Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Wohnpark Alt-Erlaa

 Alt-ErlaaAlt-Erlaa

"Kad god dođete u neki grad, prve dve nedelje je sve novo i zanimljivo; posle toga su svi gradovi isti." (Billy Wilder u Beču sredinom devedesetih, prvi put posle pola veka, u TV intervjuu, parafraza po sećanju)

Od 23 gradske opštine Beča iz mog stana verovatno je najteže bilo stići do te poslednje, najzabačenije, 23, koju će svi turistički vodiči uvek zaobilaziti. Sa Nestroyplatza u 2. opštini valja sesti na podzemnu, ići jednu stanicu na jug, presesti sa U1 na U4, zatim nekoliko stanica dalje sa U4 na U6, i onda se voziti na jug. Bilo mi je uvek zanimljivo da se vozim linijom U6, jedinom od pet linija bečkog metroa koja ne prolazi kroz centar, već obilazi periferiju, limese, obode gradskog područja. Uprkos relativnoj homogenosti Beča u odnosu na mnoge druge gradove, na liniji U6 grad koji se vidi nešto je različit.

U neka doba dana od svih jezika ove kapije Istočne Evrope u vozovima ponajmanje se čuje nemački, kompozicija koja uglavnom ide iznad zemlje otkriva javne kuće, etničke kafane, i ostala mesta gde buržoazizovani, ulepšani Beč ustupa mesto sumnjivijoj infrastukturi koja valjda svako ulepšavanje na neki bizaran način podržava i omogućuje. Iza svakog sveta stoji polusvet.

Spoznavanje, poimanje bilo kojeg mesta vrlo često zavisi od slučaja. Mnoge stvari mogu se programirati i staviti u turističke vodiče, uputstva za korišćenje gradova, ali one ne vode do istih otkrića kao stvari na koje se nabasa, koje nas iznenade, time nam se dublje urezujući u svest od onoga što smo već znali, pošto je poznato deo kolektivnog pamćenja. Wohnpark Alt-Erlaa nalazi se na rubu grada, i trebalo mi je dosta meseci da dođem do njega. Kada sam izašao iz metroa i krenuo da se šetam njegovim zelenim površinama između terasastih solitera, prvi put sam se u Beču osećao kao da nisam u Beču. To je bio prijatan, osvežavajući osećaj, grad mi je otkrio jedno njegovo lice koje nisam znao, percepcija mi se izoštrila novim, različitim iskustvom.

Ovde nije bilo traga od carske i kraljevske pompeznosti, buržoaskog blještavila nasleđenog i nadgrađenog na aristokratsko, ovde ne sevaju blicevi foto-aparata mnogobrojnih turista u potrazi za prošlošću koja je dovoljno daleko da sa njom nemamo dodirnih tačaka, pa ni odgovornosti koja iz dodirnih tačaka proizlazi. Wohnpark Alt-Erlaa zamišljen je i ostvaren kao alternativa Beču katedrale i crkava, Mozart kuglica, kestenja i kuvanog vina, valcera i fijakera, neka vrsta mini-utopije. Da li on tu funkciju zaista i ostvaruje, i u kojoj meri, ne znam, a zapravo za ovu priču nije ni bitno. Ono što je to naselje za mene predstavljalo bila je antiteza onom drugom, poznatijem, mnogi bi rekli i lepšem, Beču koji me je pritiskao, koji mi iz nekog razloga nije dozvoljavao da ja budem ja, ili mi se to bar tako činilo.

Letnja popodneva provedena na travnjacima Alt-Erlaa, dok sam ležao sa obema rukama pod glavom i satima gledao malo u nebo, malo u te terasaste solitere, upijao sam novo u gradu u kojem je staro patentirano i izneseno na tržište kao najbolje što ta sredina ima da ponudi. Alt-Erlaa delovao mi je kao otelotvorenje mogućnosti da se utemelji civilno i civičko koje neće počivati na oslovljavanju sa gnädige Frau i operetama. U svetu u kojem poredak vrednosti počiva na starom, odlazak u novo predstavlja čudnu vrstu dobrodošlog postmodernog eskapizma. Može izgledati apsurdno, ali tamo gde je trijumfovala prošlost intelektualni otpor leži u okretanju sadašnjosti.

Ništa u Alt-Erlaa verovatno nije ni posebno originalno, ni posebno lepo, samo po sebi. Zgrade koje nisu neslične novogradnjama kakve se mogu videti na mnogim drugim mestima, trgovački centar sa velikim prodavnicama, parkinzi, škole i igrališta za decu, zelene površine koje sve to povezuju, sa ponekom klupom, odslikavaju generičku ikonografiju mnogih naselja isplaniranih šezdesetih, sagrađenih sedamdesetih i osamdesetih. Ono što je meni bilo zanimljivo u vezi sa svim ovim bilo je što se nalazi baš u Beču, i, po mnogo čemu, uprkos Beču.

Ono za čim težimo vrlo je često antiteza onoga što nam se nudi. Geografska udaljenost od Alt-Erlaa do, recimo, Schönbrunna, nemerljivo je mala u odnosu na razliku između kulturoloških koncepata koji stoje iza ta dva mesta. Na mestu gde je ovo potonje i dalje ideal kojem se teži, bekstvo u ono prvo daje onaj predah od uobičajenog, standardnog, koji nam je svima toliko potreban.

Jednom me je na velikoj i pustoj poljani negde usred Alt-Erlaa uhvatio letnji pljusak. Da sam bio u centru grada, verovatno bih lako pronašao mesto da se zaklonim. Ovako sam pokisnuo do gole kože. Tek kasnije, u starom Beču, u svojoj kući, uspeo sam da se osušim i ugrejem. Kao što je Calvino dobro znao, svaka utopija u sebi istovremeno sadrži i distopiju.


cincili

Alt Erlaa pruza svojim stanarima puno ugodnosti koje posmatrac s polja ni ne vidi.

vlasnici balkona su obavezni da imaju zasadjeno cvece u za to predvidjenim ogromnim zardinjerama

celom povrsinom ispod zgrada su garaze (na dva sprata), tu si se mogao skloniti da ne pokisnes :-))

jedna moja prijateljica stanuje od kako su sagradjene i komfor koji joj ta zgrada nudi ne bi menjala ni za sta na svetu, a i "nezazidani" pogled s prozora...


predgradja

Predgradja su mi zanimljiva isto koliko i centri gradova. Tek kad nestanu turisti pocnes da primecujes ljude oko sebe. Meni su najjaci utisak te vrste ostavila sela oko Rima u regio Lazio. Sa svakim kilometrom udaljavanja od Foruma menjaju se struktura stanovnistva i nacin zivota. S jedne strane sofisticirani dekadentni Rim, a sa druge poluraspadnute kantine u kojima se sustinski verovatno nista nije promenilo par milenijuma. Toci se domace vino, litar za evro, krezube bakute u crnom pevaju lascivne pesme, rmpalije u tregerusama igraju karte za stolovima napravljenim od sanduka i buradi. Ti ljudi zive zaista van sveta. U jednoj od krcmi se gazda obradovao kad je shvatio odakle sam. Serbia e Herzegovina!


Vienna

Super grad. Uvek se dobro provedem.


Докон Валетом

Наводи Valletta Brief history . . да је . . .after the epic siege of 1565 the French Grandmaster of the Order of St. John , Jean De La Vallette, decided to build a new city of Malta.The site chosen was the peninsula known as mount Xeb-er-ras.The master plan was for a city surrounded bu bastions and with grid formed roads.The foundation stone was laid in 1566 . Наравски у поређењу са Бечом Валета би била губитник но треба имати на уму да је умео (колега мој по струци) Girolamo Cassar архитекта ондашњи, да је тако осмисли да данас ево након 441 године Град са својих стотињак квартова и тридесетак улица (који кад и нисам нешто расположен баш 'за пола сата' оптрчим испод зидина ломатајући се по камењару уз медитеран )свакодневно мами ( вели статистика ) 40000 туриста којима кад се придода нас око 8000 становника на пристојан кркљанац указује.но кад се поменути смишљено распореде по музеумима,бастионима,кафеима ,баштама ,позориштима ,биоскопским
дворанама ,хотелима , сокацима ,пазару и становима па . . . гужва се нешто и неуочава.оно што се свакако уочи то је историја ту на дохват руке па ко у томе уме да ужива . . . етому.
Мени пак, вазда са друштвом у глави, не може да се деси да ме свакодневно (деценијско) лутање улицама валете не инспирише на (аналитички) стихоклеп . . .

У векове загледан протекле
Историја свуда око мене
Често гледам палате поклекле
И у њима к’о да слутим сене

Сјаја бившег . . однели га дани
Све мачеве,витезе,принцезе
Одвезоше вранци разиграни
Упрегнути у небеске чезе

Сад духови . . је ли веровати
Јурцају се одајама празним
Таваница зјапе неповрати
Све одише порукама разним

Што се своде . .живот је ништаван
Мало јеси а заувек ниси
О тананој нити здес случајан
Судбина нам пресрећнима виси


Cerevicanin!

Please, jel` moze malo informacija o klimi, smestaju, ponudi, skupoci i sl. Kad je najbolje vreme za posetu ( temperatura i sl.), kad je najmanja guzva, kad je najmanje "skupo". Moze i na mail,ako ti nije tesko, a moze i neka www.adresa
Pozdrav


Cerevicanin!

brisano! dvaput sam poslala isto


Pariz medjutim

i to posebno onaj deo iza Nove Trijumfalne Kapije ni u kom slucaju ne pretstavlja prijatnu anitezu starom Parizu - vec cistu i ociglednu sliku geta koje je jasno vidljivo u "Covek ujeo psa", "Mrznja" i slicnim modernim francuskim filmovima. Strasna je cinjenica da su ti getoi lepo upakovani i transplantirani u svako vece mesto.
Austrija sa druge strane, predstavlja melting-pot centralne i jugoistocne Evrope i sasvim lepo pokazuje kako je suzivot moguc, a cistoca i lepo ponasanje sasvim sprovodive. Jeste da U6 koji prolazi pored Alterlaa za stanovnike centralnog Beca predstavlja geto-bahn kako se neki usudjuju da ga zovu, ali tesko je oteti se utisku kada se covek njime proveze da bi te Becke "getoe" i te kako trebalo transplantirati i u Beograd a narocito u Pariz. Bez tuzne ode propaloj K&K mnogo bi mi mogli da naucimo i da primenimo odatle. Naravno ne mojte mislite da smo mi ekstra losi, jer Bec u sustini prestavlja urbanu sredinu kakva ona i treba da bude, i dovoljno je krociti do Minhena, Milana ili pomenutog Pariza i videti potpuno drugaciju sliku - odnosno nesrecu da Bec sa svojim predgradjima ne predstavlja pravilo nego izuzetak u Evropi.


'пупку света' . . у походе . . ајмо

3прасета ,а и остали заинтересовани да посете малтешки
архипелаг в.детаљне информације наићиће 'ако у Google
укуцају: малта'
Сваки мој коментар о малти био би исувише личан ,sorry.


cerevicanin

Pa to inace svi rade kad razmisljaju o nekoj destinaciji. Ali iskustvo kaze da ti ponudjeni sajtovi, ni blizu nisu prepicanom iskustvu. Ja nigde nisam nasla odgovore na ova (konkretna) pitanja u vezi bilo koje destinacije. Mozda samo na nekim forumima i to delimicno
Al` dobro. OK je i ovako