Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Agromercado 19 y B

 Foto: Mira ZdjelarFoto: Mira Zdjelar

La técnica es la técnica porque sin técnica no hay técnica. Tehnika je tehnika jer bez tehnike nema tehnike.

(Félix Savón, kubanski bokser, trostruki olimpijski pobednik u teškoj kategoriji)

Ritual odlaženja na pijacu vikendom u gradu kao što je Havana postaje neminovnost. Svežeg voća i povrća gotovo da nema u prodavnicama, niti se može kupiti iza ćoška. Odlasci na agromercado, odnosno mercado agropecuario, definitivno su najelegantniji način da se obezbedi nešto za kuvanje. Postoje, naravno, i drugi načini: preprodavci koji nemilosrdno zvone po kućama nudeći često uvenulu robu za veće pare, kiosci sa voćem i povrćem raspoređeni na nekoliko punktova po gradu, takođe sa uskim repertoarom ponude, i samoposluge u kojima se za konvertibilne pesose ponekad može kupiti paprika ili luk po sumanuto visokim cenama, ako tog dana imate sreće.

Agromercado je mesto gde ima voća i povrća, a gde se donekle može osetiti i kako kuca srce neturističke Havane. Od svih pijaca, najmanje deprimirajuća je centralna pijaca u Vedadu, na uglu ulica 19. i B. Na pijacu treba doći subotom, a ne nedeljom, i to po mogućstvu pre 10 ujutro, pošto tada još nije do te mere nakrcana ljudima da se ne može proći, a i izbor robe je veći. Vedado je pritom jedan od najurbanijih delova Havane, u kojem ima više restorana, prodavnica, bioskopa, pozorišta, muzičkih klubova i svih ostalih stvari koje gradove čine gradovima nego drugde. Put do pijace vodi kroz aleje sa starim stablima, predrevolucionarne vile bogatih porodica, mnoge već poprilično raspadnute, i postrevolucionarne zgrade državnih preduzeća sklepane na brzinu.

Na pijaci se ne može kupiti baš sve. Država ima monopol nad nekim vrstama robe, i to se može nabaviti samo ispod tezge, odnosno na ulicama oko pijace. Od prvog trenutka saleću vas ilegalni preprodavci luksuzne robe - račića, jastoga, krompira (!) i belog luka sa većim češnjevima. Kada sam prvi put čuo rečenicu izgovorenu bojažljivim poluglasom, skoro šapatom - hoy tengo papas (danas imam krompira), u najstrožijem poverenju, shvatio sam do koje je mere kubanska stvarnost pomerena od bilo koje druge stvarnosti koju sam do svog preseljenja ovamo poznavao. Ima nešto dirljivo u tajnovitosti preprodaje belog luka.

Na pijaci ima i drugih stvari osim voća i povrća. Odmah uz tržnicu nalazi se i državna prodavnica u kojoj je roba koja se kupuje kubanskim pesosima, zvanim moneda nacional. U tu prodavnicu dolaze ljudi sa mesečnim knjižicama (libreta), za koje imaju pravo da kupe određenu količinu robe po sniženim, državno subvencioniranim, cenama. Za nekoga ko nije naviknut na kubansku svakidašnjicu, najjednostavniji opis te prodavnice bio bi da je to ogroman prašnjavi furgon u kojem se ne nalazi ništa. Naravno, ovo nije sasvim tačan opis, jer se u ogromnim kartonskim vrećama ipak nalazi pirinač, pasulj i druga roba. Već sam pogled na tu robu vraća me u detinjstvo, kada sam sedeo i gledao kako moja baba strpljivo prebira po pirinču i pasulju, odvajajući kamenčiće i ostale stvari koje su se tu zadesile.

Uz prodavnicu nalazi se i menjačnica, u kojoj se konvertibilni pesosi mogu zameniti za narodne, u uobičajenom odnosu 1:24. Pijaca je narodna teritorija, i moneda nacional glavno je platežno sredstvo, mada će vam svako uzeti i jedan konvertibilni umesto 24 nacionalna, ako nemate. Naoružani nacionalnim pesosima, možete ući u kraljevstvo boja i mirisa (uključujući i sivu boju i neprijatne mirise). Odmah kod ulaza nalazi se tezga na kojoj se prodaju chicharrones, kubanski čvarci kojima se dobro može izmeriti tvrdoća zuba. Tu se prodaju i sendviči, arroz frito (prženi pirinač), pan con lechón (hleb sa komadićima prasećeg pečenja), a vrlo često i neka amorfna masa nastala prženjem sojinog proteina u solidnoj količini nepročišćenog ulja, za koju, moram priznati, još nisam skupio dovoljno hrabrosti. Sa druge strane, prodavac začina prodaje sirće u plastičnim kesama, kikiriki u blokovima koji podsećaju na omanje cigle, i kesice sa malim količinama različitih začina iz jedne prodavnice u staroj Havani, samo prepakovane i sa blago podignutim cenama.

Onda počinje voće i povrće. Pijaca ima dva uzdužna prolaza. U jednom je najkvalitnije voće i povrće koje se može naći, u drugom je meso na otvorenim tezgama, bez frižidera i zaštite, po kojem nemilosrdno lete muve, i vianda (krtolasti plodovi, osim krompira). Havanski agromercado jedno je od retkih mesta u gradu u kojem vrede tržišni zakoni. Kao i na većini pijaca na svetu, tezge neposredno pored ulaza skuplje su od onih u sredini. Na meri se potkrada divljački, što je u neku ruku čak i šarmantno kada se za dolar može kupiti dva kilograma paradajza, dva i po kilograma guave, ili preko dvadeset velikih grejpfruta. Kada je pijaca dobra, odnosno kada je većina proizvoda u sezoni, izbor je vrlo bogat. U avgustu i septembru, međutim, kada je sezona uragana, ponekad nema ništa osim ponekog krastavca i guave, valjda najotpornijih biljaka. Sada je februar, paradajz je prelep i izuzetno ukusan, paprike velike i zdrave, luk takođe.

Voće i povrće ne pere se pre dolaska na pijacu, tako da izgled proizvoda nije sanitizovan da bi lepo izgledali. Svaki plod je različit, različito izgleda, savršenost nije u izgledu nego u ukusu. Papaje koje spolja izgledaju trulo znaju da budu najukusnije, guava izgleda kao da će u svakom trenutku da se raspadne, a kada se očisti iznutra je savršena, agrumi izgledaju ružno, deluju prljavo, ali im je sok izuzetno ukusan. Ananas, mamey, níspero, i ostalo znano i neznano tropsko voće dopunjuju ponudu koja me uvek natera da se zapitam zašto se sve to ne može naći i u kubanskim kućama, ili restoranima. Zapravo Kubanci često strance nazivaju conejos, zečevi, zato što stranci jedu sveže voće i povrće. Kubanci koji kupuju papaju od nje ili prave slatko, ili je propasiraju sa gomilom šećera da bi mogli da je jedu.

Posebna priča su banane. Ako svako mesto ima nešto što je posebno, bolje na tom mestu nego drugde, to su za Kubu banane. Potrebno je dosta znanja da bi se banane pravilno kupile, i da bi se od njih nešto napravilo. Plátano macho, burro, pintón, fruta, plátano chiquitico - sve vrste i namene nikada mi neće biti jasne. U zemlji u kojoj se do hrane vrlo često teško dolaziti, i gde je potrebno napuniti stomak nečim, to nešto vrlo je često ono što se nalazi svuda okolo, najizdašnije i najjeftinije. (Bez)ukus banana po evropskim i severnoameričkim samoposlugama nema nikakve veze sa plodom koji se ovde kupuje, nabijenim aromom, slašću ali i prijatnom blagom kiselkastošću.

Ponuda povrća mnogo je oskudnija. Uz već spomenuto, ima i vrlo dugačke boranije koja se zove habichuela, ponekad plavog paradajza, vrlo retko karfiola i brokolija, ali koji izgledaju neugledno, sparušeno. Jednom sam kupio zelenu salatu iz koje je jednom, kada sam je već doneo kući, iskočio skakavac. Higijena voća i povrća podseća na higijenu celog grada; drugim rečima, sve je prljavo i krajnje zapušteno (osim nekoliko uličica i trgova po kojima se kreću turisti). Ali sve je istovremeno vrlo ukusno. To je dihotomija ovog mesta. Svaki grad u sebi nosi svoje protivrečnosti, svoju tenziju. U Havani to je tenzija između intimnijeg doživljaja prirode i prirodnog, i ekstremnog ljudskog javašluka.

Tezga na kojoj se prodaje najbolji boniato (slatki krompir) nalazi se odmah pored javnog WC-a, koji emituje takav zadah da ne smem ni da pomislim kako izgleda unutra. Havana je mesto gde je takav zadah norma, a ne devijacija. I, paradoksalno, sve se to zaboravi kada se od tog slatkog krompira i paradajza napravi sopa de boniato, i cela kuća prijatno zamiriše, još jednom potvrđujući da su gradovi pustinje, u kojima se, na svu sreću, ipak mogu pronaći male i dragocene oaze.


Svi Vasi tekstovi ...

..su odlicni i uvek uzivam citajuci.Kako Kubanci dozivljavaju svoju svakodnevnicu?Pijaca je,za mene,uvek pravi barometar.Dok sam (cesce)putovao,u svakom sam mestu,prvo trazio pijace i uzivao u njima(manje,ili vise).Dajte Vas tekst nekom Kubancu da procita.Zanima me kako bi reagovao?Da li prosecan stanovnik zeli da ode sa ostrva i kako zamislja bolji zivot,ako ga zeli?


Hvala svima na komentarima,

i svi su u pravu, bar donekle. Kao što je govorio jedan moj profesor, "ne postoje monokauzalna objašnjenja". I u Havani, i u Amsterdamu, u Njujorku ili bilo gde drugde postoje srećni i nesrećni, i svako mesto ima svoje probleme. Da se na Kubi živi teško, to je činjenica. Svesti razloge što je to tako na pet reči bilo bi nepravedno i prema Kubi, i prema životu kao takvom.

Ja se u svom tekstu ne bavim visokom kubanskom politikom, o tome je napisano dosta, i biće napisano još više. Moja tema je urbano-pijačna.


Avrame!

Dok sam chitao ovaj divno napisan tekst o Kubanskim pijacama, voda mi je ishla na usta od svih tih ukusa i mirisa prave, josh uvek ne modificirane hrane.
Ovde gde ja zhivim nishta vishe nema ukusa, a od mirisa jos samo poneki karanfil nakratko zamirishe, iako je to zemlja sa najvecim izvozom cveca u svetu - Holandija.
Trzhishni zakoni su potpuno unishtili prirodu, zato uzhivajte dok josh mozhete u nepatvorenim prirodnim charima Kubanske hrane.
Pozdrav:-)))


Kazezoze

A zasto niste isli da zivite na kubu, gde trzisni zakoni nisu stigli da "uniste" ovu zemlju pa mozete da kupujete trule krompire ispod tezge?!?!?

nikada mi nece biti jasno kako to da ljudi cak i protivno zdravom razumu pljuju po trzisnoj ekonomiji.


Mirko!

Stvarno je neverovatno koliko ljudi razlichito chitaju isti tekst.

Dok sam ja u Avramovom tekstu trazhio i pronashao aromu i mirise nepatvorene prirode, ti si trazhio "Trulezh" u vidu trulog krompira koji se prodaje ispod tezge, a da se nisi pri tome zapitao - zashto se bash truli krompir prodaje ispod tezge?

Stvarno biser, k'o shto reche Kapetan:-))))))


da, da,

i kubanci tako uzivaju u nepatvorenoj prirodi sve u 16....toliko uzivaju da se od srece bacaju u okean na traktorskim gumama ne bi li doplovili do US za sansu da jedu "plasticno" povrce....ahh, nepatvorena priroda....


Ovakav

plastichni komentar, umotan u plastichni celofan, obojen plastichnom zastavom Amerike, sam ochekivao od tebe Brook.

Zhivela plastichna Amerika koja nam prodaje svoju plastichnu hranu zajedno sa plastichnom demokratijom zagadjujuci nas globalno-plastichno!!!


da, da

Quote:
Zhivela plastichna Amerika koja nam prodaje svoju plastichnu hranu zajedno sa plastichnom demokratijom zagadjujuci nas globalno-plastichno!!!

to kazu i kubanci, dok plutaju na onim gumama u pravcu amerike...


A

kad odmotash taj plastichni celofan, u koji je umotana plastichna americhka hrana, osetish nepodnoshljivu smrad stvarnosti, a u celofanu - nishta..kao shto nema nishta ni u glavama onih koji plutaju na gumama nebi li se dokopali tog sharenog nishta.


ne znam

sta imaju u glavama, ali sam prilicno sigurna da nemaju nista u stomaku.

a izvini, sto ti onda zivis u sarenom nista, kad je tako jadno? siroka ti kuba...ili si ti jedan od onih, boricemo se do poslednje kapi tudje krvi, filozofa?


ja sam u tekst pronasao

ja sam u tekst pronasao mnogo lepog, ali i mnogo jadnog u tome u kakvim uslovima su kubanci primorani da zive zbog sebicnosti jednog zadrtog starca.
ono sto mi je ubolo oci je vase poredjenje holandije i njene (blage) trzisne ekonomije koja je toboze inferiorna kubanskom sistemu u kome voce jos uvek mirise.

ja neosporavam lepote i zanimljivosti kube, ali nemojmo se romanticno zavaravati da je tamo zivot lak i lep, a ponajmanje zbog njihovog rezima.


Život, prijatelju

i trulež i smrad i miris i ukus i ružnoća i lepota. O tome je ovde reč, ne o 'tržišnim zakonima', 'tržišnoj ekonomiji'... Avram je o tome pisao (ili bar ja tako pročitao).

A to što smo tu gde jesmo dokaz je naše slabosti, nikako snage.

I pažljivo sa dobrim Kazezozeom.


da zivot

kao kada kupujemo benzin iz flase od koka kole pa osetimo njegov miris, a ne sa pumpe kao u prljavim kapitalistickim zemljama.
kada papriku moramo da kupujemo na dzak, svercovanu, polu trulu, a ne u radnji, kao u imperijalistickim zemljama.

bez potrebe ste pokusali da napravite kontrast izmedju trzisnih zemalja i kube, i ja samo pokusavam da ubacim malo racionalnosti u celu pricu.
brook se ocigledno oslanja na zdrav razum


da, ne život

kad baja pobije pump gunom pola 'zadovoljnih' ljudi u nekoj samiški s/where in iowa, nego život kome se ljudi raduju uprkos stvarima o kojima pišeš.

prijatelju, očigledno ne pričamo o istim stvarima; ne bih da te više davim svojim 'iracionalnostima'.


Ovo je predivno,

biser!


Kapetane!

Samo za tebe i sve one koji znaju prepoznati lepo, a i vezano je za Kubu - Ruben Gonzales


Hvala,

prijatelju! Bog blagoslovio onog Ry Coodera...


ma lepo,

samo bi se osecala malo cinicno da sedim i mirisem cvece dok ljudi umiru od gladi okolo.

i jos, kada odes na odmor na kubu, finansijski podrzavas rezim. ja mislim da ih odrzavaju na vlasti jos samo turisticki dolari.


a da li je cinizam...

...placati porez "svetskom policajcu",pa jos kad odes na odmor u USA,ciji tada rezim podrzavas.I,da li je taj rezim,pomalo zasluzan,sto Kubanci jedu trule krompire...?


pa taman

koliko je taj rezim bio kriv onomad kad su srbi pasli travu (sve usput ne saginjuci se...)


to je..

kao odgovor?


maknem se iz bruklina:.

jednom,u poznu jesen i u pozno veče, vozeći kroz pustu periferiju vermonta.. naselja su tamo, kao uostalom i u celoj americi, dosta retka, svud okolo sumorna polja, šumarci, nekakve pustare-rečju: vukojebina.. ili kako je negde rekao ljermontov "treperava svetla tužnih zaselaka".. naravno,ljermontov se na to usudio putujući iz prestonice za kavkaz i vv.. a ovi iz vermonta nemaju kuda ni zašto da putuju - ionako su kod svoje kuće i plutaju: svaki se za sva vremena sakrio u svoj individualni američki san.. i odlaže za sutra da se nekom pošalju lepe vesti, uporedo živeći od tuđih loših vesti.. samo još večeras da pretpostavim pivo bogu, jer, šta će nam bog kad postoji budd..i tu me sten, moj omiljeni filozof iz vermonta, pokušavajući da mi fokusira pažnju, potseća na apofatički izraz nostalgije za bogom.. jer se umorio tražeći ga i razočarao se u svojim mogućnostima da ga nađe.. nemoj mene, bre sten, ja sam ti srbin.. onda ga tešim uzalud: da to i nije baš najgori kraj puta koji započinjemo u detinjstvu.. ići na pijacu ili tražiti i stvarati boga - tek zamalo je isto.. mučimo se, pokušavajući da ga stvorimo, a da to ne bude prema našoj slici i prilici.. jer bog mora biti s one strane pojmljivog, al on ipak mora biti.. ukopani u taj paradoks,u taj večiti koan, mi udaramo ćeelom o zid, razvijajuci mišiće duše.. e baš tu u toj setnoj praznini, odjednom sam osetio da ovaj svet, samotan i rasplinut, prožima neko objedinjujuće i umirujuće elektromagnetno zračenje.. kao muslimani u vreme namaza, svi žitelji ovih kuća zure u svoj modri kutak - desetine miliona amerikanaca, koji istog trena gledaju jednu te istu tv-seriju.. mirno, nenasilno, dobrovoljno ujedinjenje, koje svima daje jednaki status, koje sliva sve glasove u isti hor,ispotiha konfiskujući individualnost radi opšteg dobra.. nova estetika, potice iz niskih žanrova.. ovde se do te mere uvažavaju sve religije, da se nijednoj ne veruje.. samo tv-ju.. dok neki plutaju po travi, bruklinu, havani, vasioni, bloku45..većviđenooooooom


mozda je ipak bolje tamo, ako mogu da biram?

Cula sam jednom prichu o jednoj porodici u teska vremena. Snasla ih ...bolest, diktatura, sankcije... Vreme prolazi, ne pita boli li, bore- one od briga, ne od sunca, sve dublje i dublje. Na svakoj pise datum:

One prve izmedju obrva - januar 83. - dan kada su saznali da ih je snaslo
Ove iznad desnog oka - decembar 87. nema lekova, braca Kinezi poslali lekove za suljeve pod firmom antiepileptika
Duboka izmedju obrva - oktobar 88. prva plata manja od 7 hlebova...
Duga na celu - april 89. - prvi put gladni, na trulom krompiru dnevno za svakog, gledaju dan kako prolazi i cekaju da sklope oci i zaspe

Sve to vreme, pricaju komsije, nije bilo kuce sa vise pesme i smeha u kraju. Sto su pogledi drugih sazaljiviji bili, to je zvonkija bila njihova pesma i njihov smeh...
Posle su oni mladji, tako pricaju, uskocili na neke traktorske gume i preplutali do bogatih komsija. Dugo im je trebalo, kazu, da prestanu da u oci guraju sve ono sto nikad pre nisu mogli imati. Dobro se snadjose, okucise i sredise...zadovoljni i mirni provode svoje dane u blagostanju. Jedino, kazu mi ljudi, ona i onakva pesme i onaj i onakav smeh nikad vise se iz njihove kuce nije cula. Mnogi su se pitali zasto.

Ja se nesto mislim...
kako ce znati neko kako sladak moze truli krompir biti ako ga nikad nije na prazan stomak probao? I kako pesma i smeh mogu da hrane ako nikad nije bio nemocan i gladan?


Brook, Brook,

to si neverovatno emotivna i odana zena... mogu da zamislim srecu osobe koja ce u tvom srcu zauzeti mesto koje sada ima USA :)


brookily je jedno

srce. nemojte da je dirate.

a ti, brookily, trenutno sam na kubi. nafte za motor- nema.


kapetane

ja sam to i rekao... brook je moja blog drugarica bre :)


aha!

you do love me after all :))))

(i knew it!)


Naravno

Brook... :)


ooo ovde ljubav

cveta li cveta. odo' ja .... za kazablanku.


Doctore

to je samo drugarska... nema potrebe da idete chak tamo :P


Nista zato

Cap, ima sugar cane-a za grog, mozete i neku nafticu da destilujete!! :-)))


kapetane,

i love you too!

ma, sta ce ti ta plasticna isprazna nafta, kad imas komunizam da te greje. brod ti radi na komunizam, koliko se secam?


sad i gazis, brookily

neka, cap zna da gubi.


pusti me,

ne znam sta radim.


hajde

ljudi... necete valjda da se kachite? 'aj se se druzimo bre...


druzenje,

nego sta. ona budala se napila (nocas dezura na portirnici, :)) pa ne zna sta prica. pominje neku kazablanku, budiboksnama. nego, di mi Tvorac.


Tvorca trazhis..

ja ga zadnji put video na vojnoj vezhbi kod onog rezhisera gore...sad ga bash trazhim da nije josh negde svratio:-)))


kod onog

rezhisera bash ne volim da idem (a rekao bih da ni on mene bash ne obozhava), ali cu sad napraviti izuzetak. hvala, kaze!


ne preterivati,

ne umire od gladi niko..

a benzin, nadje se

ne znam zasto ti pricas o finansijskoj podrsci, kad vi ameri i onako ne smete na kubu...
malo vam ne daju, al ne kubanci...


Nemoj

da ste sitnicavi mister pnbb... americhki turisti ostavljau $$$ u Torontu a kanadski turisti ih zatim odnesu u Varadero, kao ona prica iz mehanike fluida, Zakon spojenih sudova...


ali, cekajte ljudi

ovaj blog uopste nije o tome. mis'im ta kubanska sirotinja ce biti sirotinja i posle Kastra, nista tu nece promeniti ni Ameri ni chavez ni trzhishta ni bakrachi. mog'o je chovek da pishe i o peruu, ista bi pricha bila. kud spomenu havanu...


pa sad,

nije bas tako...

verovatno nece imati ni ono malo sto sad imaju...
ali bice slicno kao u vecini zemalja latinske amerike, ogromne socijalne razlike.. nekima ce biti bolje nego sad , svakako, ali vecini... kuba ti je ipak malo drugacija od okruzenja, karipskog, a i onog juzno...
niko kruha gladan nije, nema demokracije...

ali stvarno, necemo o tome...


paaaa, za ovo verovatno nece

paaaa, za ovo

verovatno nece imati ni ono malo sto sad imaju... i za 20ak porodica kojima ce biti bolje se slazem. uzgred, imaju veci broj dra/capita nego usa (izvoze dre chavezu, i odatle im dolaze neki $$$, poor doctors)

ali, sto kazes, necemo o tome.


Hajde

da i ja kazem nesto na temu:

ali, sto kazete, necemo o tome. :)


e koji si ti

co'ek!

ali, necemo o tome...


socijalismo o muerte

stoji na bilbordu u centru kube a znaci:

socijalizam ili smrt.

Toliko o lepotama zivota u kubi.

nemozete me nikako ubediti da iko sa iole integriteta moze da precutno prihvata ovaj rezim.

toliko crvenim kolegama


i sta kazes,

bas ga u centar kube namestise?

da su ga stavili negde dole kod holgina, dal bi im narusilo integritet, majku mu?


mirko

Avram je lepo rekao da se on ne bavi kubanskom politikom vec Kubu sagledava iz urbano-pijachnog ugla. Onom u kome se skriva char kubanskih ukusa, mirisa, muzike, kulture, dushe..

Prema tome, manimo se politike, koliko god da je ona prisutna na ulicama ili centru Havane. Ako do sad ta ista politika nije slomila onaj iskonski kubanski duh, nece ni od sad.

i u to ime..:)))


Tako

je shubi, treba se drzhati teme i prichati o hrani.
Pre izvesnog vremena sam sa drushtvom bio u jednom Kubanskom restoranu, na vecheri..ustvari ishli smo na tapas-pravi kubanski.Sistem usluge je bio takav da svako na nekakvom kartonchicu zaokruzhi sta zheli da jede i onda mlade i lepe konobarice iznose svu tu hranu. Problem je shto se hrana servira tako shto se iznosi na sto ono shto je u tom trenutku skuhano, a poshto duzhina kuhanja nije ista, nema shanse da dobijesh ono shto si naruchio nego ono shto je naruchio neko iz grupe za stolom. Nakon izvesnog vremena smo svatili da je najbolje da svi probaju sve, jer jedni vec jedu dok drugi chekaju. Ubrzo vishe niko nije znao shta je naruchio, a konobarice su donosile i donosile i donosile..celo veche. Svo vreme je svirala salsa, a atmosfera je bila bash onakva kakvu sam zamishljao u jednom Kubanskom restoranu - vesela do suza.

Na kraju kad smo trazhili rachun, mislili smo da nisu sve urachunali koliko je rachun bio mali.Stvarno nezaboravno veche na http://vids.myspace.com/index.cfm?fuseaction=vids.individual&videoid=1525344836" class="bb-url">Kubanski nachin.


ravno do dna

1. danas proveo tri sata gledajući Titanik,
2. Titanik u prošlosti gledao minimum tri puta,
3. Titanik sinoć snimio da bih ga danas gledao,
4. Ponovo mi se cepalo srce u trentcima kada Leonardo tone,
5. Ponovo mrzeo njenog aktuelnog verenika, a još više njegovog vernog slugu, ex pandura,
6. Ponovo se napalio na Kate Winslet,
7. Ne mogu da obećam da ponovo neću gledati.


ima i dno svojih drazhi

pogledaj je u Little Children.
ako vech nisi :)


ultimativno cu da gledam..

..naročito kad sam video ko joj je partnerka :)


Znači ovde

se nastavlja žurka?


oaza

Quote:
još jednom potvrđujući da su gradovi pustinje, u kojima se, na svu sreću, ipak mogu pronaći male i dragocene oaze

radosti!


Jes'

Jasna, samo da nam te oaze radosti ne zatvaraju jednuzadrugom!!!!!!Zashtoooo??????


q & a

i ti sad chekash odgovor na to pitanje... eh..

mozhda smo previshe razlichiti ?

a da li che nas zatvaranje oazica i pretnje tipa: "no, no, budite dobri, inache...radiche pssssss" uchutkati.. e, pa to je vech na nama.. valjda.
mozhda bi mogli za nas drugachije da izdvoje jedan poseban blog ? blog, koji nam nikad, niko, neche ukinuti, i gde chemo slobodno mochi da pevamo, pishemo, sanjamo, zezamo se ?
why not.

..el znash kako kazhe Pik: mene je tetka zaklela da se ne bavim politikom..


O chemu

je rech? Malo sam odustan i od stvarnosti i od bloga... neka dobra dusha bi mogla da me uputi :)


ako se dobro secham

ti se sada bavish nekom GRESHKOM.

IDI i uzhivaj :)


Dobro se

secas gospodine blue... ali GRESHKA je vecheras uzvodno, Dunavom.

PS.
I nije to "neka" GRESHKA...


e

vi'sh.. zanimljivo..
moja GRESHKA je nizvodno, isto Dunavom.

(ima tu josh nekih greshaka, al mi se neshto ne da..)

a blog ? pa ti si stara garda ovde i sigurno si vech shvatio kako stvari (ne) ferceraju.
samo zato ti rekoh, pusti.. mani.. idi i uzhivaj.

P.S. uzhivaj u toj shto nije "neka", vech prava.


Dunav,

Dunav... sve se desava duz ove reke, pa i GRESHKE... :) evo i poruke plove uzvodno-nizvodno, doduse ne u bocama (ipak su ovo moderna vremena)...

Blog? Jesam stara garda u odnosu na vas (par nedelja jacheg staza) ali ima dosta rupa u mom zivotu na ovim cyber prostorima... u sushtini neshto i naslucujem.

PS.
Uzivam, bash uzivam... :)


Dunav,

Dunav... sve se desava duz ove reke, pa i GRESHKE... :) evo i poruke plove uzvodno-nizvodno, doduse ne u bocama (ipak su ovo moderna vremena)...

Blog? Jesam stara garda u odnosu na vas (par nedelja jacheg staza) ali ima dosta rupa u mom zivotu na ovim cyber prostorima... u sushtini neshto i naslucujem.

PS.
Uzivam, bash uzivam... :)


Dunav,

Dunav... sve se desava duz ove reke, pa i GRESHKE... :) evo i poruke plove uzvodno-nizvodno, doduse ne u bocama (ipak su ovo moderna vremena)...

Blog? Jesam stara garda u odnosu na vas (par nedelja jacheg staza) ali ima dosta rupa u mom zivotu na ovim cyber prostorima... u sushtini neshto i naslucujem.

PS.
Uzivam, bash uzivam... :)


Mozhda

zato shto nas je sve tetka zaklela..pa se ne uklapamo u opshti trend..a ako se ne uklapash; onda kao destruktivni element predstavljash potencijalnu opasnost za one koji su izabrali ratni karakter razgovora preko politike.
Zhalosno:-)))


a taj blog

bi mogao da se zove i "tetkina deca"

xaxaxaxax


A

teme da nam pishe FIXER..bilo bi super:-))))


E

TO je dobra ideja !


E

JA cooliram :)


O

jesi to gled'o Little Children :)))

I ja kuliram.. radim i slusham

http://www.youtube.com/watch?v=Kgmmmc606aU&mode=related&search=


U

što je ovo dobro. Nikad čuo za ovog tipa, a od sad ću da mu poklanjam dužnu pažnju.
Nisam još gledao Little Ch. iz razloga nemanja vremena, što je vrlo paradoxalno, obzirom na činjenicu da danima ne radim apsolutno ništa pametno. Preciznije..ne radim apsolutno ništa.
A današnji muzički dan sam posvetio domaćim izvođačima :)


I

ja se prebacio na cool terapiju.
Radim i slusham Quite


A E I O U

. radim . slušam vašu muziku . nemam odgovor(e) . prilažem glas za sastavljača tema + predlažem da kreacija tema bude slobodan prostor . uživam u osvajanju . pozdravljam pametne tetke .

ps: blue, zahvaljujem na lepim rečima za stihove koji su se dopali i spuštam 1 pogled zelenim očima:


dižem..

..1 pogled vatrenim očima :)


Svoj

smerni pogled upucujem


Ovi

moji lešnici

kao da nešto traže...ili nekog...hmmmmmm


Ne

treba ni zaboraviti ni Avramovu inspiraciju;

Miro,Miro, tccccc:-))))

=======
upssssssssssss uletela t.j. i doterala slicicu......


Evo

Opet


Hut

ab!


Uh

al' je opterecen ovaj server..Modesti gde treba taj "ab"?


:-)

Pogreshno svatih onaj Hut:-)
Ja mislio zato shto mi se slika izduzhila, a ti...


evo i MOJ


A

ja imam predlog da naziv prvog bloga "Tetkina Deca" bude - "Avramovi Skvoteri":-))))


o

super :)

mozhemo da napravimo i maskenbal. sa ekoloshkom porukom.. spasimo foke ! il tako neshto..


i da uradimo majice..

..I JA SAM FOKA :)


R

fina ona majica, nema shta. mislim, lepo stoji.

uz gledanje majice, muzichki predlog: Ben Harper.

(kao prilog, dve po sentimentu sasvim razlichite pesme. )

http://www.youtube.com/watch?v=RmNDX8KEf5w

i

http://www.youtube.com/watch?v=ryLqfNwSSFE


Za

blue i ostale devojchice mogu i ovi


a može..

..i ovako :)


Nedeljni pijac

To je uvek bila nasa stvar, nedeljni pijac. Ona bi negde oko pola sedam usla tiho u nasu sobu i probudila me. Ja bih se na brzinu obukla i vec u cetvrt do bile bismo napolju, moja mama i ja. Ne secam se da smo ikad diskutovale kojim redom cemo da kupujemo namirnice. Uvek smo prvo isle do cikla Loce, koji je specijalno za moju sestru i mene sa mleka petkom uvece skidao kajmak koji bi u nedelju ujutru i dalje bio prakticno u tecnom stanju - najmladji kajmak na pijaci, samo za nas :) Jednom je popadija spazila taj jednodnevni kajmak i posegnula rukom...i danas se medju prodavcima na pijaci prepricava valjda jedini slucaj da je neki seljak na pijaci nesto popadiji odbio. Kazu da je blago odgurnuo njenu ruku i rekao: "A neeeeee...Ti mozes da dobijes kajmak od cetvrtka. Locin kajmak od petka ide njima dvema." Plus gruda i punomasni sir...i tako redom po ostalim tezgama dok korpe ne budu toliko teske da ih jedva nosimo.... S pijace u mesaru i prodavnicu po meso, hleb, mleko i novine. Ona bi kad stignemo kuci raspremala torbe a ja kuvala kafu...
I dan danas, kad sam kod kuce, imamo isti ritual.
Najlepsi nedeljni odlasci na pijac su naravno leti, kada je kajmak zut od trave koju krave jedu, paradajz je sladak i ogroman i svi vole prohladno jutro vise od vruceg dana koji dolazi...
Ja volim i vreme pripereme zimnice, iz sasvim sebicnog razloga. Oduvek sam bila naopako dete a jos naopakija devojcica...komsinicama, tetkama, strinama, kumama i ostalima nikako nije prijalo moje nepristajanje na stereotipe, tako da sam, tako reci, bila u nemilosti...
Sve se promenilo one godine kad sam prvi put birala krastavcice za kiseljenje sama...daleko kasnije, negde u martu, aprilu naredne godine, kada su vec svima krastavcici u teglama postali meki i nejestivi, moja mama je uzajmljivala tegle sa perfektno krckavim i ukusnim kiselim krastavcima komsiluku i familiji...I tako pocinje legenda. Naredne godine sam ponovo ja birala sama i citava prica se ponovila...Trece godine su komsinice, tetke, strine i kume pocele redovno da se raspituju kada Modesty dolazi za vikend kuci i kada ce da bira krastavce...Naime, onog casa kad ih kupimo, da moja mama HITNO zove i imenuje tezgu i prodavca i GOMILU, da ne bi NE DAJ BOZE nestalo!!!!!!!!!! Kad taj moj zenski komsiluk i rodbinu covek pita za mene, i danas kazu: "Pa dobro, bavi se tom, ovaaaaaj, naukooooooom i nije neka kuvarica. Al sto krastavce za kiseljenje ume da odabereeeeeeeeeee...u tome je svetski prvak, nasa Modesty...Da..."
Eto, zato volim nedeljni pijac u vreme spremanja zimnice...

p.s. E, mili moji drugari, danas nesto mislim na nas "tetkinu decu"...jutros mi jedan pravi andjeo poslao nesto:

...U životu ima trenutaka

kada nekoga tako snažno trebaš,

da ga želiš preseliti iz snova

kako bi ga konačno zagrlio!...

Grli vas Modesty sve ...Bas smo mi jedna maslina familija


Krastavchici...

...ja volim one male kisele;-)
A evo, mila moja crvenokosa, jedna dama u cvecu:-)))

Ps. dobra ti ova klinka:-)))


natasha

je diiiiiiivnaaaaaaa...hvala, K.

Diego, sa druge strane, svalercina nijedna prevejana mi nije mio, osim kao objekat, pardon, inspiracijaaaaaaaaa...Imam Fridin dnevnik...kakav je to surovi kamen od svalera biJooooooooooo

muzicka podloga, K. - desetka. danas si bas u formi :)
Sundjeri samo sto ne prosetaju, tako su dobri, cenim ;)
Moje komsije Bugari, s druge strane, ekoloski sveci...ko sta radi, oni samo kupuju neke "ekoloske" polovne propasti i teraju ih za Bugarsku...Njima ministar ekologije Nemacke treba da dodeli medalju...rade INTENZIVNO na ocuvanju zivotinjskih i ljudske vrste u Nemackoj 24-7 ! Ne mora ni da im se plati iznosenje tehnoloskog prljavog otpada iz zemlje...sami nose i jos daju pare...perpetuum mobile 2. vrste, bez sumnje ;) nemacke fokice ce im biti vecno zahvalne.

p.s. pridruzujem se jasnaz i fixu - little miss sunshine obavezno gledaj ako jos nisi gledao. cista perfekcija...


jooooj..

..poludecu od ovog servera..opet pishem u vetar.
A da ..Dijego, opichen ( kao i svi veliki slikari).
Frida - ista takva (afera sa Trockim)
Shto se tiche muzike inspiracija stigla od tvog dobrog andjela..evo i prave Fride:-))


tajna uspeha

je UVEK u backup-u ;)
prema tome dabome, kad zavrsis sa pisanjem posta, pre nego sto kliknes na preview comment obelezis ceo tekst koji si napisao, ides na copy (ctrl+c) i TEK onda preview comment. I jos jednom sve isto pre post comment
Takooooooooooooooo :)))))))))
Od viska glava ne boliiiiiiiiiiiii


Hvala

boginjo interneta..:-)))


sunshine

. i onaj prijatan osećaj moja pijaca . pa dok prilaziš tezgi vidiš kako odvaja rotkvice i mladi luk . Dobro sam, hvala, a može, može i zelen – sutra ću čorbu... . možda i kao zadovoljenje potrebe za izvesnim/poznatim/postojanim . makar i kao iluzije .. koje ne volim . da gajim . ali preseliti iz sna . nekad tako prija . a nekad dosegne čak . do zagrljaja .

ps: film obavezno – po mogućstvu familijarno!


Kad

prochitah gore na vrhu ime Felix Savon, setih se koliko je veliki shampion to nekad bio.Mislim da je to bio najveci Kubanski bokser svih vremena. Ko je u borbi sa njim prezhiveo prvu rundu, mozhe se smatrati sretnikom.
Mislim da je Vujkovic u nekom finalu (mozhda Olimpijske igre), predao u drugoj rundi, ali se chitavo vreme sakrivao iza sudije da ga ovaj nebi sluchajno zakachio.

A setih se josh nechega kad su u pitanju Kubanski bokseri;
naime jednom je u Americi gostovala Kubanska reprezentacija..prijateljski dvoboj dve reprezentacije.
Negde pri razultatu (otprilike) - 7:0 za Kubance, gledaoci su pocheli toliko da vredjaju, na rasistichkoj bazi, protivnichku ekipu, da je ovima puk'o film pa su krenuli da biju i gledaoce, priredjujuci radost za ochi gledaocima kraj malog ekrana. Nikad necu zaboraviti tu scenu..al' sam uzhiv'o gledajuci:-)))


Samo

da okachim moju omiljenu...


Mene secanje

dobro sluzi ali opet nisam siguran da li je Dragomir Vujkovic "boksovao" na Svetskom prvenstvu protiv Teofila Stevensona a ne protiv Felixa Savona... pogotovo sto je Savon 15godina mladji od Vujkovica. Ipak je proslo 20+ godina od toga a nije se vise u godinama kada u memoriji ostaju takve stvari... sto bi bilo dobro da se moze izvrsiti jedan format disk (mozak) pa u instalaciju novog OS, aplikacija & podataka.

Ali (kao sto rece pokojni mister Wu) necemo o tome...


Moguce..

..da je bio Stevenson i da sam ja to sve pomeshao jer sve mi to nekako kao kroz maglu prolazi,a i ne pratim boks vec odavno..od sporta pratim josh malo kosharku i tenis - ostali sportovi me slabo interesuju.
A kad je mister Wu postao rahmetli?


Svojim ochima

gledao na RTB1 ili RTB2 ako mi ne verujete... secam se polufinala, Vujkovic vs Suvadjijev. Ovaj drugi je batko crni Bugarin... na kraju je tako krvnichki ujeo Vujkovica (ni da su bili u sexualnom zanosu ne bi se tako... uspalio?) da je odmah popio ban (kao sto rade nashi vrli moderatori:P) i Vujkovic se nashao ni kriv ni duzan u finalu sa velikim Teofiloom.

Ni ja nesto ne pratim sport u zadnje vreme, NBA, soccer mozda ponekad (sinoc Barcelona-Liverpool ali sam bio sprechen, GRESHKOM)... a sto je tuznije, ni ne upraznjavam ga.

PS.
#101


Jeste

sad sam se setio da je Vujkovic imao taktiku Muhameda Alija - plesao je po ringu dok ga Teofil nije pogodio u pleksus, a nash trener odmah bacio peshkir u ring da bi sprechio masakr. Vujkovic je bio jedini koji nije zavrshio na podu..a i Doktor Wu ozhiveo kol'ko vidim:-)))


Bravo

mister kaze, bravo... izgleda da vam se povratilo pamcenje :)

Doture je veoma zivahan, ma gde bio... :)


Samo kratko da su

the reports of Wu's (premature) death greatly exaggerated.

Ali nećemo o tome...


Doktore

zivi ste!? Koje iznenadjenje... mislio sam da vas je neki kapetan istisnuo...

Ali sto kazete, necemo o tome...

PS.

#100


Znao sam

(da je #100), a ja misleo da se raduješ što me vidiš.

Ali, nećemo o tome...


Ko kaze

da se ne radujem... jeste da sam odavno bio u Castru i da su me napustili porivi koji vladaju u tom kraju ali se ipak radujem... evo, ovako javno.

PS.
Mozda nas posle ovog pojuri Pedja Q.

PS.PS.

#102


Uf nemoj mi

Castro na ovu kišu. E, a baš bi mogao da daš neki linkić za onaj Oregon. Kako se beše zove Highway ...

PS. Ma, pusti ih, pedere, :).

PPS. Pa? Evo i #105.


Hwy 101

care... Pacific Hwy :)


I on se nastavlja

dole na Pacific Coast Highway, el tako?

Kol'ko vremena treba za celu turu? El može za 2 nedelje?


Mozes i za

2 dana... ako zuris kao ja onomad. A za 2 nedelje mozes i da skrenes sa trase...

http://www.oregon1.org/coast/


Lafe, majstore

znaš kako se kaže sa svaku i davanje...


Ih

doture...Kako sad SVAKA?
Nemoj teras LaFa na greh...sad kad je s GRESHKOM, nek takav i ostane ;)


Doctore

mozda jesam sad felerichan jer sam sa GRESHKOM sto rece gospodja Modesty al' se ne bunim, naprotiv... a vama fala, ponudjen ko pochascen, vidi se da ste iz domacinske kuce :)


LaFe

nista nije savrseno dok nema GRESHKU ;)


Greshnici!

Chujte ovu gitaru bez greshke:-)


hottest latina porn



radost prava..

na pijaci, kupili smo bakalara (sushenog), ima skoro metar jedan u njemu, pa chemo ga za koji metar vremena i spremiti..
druzhili se u tim zadnjim santimetrima preostalog nam vremena, i gledali u svu onu zelenu i sharenu radost prostrtu bez ikakve mere pred nama.
bezmerno uzhivali dok je koji decimetar dijafragme treperio ko blesav, ko suncem obasjane kapljice vode na blitvi.
shargarepe, kratke a slatke, i celer za chorbu...
i naravno sremush. shto, shta fali, kad mozhe medved, mogu i ja da ga jedem.
posle smo to gotovili u groznici koja je pochela nakon zadnjeg milimetra druzhenja.
i trajache do sledecheg.