bilo koja profesija bila upropascena od devedesetih godina bilo je to novinarstvo.Sami znate da je profesija bila pretvorena u najcrnju propagandu,i od svih profesija,novinarstvu ce trebati najvise vremena da se povrati u normalnost.Problem je sto mi i nismo imali normalno novinarstvo iz komunistickog sistema,presli u najcrnje nacionalisticko drustvo,te fakat i ne postoji reper normalnog novinarstva,nego se tek gradi.Normalno u tom procesu ima lutanja,od pogresnog shvatanja "zute stampe"-recimo da je legitimno da laze i pise neistine,i da je to odlika tabloida u svetu....(apsolutno pogresno,da li stvarno mislite da recimo londonski Sun moze nesto da stampa sto nije istinito.Moze,ali ce zato na sudu platiti milionsku odstetu..)pa do toga da politicari smatraju da novinari nemaju prava da ih pitaju(pogledajte samo izraz lica pojedinih clanova vlade kad ih nesto pitaju)
Tako da ja molim,nazalost nemam neku zaduzbinu pa da pomazem,da mladi i pametni(nije bitno da li su vredni ili ne) ostanu u profesiji.Jer glupi i vredni je nece popraviti.
A sto se tice politicara,to je verujte mi svuda,samo je pitanje kako i gde dobijaju po prstima kad probaju da uticu na medije,ali to je posebna prica.

i,na kraju ovog monologa da ponovim moju tezu:Nije kod nas kriza novinara-vec urednika.Tu je Vas (nas) problem.Jer u vreme kad je trebalo da nastanu dobri urednici-bilo je doba "haosa i bezumlja",znaci ima mladih,talentovanih novinara,ali nema urednika,tu smo tanki i to je problem.A da bi se dobio dobar urednik treba jako mnogo vremena.
jaksa

PS:Ako Vas nesto jos konkretno interesuje samo pitajte.Ovde sam dok ne zazvoni telefon,a onda ko zna gde odoh,pa i ako odem,ostacemo u vezi


Posle ovoga

nam jedino preostaje da se vratimo u novinarstvo (mi pametni, mladi i lepi :), da iznutra insistiramo na promenama i da se nadamo da će biti zadužbina koje omogućavaju mladima i pametnima da na licu mesta vide kako rade veliki svetski mediji.

A taj ko bi pomislio “lako je njemu…” je budala. Veoma je dobrodošlo da nam vi, i drugi ljudi vašeg iskustva, sole pamet.


Ohrabrenje i osmeh

Vratili ste mi i Vi Jaksa i Vi Jelena nesto optimizma.Ne ide mi optimizam ovih dana(valjda ponovo mnogo gledam Tv).Cak ne cujem ni pristojne glasove oko sebe.
Znam da ovih cvecki kojekakve provenijencije ima po lokalnim televizijama za otpad,ali dokle, dokle njihovo vreme?Kad nisu bile pevaljke i igracice,onda su bile prorocice,kad nisu bile one,onda od glupih, a vrednih nisi mogao do reci.Secam se jednog takvog momka sa Studija B.Svi su ga zvali Piksi.To je decko koji na dan kada je gorelo JDP i vatra kuljala sa svih strana nije znao sta treba da snimi.Rekao je:pa,nije dosla ministarka Perisic, a ja ne znam sta jos treba da se snimi.U tom trenutku:Ljuba Tadic je sa stapom dosao pred JDP,cistacice su skakale pred vatrom sa prvog sprata,Dejan Mijac je ispred pozorista plakao- a Piksi nije znao.Pa,sto si krenuo kad ne znas?Secam se da je Djoko Vjestica pusio jednu cigaretu za drugom jer nije mogao da veruje sta ovaj govori.Znate sta se dogodilo?Piksi je ostao tu gde je i bio jer su razni tada rekli da je "vredan i da treba da ostane".
Vredni su unistili novinarstvo,pre svega ono koje se razvijalo u Beogradu.On takav vredan je ostao, a citava generacija talentovanih je otisla.Srecom, Lila Radonjic ih je okupila u TV Mrezu,jednu retku svetlu tacku privatnih produkcija.Secam se Lile,nepogresivo je znala da odabere talente.I nju su mnogi zaboravili:jasna recenica, precizna,kratka,prava pitanja,bez agresivnosti ,a sve receno.
Kako okupiti prave kada su kompletne televizije koje su nestale sada nikle na Avali i Kosavi?
Zar za takve uvek postoji rezervna drzava?


rezervna država

na žalost ne postoji - ima samo ova jedna
tu dolazimo i na teren državnog interesa
kad vam kažu - Vaše pravo da saznate sve...
i puste vam Žikinu Šarenicu
u toj perspektivi Nada Obrić i nije tako loša, mislim, žena iskorišćava svoj pun potencijal amaterskog voditeljstva
krizu uredništva vidim ne samo kroz njihovo nastajanje u doba haosa i bezumlja, već tendencije da se iz toga ne izadje kroz veštu manipulaciju kviza sa pomenute emisije sada već nacionalne televiije, gde se ispituje poznavanje manastira, pa petica za znanje, pa onda neka, koja bi na žalost mogla samo da pozavidi gore pomenutoj Nadi, promoviše svoj novi projekat, pa onda deca iz nekog KUD
Vaše pravo da saznate sve...
Da vidimo šta to BBC PRIME pušta u toku jednog dana - tj. koja je njihova nacionalna strategija!?
Hm, ima tu raznih stvari, raznih tema, malo obrazovanje, malo cash in the attic, malo only fools and horses, malo Judy Dench, malo John Cleese, malo životinje, malo istorija, pa neki doktori, pa kviz The Weekest Link...
Koji je prvi IMPACT koje mi moje skromno znanje prof. engl.jez. daje - perfektan engleski jezik od strane prezentera - zaključno sa kvizom koji vodi Ann Robinson, koja kada progovori, pomislite da je došla da podučava fonetiku engleskog jezika, a ne da vodi kviz (o temama neću ni da raspravljam)
Na toj televiziji nema mesta kojekakvim projektima, oni prosečnog gledaoca zadovoljavaju na neki drugi način, i sve to me vodi ponovo na početak - državna, tj. nacionalna strategija...cenzura...pade mi na pamet Noam Chomsky, koji uveliko komentariše terorističke napade na SAD, i gde ga nazivaju monstrumom, izdajnikom, i šta već ne, ali ga intervjuišu, objavljuju, čitaju...
Razumem Jelena tvoj gest u potpunosti - ja se iz istog razloga bavim decom - videh da tu mogu nešto da menjam (kakav način da se opiše bekstvo)
Ponekad povlačenje može biti i pregrupisavanje - neka u tvom slučaju to bude tako, pošto za razliku od onih koji pričaju da bi nešto rekli, ti pričaš jer imaš šta da kažeš.
poz


Mala napomena BBC PRIME

Mala napomena

BBC PRIME nije najbolji primer za britansku dnevnu TV,jer je to satelitski program BBC-kompilacija emisija u produkciji BBC.

Treba videti dnevni program BBC 1 i 2 to je zanimljivo,recimo u prime time-u ide emisija o bastovanstvu.ili emisija o istoji britanskih dinastija..samo da Vam kazem i na BBC-u ima programa za koje sam se pitao cemu,narocito kasno vecernji talk show programi koji su bar za mene bili na ivici neukusa.

Ono sto Englezima skidam kapu kad je TV u pitanju su dokumentarne emisije,vesti i sportski prenosi.Sto se tice sportskih prenosa ondasnji JRT je imao ekipe i reditelje koji su mogli da se "nose" sa njima bez problema.Recimo Moma Martinovic sa RTB ili D.Stanculovic koji je poceo koliko se secam na RT Sarajevo,pa je dosao u Beograd.To su bili reditelji koji su kasnije bili zvani da rade velika medjunarodna takmicenja

jaksa


naravno razumemo se

neukusa nikad dosta, s'tom razlikom što imate dosta ponudjenog. Samo sam želela da napravim blagu paralelu, bez namere dubinskog ulaženja u sadržaje - tj. da ne zamaram - ono što meni zaista upada u oči je prezentovanje, pismenost, stav. Ukoliko toga nema, o sadržaju nema potrebe ni raspravljati.
Pitanje koje bih da postavim je šta učiniti za sadržaje programa koji se nama nude?
Da li ja, kao posmatrač treba da očekujem da teret dobrog izveštavanja padne na ledja novinara?
Kako ubaciti ljudima pitanje da TV (naročito nacionalni servis) ne treba da bude "the drug of the nation", i da to pravo da znamo sve nije samo glupa parola kroz jedan džingl?
poz


Zadovoljstvo

mi je da čitam ovakve razgovore...

Mogu da dodam da ja večeras gledam rai uno, ništa ih ne razumem, ali mi baš prija očima. Ako već pričamo o tome da svugde ima silikona i cica i šemsi, zašto imam utisak da su nekako na rtsu i na raiuno drastično različite?


Razlicite su zato sto su

Razlicite su zato sto su Srbija i Italija razlicite pa su samim tim cice i silikoni razlicite..(sarma i pasta)

Salim se,kao prvo razlika je u parama,koliko ko moze da potrosi,razlika je znanju(profesionalnom,od kostimografa,scenografa i svetla)Skola svetla na BGD medijima je:upali sve i przi,a pogledajte samo HRT,koji je oduvek imao bolju sliku po svim parametrima.
Dobra televizija je skupa igracka.
ali i mentalitet
U zapadnim TV,da ne kazem britanskim snimatelj obavezno nosi stativ i snima sa stativa(ne racunam katastrofe,nesrece)i tu nema pogovora.Znaci kad gledate vesti ne dobijete "morsku" bolest.

Kod nas retko ko od snimatelja nosi stativ(sem snimatelji B92 jer ih je naucilo)..jedan snimatelj sa RTS mi je rekao:"Kad ja sednem i zakujem kameru,ma kakav stativ"..
zato je masa intervjuisanih nakrivo nasadjeno u TVD,onda kad pocnu da rade zumom napred-nazad jednostavno je neupotreblivo,pa onda jos montazer doda svoje neznanje pa dodje novinar pa text jedno-slika drugo..sacuvaj me boze.

A,obozavaju da se slikaju i kad treba i kad ne treba,jer boze moj,kako to radis na TV a ne vidis se.Tu tek nastaje cirkus,ali niko ne sprecava.

Da postoji dobar urednik,kasetu iz masine,pa u djubre,ali nazalost ne moze,posto sve TV kubure sa kasetama :))

Elem,sve je stvar sivo-bele mase koja se u narodu zove ponekad mozak.Postoje standardi koji se postuju,a to sto mi izmisljavamo rupu u saksiji to je druga stvar...i kad dodju mladi ljudi pa padnu u ruke urednicima koji ne znaju...katastrofa je neizbezna...i tako je u svim stvarima,ne samo u novinarstvu..."sta ima onaj iz sveta da me uci,ja to radim godinama" to je osnovni moto ovde skoro svuda...ali i to se menja..sporo,mnogo sporije nego sto bih ja zeleo,ali ipak se krece..

jer,radio ima svoje zakonitosti,novine svoje a TV svoje,nazalost zbog hiljadu i jednog razloga tek sad dobijamo generacije novinara koje uce TV i postaju TV novinari,te dajmo im malo vremena.

jaksa


Mi smo uvek snimali

sa stativom, samo što ga nisu nosili snimatelji, nego ja :) Pa onda ja da ih nerviram, zovem stativ stalak, a kablove gajtani.
:)

Crtica, a sad ozbiljno - došli smo i do novca.. Ne može da bude novca kada ima 500 tv stanica i svi žive od saradnje sa tržištem... A tek tržište ? A tek marketing ? Pa onda da bi imali ikakvu saradnju nude besplatan marketing. To nije konkurencija, to je kaubojština, kriminal. To su već stvari koje država treba bez mnogo razmišljanja da sredi, da vlasnike televizija lepo posavetuju, edukuju - nemojte otvarati tv, sadite krompir, pa računicu i da ih bog vidi - ako ne i da ih pozatvara, bez da trepne okom... Zašto su hrvatske televizije sjajne, između ostalog i zato što ima 20-tak tv stanica u celoj državi, pa nije svaka budala urednik i nije svaka budala snimatelj.


Mozda gresim,ali apsolutno

Mozda gresim,ali apsolutno treba da ocekujete da teret dobrog izvestavanja padne na ledja novinara.Pa koji djavo on tamo radi i prima platu.
On je tu da vam isprica pricu(uz sve elemente koje ima) i da Vi saznate nesto,sto ce Vama kasnije pomoci da imate svoj stav.
Znaci nije on tu da vam formira stav(valjda su ta vremena iza nas),vec da Vam da relevatne informacije da bi ste vi uz ko zna sta jos formirali svoj stav i rekli ovo je dobro,ovo nije dobro.

Sto se tice nacionalnog servisa,kao prvo da bi stvarno bio nacionalni servis mora da ima vise para,a da bi imao vise para-treba da se plati pretplata..e,sad krecu idejne polemike,ne dam pare Tijanicu,ne dam pare jer su oni svi....sta ja znam..
E,pa sad ako hocu dobar nacionalni javni servis,to kosta i ja moram da platim.(da se razumemo,ja placam pretplatu).To je isto kao i sa porezima,ako hocu da mi autobus bude cist,ako hocu da mi bolnica bude ok,moram da platim porez,nece to niko drugi da plati umesto mene.E,tu je sad pitanje,da li ja kao poreski obveznik znam kako se trose moje pare-tu nam predstoji velika borba

Odem ponekad na RTS,uslovi za rad su tamo veoma losi,male pare,jer je kuca sistematski unistavana od devedesetih godina i sad treba da stane na noge.Da ne govorim o bombardovanju i 5 oktobru-ipak je nesto tada unisteno,to je fakat.

Bottom line je sve je to dvosmerna ulica,mnoge stvari mozemo i mi sami da uradimo da nam bude bolje...ali nastavljamo razgovor zar ne

jaksa