Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Kako potrošiti novac?

U jeku svih mogućih groznih dešavanja u državi, ali i u svetu, imam problem koji je na prvi pogled nebitan ali kada ste usred date situacije iskustvo je veoma stresno.

Dakle. Nisam nikada imala baš mnogo novca. Nisam baš bogznakoliko putovala, ne patim od skupe garderobe. Veoma retko sam odlazila na skupa, fensi mesta. Mogu bez griže savesti da kažem da sam skromna. Kada sam bila mala, dok su sva deca vrištala: „Maaaama kupi mi toooo“, ja sam uvek govorila: „Nemoj mama trošiti novac, ne treba meni to“. Života mi. U materijalnom smislu mogu da me usreće baš stvarno sitnice, recimo novi sjaj za usta ili šolja za kafu.

I onda ja, takva kakva sam, krenem da trošim novac i doživim šest nervnih slomova.

Desilo mi se da sam htela da kupim dvoje farmerica, crvene i zelene, i da prodavačica nije htela da ih izvadi iz izloga uz komentar da ne sme da ga remeti jer su platili dizajnera da ga uredi. - Pa stvarno izvinite ali učinilo mi se da je ovo prodavnica a ne galerija. Oni su toliko moćni jer imaju lanac prodavnica da mogu ako žele da ne prodaju garderobu koju su izložili. Oni su platili da se dizajnira izlog kako bi privukli mušterije kojima neće da prodaju robu kako ne bi remetili taj isti izlog a kako bi privukli neke nove mušterije kojima neće hteti da prodaju robu kako ne bi... Besmisleno, naravno.

Kupim omiljeni regenerator za kosu, otvorim ga da ga namažem na kosu i iscedim u ruku pola boce tečnosti. Vrlo očigledno da je pola voda. I šta? Da mažem vodu na mokru glavu? Da idem da se svađam sa prodavačicama? Da tražim da zovu šefa? Da se obratim Udruženju za zaštitu potrošača? Da bacim i kupim novi? Neee. Pa to je samo jedan običan regenerator. Ali zašto mene to toliko nervira? Zašto mislim da to tako ne može?

Na Futoškoj pijaci u Novom Sadu ne možete da kupite manje od dva kilograma najlepših jabuka, sorta Zlatni delišes. - Ali ja hoću samo dve. - Beži od te tezge da te ne prebijem. Baba koja prodaje jabuke je takva faca da je uveliko prevazišla sistem „ja tebi novac ti meni robu“ i izmislila neku novu filozofiju trgovine.

Dalje, odlučim da kupim farmerice. Odem u Levis, prodavačica od 42 kilograma me pogleda od glave do pete i kaže mi, sva važna: “Nemamo mi vaše veličine”. Tek tako, s vrata. Nemam sto kilograma, ali i da imam. Gde se oblače debeli ljudi? Za njih se ne prave farmerice? Sad, to što ja mislim da sam mnogo bolja riba od prodavačice jer ličim na ženu a ne na anoreksiju to je druga stvar. Ipak je ona glavna. Ili se bar ponaša kao da je glavna. Nije samo Levis, i inače u Novom Sadu ima malo dobrih farmerica koje su za žene a ne za anoreksije. I inače ima malo farmerica koje su jednobojne i koje nisu proštepane kojekakvim šljokicama i amblemima. Molim vas ljudi trebaju mi obične farmerice, najobičnije, veličina za odraslu ženu. E pa nema.

Koleginica pored koje sedim, i često pobrkam moju glavu sa njenom, visoka je metar i osamdeset santimetara. E pa nema farmerica ni za nju. Sve su kratke.

Izgleda da nas dve nismo normalne. Odakle uopšte žene koje nisu visoke 170 i mršave 45 kilograma?

Pokušajte u Novom Sadu taksisti da platite vožnju novčanicom od 1000 dinara. Mogu da vam obećam da ćete se loše provesti. O novčanici od pet hiljada da ne govorim. Dešava se, bukvalno, da taksista na ulicu izbaci ženu sa bebom i da neće da joj vrati kolica dok ne usitni novac.

Dalje, žene bez grudi u Novom Sadu mogu da kupe grudnjake i kupaće kostime kakve god požele. Izbor je ogroman, za svakog po nešto. Žene sa grudima? A pa to su debele babe i za njih ćemo naručiti samo sa jedno dva’es’ santimetara debelim bretelama, crne, bele i bež. Šta će debeloj babi crveni grudnjak ili nedajbože moderan kupaći kostim.

Ne mogu da se pomirim sa tim da mi uvaljuju vodu u pakovanju za regenerator, da ne mogu da platim uslugu najnormalnijom novčanicom, da nema farmerica i grudnjaka za mene i da moram da otputujem iz grada da bih potrošila novac. Znam da ste i vi imali bezbroj situacija u kojima je sve važnije od toga da kupac bude zadovoljan. Molim vas, ko u ovoj zemlji štiti potrošače.




moj sestri se jdnom desilo

mojoj sestri se jdnom desilo da je kupila kremu za oci u nekakvoj tubi i bila je puna vode. Otisla je i zalila se i dobila novu jer bi inace prodavacica dobila otkaz iako vadjenje preparata iz ambalaza i punjenje istih vodom verovatno i jeste jedini nacin da se "isplati" rad u parfimeriji.
Inace, secam se sve "ponude" iz Turske ili poneko djubre koje u Italiji kosta 20 eura a tamo 120...A ne daj Boze da je kinesko, onda je ta roba valjda za zene koje bi figurom prosle audiciju za film Sve o Jednoj Gejsi ili pak za devojcice u cetvrtom razredu samo one ne nose roze najlonske cizme sa stiklom od 10cm .Dok sam jos zivela tamo, isli smo do Peste- tamo sve ima pa i Beograd nije tragedija u kojoj zena ne moze da nadje farmerice bez veza ili novogodisnjih ukrasa. U protivnom, srpski preduzetnici moraju da zarade od sitne trgovine i sto iz dostupsnoti, sto iz "prodje" donose robu za nash... zlatni prosek.


U Novom Sadu

na zastiti potrosacha "radi" jedan profesor FTN-a,ime da mu ne spomenem.Raspitao sam se kada sam "pukao" na najnovije povecanja cena usluga SBB-a koji je u NS-u skuplji od bilo kod drugog grada u zemlji sa istim programom!BG 540,NS 640,nema logike,ali sta je u ovoj zemlji logicno.Koji levis si obisla?Spens ili u jevrejskoj?I ja volim te jednobojne,jako me nerviraju ove "trendi",izbeljene..nekako su feminizirane,nije u skladu sa mojom licnosti.Vidi u cotton-u u dunavskoj.
Pozdrav:)


Anoreksicna kultura

U Srbiji je generalno veliki problem sto su idoli anoreksicne devojke i sramota je biti puniji. Ja nikad nisam bila mrsava i uz najveci trud necu izgledati anoreksicno. Dok smo ziveli u Beogradu to je vecito bilo opterecenje. Farmerke uglavnom nisam nosila, jer one koje su bile dovoljno dugacke su bile ili kao dzak ili za manekenke.
Onda smo otisli u Izrael i tamo sam dozivela olaksanje. Mogle su da se nadju i farmerke i pantalone za svaki oblik. Cak sam sebe uhvatila kako razmisljam kako "ovakva" (sa par kg viska) ne bih smela da se pojavim u Bg.

Za ove druge stvari (voda u balsamu i slicno), toga ima skoro svuda. Mi smo skoro kupili neko pivo i morali smo da sipamo dve flase da bi napunili jednu casu.

U Izraelu smo se navikli i na neke druge sitne prevare tipa "da danas je upravo poskupelo". Jedino sto mozes je da posle toga izbegavas datu radnju ili da prijavis prodavca ukoliko mislis da gazda ne zeli javno da stoji iza tih prevara.

Ustvari, te sitne prevare su nam nekako i najteze pale. Kad prezivis devedesete i pobegnes imas iluziju da negde drugde zivi posteniji svet.


Isto?

Lidiaz, interesantno mi je to što pišeš za Izrael, pošto se poklapa s onim što sam pročitala u pričama Efraima Kišona (Nije fer, Davide).
Ne znam je l' oni liče na nas, ili mi na njih :)


prevare i mi

ja sam na takve prevare nailazila u londonu od strane libanaca - svaki dan su nam naplacivali baklave drugacije, bar tri puta nisu imali da vrate kusur, totalno sam imala utisak da i oni najposteniji samo gledaju kako da me prevare i nesto odrade. ali, te baklave, vredelo je svakog pensa...
turci, isto.
a bili su jedini koji su radili i za bozic i za novu godinu.

meni su te slicnosti sa nama izvor ekstremnog lomljenja iznutra - i simpaticno mi, a iritira bas!


Standardizacija,

i komercijalizacija. Tu nestaje individualna posebnost. Sve je idealno ako se pojedinac uklapa u tržišnu ciljnu grupu.


Draga,

evo me kod tebe, da probijem led...
Vidi, to oko mode za jazavičare, to je i ovde manir...ako nisi veličine 32, mož' se slikaš, a prethodno da se obučeš u sportski padobran...sve k'o cevka i prilepljeno, stisnuto, ne mož' maći u tome, a ja, ako ništa drugo volim rukama da mlataram, dok pričam i inače...volim da mrdam...
Obaška što je sve kombinacija mrtve, plastične zmije i staklenih dragulja, najbolje u oker boji, pa ako mogu i rese da se prikače, odlično...
Ja sam čak probavala da kupujem muške farmerke, ali problem je što mi napred fali, a i pozadi nemam dovoljno, pa stojim k'o u buretu...
Obaška obožavam prodavačice u parfimerijama, to mi je omiljena sorta...to se namaže i namiriše testnim proizvodima i zaboravi odakle je došlo i šta mu je tu za raditi, u cilju zaradjivanja plate...sve imaju držanje kao da su maločas iskoračile iz Sorbone, a tu su da odrade kaznu u formi društveno korisnog rada, zbog kleptomanije na Beverli Hilsu...

Ups...izvinjavam se, javljam se sa pogrešnom šifrom...evo vraćam se u jedninu...


Još plačem

a ti me zasmejavaš :) sa tim muškim farmerkama.
I ja se hvatam za muške btw. Pa me još gledaju sa podsmehom. A da nismo debele, nismo.
Inače, jedan moj prijatelj je izabrao najbolje reči za ovdašnje ponašanje - kolektivna šizofrenija.


Draga,

nije me bilo, prosto nisam mogla da napišem išta, dok nisam iz srca i duše, napisala ono...kod tebe probijam led, vraćam se...
Ko bre deb'o?! Ni slučajno! I uopšte nemam nameru da izgledam kao reklama za glad.


bez naslova

Nedostajala si mi na blogu!
Gledala sam te kod Timofejeva. Bilo je dobro!


Bravare,

hvala, malo sam bila pogubljena od svega, ali sam se trudila...dakle, hvala :)


Bez naslova

Imam ja i tih problema sa farmerkama, pantalonama, majicama uz telo do stomaka, duboki dekoltei - do pupka... ali...
Imam jos jedan mnogo veci - sta na noge? Nekad sam nosila 35, italijanske i bilo je OK. Zadnjih godina promenise kalupe {povecali ih}, a iz upotrebe izbacise 35 uglavnom.
E, mojih egzibicija da pronadjem 34,35 decje cipele, zenske, bez Barbika, sljokica i slicno...


Nisam jedina!!!

Vi svi pricate o vasim mukama... Evo sta je muka!
U NS-u su i mene gledali bledo i odmeravali me od dole pa na vise: moja kilaza je jedva 43 kg i moooooram da se oblacim na decijem pa da prepravljam, dodajem, skracujem... Prodavacica mi se cak jednom javno izrugala da na ofingeru stoji bolje nego na meni... A ja jadna zderem ko nenormalna u nadi da cu se jednog dana ipak ugojiti.... dzaba ne ide.
Sad sam u sred Bliskog istoka gde sve treba sto vise da kipti i mesa, pa sam ovim debelim Arapima cista egzotika, ali za ne pipati jer boze moj, ne izgledam plodno.
Kupujem na decujem uvek uz obrazlozenje da kupujem za sestru.
A velicina stopala mi je 34. U NS su sam imala jednog obucara koji mi je pravio cipelice, ali ovde takve radnje cak ni ne postoje, ko jos popravlja cipele- samo bacis te i kupis nove, svasta!
Na ulazu u svaki klub mi redovno traze ID, pa kad im pokazem nasu licnu kartu sve na cirilici samo me bledo gledaju, a jedan Ooooogromni Egipcanin me je cak onako sa sazaljenjem pitao: a jel to kod vas jos uvek rat? Ko veli, valjda nas zato ne hrane tamo...
Vama je tesko, a?


Da rezimiram

Jelena je žena sa naglašenim atributima, koja na delu kugle zemaljske, koji se zove Novi Sad, ne može pronaći farmerke u koje može stati njena velika guza, i brus u koji mogu stati njene velike sise.Ona je strahovito ljuta i to piše na blogu, koji čitam ja, koji se nalazim na delu kugle zemaljske, udaljenom 250 km od jeleninih atributa.
Izjavljujem, a sve u smislu popravljanja jeleninog raspoloženja, da njeni pokušaji stavljanja velikih atributa u male odjevne predmete na mene deluju erotično.........
:))))))))))


Grofe

nisi pratio na času. Ja uopšte nemam velike sise, nego dugačke.


Jelena,

sestro slatka, lepo sam se zagrcnula...dakle, ništa od varijante da postaneš grofica ;)


Ja sam skroz po standardima,

Ja sam skroz po standardima, tako da nemam problema sa veličinom... Ali mene nervira garderoba sa natpisima i ogromnim logoima... Ne želim da platim nešto i da u isto vreme reklamiram neku robnu marku... Ali je u Beogradu nemoguće naći majicu koja je jednobojna i nema nikakav logo... Nemoguće...

Predrag M. Azdejković
www.queeria.com


Грешне мисли

Ха, ха, врло добро, Грофе. Признајем да сам и ја имао сличне пориве само што сам ја још 1.600 км даље.

А теме што се тиче, ја се питам како се сви ти дућани одржавају у животу јер кадгод сам био у Новом Саду, или Београду, увек су зврјали празни. А баш их много има и сви раскошно опремљени.


Peđice,

što ti ne voliš da ti piše Verica Rakočević preko grudi? Baš je fensi. Što bi rekla Biljana - pogled udesno.
Ignoriše me za tu kolumnu.

Jasna B.


nemoj na anoreksicne... i one su ljudi....

bas sam se pronasla u tvom tekstu... iako imam 175cm i 48 kg... nisam anoreksicna, jednostavno, takva sam celog zivota, majke mi (e, ta se silno napatila zbog mrsavog deteta, koje oduvek izgleda kao da je iz siromasne porodice koja nema za 'leba). I cerka mi ista ja. Malo bolja. Posla u prvi razred sa 19 kila, a ja sam u prvom imala 18.
I nemoj da mislis da je meni lako. Znas kako je kad celog zivota slusas komentare tipa: "samo kad bi se ugojila jedno pet kila..." Debelima niko ne kaze glasno da su takvi. Nije lepo. Mrsavima je sve dozvoljeno reci. I da izgledaju kao reklama za glad, i da je blago njima mogu da se oblace u decjem butiku, i da su "speceni" i da ih "izela zloba"...
Varas se ako mislis da je anorksicnima lako. Ko da nosi dekolte kad je ravan ko daska? Cele zime nisam mogla da kupim obicne, crne pantalone. 36 dobro u struku, ali kratko. 38 vec landara (nema veze, ugojicu se, isto kao sto student pocinje da uci od ponedeljka, odlicna samolagarija), ali i to kratko, 40 ko mamine... Kad nadjem, a desi se da nadjem, farmerice broj 26 ili 27, odmah kupim dva para. Kako udjem u prodavnicu, a ja volim da dajem podrsku domacoj ekonomiji, pa preferiram "Hepening", ili "Jager" ili "PS", sa vrata mi kazu: "e, nemamo za vas". Jednom mi se desilo na buvljaku da mi prodavacica pokloni suknju. Ja pitam koliko kosta, a ona kaze: "Godinu dana ne mogu da je prodam, niko ne moze da se uvuce u nju. Nosi je, ne kosta nista." Retka sreca. Ili pre neku godinu na Kritu, gde je bila totalna rasprodaja xxs pantalona. Sve markirane, za po 5 evra! Jedina dva svetla slucaja. Ostalo: nikad pase u struku, nikad dovoljno dugacke nogavice, nikad rukavi koji pokrivaju zglobove... i nikad izgled odrasle zene...
Ipak je ovo prica o svima koji se ne uklapaju u standard. I svima koji nisu prosecni. Uglavnom, ja sam zbog toga srecna. Ne znam zasto sam se sad ganula?


Kato,

evo ja ću odmah da se izvinim, iako ni ja, a ni Jelena, sigurno, nismo mislile na one koji su prosto takvi mršavi, priča je o drugima, onima koji namerno mršave i onima, koji diktiraju takvu modu da moraš da gladuješ ne bi li se obukao...izvini Kato, ako sam te povredila.


anoreksija

je veoma ozbiljna bolest i najmanje od svega je vezana za modu. Tesko mi pada da slusam kako ih napdate da su reklame za glad, kako diktiraju modu, itd.

Procitajte molim vas ovu morbidnu, ali jako poucnu pricu:

http://www.nytimes.com/2006/11/26/magazine/26anorexia.html

(na engleskom je, nema prevod, i potreban je login, ali je dzabe registracija)

Znam da sam malo skrenuo sa teme, i izvinjavam se, ali ovi komentari o anoreksiji su me naterali.


Kato

ali nemas 170 i 45. Salim se, naravno da nisam mislila nikoga da uvredim, osim možda malo trgovce. Nismo po standardu, što reče Dilan Dog, ni ti, ni ja, ni Jelica a ni moja koleginica Sonja sa 180 cm.
Jedino je Pedja lep i standardan :)


Ništa drugo tražila nisam

Ništa drugo tražila nisam ─
Uskraćeno mi drugo nije ─
Ponudih svoje biće ─ za to ─
Moćni se trgovac smije ─

Brazil!? Ne gledajući k meni ─
On je vrtio dugme dugo ─
"Ali ─ Gospoja ─ zar ne možemo
Pokazati vam ─ ništa drugo ?..."

Emili DIKINSON


otvori prodavnicu

za odrasle, neanoreksicne zene. Sa normalnim Levis farmerkama i ostalim za cim ti dusa iste.

A mene, ako se setis kad se obogatis, setis. A ako se ne obogatis znaci da su bili u pravu oni koji do sada takvu prodavnicu u Novom Sadu nisu otvorili


Pa neću

da otvaram prodavnicu. Nisam ja trgovac. Ne znam da prodam ni što svojim rukama napravim. Ali dobra je ideja za nekog ko zna da trguje.


Svakog ponedeljka pocinjem

Svakog ponedeljka pocinjem dijetu , a svake subote mislim kako cu jos samo u nedelju da klopam normalno jer cu u ponedeljak na dijetu. U sredu sam gladna kao vuk pa jedva sacekam nedelju da se samoj sebi zakunem kako cu od ponedeljaka da okrenem list. Sta da radim, nisam karakter. Mogla bih, kad bih htela.


treba da postoji izbor

to sto je modni diktat doveo do anorekticnih devojcica i sto nema sta da se kupi, ne znaci da treba sad sve da idemo na dijetu. H&M imaju izbor, mislim da ima i Mango...u Zaru ne zalazim. toliko o konfekciji, ali mi je cudno da u Levisu ne moze da se nadje nista?? ili Nasi ne nabavljaju modele koji se 'ne prodaju cesto'?? kreteni!

mislim jelena da, koliko si pokrenula tema na svom blogu, treba mozda ipak da porazmislis o osnivanju NVO ;-)

i jos nesto: ako ne pocnete da se zalite na takve stvari, one nece prestati...niste krivi sto se dogadja ali cete biti krivi sto ce se Nastaviti da se Dogadja. sorry girls...
k'noc!


Zašto

ne zalaziš u Zaru?
E da, u Mangu sam i kupila farke na kraju. Moram da ih skratim, naravno.
Jaoj Bebo, teme? Što mi je na duši sednem i napišem a problema kol'ko voleš i nikada nisam daleko od NVO. Voooolem da reagujem, pa to ti je :)))


pa malo mi je skupa zara a i

pa malo mi je skupa zara a i ima one ultra xtra moderne stvari a one druge su mi previse klasicne...mangova opustena varijanta mi je bolja...
a NVO? ajde osnuj pa da se uclanimo ;-)


ponedeljci... :) i obecanja....

Sve te razumem, slatka. Tako i ja sebi odredjujem svaki ponedeljak kao dan kada cu imati pet obroka. Redovan dorucak, rucak i veceru, pa uzinice i keksici, pa voce... i dodje ponedeonik, ja doruckujem, uspem i da rucam, gricnem nesto i usput... ali zaboravim veceru.... u utorak vec preskocim i dorucak... do srede, sve po starom...
E, nisam se nasla uvredjenom. Stvarno. Nego mi je malo preko glave diskriminacija mrsavih. Slazem se, daleko je veca diskriminacija debljih. Dole standardi! Dole proseci! Dole trgovci predrasuda!


Ajmo svi

Znate onu pricu o klincu kome je u prodavnici svako jutro trgovac umesto par dinara kusura davao zvaku. I klinac posle par dana dodje kod istog i trazi hleb za sve pare - i da mu sve "kusur" zvake.
Ja se uvek jako nerviram kada me varaju ali se i ne potrude da ja to ne primetim nego onako bas, bas. Dodje mi da sledecih par dana stojim pred tom radnjom i delim letke "ne kupujte ovde - VARAJU" i dok ne pocnemo tako nekako da obelezavamo one koji misle da radnje postoje zbog njih a ne zbog kupaca dozivljavacemo isto.
Ajmo svi zajedno.
Inace: ja sam mrsava i visoka i imama problema - uvek su mi kratki rukavi i nogavice ... i da ne pricam. Definitivno ne postoji niko kome je odeca koja se prodaje dobra.


Ljiljo

može ovako:


Evo kako

Moj komsija, covek u sezdesetim, je u lokalnoj prodavnici mesecima dobijao sibice kao kusur. Po ko zna koji put je ponovo otisao u istu prodavnicu i trazio kutiju cigareta; dali mu i on je 'ladno na pult izrucio gomilu istih onih sibica koje su mu mesecima davali sa tekstom: "Kad vi mozete meni umesto para, sto ja ne bih mogao vama?".

E, pa ajmo svi tako: vi meni zvake ja vama zvake, pa molim lepo;

Inace, zaista, hoce li neko odgovoriti na Jelenino pitanje - postoji li neko udruzenje, telefon, bilo sta sto stiti potrosaca kod nas?


Na zalost

radnju je otvorio neki bizgov zbog sebe, a ne zbog kupaca.
Kupci su samo donosioci para u radnju.
A jos ako si bizgov koji je otvorio radnju na potezu Terazije-Kalemegdan gde je zakup 28.000,00 EUR mesecno ( bez zezanja) onda to znaci da si je otvorio samo kao pokrice za druge "poslove" od kojih se uzimaju "zive" pare ali ti treba "izlog" da bi se reklo da si "kontroverzni biznismen".
Znaci, te radnje i jesu otvorene samo radi svojih izloga i zaista jeste pozeljno da kupci tu i ne ulaze jer se one same po sebi svakako ne isplate ni sa kupcima ni bez njih.


DA

Setio sam se sad i "coveka zabe" koji poseduje sve supermarkete po Srbiji.

mozemo mi da zaradjujemo koliko god hocemo, i da budemo ne znam sta, ali nam taj covek odredjuje sta cemo jesti a sta necemo.
Onaj proizvodjac koji mu se zameri, bez obzira koliko kvalitetan proizvod imao jednostavno ce propasti.

I evo da Vam kazem, svuda cete naci POLIMARK majoneze a oni su na primer puni najgorih mogucih otrovnih aditiva.
Posle se ljudi cude kako to epidemija raka u Srbiji ?!!

Ovaj blog bi mogli da iskoristimo i da se medjusobno informisemo i pomazemo oko ovakvih stvari. Pa deca nam jedu sva moguca sranja upakovana u tehnoloski napredak.

A "COVEK ZABA", pa njemu placaju proizvodjaci da prodaje njihovu robu u prodavnicama, jer niko drugi ne sme da ima prodavnicu.
Probajte to da zamislite, neko vam znaci plati da stavite njegovu robu u prodavnicu od koje cete jos zaraditi!

Jel to posao ?
Ne, to je kriminal.
U moje vreme je bilo: platis-uzmes-doradis,ulepsas-prodas-uzmes razliku.
Danas je zablja tehnologija:
Uzmes-Naplatis-Ucenis-Uvalis-Naplatis


ah ta ljubaznost

Pozdrav svima, prvi put od mene. Jelena, Vasa tema je "isprovocirala" moj prvi komentar iako sam vec dugo "Veliki brat" na blogu i sve citam...
Vrlo je zanimljiv nivo "usluznosti" kojim me svakodnevno uveseljavaju raznorazne prodavacice po buticima. Svaki put molim boga da nekim cudom mi oduzme par kg, pa da uzviknem: molim Vas broj manji od onih koji Vi trenutno nosite...U mastanju, sreci nikad kraja. Odusevljava me logika pomenutih egzemplara - kupac je tu zbog mene i ja sam bitna i osinucu ga pogledom svaki put kad ocenim (a diplomu sticem citajuci razne- "must be" and "must have" teoreme iz poznatih nam sarenih magazina)da ima viska (u odnosu na sta?!)kg.Jer zaboga, kako da budem servilna i usluzna, kad sam tamo negde na nekom splavicu glavna posle ponoci?!
Zaista, moram da priznam da nikada ne propustim, da ih upitam mogu li me uputiti na sefa radnje...:) !Pozdrav!!!


Kathryn,

sestro velika, dobrodosla. Nije nista strasno blogovati. Samo ponesi slem, sto kaze Vucko :)

Quote:
Jer zaboga, kako da budem servilna i usluzna, kad sam tamo negde na nekom splavicu glavna posle ponoci?!

O prodavacicama se ne bi moglo nista bolje reci.


Jelena,

hvala na dobrodoslici, shlem cuvam za SHOPING, kad se branim od pomenutih, pa se nadam da ce i ovde posluziti :)


Ako vec moras...

Ako vec moras da progutas zabu - onda, prvo progutaj najvecu - miskovica


Jelena, sa džins probaj da

Jelena, za džins probaj da se snađeš u butiku ESBI kod Riblje pijace (tamo prema Šumadijskoj, Kosovskoj ili već kako se zovu te ulice). Džins nije firmiran, ali ima bukvalno svih brojeva. I može se naći i bez šljokica, đinđuvica & ostalih ukrasa.

Kad je tebi tako a još si iz Nova Sada, možeš misliti kako je nama iz provincije koji eto dolazimo u NS da se obučemo, obujemo...

Ni muška moda nije pošteđena ovakvih fenomena, sve nešto usko i strukirano (ja to ne bih nosio sve i da mogu da se upakujem u to), ali mnogo manje nego u slučaju ženske garderobe. Ali to je ipak moda i mislim da će se to promeniti, kad - tad. Što se ženstvenosti i seksepila tiče, lično preferiram ženske obline (prirodne, naravno) ali po meni seksepil dolazi pre svega iznutra a ne mršavljenjem na silu ili pumpanjem silikonom...

EDIT: Možda je prvi deo mog komentara reklama, ali već su spominjani određeni butici po Novom Sadu pa rekoh 'ajde ko ga šiša...


problemi

moj ulazak u prodavnice je otprilike ovakav (u zavisnosti da'l kupujem za na gore ili za na dole)

za na gore
Imate li nešto do ispod pupka, bez šljokica, slova, sličica i dreč boja, a da nije za babe?
za na dole
Imate li nešto do iznad pupka, bez šljokica, slova, sličica i dreč boja, a da nije za babe?

drugi problem, glede garderobe je, da masa items izgleda kao da je upravo preživela kakvu kataklizmu, nekako drljavo...
treći problem, glede prodavačica je kad tražiš cipele, a ona ti pokazuje čizme i objašnjava kako ti to više treba, ili te prati u stopu, osećaš njen dah na ramenu, pretvara se u tvoju senku, par puta me bilo stra da izadjem iz radnje...
četvrti problem, pošto se oblačim obično, je da čim otvoriš usta da pitaš, ona kaže - ali to košta...onda ti kažeš -OK, daj ti to da ja vidim, a ona opet - ali to košta...ne znam da'l sledeći put sa sobom da nosim izveštaj iz banke...
peti problem, kupim lakalut aktiv, a kući kad dodjem otvorim pakovanje - unutra blendamed...
šesti problem, stvari koje mi se dopadaju nisu za moj pol, i obično ne pasuju, što gore rekoše, ni od napred, ni od pozadi.

problem sa cipelama rešavam tako što pazarim u dečijim prodavnicama, a za ostalo, razmišljam se da pazarim mašinu za šivenje...


gde me nadje:-)

s farmerkama.....okrenuh sve prodavnice naglavacke...brojevi ok, cak i duzina, ali ili mi nedostaju kombinirke da odvalim ogromna sljasteca slova sa tzv marke, makaze da oparam zlatovez sa dzepova...u levi's jedne JEDNE koje iole lice na levi's koji mi je nesto pripoznat iz drugih zemalja samo sto je ovde 100 evrica a tamo $45 - $80 max....odustadoh od toga "lici, ali nije" i zavrsih u slj no name "butiku" ..sa necim prihvatljivo tamnije plave boje bez dreckavosti...
dovoljno dobrim da visi na stolici...
o ostalim prozivodima koje srecem ovde...well zadovoljna sam ako se ne otrujem, a ako nesto slucajno radi svoj posaa dramaticno se iznenadim....

za lecenje trauma....preporucujem ovo mesto on line chat opciju ....
kad nahvatas jedno $2000 mozes da narucis i da ti isporuce u NS, a pre toga mozes da se sita ispricas sa prodavacicom o bilo kom modelu velicini nijansi u svako doba dana i noci...i nema sansi da ti odbrusi..jer MORA da bude ljubazna....

aha..i jos jedna svima poznata stvar "POREZ NA GLUPOST" ....opste poznata ali zaista zaista ponizavajuca..svaka stvar koja u bilo kojoj radnji u svetu kosta skoro nista ovde kosta duplo....

relax on line


Ne daj se Jelena !

Tako je Jelena i treba reci !

Posle par odlazaka preko, shvatio sam da ne samo da su ovde bezobrazni i nadmeni, nego su i PRESKUPI !!!!

Cisto radi poredjenja ISTU kosulja koja se u butiku na ulasku u Dunavsku ulicu prodaje za 4000 dinara kupio sam u Nemackoj za 12 eura (cca 1200 dinara).

Dzaba sve, dok se potrosaci ne ujedine, ali stvarno . . .


Bahatost

Kod nas se ne shvata da si, ako nešto kupuješ i plaćaš im za nešto, kod svih tehničkih stvari ti u prednosti. Tako, Jelena, kao što si pomenula, još se i ljute kada želiš da im platiš novčanicom od 1000 dinara. U beogradskoj Kinoteci sam hteo da kupim karte za Fest i da ih platim tom novčanicom, kada me je starija gospođa mrko pogledala uz komentar: nisam ja banka! Nije me mrzelo da razmenim i da joj namerno donesem pregršt novčanica od 10 i 20 dinara, a bilo je tu i dosta metalaca i onda joj je trebalo jedno 10 minuta da mi nađe karte za taj dan. Ispostavi se da je dala pogrešne, pa sam morao da se vraćam. A sve što treba da uradi je da obezbedi nešto sitnog novca i da zna gde su joj koje karte. Najjednostavnije stvari na svetu, a ona ih ne radi, ni jednu ni drugu! Ali je zato namrgođena!


Forneti

Neka me neko upozori ako smaram sa ličnim primerima, ali moram još ovo. Iako imaju najbolje koktel pecivo na svetu, situacija u pekari Forneti u Carice Milice je poražavajuća! Nikad ti ne daju onoliko grama koliko tražiš, nego to uvek bude više i to do 25 grama više, i onda kada naplate nikad nemaju da vrate kusur i tako ostaju dužni i po 5-6 dinara. Na taj način se cifra uvek zaokruži na onoj većoj. Npr. ako si došao da uzmeš 200 grama, platiš 250, za 250 grama platiš kao za 300 itd. Mislio sam da im je to politika, ali kod mene u Zemunu, isto u Fornetiju, naplate ti okruglu cifru za onoliko koliko si tražio, ne mere da bi izsitiničarili koji dinar više, a ako ima nešto preko tražene gramaže, smatraju to svojom greškom i naplate koliko si tražio. Zaista nisam sitničar, ne znače mi ništa tih 5-6 dinara, nervira me takvo ponašanje! Čim nije svugde isto, znači da su se prodavačice u Carice Milice dosetile kako da isprose koji dinar. Još te smatraju za idiota ako čekaš kusur od 3-4 dinara!


Probaj

Ja na to uradim ovako: dam im par dinara manje i sa istom recenicom kao oni meni kazem NEMAM SITNO.


Regenerator

Evo, da ti kazem zasto te je toliko najedio onaj generator (stagod to bilo).

Ti si platila taj isti 100% ispravnim novcanicama, a dobila 50% ispravan regenerator. Sledeci put probaj da im uvalis fotokopije para.

Al nemoj da brigas, stize kapitalizam i u Srbiju pa ce uskoro da te nerviraju napadno ljubazne prodavacice. Ne kazem da ce ti nedostajati akrepi iz Robnih kuca Beograd, ali mi kao nacija znamo samo za krajnosti...

Bob Rock
grupatnt.blogspot.com