Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Moja najbolja drugarica

Danas mi stiže moja najbolja drugarica, mimo sedam gora, poprilično reka, mora koga već dugo nema i par priprema za šengen. Istovremeno u Sloveniji počinju rasprodaje i sezonska poniženja. Jedva čekam. Nismo se videle već manje od mesec dana, toliko toga se desilo, što mora da se detaljno ispriča u dimu, koji se diže iznad kafe, uz poverljivo naginjanje glava poduprtih laktovima.

 

Najbolje drugarice su čudo, bez koga ne može da se živi. Ja sam moju najbolju drugaricu našla onda, kada sam već bila sigurna da je neću naći. Da se razumemo, uvek sam imala dobre drugarice, ali sam nekako bila treća u priči, jer su one već imale svoju najbolju drugaricu. Buduću najbolju drugaricu sam upoznala u trećem razredu gimnazije, išle smo u isti razred i uopšte se nismo družile. Ona je mislila da sam ja uobraženi štreber. I danas sa najvećim veseljem i pakosnim detaljima, ona objašnjava mojoj deci da im je majka bila štreber. Ja sam mislila da je ona slučajno preživeli hipik, sa nemogućim nadimkom - Nuša.

 

A onda se je završila gimnazija i pred kraj vrelog, dosadnog leta me je pozvala, da "nešto pričamo"...grad je bio prazan. Tada smo prvi put izašle napolje zajedno i satima pričale u Pionirskom parku. Posle toga nismo mogle da prestanemo da pričamo, to traje već dvadeset i pet godina! Kada ovo napišem osećam se kao pobegli eksponat iz muzeja.

 

Posle toga me je nagovarala i uspela u tome, da odem u redakciju "Ritma srca", gde je "fenomenalno, ma videćeš da će da ti se dopadne, ljudi su super". Zahvaljujući njoj sam se zarazila novinarstvom, ako je za utehu, ni ona nije bolje prošla. Sve te godine smo praktično živele u redakciji, kod kuće samo spavale i nadoknadile sve one godine, kada se nismo družile.

 

Onda smo se selile, menjale države i stanove. Pisale pisma, ekskluzivno telefonirale jedna drugoj, slavile razvoj kompjutera i e-mailova...I jedva čekale da se vidimo, da ispričamo sve šta se desilo, šta smo o čemu mislile i osećale...Usput smo jurile našu najpre sitnu decu, čekajući onih pet minuta mira, sakrivale se u kuhinju i ledjima podupirale zidove za malim kuhinjskim stolom, u nadi da narednih petnaestak minuta neće biti postavljanja pitanja, zahteva i neponovljivih želja.

 

Pričale smo i pričamo kao kiša, prvog dana kada se sretnemo kao pljusak, a posle toga može i novembarsko rominjanje. Moj muž je to uvek doživljavao kao natprirodnu pojavu, suprotnu svim zakonima fizike...uz jedino realno tumačenje, da toliko mogu da pričaju samo dve osobe profesionalno deformisane radom na radiju...bez instrumentala, džinglova i reklama. 

 

Najlepši odmor za mene je kada me moji "puste" u Beograd, samu, kod moje najbolje drugarice. U njenom aranžmanu mogu da spavam ujutru koliko volim, kuva mi kafe,  lekovite i fantastične za opšte zdravlje čajeve, popodne subotom izvodimo ekskluzivni oblik zabave, svaka uzima po ćebe i dremamo uz TV...grdi me doduše što živim od jogurta i kamenih žu-žua...mada nas dve i tako razgovaramo kao dva generala, koja upravo teraju vojsku na juriš. Kada zajedno upadnemo u radnju, prodavačice skapavaju od straha od naših, medjusobnih odsečnih, kratkih komandi i šifrovanih rečenica. U redakciji su se već navikli.

 

Danas ću je sačekati rečima, kojima ona mene čeka sva zajapurena u Beogradu : "Pa gde si ti do sada?"...i kada iz kofera poizvlači sve poklone sa mašnama, u kesicama i kutijicama, a deca odu u sobu, skuvaćemo lonac kafe i pričati narednih šest  dana...sve ono što nikom drugom ne možemo da ispričamo, kao da pričamo same sa sobom. Uz tumaranje po radnjama. I smejanje, otrovne opaske i kikotanje.

 

Moći će da spava koliko god hoće. Jer moja najbolja drugarica ustaje kao rudar. Da bi vama jutro bilo lepše. Nemojte joj zameriti što je nema ovih dana. Na zasluženom odmoru je. Uz održavanje kondicije pričanja.

 

Ovo je blog za sve najbolje drugarice. 

 

 


Verovatno,

je tvoja ideja bila da je sacekas peske. E', pa nemoj. Stize sarma u tri kofera.


Nije valjda sarma...

nego vanilice, u kesi, na dnu kofera...stići će kao prezle, ali nije bitno, ješćemo ih kašičicom.
Guuužva na granici...javila...ko će dočekati...


Ja Vam licno zavidim jer sam

Ja Vam licno zavidim jer sam "navucena" na jutarnje ispijanje kafice i punjenje baterija uz caskanje Vase drugarice. U svakom slucaju, ni za mene nema lepseg provoda i odmora od takvog kakav ste nam opisali u blogu. Prijatno, i uzivajte, zasluzile ste obe.


zoricag,

pa HVALA!


Znam!!

Blagosega vama....Ništa lepše od toga. Sada se setih kako mi nedostaju moje preko sedam gora. A tvojoj reci: "Riba rules". Ostavih i koment. Setila me na naša porodična letovanja. Ona davna i ova sada, kada sam ja mama, zadužena za plazmu i ladno pivo.

...
Sobe spojene terasom.
Devojčica utrčava u sobu prijatelja da vidi da li su se već probudili i kada se, o milote, krece na plažu...
Utrči u sobu i, navikla na ravnu mamu, zebezeknuto gleda u kumine grudi...
Vrati se opet preko terase u svoju sobu i počne da viče: "Jao, kuma...ta i ta...ima velike sike, a nema male kao naša mama...", pa onda pogleda u tužno majčino lice i brzo doda: "..blagosega nama".

Uživajte devojke


Uh draga,

to je tek tema...oduvek smo bile zainteresovane za nemoguću akciju, da mi da šta ima viška, taman bi mi trebalo...
A kod nas su najbolji dečaci, moj mladji i njen sin su vršnjaci, kada se zagrle, konspirativno smišljajući neko zlodelo, izgledaju kao beneton reklama, dva lampiona (mada sada više izgledaju kao lusteri), jedna svetla i druga tamna glava, da crkneš od smeha.


Nema

problema sestro, samo kaži, dačemo ti. Ima se može se...:-)))))
Ne znam samo što se ne javlja šampionka blogerka? Da je ne imenujem...Znaće ona.


I ja...

...čekam kad' će da uleti sa ponudom na tender, bar da uzme moju dokumentaciju.


Super je to sto ste najbolje

drugarice, nego kako dodejte do reci jedna od druge? :-)
Inace, najbolje drugarica, kuva ko zmaj! Alal joj cufte.


Teško...

...druže, teško...govorimo stereo.
Čula sam da si bio na večerici i da ste se proveli onoliko...moramo to da protračamo na privatno.
Ti se već vratio?


Pozdrav Jelice...

...opet sam uživao čitajući.
I nemoj da te pokolebaju glede jogurta. To je i moj omiljeni napitak.


Zdravo Drago!

Hvala.
Ma jogurt joj nije problem, ali se ja poželim ovde strašno one noćne more svakog kardiologa, pogačica, žu-žua i sl. Dok sam u Bgd mogu da ih jedem u svim arheološkim izdanjima i u bilo koje doba dana :) a nju 'vata užas od toga...samo vučem one masne kesice.


moj najbolji drug

Ona, neko veče sa podočnjacima do zuba, vidno zapuštena, kuc-kuc po vratima mog stana:
— Ja, evo me, došla.
— Vidim.
— Hoću da ti kažem da te ipak volim...
— Nisam ni sumnjao u to.
— Je l se ljutiš što sam otišla s muzičarom?
— Zašto bi, i ja bih sa njim pošao.
— Zezaš me.
— Ma ne, ozbiljno velim.
— Pa, znaš li da je homić?
— Baš zato.
— Ma ajde, ti i tvoji fazoni, ka’ ćeš se uozbiljiti jednom?
— štooo?
— U tvojim godinama neprilično je takvo ponašanje.
— Pa, ne priliči mi ni najbolji drug, upola mladji, i to još ženski.
— šta onda, tvoj sam izbor.
— Bila.
— Aaaha, to sam čekala, znači, ljutiš se ipak.
— Ma joook, uobražavaš.
— Ne uobražavam, nisi me ni poljubio.
— Poljubiću te, naravno.
— Mogu ja i otići ako me više ne voliš...
— Pa sad si došla, a i volim te.
— Ma znam ja da ti bez mene ne možeš.
— Pogadjaš.
— A muzičar baš ispao djubre, pokrao me.
— Grubijan, to sam i mislio.
— što mi onda nisi kazao?
— Nisi slušala, pokušao sam.
— Moraš biti energičniji, znaš da sam luftikasta...
— Znam.
— A ne ljutiš se uistinu?
— Sad kad si ovde, ne.
— E takvog te volim, ko pamuk si, sve kažu.
— Baš sve?
— Jedino te ogovara R. što nisi hteo da je oženiš.
— Već sam oženjen, znala je.
— Da, al umislila je da te je zbarila matorog.
— I u tome je, izgleda, izgrešila.
— A šta da te ja zaoćem za muža?
— Paaa, probaj.
— E neću, znam da samo na to čekaš.
— Ma čitaš me ko bilborda, zato si mi i draga.
— A voliš me, veliš?
— Volim te.
— Glasnije malko.
— ljubav se tiho saopštava.
— Ma ajde, ti i tvoja poezija. Sranje.
— Dobro, volim te, voooliiim!
— Tako, godi mi kada me slušaš.
— I meni je bolje.
— Nego, treba mi novaca.
— Nemaš brige.
— Baš si dobar. Ovog momenta treba da vratim.
— Prigustilo?
— Ma... pričaću ti...
— Ne moraš, ne volim da duguješ.
— Još ovaj put, obećavam, nikad više.
— Već si obećavala.
— Znaš kakvi ste vi muški? Ne ti, nego oni drugi, izvini...
— Samo žele da iskoriste?
— S jezika si mi skinuo misao.
— Onda takve treba izbegavati.
— A kad sam zaljubljiva, šta mogu?
— Možeš mnogo, al ne bi sad o tom.
— E ajd ćao, oprosti , žurim, al eto me uskoro.
— Tu sam ja, čekam .
— A poljubac?
— Naravno, obećah, zar ne?


Jelice uzivaj!

u skorom vidjenju sa svojom najboljom drugaricom. pomalo ti zavidim na tome, znas, moja najbolja drugarica, Kaja, sada je na Kanaraskim ostrvima, i u poslednje tri godine, videle smo se samo jedanput, proslog proleca. Sve mi uredno postujemo, e.mail, phone, sms, obicna posta, ali...nije to to. Po svemu sudeci necemo skoro biti u istom gradu. Zato budi sretna sto si uopste u mogucnosti da se vidis sa tvojom najboljom drugaricom, s vremena na vreme. Ne zelim da mozes ni da zamislis kako se ja osecam bez moje Kaje.
Zelim vam svako dobro u 2007 i vise vidjanja i druzenja, pozdrav!


Dragana,

drugarica na Kanarskim otocima ? kako to dobro zvuči...kakva je kafa tamo? Da se ode da se vidi...
veliiiki pozdrav


evo sad' cu

i ja za BGD,(posle 4 godine), a vec me zagrljaj mojih drugarica obavio i pomaze mi da se spakujem i obavim sline poslove pred put i da se ne nervira i ne brinem previshe za one koje ostavljam, da me sad sa ove strane chekaju,(prokletstvo nas otishlih),i suzava nepograshivo
svojom ljubavlju, prostor izmedju nas, sinhronizovano savkoga dana sve vishe, do tachke u kojoj ce me chvrsto stisnuti.


Savetcic

Samo polako, ne ocekujte - ne previse, nego ne ocekujte "normalnu" situaciju. Naravno ne od Vasih prijatelja, jer cete dobiti najlepsi docek, ubedjen sam. Vec od ove atmosfere, ambijenta, crnila... Pripremite se za srednji vek... Za sve postoji "scope", domen, kako god. Ako posle toliko godina dolazite ovde, skoncentrisite se na svoje bliske, a ne na ambijent, inace cete se jako razocarati... :-(


sve znam,

havala ti.


bez naslova

Nemas razloga da se razocaras. Nismo u srednjem veku. To te zbunjuju pesimisti. Ako dolazis u Bg, on je meni bas lep, saren, veseo...

Jelice, drago mi je da ti stize
"ortak, moj najbolji drug" (Sundjer Bob - Kockalone)

Lepo se prove(o)dite!!!


Bravare,

što su lepi mačići, preeeslatki...ništa me ne može razočarati...provod je 1. tačka dnevnog reda i toga se strogo držimo.
Hvala :)


bez naslova

Sorry!
Odgovor o razocarenju namenjen je angie, posto joj je neko rekao da bi mogla da se razocara dolaskom ili povratkom ovde posle cetiri godine.

A sa drugaricama znam da nema razocarenja :)))


Bravare,

sve ok :) ja sam isto prebrzo napisala komentar, kad sam ga poslala sam tek shvatila da je tvoj namenjen Angie, a nisam mogla da brišem bez da obrišem sve...


ah...

angie...izvinjavam se na ovako vampirski kasnim odgovorima, ali ONA je stigla...do sada smo pričale...išle uveče da kupimo hleb na drugi kraj grada ("deci za večeru"), da smo ga pekle kraće bi trajalo...a dooobra kafa bila...


Vodzo videla

sam ja i crnjih ambijenata u grdjim periodima, pa nisam dozvolila da mi pokvare zadovoljstvo da ponovo budem sa ljudima koji mi nedostaju :)Angie, ne brini, Bgd uvek ima svoja lepa lica, šta god da se dešava, tamo nas uvek neko čeka sa osmehom i jedva čeka da stignemo.
Lepo se provedi i uživaj iz sve snage!


ja sam ponosna & bogata vlasnica

2 NAJBOLJE DRUGARICE!

i divan je i jako neobican osecaj...sve sto inace najbolje drugarice rade stereo, mi to u triplikatu :)

znamo se duuugooo (sad se vec meri poznanstvo decenijama :), mnogo se volimo,ljubimo, mazimo, njusimo, osetimo na daljinu...

imamo samo nase, posebne male rituale, nas cuveni izlet 1x godisnje...kad vreme mora da stane, samo da bismo nas 3 imale nezaboravan provod.

evo kako to izgleda

a ovo smo mi


kako tebi

je lepo, šareno...i vi ste lepo ispale, na veselje :)


Pozdrav za tebe i tvoju

Pozdrav za tebe i tvoju najbolju drugaricu. Nek se lepo odmori, vec nam nedostaje njen britki jezik i zarazni optimizam, onako rano ujutru kad "nit zborim nit rumorim" i mrzim sebe i ceo svet. Ali neka, nek se lepo nakupi energijom i dobrim vibracijama kad se vrati u reality!

Ja sam jako tuzna bila kad sam procitala tvoj tekst jer nemam najbolju drugaricu. Sve su me izdale ili napustile. Valjda nikad nije kasno da se nadje najbolja drugarica!


Cille

nikada nije kasno, samo bez defetizma...negde te čeka, sigurno :)

Evo se odmara (spavala k'o beba, do 9!!!!!!!!!!!), razvlačiiiile smo dve kafe (usput obradile sve bitno i nebitno) , skuvale pire deci, pa palimo u istraživanje tržišta.


a kad su ti najbolje drugarice

sestre bliznakinje, onda si nekako uvek treca.
Na svu srecu, tu su jos tri najbolje drugarice, sada na raznim stranama sveta, pa je vidjanje najcesce na skype-u, ili u retkim prilikama kada se posete kuci poklope.
Tuzno je kada ti deca najboljih drugarica vec prohodaju, a da ih ti ni ne upoznas drugacije nego sa slika.


stevie,

jeste, to je tuga...i mi smo neko vreme bile odvojene i slale samo slike dece...a sad je mnogo lepo, nismo tako daleko, a čim počne neki raspust, deca traže da budu zajedno...e to je tek uživanje.


Uzivajte,

vas dve, a i deca sa cool mamama...


stevie

FALA!


Kad pomislim na

cetvoro dece u jednoj kuci, pocne da me obuzima panika.
Nego, jel kuvate nesto lepo? :-)


Druže Dejane,

upravo smo se vratile iz štetovanja po tržištu ;)
Zaboravljaš pored 4 dece (da ne zanemarimo, 3 dece je u pubertetu, URA!!!) su tu i 2 mačke...
Danas smo za ručak nudile: bečke šnicle (ćureće)+ pire + crveni kupus (na ruski način, sa kiselim jabukama)+ salata (endivja, motovilec+ radič malecki, beli, crveni i šareni)
U petak se planira večera sa slo prijateljima, kod nas, srpska kuhinja, konji da gaze...prebranac, suve paprike punjene, sarme, musaka hladna od pečenih paprika, projanica, gibica i još svašta nešto...


say no more

A ja u Australiji ne mogu ni normalan jogurt u prodavnici da kupim, o korama za gibicu da i ne govorim. Užas. Jedva čekam da se vratim. Dođe mi Slo dobra skoro kao majka Srbija


Pipi,

pravo da ti kažem i ovde su autohtone kore nikakve, suve ko barut, papirnate...ali hvala bogi za multi-kulti, pa na pijaci drug etnički Albanac prodaje prave kore, tanke i debele, ja sam se ih toliko nakupovala, da sam mu sigurno kuću sazidala...sir isto nije kao u majci Srbiji ili tetka Bosni i Makedoniji, ali ovdašnja skuta (švapski sir malo većih grumuljica) može da se posoli i sa malo pavlake dočara približan ukus potreban za gibu :)


Skutu i pavlaku provalila,

Skutu i pavlaku provalila, ali za kore nisam znala, nego neuka po Mercatoru i Sparu kupovala i isprobala sve Pečjake i slično, a ćerka mi opet uvek kaže, da mi nije pita kao bakina. Hvala:)


Jogurt

Dok nisam provalila razne ruske, grcke kefire, pa onda kod Trader Joe's onaj sto je ko prava kravica, pravila sam sama jogurt:
prokuvas mleko (oko litar), pa dodas jedno pet-sest kasika kiselog mleka (ovde, US, se to zove plain yogurt), onda preklopis serpu i obmotas krpom/peskirom, te stavis negde gde je relativno toplo (npr. u neukljucenu rernu) da stoji jedan dan. Posle cuvas u frizideru, mada nikad nije potrajalo da moze da se pokvari:)


stevie,

majstore, pa ja sam opčarata...to je ljubav...Tako sam ja u Londonu provalila braću Arape, da jedini prodaju hranu koja liči na našu i čak ima i ukus...a baklavice kakve prave, pa to je čudo!Malecke za jedan zalogaj, ne preslatke, od pistacija, svega...čarobno nešto.


Jelice, carice,

pa tako sam ja zivela osam dana u Londonu oko Bozica/N. godine - Turci, Iranci i Libanci su mi spasli zivot (jedini radili), a onda sam ih i prirodno birala. Najbolja baklava, najbolji kebabi, nevidjene supe (mi bi to verovatno zvali corbama), pa jos i jogurt zacinjen biljcicama, mmmmm


Ogladneh

naprasno, ne znam čerez čega....ju, ju..
A u petak, to što spremate, šta sve planirate...bogu da se pomolite jer ste grešne...
I mi za petak planiramo slično multi-kulti druženje und obžderavanje srednjih razmera sa obaveznom pijankom at the and...


Vlasto,

zna boga sve o meni, ne moram da mu se namećem ponavljanjem...a multi-kulti je jedino dobro :)


Pokušavam da ukapiram kako ti se zove najbolja drugarica

Nikako da je pomeneš po imenu. Znam ko mi fali ovde u Bgd-u. A načuo sam da je u Soveniji. Kada su kupovine u pitanju i kada je kafa u pitanju, mislim da je to ona, koja fali ovde. Ali...
Ako je to ona, na koju mislim da jeste, nemoj slučajno da je zadružiš tu kod tebe. Treba i nama.


Parmin,

biće da je to upravo osoba, koja ti jako fali, svako jutro u Bgd.
Obzirom da se načisto raspustila, opustila i dibidus isključila, sve nešto mislim da je zadržim ovde.
Ali, ako budete dobri, mogu na malo da vam vratim Goricu :)