Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Supernova!

SN 1987A u Velikom Magelanovom oblakuSN 1987A u Velikom Magelanovom oblakuEvo nam dakle i jednog važnog astrofizičkog jubileja. Za nekoliko sati navršiće se tačno 20 godina od kako je do Zemlje stigao signal supernove SN 1987A, prvog takvog fenomena u poslednja četiri veka, i prve supernove vidljive golim okom od Galilejevog pronalaska teleskopa. Naime, u noći 23/24. februara 1987, kanadski astronom Jan Šelton radio je na opservatoriji Las Kampanas, visoko u čileanskim Andima. Jedan od njegovih asistenata, Oskar Dualde, nakratko je izašao na otvoreno, i dokono pogledao u tamno noćno nebo. Pošto je poznavao raspored sazvežđa, brzo je uočio nešto veoma čudno - na rubu magličaste mrlje svetlosti poznate kao Veliki Magelanov oblak, zapravo obližnje patuljaste galaksije, nalazila se zvezda, ne posebno sjajna - približno istog sjaja (ili zvezdane veličine, kako bi astronomi rekli) kao one u Orionovom pojasu. Ono što je bilo neobično jeste da ona nije bila tamo prethodne noći!

Dualde je skrenuo Šeltonovu pažnju na ovu pojavu, i za par sati vesti su obletele čitav"Hablova" slika tog regiona Velikog Magelanovog oblaka snimljena pre par godina"Hablova" slika tog regiona Velikog Magelanovog oblaka snimljena pre par godina svet. Naime, Šelton i njegov čileanski asistent, a nešto docnije i posmatrači u Zimbabveu i na Novom Zelandu, otkrili su supernovu. To je bio prvi takav objekat vidljiv golim okom od vremena Keplerove supernove u Zmijonoscu iz 1604. godine. Astronomi iz više zemalja odmah su počeli da okreću svoje instrumente ka Velikom Magelanovom oblaku. U narednim mesecima, ponašanje supernova 1987A bilo je ispitivano do najfinijih detalja.

Paradoksalno, ali istinito: supernova je zapravo bila otkrivena čak nekoliko sati pre Šeltona i to usred bela dana - samo što su to astrofizičari shvatili tek nešto kasnije. Nekoliko časova pre nego što je Šelton učinio svoje senzacionalno otkriće, jedan čudan događaj zabeležen je na suprotnom kraju sveta - Kamioka rudniku cinka, duboko u planinama Japana. To je bilo mesto izvođenja dugotrajnog fizičkog eksperimenta sa vrlo ambicioznim ciljem detekcije raspada protona. Tzv. teorije velikog objedinjenja (engl. Grand Unified Theories) razvijene tokom 1970-tih predviđaju da bi protoni mogli biti slabo nestabilni, povremeno se raspadajući na pozitron i dva gama-fotona kroz jednu veoma egzotičnu vrstu radioaktivnosti, kojoj posreduje zagonetni i hipermasivni X-bozon. Da bi otkrili raspad protona, japanski eksperimentatori su postavili rezervoar sa 2000 tona superčiste vode i instalirali visoko osetljive detektore fotona oko njega. Zadatak detektora bio je da otkriju značajne bleskove svetlosti koji bi se mogli pripisati brzim proizvodima pojedinačnih raspada. Podzemna lokacija bila je odabrana da bi se smanjili efekti kosmičkog zračenja, koje bi inače preplavilo detektore lažnim događajima.

Na dan 23. februara Anno Domini 1987, Kamioka detektori su iznenada registrovali jedanaest događaja u isto tolikom broju sekundi. Istovremeno, na drugom kraju planete, sličan detektor u rudniku soli u Ohaju zabeležio je osam događaja, a tzv. Baksan detektor Unutrašnjost japanskog detektora neutrinaUnutrašnjost japanskog detektora neutrinau južnoj Rusiji još pet. S obzirom da je gotovo istovremeni raspad 24 protona nezamislivo malo verovatan događaj, događaji su morali imati drugo objašnjenje. Fizičari su ga uskoro pronašli. Njihova oprema je zasigurno registrovala uništenje protona drugim, običnijim procesom: sudarom sa visokoenergetskim neutrinima. Međutim, odakle su došli ti neutrini? Sa Sunca svakako ne, zato što su ti isti detektori regularno detektovali po par Sunčevih neutrina mesečno. Ne - ove sićušne čestice su došle do naših detektora iz druge galaksije. Detekcija bleska neutrina u rudniku Kamioka i od strane detektora u SAD i Rusiji u vreme pojave supernove 1987A nesumnjivo nije samo koincidencija, i poklapanje ovih događaja bilo je za naučnike ključna potvrda teorije zvezdane evolucije: blesak neutrina u trajanju od desetak sekundi je bio upravo ono što su astronomi očekivali prilikom eksplozije supernove.

Iako se latinska reč nova - koju je skovao Tiho de Brahe, plemić-astronom iz XVI veka sa zlatnim nosem (no to je već sasvim druga priča!) - ukorenila u astronomskom žargonu, supernova 1987A nije predstavljala rođenje nove, već smrt stare zvezde u spektakularnojSN1987A (levo) i pređašnja zvezda na istom delu neba (desno)SN1987A (levo) i pređašnja zvezda na istom delu neba (desno) eksploziji. Veliki Magelanov oblak, u kojem se supernova pojavila, je mala galaksija udaljena oko 170 hiljada svetlosnih godina. Dovoljno je blizu Mlečnom putu da bude neka vrsta satelita naše galaksije. Magelanovi oblaci (Veliki i Mali) su vidljivi golim okom na južnoj hemisferi kao nejasne mrlje svetlosti, a da bi se videle pojedinačne zvezde u njima neophodni su veliki teleskopi. Samo nekoliko sati nakon Šeltonovog otkrića, australijski astronomi su bili u mogućnosti da identifikuju koja je od više milijardi zvezda u Velikom Magelanovom oblaku eksplodirala; oni su to postigli pregledajući starije fotografske ploče ovog dela neba. Zvezda koja je blesnula bila je superdžin tipa B3, i njen prečnik je bio oko 40 puta veći od Sunčevog, a nosila je kataloško ime Sanduleak -69 202.

Supernove se odigravaju, u proseku, stopom od dve ili tri u jednom veku u tipičnoj galaksiji poput Mlečnog Puta, i začuđeni astronomi su ih više puta zabeležili u poznatoj istoriji. Jednu od najčuvenijih istorijskih supernova zabeležili su kineski i arabljanski posmatrači 1054. godine u sazvežđu Bika. Danas, raznesena zvezda izgleda kao oblak ekspandirajućeg gasa poznat kao Maglina Rak. Najsjajnija zabeležena supernova viđena je 1006. godine u sazvežđu Vuka i posmatrali su je evropski monasi, te arapski i dalekoistočni astronomi: ona je više od tri meseca bila vidljiva i danju, bila je svetlija od punog Meseca i bacala je senku!

Eksplozija supernove 1987A osvetlila je svemir nevidljivim bleskom neutrina. To je bio impuls zapanjujuće snage. Svaki kvadratni centimetar Zemlje - iako je ona 170 hiljada svetlosnih godina daleko od mesta eksplozije - bio je pogođen stotinama biliona neutrina, Ostatak supernove SN1987A i čuveni "prstenovi"Ostatak supernove SN1987A i čuveni "prstenovi"mada su njeni stanovnici bili blaženo nesvesni da je kroz njih u trenutku proletelo mnogo biliona čestica iz druge galaksije. Ali Kamiokande, Ohajo i Baksan detektori protonskog raspada zaustavili su njih 24. Bez ove opreme, neutrini bi prošli sasvim neopaženo, kao što se to desilo 1006. ili 1054. godine.

Eksplozija supernove (koju astronomi označavaju kao supernovu Tipa II, za razliku od Tipa I koji nastaje eksplozijom belog patuljka u dvojnom zvezdanom sistemu) ne razara u potpunosti masivnu zvezdu. Iako najveći deo materijala biva rasejan kataklizmom, implodirano jezgro koje je izazvalo ceo događaj ostaje na svom mestu. Njegova sudbina, međutim, takođe je neizvesna stvar. Ukoliko je masa jezgra prilično mala - recimo, oko jedne Sunčeve mase - tada će ono formirati loptu neutrona veličine manjeg grada. Najverovatnije će se ova "neutronska zvezda" mahnito obrtati, možda i sa čitavih 1000 obrtaja u sekundi, ili 10 procenata brzine svetlosti na površini. Ona stiče ovu vrtoglavu rotaciju stoga što implozija strahovito povećava relativno sporu rotaciju prvobitne zvezde, što je isti princip koji uzrokuje da se klizači na ledu okreću brže kada privuku ruke k sebi. Astronomi su detektovali mnoštvo ovakvih brzo rotirajućih neutronskih zvezda. Ali brzina rotacije se lagano usporava kako objekat gubi energiju. Neutronska zvezda u središtu Magline Rak, na primer, sada je usporila do 33 obrtaja u sekundi.

Ako je masa jezgra nešto veća - recimo nekoliko Sunčevih masa - ono ne može da se stabilizuje kao neutronska zvezda. Gravitaciona sila je toliko snažna da čak ni neutronskaShematski završetak evolucije masivnih zvezdaShematski završetak evolucije masivnih zvezda materija - najtvrđi poznati oblik materije - ne može da izdrži dalje sabijanje. Scena je tada postavljena za događaj još užasniji i katastrofalniji negoli i sama eksplozija supernove. Jezgro zvezde nastavlja da kolapsira i za manje od milisekunde stvara crnu rupu u kojoj nestaje. Kako stoje stvari, upravo se ovo odigralo u slučaju SN 1987A - naime, svi pokušaji da se otkrije neutronska zvezda u ostatku ove supernove su se pokazali neuspešni. Ukoliko je ostatak crna rupa, za očekivati je da ona ne bude vidljiva sadašnjom tehnologijom.

SN1987A je uistinu eksplodirala nešto malo nakon pojave homo sapiensa na Zemlji, a svetlost i neutrini su sve to vreme putovali do nas. Najbliže galaktičke supernove do sada zabeležene bile su i dalje kiloparsecima daleko. Međutim, tokom istorije Zemlje sigurno je bilo slučajeva da neka supernova eksplodira daleko bliže Sunčevom sistemu - recimo Evolucija ostatka SN1987A u različitim oblastima spektraEvolucija ostatka SN1987A u različitim oblastima spektraunutar pedesetak parseka, gde bi imala vrlo snažan uticaj na uslove na Zemlji, pa i na evoluciju života na našoj planeti. Ovo bi moglo da objasni poneka od zagonetnih epizoda masovnih izumiranja vrsta kojima je prošarana istorija zemaljske biosfere, naročito kad se uzmu u obzir i posebno zli rođaci supernovih (srećom daleko ređi) poznati kao gama-bleskovi. Ali, o ovoj astrobiološkoj temi u nekom narednom tekstu!

Iako supernova označava smrt masivne zvezde, eksplozija poseduje jedan značajan stvaralački aspekat. Ogromna oslobođena energija zagreva spoljašnje slojeve zvezde tako efikasno da za kratko vreme dalje reakcije nuklearne fuzije moguće - reakcije koje apsorbuju, a ne oslobađaju energiju. Elementi teži od gvožđa - kao što su zlato, olovo ili uranijum - stvoreni su u toj konačnoj i najsnažnijoj zvezdanoj pećnici. Ovi elementi, zajedno sa lakšim, poput kiseonika i ugljenika, stvorenim tokom ranijih stadijuma nukleosinteze, ispaljeni su u svemir, da bi se tamo izmešali sa ostacima bezbrojnih drugih supernovih. Kroz eone, ovi teški elementi se kondenzuju u nove generacije zvezda i planeta. Bez proizvodnje i rasturanja ovih teških elemenata, ne bi moglo biti planeta poput Zemlje. Ugljenik i kiseonik neophodni za život, zlato u našim bankama, olovo na krovnim pokrivačima (doskora nažalost i u benzinu), uranijumske gorive šipke u nuklearnim reaktorima - sve to duguje svoje prisustvo na Zemlji samrtnim grčevima zvezda koje su nestale mnogo pre nastanka našeg Sunčevog sistema. Nije li fascinantna pomisao da je sama materija naših tela sastavljena od pepela davno mrtvih zvezda?


A bright new nova - Nova Scorpii 2007


Eeeee Donalde

i meni se s' mog prozora uchinilo da je to bash ta! :)


Pendzer na pogreshnom mestu :)

Dzej Dzej,
To bi znachilo da se nalazish u Iranu, shto ne verujem da bi te preterano obradovalo. ;)


Greshish, Don, ja bih bash

Greshish, Don, ja bih bash na tu stranu, ali vidish shta mi rade. Ne moze chovek ni u turizam :)


Upropasti nas Novi krstashki rat...

Chuj, u idealnim uslovima i ja bih na tu stranu, uzduz i popreko.
Uopshte, istok, ono kad otrcano kazu miris Istoka (i zvuk, dakako), to me neopevano privlachi. U medjuvremenu, zadovoljavam se Turskom.

Ali truba bi da kvarim lepi topik nasheg divnog domacina, pa predlazem da uzurpiramo neki drugi. ;)


moj choveche

vidi plan: vozom do Stambola, pa busom do Damaska i onda Bejrut. Dok si na tom potezu i Iran, of kors. Jeee, ali sad se ne moze :((

PS Tekst je bajan i uzbudljiv. Mada mene nachisto obara to da se dogadja zbio pre 170 000 godina + 20.


Marshruta

Quote:
vidi plan: vozom do Stambola, pa busom do Damaska i onda Bejrut. Dok si na tom potezu i Iran, of kors.

Predlazem da plan razradimo kod najtolerantnijeg blogera - Duleta Glavonje. On ionako cereta o svachemu pa moze i o ovome. ;)


Ma naravno. Znam da se Milan

Ma naravno. Znam da se Milan nece ljutiti. Ja sam propupala kad sam shvatila da u posmatrali proshlost od pre 170 000 godina


E da...

...to je kao u onim decjim vicevima: "Kad sam postao kustos prirodnjackog muzeja, prethodnik mi je rekao da je ovaj dinosaur star 90 miliona godina, a ja ovde radim vec 32 godine..."

Hvala na lepim recima! Bice jos tema vezanih za nasu bliskost sa prirodom i kosmosom, a ovaj se datum ucinio interesantnim za pocetak.


Super Milane :)

Super Milane :)


Gde je tamne materija ?

Sve ostalo logicno sledi iz toga...


tamna materija

Kada bismo znali gde je i kada bismo znali šta je - ne bi više bila - tamna! :)) Izraz "tamna" ovde nije odrednica o njoj, nego o nama - za NAS to što je tamna znači da nemamo sonde (osim misaonih) za eksperimentalne dokaze onoga što račun nudi kao vrlo verovatno, a to je da postoji...tamo negde
I - ništa logično ni tada ne bi sledilo iz toga...
Ali, što se teme tiče, ovo je
zanimljivo, a ovo
još zanimljivije


Recite mi gosn Gordanac

Je li ovo vasa tema?

(ozbiljno pitam)


...

gdja


:) ozbiljno odgovaram

Tema mi jeste (fizičarka), posao nije. Znam manje od mnogih i više od nekih drugih. Najčešće znam ko zna kad ja ne znam :))
Pa ako Vas tema zanima, najbolje da krenete od Vere Rubin, a nikako nemojte izostaviti ni nju: Lisa Meitner je nezasluženo "dark" pri svetlosti drugih istraživača.
Uvek me jesu posebno zanimale fizičarke (nezavisno od teme), šta su radile, kako, na koji način su procenjivane, nagrađivane, zaboravljane....
Theory of dark matter je zanimljiva s mnogo aspekata, znam radove i skorih datuma, pa ako bude posta o tome, eto nas na temi da saznamo više jedni od drugih...

EDIT: je l` samo ja imam problem sa konekcijom kad je blog92 u pitanju ili je nešto objektivno u pitanju? - kog god se pitanje tiče. Ako još jednom vidim onog plavojka sa MSQYqmld...mslem...


niste jedini

i ja ima slican problem cesto.


Pa,

gordanac, pogodi me u srce. Emmy Noether, Bruria Kaufman, i Artemisia Gentileschi (nije fizicarka) su moji idoli. Evo Artemisie u elementu:


:))

Čudesne.Od nuklearne fisije i statistike kristala do invarijanti...Najlepša mi je bila priča o "Missing elements...." Lise Meitner koji su posle nađeni - tražile i neke druge žene - i našle tri komada! Huja! Tako će biti i sa dark matter i sa Higgs-om. Samo jednom - huja!!


:)

Quote:

i sa Higgs-om

:)

Mada su i dalje muskarci na mnogim rukovodecim pozicijama, oba spokspersona (izvinjavam se zbog engleskog, ne znam kako da prevedem) i D0 i CDF-a (Tevatron), kao i spokpersoni ATLAS-a i CMS-a :(


baš želim...

...ali, BAŠ želim da budem prisutna i da vidim lica svih tih spokspersona kad budu izgovarali žensko ime kao ono koje je PRVO reklo huja! evo Higgs-a! Mislim da će vredeti celog traganja! :))))


Pa i to ce malo teze

postto otkrica objavljuju vodje grupe. Ne znam kako je na CMS-u, ali na Atlasu su trenutno 2 muska (jednom istice mesto na leto).
Mada ima medju svima njima jedna ambiciozna profesorka iz Viskonsina koja je sve clanove svoje grupe (a ima ih puno) rasporedila na sve analize gde moze doci do otkrica.
Mada generalno, jos uvek je mnogo vise muskih. I dok sam sudirala, bila sam sama na trecoj cetvrtoj godini :(.

U Cirkovoj generaciji vec je bilo vise devojaka, ali su i tu bile u manjini.


Da, to je tacno.

Secam se kad se Rubbia namestao za Nobela - pa on je politicar, pre svega!


Pa nije bas

Otprilike znamo gde se nalazi. Jos uvek ne znamo sta je, ali i onda kad budemo znali i dalje ce se zvati "tamna", naziv potice posto ne emituje svetlost.
Ili da se ispravim (posto sam kliknula na linkove i vidim da si istrazivala), za vecinu ne znamo sta je.


:)

izvinjavam se unapred. Zvucalo je kao da je gosn u pitanju.
Lidiaz, Vama je astronomija fah?


...

Jok

fizika. Ali ona koja ima veze i sa kosmologijom pomalo ;)


ajde da pitam

(sacu da ispadnem glup u drustvu)

A jel bi pilo vodu da je ta masa sto fali na granici?

i jel skontao neko sta se desi kad se (recimo) svetlost sudari

sa nicim ?

A jel, bi molo da bude da se pretvori u cesticu materije?

A jel bi molo da bujde da je sva materja ostatak to susreta?

A jel bi molo da bude da je minimalna tempratura kpju svetlost trpi da bi i daje postojala malo manja nego temperatura pozadinskog zracenja?

i konacno jel bi moglo da bude da mi zivimo u lopti gde je poznati svemir u njenoj unutrasnjosti a da se svuda po njenoj ivici nalazi materija?


strelice vremena

Quote:
...mi zivimo u lopti gde je poznati svemir u njenoj unutrasnjosti a da se svuda po njenoj ivici nalazi materija?...

Mislim da ovde Vi mislite na model "sfere univerzuma" koja se ravnomerno širi u četvorodimenzionalnom (vreme-prostor) sistemu, a mi "gledamo" samo u prošlost jer se "nalazimo" na "površini" te sfere. (Da ostanemo u temi supernove koju smo tako ugledali 1987.)Svetlost nam daje informacije o onome što je bilo kad smo se već udaljili od vreme-prostor događaja i na osnovu te realne sonde možemo računati sve što nam treba o događaju.
Ona prva pitanja o sudaru svetlosti sa "ničim" ne razumem, pogotovo deo da posledica takvog sudara bude stvaranje materije. Svetlost JE materija i talas i energija, sve zajedno i ISTOVREMENO, a ono čime je mi "hvatamo" pri merenju izbacuje tzv. jedno od svojstava prirode (česticu ili talas). Nisam razumela ni pitanje o "minimalnoj temperaturi" koju svetlost trpi, osim ako pitanje nije refleks teorija o tome da brzina svetlosti može biti beskonačno velika (što ja smatram priličnom besmislicom, ali to je moj lični stav, nije utemeljen u opovrgavanju te teorije, ja i multiple universe smatram besmislicom - priroda je pre svega ekonomična i održava se na princiou minimuma trošenja energije).
Nadam se da će odgovoriti i neko ko o svemu zna više od mene.


Koliko mogu

Quote:
A jel bi pilo vodu da je ta masa sto fali na granici?

Na sta mislis kad kazes granica? Mi ne znamo da li postoji granica na nacin na koji pretpostavljam da mislis.
A i tamna materija nije na granici (sta go to bilo).

Quote:
i jel skontao neko sta se desi kad se (recimo) svetlost sudari
sa nicim ?

Opet, sta podrazumevas pod "nicim". Ako mislis na tamnu materiju, svetlost ne moze da se "sudari" sa njom.

Quote:
A jel, bi molo da bude da se pretvori u cesticu materije?

Da, moze. Zavisi sta je. Mada je i "to" (tamna materija, nije sugavo ;)) naziv za vise objekata. Nesto od toga jeste prava materija.

[A jel bi molo da bude da je minimalna tempratura kpju svetlost trpi da bi i daje postojala malo manja nego temperatura pozadinskog zracenja?


E ovo mi nije bas jasno. :(

Quote:
i konacno jel bi moglo da bude da mi zivimo u lopti gde je poznati svemir u njenoj unutrasnjosti a da se svuda po njenoj ivici nalazi materija?

Pa i svemir je materija. Za ostalo, nije na granici.


hvala snezana m:)

:)


I ima li istine u tome sto

I ima li istine u tome sto pricaju Adams i Loughlin? Da cemo na kraju da zavrsimo u krajnjoj tami (znate ono, pet doba Svemira). A "Rosebud" i Francuzi bugarskog porekla? Sta o njima mucenima mislite? :)


Ima istine...

...Adams i Laughlin su sjajni ljudi i odlicni pisci (Fred Adams je posebno zivopisan lik, znam ga licno, i dvaput je na moj poziv dolazio u BG), a ta knjiga im je sjajna, ne znam kakav je srpski prevod, doduse. Sve sto je u njoj mozete slobodno vrlo ozbiljno shvatiti! O Francuzima i Bugarima na tom planu ne mogu nikako da kazem isto to...


Milane,

knjigu je izdala "Informatika", naslov je "Pet doba Svemira - unutar fizike vecnosti". Dopala mi se, moram priznati. Znaci, bracu Bogdanov ne vredi citati, pretpostavljam da ste to hteli da kazete...


Francuzi bugarskog porekla?

Da nisu u pitanju braca Bogdanov?


Da, nsarski,

bas braca Bogdanov. Video sam knjigu ("Avant le Big - Bang") u knjizari "Plato". Vredi li je citati?

P.S. Onda se setih reci onog biskupa, koji je na pitanje sta je Bog radio pre nego sto je stvorio svet, odgovorio sa: "Stvarao je pakao za drznike sto postavljaju takva pitanja!" :)
Pa sam se udrzao, mada me je interesovalo. :)


Ne znam, nisam knjigu citao.

Ali, po mojim informacijama, u pitanju su sarlatani. (Oni su cak imali i sou na francuskoj televiziji).


Ama samo opushteno!

Svaka vrsta diskusije je dobrodosla! (well, ona najvulgarnija politicka mozda bas i ne, ali u Srbiji je tesko povuci crtu)


Opushteno ali nauchno! ;-)

Milane M. Cirkovicu, ljubazni domacine, pretpostavljam da na ovom blogu mogu i glupa pitanja ako su u okviru teme?

Elem, svemir, prostranstvo u p.m. (jedna od definicija beskonachnosti ;) ) ali...kako sve ima svoj pochetak i kraj, dodzavola, shta se nalazi iza "crnog"???
I koje su uopshte dimenzije nama poznatog svemira?

A zanima me kako to da se shirenje svemira, za koje se mislilo da ce vremenom stati i krenuti u obrnutom procesu, sve vishe ubrzava?


Don

nema glupih tema. Milan ce nam sve objasniti. Ja ponekad pomislim kako nishta od svega toga nije bitno, nema vaznost samu za sebe. Da mi, ljudi, ne dajemo smisao svemu tome, da ne tumachimo, da ne belezimo, nishta od toga ne bi bio. Da Milan sad ovo nije ovako lepo srocho i predochio, bilo bi kao i da se nije deslo.


Jedan filosof tvrdi da van nasheg vidokruga nishta ne postoji

E, ali ja imam uzasnu potrebu da sebe (a i civilizaciju) lociram u tom prostoru i njegovom nastanku.
To je jedina "religija" na koju pristajem.
Religija zbijene mase u jednoj tachci iz koje nastajemo ti, ja, gospoda Cirkovic i Novakovic i svaki hebeni kvark koji postoji.
Iz te vizure, na primer, Koshtunica mi dodje kao p.d. ;)


Iz te vizure Koshtunica meni

Iz te vizure Koshtunica meni dodje ko crna rupa lichno. Ali, mojne politiku, Don. Ovo je pristojan blog :)


...

Evo da ja malo odmognem i provociram :)
Sve što ima početak ima i uzrok. Kako tu da se snađemo ?


Pochetak ima haos kao

Pochetak ima haos kao posledicu nekog ranijeg kraja. ;)


...

A taj raniji kraj je imao neki početak :) i tako dok ne udarimo u potrebu za "supperior reasoning power", a gde smo mi "inferior reasoning power" pošto smo zarobljeni u nedovoljno jakim konceptima :)

Moja mantra-of-the-day, kupljena od mnoštva vrhunskih fizičara, je da su prostor i vreme organizacioni fenomeni nečeg dubljeg, pa tako i naša logika ima, na sreću, uglavnom tranzijentne kvalitete i sutra ćemo, sa fundamentalno novim otkrićima, sve promenuti i biti srećniji :)


E, tu si kolega Novkovicu stavio prst na pravu stvar:

mi jednostavno ne mozemo da zamislimo postojanje necega, a da to nesto nije imalo i neki nastanak. To je nasa, ljudska - slusaj sad - antropoloska univerzalija. Za sve sto "znamo" (da postoji) verujemo da je nekako negde nastalo. To sto ga je proizvelo da nastane mi zovemo uzrok. Hm, hm. Uzrok? Sta je uzrok? Lanac logickog zakljucivanja - sudario sam se danas jer sam seo u auto. Seo sam u auto jer sam hteo da negde stignem. Nije radio semafor, nisam video, onaj nije video. Sta je prauzrok tog uzroka?
Pa to sto postojimo. Ili sto postoji semafor, ili taj drugi. Da nema nicega, nista se ne bi desilo. Hm, hm.
To sto postojimo je, dakle, uzrok sveg desavanja. A onda? Zasto i kako postojimo? Deca postavljaju takva pitanja, a mi ne umemo da im odgovorimo. Pa, bio je neki dogadjaj - mozda sjaj u ocima. (Znam ga odkad je bio mali, znam ga odkad je bio u tecnom stanju, znam ga odkad je bio sjaj u ocima.)
Supernova(!) je dogadjaj. Nama samo ostaje da se zablenemo nad njim.


...

Da, fascinantno (malo smo se preklopili s komentarima, moj je iznad, malo dublje u prethodnom threadu), ali tu ćete vi fizičari, pre ili kasnije doći sa dubljom teorijom od ove kvantno relativističke, ovozemaljska logika će da popuca, i mi ćemo svi dobiti novog materijala za sledećih nekoliko decenija razmišljanja :)


Pa, Mr. Milane,

ta logika moze da popuca, a da mi nismo uopste u stanju da vidimo pucanje. Hocu da kazem, mi smo u stanju da shvatimo samo ono sto smo sazdani da shvatimo - cak ima misljenja da je matematika bas takva zato sto nam je mozak tako vezan - mi do druge matematike ne mozemo doci ovim bioloskim aparatom razmisljanja. Mi smo vezani nacinom sopstvene umrezenosti. Da li ima nesto van te umrezenosti - mi pojma nemamo, niti mozemo da razumemo pitanje.
Najgluplji nacin zakljucivanja je zakljucivanje po analogiji - a mi druge nacine ne znamo.
Kvantna mehanika nije nista fundamentalno novo - samo smo dodali bubnjeve i bas gitaru na gusle koje smo odavno savladali.


...

Ja više verujem u perspektivu gde je matematika odraz realnosti, a ne ništa drugo. Tj fizika je i kompozitor i dirigent, a matematika "samo" izvođač.

Zar nije kvantna mehanika ipak malo više, sa superpozicijom, entanglementom, talasnom prirodom itd. Sve su ovo neke, u manjoj ili većoj meri, abstrakcije poprilično detached od tih 4D gusala koje prve pojmimo pošto se rodimo.

Slažem se da smo rođeni convoluted tako da se snađemo u 4D, ali svest tu unosi ipak novu dimenziju i ne znamo dovoljno o njenoj plastičnosti.


Pa, buduci da sam matematicki fizicar,

fizika mi je draga, ali mi je matematika jos draza - da se anticki izrazim. Ona nije "samo" nesto - ona je nesto. Ona je, da tako kazem, informing consciousness, jezik da se iskaze supernova(!), recimo. Kao sto je poezija eksperimentalna laboratorija artikulacije (jezika) koja eksplicira istoriju, filozofiju, pravo, tako je i matematika artikulacija (ili bolje receno - efikasna notacija) svesti koja formulise fiziku, hemiju, biologiju. Tako nasa svest radi: od simfonije do Furijeovog razvoja iste. Sta je prvo nastalo?


Tool :P

Upravo cujem iz "pouzdanih izvora", da je matematika samo sredstvo, da budem precizniji "alatka" :P

Nastanak: 1) Filosofija; 2) Fizika; 3) Matematika...


Pa, te starinske (anticke) podele

su "razbucane" u vise navrata poslednjih par hiljada godina, Fratello. Ali, ozbiljnije, matematika jeste "alatka", tj. informing language - komunikabilna formulacija jednog nacina misljenja o svetu. To je i poezija (literatura) - samo jednog drugog nacina misljenja o svetu.
Filozofija je samo misljenje. Ona nema iskaz (jezik) za sebe.

Slikarstvo - iskaz je boja, linija. Mentalna aktivnost - percepcija.
Muzika - iskaz je ton, zvuk. Mentalna aktivnost - percepcija.
Kulinarstvo - iskaz je ..(sa slagom)?. Mentalna aktivnost - percepcija.
Merljive prirodne zakonitosti - iskaz je matematika. Mentalna funkcija - logos.
Privatan dozivljaj - iskaz je jezik, poezija. Oslanja se na mentalne aktivnosti analogije (metafora, simila). Mentalna funkcija - gramatikos.

Ili, recimo, nesto slicno. Ovo gore nije fiksirano zauvek, vec samo putokaz. Ti mentalni
modulusi
su ono sa cim smo rodjeni i na sta smo osudjeni, izgleda.


Iskreno licno bih

ipak zamenio stavke pod 2) i 3). Medjutim, to nije cisto subjektivno pitanje, ono posebno sa razvitkom kvantne kosmologije u poslednjih cetvrt veka, pocinje da dobija obrise necega sto se moze ozbiljno istrazivati... Ali to je mnogo teska tema, da ne preterujemo u smaranju drustva.


redosledi

Matematička fizika je (otprilike) analitička filozofija. Nema redosleda. Jedno iziskuje drugo, stalno.


A pa ne mora...

To o uzroku je bila jedna od najtrajnijih zabluda klasicne fiziike i matematike - danas znamo da je cak i beskonacno mogo matematickih istina zapravo istinito bez uzroka (to je posledica Gedelovog dokaza, posebno u Chaitin-Caludeovoj elaboraciji). A ako je tako u apstraktnoj disciplini, na papiru, gde se cinilo da je "sve skroz cisto", sta onda reci o prirodi?


...

Quote:
A pa ne mora...

Mora, "naravno".

Ovo "naravno" pod navodnicima pošto je i to senka tog nekog Gedelovskog super singulariteta (iz kojeg mnogi ostali singulariteti rastu kao derivati).

Matematika je abstrakcija, projekcija realnosti, ne obrnuto, zato i imamo taj Gedelovski dualitet matematike i realnosti.

Kao abstrakcija matematika operiše, da namerno upotrebim self-referencial matematički termin, u degenerisanom prostoru - prostoru u kom fale dimenzije, ako ćemo uopšte da se držimo tog dimenzionalnog kontinuuma.

Ako ovo moje gore nije tačno onda:
1. Nam ostaje samo religija, vera u superior reasoning power koji operiše u logičkom realmu koji je, bar do sada, bio poprilično ortogonalan na ovaj naš. Ako je ovo vaš stav onda vi "operišete" u jasnom aksiomatskom prostoru dok ja još uvek lutam.
2. Ako ovo gore pod jedan nije tačno zašto i/ili kako je počeo početak? Kako to mislite da logikom izađete izvan logike, da pobedite Gedela?


OK, ovo su teska pitanja

Ali hajde da uzmemo onu najfundamentalniju saznajnu stranu: zbog cega je neophodno smatrati da svaka pojava (bilo fizicka, bilo apstraktna, bilo mentalna, whatever) mora imati uzrok? Ja razumem da je Lajbnic imao razloga da to veruje, kao i citava tradicija evropskog prosvetiteljstva, te da za to postoje raznorazni istorijsko-kulturoloski razlozi. Medjutim, ne vidim da je iko ko je razmisljao detaljnije o tome naveo ijedan definitivan dokaz zasto bar neke pojave mogu biti *sustinski slucajne*. Dakle, nije suprotnost od "uzrocnog" recimo "natprirodno", jos manje "nenaucno". Suprotnost od "uzrocnog" je "slucajno" (u objektivnom, ne u epistemickom smislu). A meni sva istorija ove savremene nauke, od Bora naovamo, govori da se slucajnost jednostavno ne moze ukloniti, i da je suvise antropocentricno (zapravo umnogome kultur-centricno, ako mogu tako rogobatno da se izrazim) smatrati da nam priroda uvek mora ponuditi neke "skrivene uzroke" (kao sto je, recimo, bila Ajnstajnova ideja u vezi kvantne mehanike). Zasto bi priroda to morala da radi? Sta je ona nama (u saznajnom smislu) duzna?


Aksiom

Možda se nismo potpuno razumeli. I ja verujem u "suštinski slučajno".

1. Ali, samo kao organizacioni fenomen, emergence, pa i slučajno ima uzrok koji se gubi u kompleksnosti

Ako to ne bi bio slučaj možemo krenuti od toga da početak ne bi morao da ima uzrok.

Ipak, tad bi "suštinski slučajno" bilo aksiom, sa ili religioznom podlogom ili logičkim singularitetom kao podlogom.

Kao aksiom Gedel nam nalaže da

2. ili nam je misaoni realm "zatvoren", pa tako kontradiktoran,

...ili je otvoren, pa po definiciji degeneričan, fale mu dimenzije.

"Znači" otvoren je, pošto polazimo od izomorfnog stava kad je značaj matematike u pitanju (intelektualna abstrakcija u koju "verujemo" i koju koristimo), i degeneričan pa nam je, u bilo kom trenutku ...

3. ... većina znanja nedostupna

Mi u ovom gore rezonovanju nemamo ni jedan "path" koji nam nalaže da postoji bar jedan početak bez uzroka. U najbolju ruku imamo nepoznato, od kojeg deo tek treba da otkrijemo.


E, upravo to:

Quote:
Mi u ovom gore rezonovanju nemamo ni jedan "path" koji nam nalaže da postoji bar jedan početak bez uzroka.

Mi jednostavno ne mozemo ni da pojmimo da nesto moze da postoji a da nije imalo pocetak - tj. da je postojalo vecno.
Jer sve stvari oko nas imaju nekakav pocetak: pile nastane iz jajeta, kamen je nekako nastao, Mona Liza je nekako nastala, nebeska tela su nekako nastala, itd. Dakle, to sam imao gore na umu, i oko toga se slazemo.
Sto se uzroka tice, rekao bih da ljudi nemaju previse problema sa slucajnim uzrocima.


...

Slažem se. U tvom

Quote:
..Sto se uzroka tice, rekao bih da ljudi nemaju previse problema sa slucajnim uzrocima...

bih samo dodao da je taj uzrok-prostor utoliko "širi" i kompleksniji što su mogući razni realm-shifts, realm-warps.

Npr, zamisli AI entity kom mi definišemo realm takav da ne postoji koncept niti prostora niti vremena.

Ok, mi još ne znamo dovoljno o prirodi svesti, ali je mala verovatnoća da je neki svest-entity, ili super-svest, iz koje mogu da se izvedu mnoge druge forme svesti, jedinstveno i neodvojivo vezan za prostor-vreme.

I kako će tako neki entity da spozna nas ili, da ne preterujem, osnovne karakteristike našeg realm-a???

Još fascinantnija je druga strana ove AI klackalice, koja transcendira sve što je humankind akumulirao, uključujući i sve abstrakcije, od Gedela pa gde hoćeš, je da postaju mogući paradigm/realm wormholes !!! Mi možemo da budemo "realniji" od AI entiteta, a da AI entitety pre nas dokuče ono što je nama "outher", pa još da nema lakog načina da nam objasne.

Isto tako, moguće je da postoji naš Intelligent Designer koji se muči po pitanju svoje egzistencije, a da mu-joj mi, kroz neki paradigm wormhole, probijemo u outher realm.


OK, to je donekle jasnije

S tim sto ono sto se meni cini najzanimljivije jeste pitanje da li je obim "korisnog" znanja vecinski dostupan ili ne. (Pri cemu naravno da mozemo imati razne definicije sta je korisno a sta nije; lakse je razumeti sta je beskorisno znanje - npr. fazne promenljive molekula vazduha u mojoj sobi, ili 10^100-ta cifra broja e su svakako informacije, ali mislim da cemo se sloziti da su to informacije koje se jednostavno ne daju na smisleni nacin povezati sa celinom naseg znanja...) Jer, to i jeste sustina u pitanju "ima li kraja nauci", jer za razliku od formalistickog gledanja, gde kraja dokazivo nema, ovo drugo moze i da bude konacno, ili bar asimptotski dostupno nekim buducim (ili naprednijim negde drugde) civilizacijama, zar Vam se ne cini?


Da Milane

super si to objasnio, ni ja ne bih mogla bolje :))
Sad ozbiljno, slazem se da je u pitanju antropocentrichan stav da priroda uvek ima neke skrivene uzroke. I nije rogobatno :)


Dimenzije vidljivog

(dakle vidljivog u principu) svemira su otprilike 40-tak milijardi svetlosnih godina s kraja na kraj (to je tzv. kosmoloski horizont). Sta se nalazi iza? Pa, to umnogome zavisi od filozofske skole kojoj pripadate. Mogao bih da kazem da tamo moze biti bilo sta, recimo gomila ruzicastih zeceva velicine galaksija, posto je to operativno svejedno, jer mi ne mozemo nikad biti u kontaktu sa tim oblastima. Sa druge strane, sve neke sustinske postavke kosmologije nam govore da su tamo - iste takve strukture (prevashodno galaksije) kakve se nalaze i na ovoj strani...


Nista

Quote:
Elem, svemir, prostranstvo u p.m. (jedna od definicija beskonachnosti ;) ) ali...kako sve ima svoj pochetak i kraj, dodzavola, shta se nalazi iza "crnog"???

Vrlo lako moze da ne bude nista. Jedna super jednostavna ilustracija, koja je pomogla mom detinjem mozgu pre ~20 godina da shvati to je sledeca. Zamisli da su galaksije i zvezde tacke na balonu, koji je dvodimenzionalni objekat. Ukoliko naduvavas balon, svake dve tacke se medjusobno udaljavaju, ali to sirenje moze da traje u beskonacnost i kosmos moze biti bez granice.

Quote:

A zanima me kako to da se shirenje svemira, za koje se mislilo da ce vremenom stati i krenuti u obrnutom procesu, sve vishe ubrzava?

Proces menjanja kosmosa (shirenje, skupljanje, ubrzavanje, usporavanje) zavisi od par stvari. Jedan parametar je odnos gustine materije sa kriticnom gustinom materije. Na osnovu tog odnosa, koji je veci, manji ili jednak 1, kosmos se deli na zatvoren (Omega>1, taj bi trebalo da krene u obrnutom smeru), ravan (Omega=1) ili otvoren (Omega Prema danasnjim merenjima, nas kosmos je ravan.

Dodatna stvar koja moze da zakomplikuje je tamna materija, koja cak i onaj zatvoreni kosmos moze da natera da se siri.


...

Lidia,
Hvala na odgovoru. Od ovih nauchnika shto razglabaju o matematici kao takvoj ne moze chovek nishta da sazna. ;)

Nego kako, bre, ravan kosmos?

Drugo, uopshte ne mogu da prihvatim "beskonachno" kao prostorni opis. Meni to lichi na nauchnichki eufemizam za "nemamo pojma".
Sve je konachno!
:p


E Donalde, ako mislite da su to samo naucnici

...citiracu Vam starog dobrog Williama Blakea, koji je negde oko 1793. godine pisao: "If the doors of perception were cleansed,
everything would appear to man as it is, infinite."


Zato sam

ja pobegla u eksperimentalce ;). Umori se covek od silne matematike posle izvenog vremena.

Ravan u smislu prostornog odnosa (uh, kako ovo zvuci), odbosno opisuje se Euklidovom geometrijom. U nasoj (mi zivimo u ravnom svetu) geometriji dve paralelne linije se nikad nece sresti i razdaljina izmedju njih je konstantna. U zatvorenom "paralelne" linije ce se sresti, u otvorenom, one se udaljavaju (zakrivljeni prostori).
Verovao ili ne, cilindar i torus (krofna sa rupom) su premeri ravnog prostora,


Pa, lidijaz,

to:

Quote:
cilindar i torus (krofna sa rupom) su premeri ravnog prostora

je potpuno tacno ako "liniju" definises kao geodezik na nekoj povrsi. Na sferi je "linija" najveci krug. I kroz neku tacku van te linije ne moze da se povuce nijedna druga paralelna "linija" (najveci krug, dakle), a da se sa prvom ne isece - Rimanova geometrija. U ravni, kroz tacku van prave moze da se povuce samo jedna linija koja joj je paralelna - Euklid. Kad moze vise, onda je geometrija Lobacevskog.
Ako svetlost ide najkracom "linijom" (ili geodezikom) kroz prostor, a znamo da svetlost putuje zakrivljenom putanjom, onda je i nas prostor zakrivljen. Tako smo "krivi" stvoreni, to nam je:)))


Lidia - samo mala, malecka ispravka...

nije tamna materija ta koja moze (topoloski) zatvoren svemir da ucini da se vecno siri, nego tamna *energija*. Tamna materija ima "normalnu" jednacinu stanja, a tamna energija tzv. egzoticnu (negativan pritisak), zahvaljujuci kojoj to postize. Inace je objasnjenje odlicno!


Sorry

moj previd.
Ipak sam ja samo eksperimentalni fizicar cestica :(. Samo sto sam na Vajcmanu imala par sjajnih profesora koji se bave astrofizikom ili cesticama, ustvari pojavama, u ranom Kosmosu


super tekst! bas je

super tekst!
bas je interesantno, zablenes se u zvezde i razmisljas, a neka od njih mozda vise ne postoji ili je tek nastala...


I kao zvezde ugašene, koje

čoveku ipak šalju svetlost svoju
i čovek vidi sjaj, oblik i boju
dalekih zvezda što već ne postoje.


Supernova u panicnom strahu...

...od onog sto se moze dogoditi sutra. Mnogi se pitaju ima li izlaza. Ima - odgovara svaki pravi Hriscanin. Da bi se izvukli iz mraka, beznadja i straha moramo se ponovo prisetiti Hristovih reci.


Daj, bre,

ludjace stari, javi se na neki emajl, nemoj da te inace pogodi ono sto se desilo takvim velikanima kao sto su bili Djuka Cvijic, Shtefek Cvijic, Radoje, Antun Mavra i mnogi drugi. Njihova tragedija bila je utoljiko veca...


Eksplozija mlade supernove, iliti Njihova tragedija...

...bila je utoljiko veca sto su muceni pod ljaznim optuzbama da su spijunji i izdajnjici, i sto su otjerani u smrt pod monstruoznim okoljnostima za djela koja njikada njisu pocjinjili. Medju te nevine zrtve spadaju i takvi velikani...

..cuj stari, okreni me na da ne izlazim dalje u hetar sa kompromitujucim materijalom. Javi se pod sifrom supernova-raketni stit-portabilna nukelarna masina.


Quote:Kroz eone, ovi teški

Quote:
Kroz eone, ovi teški elementi se kondenzuju u nove generacije zvezda i planeta.

Koji je zivotni put novonastalih teskih elementa. Da li dalje usloznjavaju strukturu tako sto lutaju po spoljnim slojevima zvezda, dok se ne odvoje i zavrse na nekoj planeti, asteroidu ili kao medjuzvezdana prasina.


Sjajan text

Milane covece, bas sam polemisao sa drugom sta bi ti mogao da budes po profesiji. Stoga,molim te, prosvetli nas :)
Skapirao sam da u exploziji supernove nastaju teski elementi koji "plutaju" svemirom. Nije mi jasno kako nastaju uzarena jezgra planeta prilikom kondezacije te materije.


Pa ja poslao...

...tamo shefovima (bloga) mini-biografijicu za ovu sekciju "Biografije" jos pre mesec dana, ali oni je nisu jos okacili. Ali, kad je vec to izazvalo polemiku, onda cisto da kazem da sam po obrazovanju fizicar, po specijalizaciji astrofizicar, a po nekom najintimnijem opredeljenju filozof (mada jos vise volim basket i frp, ali o tom nekom drugom prilikom)

Sto se tice ovog ozbiljnijeg pitanja, pa nisu jezgra planeta originalno vrela, naprotiv, ona nastaju hladnom kondenzacijom planetezimala i cestica prasine, pa se tek posle zagreju zbog akrecije (odnosno sudaranja i slepljivanja) sa drugim planetezimalima. ;o)


Otprilike u isto vrijeme

kad je otkrivena prva supernova, odlucio sam da studiram astrofiziku. Malo uticaj Galaksije, malo fascinacija zvjezdanim nebom. Ali posto sam pao na prijemnom (test iz metematike je bio veoma tezak za nekog ko je zavrsio ekonomsku skolu), upisao sam ekonomiju kao vanredni student i 700-i na listi.

Ali, prva ljubav zaborava nema :), vec se radujem novim slicnim tekstovima.

S postovanjem i uz veliki pozdrav od kolege blogera


Milane,

Moze li jos mnogo ovakvih tekstova? I cesce, ako je ikako moguce?


Hvala, hvala,

potrudicemo se, ali ako mozete onda da isposlujete i neku platu kod ovih shefova bloga ili kolega blogera (posto ako budem cesce postovao, onu uobicajenu svoju svakako necu zaraditi!)? ;o))


INFORMACIJA O SUPERNOVI I BRZINA SVETLOSTI...

Postavlja se jedno interesantno pitanje:

Da li je brzina svetlosti zaista najveća brzina koja postoji u svemiru kojom može neka materija da se kreće?
Ako je to tako i vidimo eksploziju supernove posle 170000 godina, onda ima jedna druga interesantnost:

Razočarenje za sve pristalice snimaka UFO ili ti NLO.

1. Da bi napredna stvorenja posetila zemlju putujući u svom UFO tj NLO njima treba ako su sa neke zvezde iz naše galaksije u proseku nekoliko desetina hiljada godina da stignu do nas i isto toliko da se vrate i to ako putuju brzinom svetlosti.

2. Ako su iz drugih galaksija za taj put do nas im treba u proseku nekoliko desetina miliona godina samo da stignu.

Što će reći ako je brzina svetlosti najveća poznata u svemiru - Nikad nećemo videti ni jednog aliena ili pravi UFO brod, SEM AKO se putovanje kroz prostor ne obavlja na potpuno drugi način nama još nepoznat - a što bi uzrokovalo da postoji više dimenzija koje su nama još nepoznate i ko zna šta još nama nepoznato.

S obzirom da igra velikih brojeva govori o tome da u svemiru sigurno postoji još nekolicina naprednih civilizacija, zaista deluje tužno da ih nikad nećemo kontaktirati ili upoznati - analogno ko da na zemlji žive stanovnici u zgradama širom planete, ali u šetnju idu samo oko zgrade.

Eh što mi ljudi malo znamo.
Šta naučenjaci kažu o ovome...


E pa jedan od sledecih

tekstova svakako ce biti o Fermijevom paradoksu i ETI - to je tema koja me licno najvise zaokuplja u poslednje vreme...


ehej ciro!

super sto si se i ti prikljucio blogu! tek sada vidim da si pisao i ranije, ali su mi tvoji tekstovi potpuno promakli. raste broj fizicara i astrofizicara ovde - steta sto nismo ovako zastupljeni i u RL. :))


Ehehej, pa bolje te nasao!

Jeste, jeste, ja sve nesto hocu da ti se javim, ali kako to vec biva, cas ovo, cas ono, uvek covek odlaze... Jeste, u pravu si, kad bi nas bilo vise u drugim institucijama/okruzenjima/organima, uveren sam da bi mnoge stvari bile znatno, znatno drugacije i bolje! Javi obavezno kako ti se cine i ovi prethodni tekstovi, uzivaj tamo i svakako se pisemo!


zvezdotresi

dnevnikmi No 10032005:
Dingli cliffs je najviši plato na malti (244 m odmora okolnog) glavno mrestilište mladih maltežana.na parkingu ispred Opservatorije pogled na množinu parkiranih vozila kad noćca
počme da se namiče nad arhipelaga može vas dovesti u sumnju da zemljotres upravo počinje. Ljuljuškaju se vozila . .sam’ tako ,rade deca radnju.ako,bolje neg’ da urlaju protiv europe u koju zakoračismo tuskoro.
Elem, tokom niza godina pomenuti se parking malko ruiniro ,
mislim asfaltni zastor se sjebo i treba ga zamenuti a u okviru
pozamašnijeg posla u neposrednoj blizini ,pa moj mili Gazda,
po duši dobar, reče da će Opservatoriji to gratis uraditi , te me danas poslao da se premeri teren & sa tamo nadležnim dogo-
vorim oko termina.
eto me užici Opservatorije gde koračam ka kupolastoj zgradi,
osećam Brka portir me paxljivo prati pogledom ,valjda bradat mu ne ostavih utiska .dobro je, vučjak koji kunja u kućici je vezan a i ne konstatuje me 2%.da je na brku snaravi , obrah bostanluka, razmišljam.no nie.
Utom uočavam u svodastim vratima staroga zdanja ( 150 g ) jednu
Nasmešenu onižu debeljucu godina srednjih
- očekivali smo te , Gazda je zvao ,ja sam lorane
- dragomije ,uzvraćam
šta da Vam dalje pričam, čim zakoračih spiralnim stepenicama ka
prvom spratu osetih posebnost okruženja .u dve reči se dogovorismo o poslu koji moju firmu očekuje,a narednih dva sata lorane nije gasila.naime, dovoljno je bilo da se pohvalim kako u svojem ovdašnjem boravku imam njutnov refraktor kojim ponekad zveram povasijoni ,pa da Ona preuzme reč ,a naišavši na zahvalnog slušaoca.
Trudila se da mi mnogo toga pojasni o istorijatu 'svoe' Observatorije ,o ličnom školovanju na prestižnom univerzitetu engleskom ( otac joj bio ministar u Vladi svojevremeno a Ona jedinica koja je sa ženom mojega gazde piškila u isti kućni bazen jerbo odrastaše zajedno ,komšinice), te da je na preporuku opservatorije u griniču gde je deceniju radila ovde
preuzela komandu u svoje ruke i bogme na zavidan nivo ,uz pomoć mladih saradnika iz cele europe , je uspentrala. poslednje priznanje im je stiglo od europske svemirske agencije 2004. kada su 'njenu' Opservatoriju uključili
u deo programa misije COROT 2006 koja je posvećena astroseizmologiji ( proučavanju zvezdotresa ) .satelit će biti lansiran 2006.iz bajkonura . . .
uočavam u uglu prostorije poveći ploter rola neke tačkice po hartiji ,veli, linkovani su sa geostacionarnim satelitom nad kanarima pa im prenosi izveštaj probne svemirske sonde koja 'njuši' planetu mase jednake zemljinoj . . .
posmatram je dok mi ovo priča ,pomalko zaneta i u celosti predata projektu i sve mi polako počinje sličiti na naučnu fantastiku koja dotiče nepoznate teme ,istražuje ih ,razvija sve dok ne dostignu svoj zenit i punoću. u ovom domu se 'elijeni' ne pominju ,sve je bazirano na opipljivoj nauci . postoje samo proračuni,ali bazirani naučno, da će planirana misija 'posmatrajući' cca sto hiljada zvezda sličnih suncu otkriti nekoliko stotina planeta zemljinog tipa , a
potom otpočinje serija novih misija ,svaka sa svojim programom, a sve sa ciljem da se otkrije život sličan ovom na zemlji.tamo do 2015. realno je za očekivati i rezultate im . . .
kasnije ,vozim se prema firminam i prisetih se da je ništa ne priupitah o zvezdotresima ,zarad čega su oni bitni . . nama zemljanima.joooj,jedva čekam da počnemo posao oko Opservatorije , ko zna ,možda neki i oslušnem . . .u vidu
tufnica po belini hartije , potajno sumnjajući,nastran,da ih možda prouzrokuju tamošnji mladi zvezdani u sliynim aktivnostima kao ovdašnji zemljani s' početka ovog kazivanja.


Sjajna prica!

Hvala! Jeste, COROT je jedna od pravih "misija 21. veka", a da li ces tako brzo otkriti planete nalik Zemlji i zivot na njima videcemo - licno sam pomalo skeptican, ali bice zanimljivo, u svakom slucaju...


jos nesto...

Milane, hvala na odgovoru za "uzarena jezgra planeta". Moram da priznam da mi sa stanovista obicne logike ovo "ne pije vodu".Mislim, ako postoji neki "materijal" koji se nalazi u prostoru i pocinje da se skuplja oko nekog centra gravitacije i formira neko telo npr. planetu, ne izgleda mi logicno da ce kao posledica tog skupljanja materijala i medjusobnog sudaranja njegovih delova posledica biti podizanje temperature za npr 1000C.
Iz tog razloga te molim da me uputis na neko mesto (link) gde se mogu pronaci dodatna objasnjenja. Da li su radjene kompjuterske simulacije koje potvrdjuju ovu teoriju?


jos nesto...

Milane, hvala na odgovoru za "uzarena jezgra planeta". Moram da priznam da mi sa stanovista obicne logike ovo "ne pije vodu".Mislim, ako postoji neki "materijal" koji se nalazi u prostoru i pocinje da se skuplja oko nekog centra gravitacije i formira neko telo npr. planetu, ne izgleda mi logicno da ce kao posledica tog skupljanja materijala i medjusobnog sudaranja njegovih delova posledica biti podizanje temperature za npr 1000C.
Iz tog razloga te molim da me uputis na neko mesto (link) gde se mogu pronaci dodatna objasnjenja. Da li su radjene kompjuterske simulacije koje potvrdjuju ovu teoriju?


Ima jako, jako mnogo radova na tu temu

Mada to nije moja oblast, ipak je lako pronaci gomilu radova, onih ozbiljnijih recimo pretragom na ADS-u (adsabs.harvard.edu), a i inace pretragom na googleu po kljucnim recima "planetesimal", "Solar System formation", itd. Jedan od pregleda koji je direktno dostupan jeste http://www.alma.nrao.edu/library/alma99/proceedings/example/bossa.ps
Ima dosta kompjuterskih simulacija, koje daju razlicite rezultate, uglavnom zbog toga sto nasa fizicka slika toga jos nije dovoljno razvijena (sto bi Fejnmen rekao: "fizicar mora da zna resenje neke jednacine PRE nego sto pocne da je resava"). Inace, time se, izmedju ostalog, vrlo uspesno bave kolege iz IF u Beogradu (recimo http://scl.phy.bg.ac.yu/ pa tamo ima linkova dalje).


Milane,

lepo Vi nama napisite sta se desavalo u "Poslednjih cetrnaest milijardi godina":)
Inace, tekst o supernovi Vam je sjajan. Procitah negde da su astrofizicari sa MIT - a otkrili jos tri?
I dajte blog o SETI, i Fermijevom paradoksu. Please.