Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

ŠTA U SRBIJI ZNAČI «KONSENSUS»?

 Svako malo smo u prilici da čujemo ili pročitamo kako u Srbiji nema konsensusa i kako, zato što ga nema, ne možemo da ostvarimo nacionalne ciljeve i zaštitimo nacionalne interese. Mi Srbi, conventional wisdom bar tako kaže, nikada i niti oko čega ne možemo da se dogovorimo i svetu pokažemo jedinstveno lice, što je, je li, razlog neprimerenog ponašanja sveta prema nama. Da li je conventional wisdom u pravu? 

Da bi društvo uspešno funkcionisalo, neophodan je dogovor o nekim osnovnim pitanjima njegovog uređenja, kao i tome koji su najznačajniji ciljevi i šta se zarad njih treba i može učiniti. U tom smislu, conventional wisdom je u pravu – u Srbiji nema suštinskog dogovora, stalno je sve podložno reviziji i sva se pravila mogu menjati kada se promeni vlada, ministar, direktor... Ono gde, medjutim, conventional wisdom greši je spremnost da se konsensus proširi sa bitnih društvenih pitanja na gotovo sva. Na taj način traženje konsensusa postaje traženje jedinstva, odnosno sabornosti, gde iznošenje drugačijeg mišljenja ili stava automatski ugrožava nacionalne interese.  

Na žalost, shvatanje konsensusa kao sabornosti upravo onemogućava prevazilaženje razlika oko onih najvažnijih pitanja, a time i suštinski onemogućava ireverzibilnost demokratskog procesa u Srbiji. Jedini način da se razlike oko najvažnijih pitanja prevaziđu jeste argumentovana debata, kroz koju će se, iznošenjem različitih mogućnosti i analizom njihovih posledica, doći do informisanog konsensusa ne samo o tome koji su ciljevi poželjni, već i o tome šta je za njih potrebno učiniti i kakva su ograničenja. A baš ta različita mišljenja i uzimanje u obzir različitih mogućnosti narušavaju naše shvatanje konsensusa kao jedinstva i sabornosti. I eto nas u zatvorenom krugu, suočenim sa «kvaka 22» situacijom – suštinski nemamo dogovor, ali ga ne možemo ni izgraditi, jer svako ko pomisli ili kaže nešto drugačije od većinski prihvaćenog/propagiranog mišljenja, odmah je optužen da, podrivajući osnove «konsensusa», sprečava ostvarivanje zacrtanih nacionalnih interesa i ciljeva. 

Baš zato što nema prave debate (Klopka, Zamka i Piramida nisu debata!), konsensus koji imamo je prazan, na nivou floskula, nečega što je naučeno napamet bez razumevanja. A kako to izgleda u praksi, možda najbolje pokazuje izjava jednog od organizatora Sajma erotike o tome kako su, pre održavanja Sajma, konsultovana ministarstva unutrašnjih poslova i pravde, kao i Srpska pravoslavna crkva. Još da je pomenuo i neko telo za evropske integracije, slika «konsensusa» u Srbiji bi bila potpuna.