Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Zene, zelite li decu, ili posao? Odlucite se vec jednom !

Bit razlicitBit razlicitCitajuci vesti i blogove, uvek me obraduju konstruktivna razmisljanja Srbije na temu jednakosti medju ljudima i zastiti manjina. Znam da smo tek na pocetku, ali se krecemo u dobrom pravcu. Svaki posten covek razume da je tesko biti u manjini i po necemu razlicit od norme. A ta razlicitost moze biti bazirana na bilo kojoj osnovi. Od nacionalne pripadnosti, preko verskog opredeljenja, invaliditeta, seksualnih izbora, godina starosti, nacina ponasanja…

Osim sto volim da vidim kako napreduju rani radovi u Srbiji, pomno pratim poteze zrele Britanske demokratije, koja se bori sa problemom znatno vece raznolikosti pos vim pitanjima. Zaista se vide konkretni rezultati. Po javnim mestima su obavezni toaleti i rampe za invaliska kolica, homoseksualni brakovi su ozakonjeni, slave se verski praznici svih prisutnih vera, …. A onda je Commission for Equality and Human Rights (CEHR) objavio razultate studije na temu jednakosti.  

 

Sokantna vest je da je najugrozenija manjiska grupa u Velikoj Britaniji u stvari grupa kojoj pripadaju zene sa malom decom i zene u dobi radjanja. Sansa da takva zena nadje posao je daleko manja, dok je verovantoca da na istom bude diskriminisana daleko veca od proseka. 70% agencija za zaposljavanje se izjasnilo da od svojih klijenata imaju zahtev da u procesu zaposljavanja ne uzmu u razmatranje zene sa malom decom ili u dobi radjanja.  Ja sam, posle terorstickig napada 2005-te, ocekivala porast diskriminacije na temu rasizma ili religijske pripadnosti. Mozda bih poomislila da su najugrozeniji invalidi.  Saosecala bih i sa homoseksualcima u nekim uskim zatvorenijim sredinama.

Da budem iskrena, licno ne bih ikada pomislila da su zene u doba radjanja ili zene sa malom decom uopste mogu nazvati manjinom. Pa zene bi trebalo da budu bar polovina populacije, a ako se ne varam cak i neki procenat vise. Vecina zena u svom zivotu rodi i odgaji bar jedno dete. Osim toga, svi ljudi na ovoj planeti postoje zato sto ih je neka zena rodila. A onda je, nakon sto ih je rodila,  morala da im priusti mnogo toga tokom odrastanja za sta je valjalo platiti, te stoga i zaraditi pare. Istovremeno, broj dece koja odrasta sa samo jednim roditeljom je u porastu.  Neko je tu zestoko pobrkao loncice?  

Da stvar bude jos gora, ubrzo nakon dolaske u UK, pre nego sto sam zaposlila prvog coveka, debelo sam se upoznala sa Zakonu o Radnim Odnosima. Zakon je veoma ostar po pitanju diskriminacije i ide do toga da u oglasu za manekenku ne smete da postavite uslov godina niti fizickog izgleda. Takodje, ako se na oglas za posao izbacivaca iz nocnog kluba javi invalid u kolicima, morate debelo da dokazete da ste uradili sve da mu omogucite da obavlja posao za koji se prijavio.  

Gde je i kako onda sve krenulo naopako po zene sa malom decom? 

Drustvo, u kome vise ne cestitate Bozic, nego Praznike da se nehriscani ne bi uvredili, i u kome supruznika nazivate partnerom, da se ne bi znao njegov pol, nije bas raspolozeno da na radnom mestu vidi zenu koja kod kuce ima dvoje male dece. Koliko uopste ima logike u diskriminaciju grupe ljudi u koju oko 50% covecanstva upadne u nekom delu svog zivota i tamo provede nekih petnaestak godina?   

Dok neka pametna doktorka ne smisli nacin kako i muskarci da radjaju decu i konacno sama postane ravnopravna.

 

http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk/6402933.stm


Problem... Kako naterati zle

Problem...
Kako naterati zle kapitalističke firme da zapošljavaju žene koje imaju malu decu ili planiraju da imaju decu!!! Ništa mi pametno nije palo na pamet :(

Nadam se da ovo nije jedino rešenje:

Quote:
Dok neka pametna doktorka ne smisli nacin kako i muskarci da radjaju decu i konacno sama postane ravnopravna.


Nikakvo "nateravanje" ...

... ne dolazi u obzir. Slobodna razmena rada i novca izmedju zaposlenog i poslodavca je jedino što može da funkcioniše medju slobodnim ljudima. Prisiliti nekog da radi (pretvoriti ga u roba) jednako je nedopustivo kao i prisiliti nekog da zaposli onoga koga on ne želi. Svi treba da imamo slobodu da sami u životu pravimo svoje izbore i da podnesemo posledice svojih slobodnih izbora.


I muskarci treba da

I muskarci treba da odsustvuju zbog dece kad se ukaze potreba, jednako kao i zene. Jedino ne mogu da se porode, sve ostalo mogu, tako da poslodavci nece znati sta ih ceka kad zaposle mladu osobu u reproduktivnom periodu. A trziste rada vec ne moze podneti diskriminaciju tako velike grupe ljudi.


i sve se mi onda

nadjemo pred problemom da li da radjamo decu ili da se pozabavimo nekom poslovnom karijerom... obe varijante su malo teze!
e sad, moj problem je da ne mogu da zamislim zivot bez dece, a sa dr. str. takodje ne mogu sebe da zamislim "samo" kao majku i domacicu. pri tom je tu i finansijski momenat koji to ne bi ni dozvolio...

a da ni ne pominjem da na razgovoru za posao zene u gl. pitaju da li su u ozbiljnoj vezi i da li zele decu!!!! call it: DISKRIMINACIJA!!!


moja supruga

je u ovakvoj tehničkoj srbiji lako promenila svoj posao pre nekoliko dana
na pragu je četrdesetih, ima tri ćerke i zna svoj posao.
ali mislim da je logika poslodavca bila:

ova osoba je izgleda stručna i motivisana , ni troje dece je nije dovoljno ubilo u pojam...
ova osoba nije dovoljno luda da rodi cetvrto dete u srbiji. preživela je tranziciju i ima tri ćerke. neće bolovati. niti je luda da bude trtudnica ponovo. ova osoba je naš izbor!


ima nas i takvih...

Quote:
...ova osoba je izgleda stručna i motivisana , ni troje dece je nije dovoljno ubilo u pojam...
ova osoba nije dovoljno luda da rodi cetvrto dete u srbiji. preživela je tranziciju...

...ludih. Ja rodila i četvrto. :)) Dva muška i dva ženska, jedno po jedno.:))
Šalu na stranu lični izbori, oni su lični, pa su lični i - tačka! Rešenje je dobar i održiv plan "odgovorno roditeljstvo". Kad takav plan uđe u budžet sa najmanje 2%, onda možemo govoriti o POČETKU UKLANJANJA DISKRIMINACIJE žena na tržištu rada. I kad ne bude selektivne primene zakona u toj oblasti i kad prvi poslodavac dobije kaznu jer je i sad ZAKONOM zabranjeno ženu pitati o bračnom ili materinskom stanju pri zapošljavanju, ali većina još uvek ćuti, diskriminisane žene iz straha, država iz nedostatka institucija, zaštitinik građana zato što ga nismo izabrali (osim u Vojvodini), sudovi jer nisu "reformisani" za takve procese, itd., itd....


Svaka cast

Divim se i vama sa cetvoro dece i Jankovoj zeni sa troje. To je zaista impresivno, ohrabrujuce i pre svega lepo.


....

A Janku što je padao u nesvest prilikom ženinog porođaja se ne diviš ?! :)

(zezam se, moguće je da u Beogradu još uvek ne dozvoljavaju muževima da prisustvuju porođajima i da seku pupčane vrpce)


Ma mislim da moze i u Srbiji

Ipak su nasi momci pravi macho tipovi. Sto bi padali u nesvest :-))


dozvoljeno je...i padaju u

dozvoljeno je...i padaju u nesvest :)


Treba im onda dati malo vremena

Dok se ne naviknu da bebe dolaze iz mama. :-))


i kažu...

...zdravo!!!
Neodoljivi "copyleft" slike, mislim TĆ na nečijem postu:
BEBA iz mame


...


da li ste znali

da po nasem zakonu poslodavac ima pravo da otpusti trudnicu sve do sestog meseca trudnoce. Pa sad vi objavite srecan dogadjaj ako smete. Inace gde god sam se javljala na posao pitali su me za bracno stanje i da li imam dece ili imam nameru da radjam. Sticajem okolnosti radim poslove koji ukljucuju i saradnju sa porodiljskim odsekom. E tu je tek cirkus, za proteklih pet meseci vracali su me bar 17 puta da im dostavim jos neki papir i jos uvek nismo uspeli da regulisemo slucaj. Ubi nas bela kuga ali zato smo sve zakone i procedure uredili tako da nikom ne padne na pamet da radja.


makice, odakle ti to o

makice, odakle ti to o sestom mesecu trudnoce? U zakonu o radu lepo pise:

Član 76.

Za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta, kao i odsustva sa rada radi posebne nege deteta, poslodavac ne može zaposlenom dati otkaz, osim ako je radni odnos zasnovan na određeno vreme ili ako su se stekli uslovi iz člana 101. tač. 3) do 5) i tačka 7) ovog zakona.

A clan 101 glasi:
Poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca, i to:

3) ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene ugovorom o radu;

4) ako ne poštuje radnu disciplinu, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca;

5) ako zaposleni učini krivično delo na radu ili u vezi sa radom;

7) ako zaposleni zloupotrebi bolovanje;

edit: evo ga i link http://www.asns.org.yu/stranice/zakon-o-radu.htm


Ja sam mislila da hocu i

Ja sam mislila da hocu i decu i posao i da je to najnormalnija stvar na svetu. Nije mi ni palo na pamet da neko tu mozda vidi problem. Takodje sam mislila da je govoriti istinu jedna od najvecih vrlina. Medjutim, skorasnje iskustvo u Engleskoj je pokazalo da sam bila u krivu: dobila sam ponudu za part-time posao na jednom od univerziteta ali cim sam poslodavcu rekla da sam trudna, pocela je kampanja 'kako je na finjaka izbaciti sa posla'. Osoba koja je trebalo da mi bude sef je na najpodmukliji nacin stvorila takvu atmosferu da meni vise nije padalo na pamet da radim sa njim. Pri tome je i bezocno lagao pred seficom katedre, koja, da ironija bude veca, pise i objavljuje radove o polnoj diskriminaciji?! Dok se sve to desavalo, ja sam dobila grceve u stomaku i blago krvarenje i na nagovor porodice odustala sam od tog posla. Posla ce, valjda, uvek biti. Sada mi je vazniji ovaj mali kikiriki u mom stomaku.
Elem, ono sto mene interesuje je kako da se borimo protiv polne diskriminacije kada nam u startu ulozi nisu isti?


diskriminacija i borba

Quote:
...Elem, ono sto mene interesuje je kako da se borimo protiv polne diskriminacije kada nam u startu ulozi nisu isti?...

Do sada se najboljom pokazala "sandwich" strategija : to znači da imate dovoljno "jake" žene u političkim strukturama, žene i muškarce koji su politički donosioci odluka, a koji imaju svest o količini neravnopravnosti u društvu i tome KOLIKO je loše po SVE ćutati o diskriminaciji žena u raznim sektorima (zapošljavanje i tržište rada, besplatan ženski kućni rad, porodično nasilje, imovinsko stanje, običajna prava....). Istovremeno imate i jak civilni sektor, žene uticajne i ugledne na mestima gde rade, žene iz ženskih pokreta, udruženja,...sa kojima se jasno uobličava strategija pritiska na sve tačke otpora u društvu koje bi diskriminaciju da zadrže kao oblik eksploatacije. Dug je put do istog starta, ali to vam je kao da sada sve vreme trčite uporedo sa muškarcem, s tim što je vama, kao ženi jedna noga vezana diskriminacijama, stereotipima, predrasudama i društvenim običajima koji ne vide ništa neobično u tome da polovina stanovništva, zbog svog pola ima rodno podređenu ulogu. "Sandwich" strategije upravo imaju za cilj da vam obezbede približno jednak start... setite se samo kako ćete poleteti kada vam društvo odveže tu drugu nogu...pa stvarno budemo ravnopravni od starta. Možemo mi to da uradimo. Kada sam 1999., prvi put govorila o političkim kvotama kao nemonovnosti za ravnomeran (ne ravnopravan) politički start za žene, gledali su me kao da sam "manjkala zdravog razuma", a dve-tri godine kasnije - imamo političke kvote na svim nivoima...i "sandwich" može da počne da se pravi... i počeo je...


Quote:a dve-tri godine

Quote:
a dve-tri godine kasnije - imamo političke kvote na svim nivoima...

Ali te kvote niko živ ne poštuje. To sa ženama u parlamentu recimo e tu su mi odvratniji nego sa "Kosmetom".

Čak i u odmakloj tranziciji, sad EU (Češka, Mađarska) ladno otpuštaju sa posla trudnice samo nađu drugi izgovor. Dalje, u Češkoj tri godine porodiljsko, ali ko iskoristi pravo na više od godine može slobodno da se oprosti od posla. U najboljem slučaju dobiće otkaz prvog dana po povratku. I sve kao po zakonu.


proces...

Stvaranja ravnopravnosti uvek teče užasno sporo i ako hoćeš dugoročan uspeh, moraš se naoružati strpljenjem, koliko god jednom broju ljudi normalno zvučalo da je RAVNOPRAVNOST PRIRODNA. Ako se setimo borbe za građanska prava Amerike šezdesetih i činjenice da je Nacionalna garda održavala red da bi jedna crna studentkinja mogla da pohađa univerzitet, onda se dobijaju razmere otpora društva prema ravnopravnosti i pravdi. Pre manje od jednog veka, žene su hapšene zbog zahteva za slobodnim pravom glasa, a plate još uvek nisu jednake a jednake poslove...Duga lista diskriminacija upakovana u licemerje i mizoginiju, argumentacija omalovažavanja i obeshrabrivanja, jezik uvreda koji se koristi za žene nije naša specijalnost, tu si u pravu, to je planetarna stvar, i to se menja jako polako, kao da se nadaju da će žene odustati zbog sporih promena i kazati "OK, radite šta znate, nikakvih zahteva nemamo!Sve ste u pravu, mi žene smo bez veze!I treba da budemo - kuš!" Nema odustajanja, ženska revolucija traje. U skupštinama je žena bilo manje od 5%, pa 10%, pa sad 20%, a ne bi ih bilo UOPŠTE bez političkih kvota...U skandinavskim zemljama je osamdesetih bila slična situacija, u celoj EU još gore tada, danas stvari stoje sasvim drugačije...Sloboda, ravnopravnost i prava se uvek "otimaju", nikad se "ne poklanjaju"...A o "odvratnostima", neznanju, primitivizmu i političkom nasilju kod nas kad su žene u pitanju mogla bih da pišem po 2000 karaktera dnevno...uz samokontrolu izostavljanja određene vrste prigodnih reči...

p.s.OVE GODINE je kraljevsko tenisko takmičenje izjednačilo novčane nagrade za žene i muškarce - i razvila se debata kako to možda i nije pravedno jer žene igraju manje setova za meč?! Francuzi još uvek nisu. A kad će - ne zna se!


Zao mi je

Zao mi je sto si tako brzo odustala (nisi se jos ni porodila, ako sam dobro shvatio). Nazalost tvoja prica je tipicna ilustracija ovog problema. Kada dodje trenutak da se bori za svoja prava, zeni tada nije do toga jer ima bitnije stvari. A najblizi se slicno osecaju. Tako progutamo mnogo toga radije nego da se borimo. To poslodavci znaju - ako je izbor izmedju sebe i svoje porodice ili neke borbe za opsta prava jednakosti, skoro svako ce izabrati ovo prvo. Po principu "nema veze, snaci cemo se mi nekako, a to sto je nepravda... pusti sad to!"

Namerno koristim mnozinu, iako sam muskarac. Poenta je da ovo nije samo problem zene, vec problem cele porodice. Ja kao muz i otac sam takodje pogodjen, kako psihicki tako i finansijski, ako je mojoj supruzi onemoguceno da normalno radi. Mislim da cak i ovaj clanak na BBC-u pominje opsti gubitak ekonomije, jer tim zenama nije omoguceno da rade.

P.S. Samo da se ogradim, nemam licnog iskustva sa ovim. Moja supruga je imala srece da je poslodavac bio veoma blagonaklon prema njoj kad je rodila dete. Doduse, malo sada "trosi" kredite koje je "zaradila" dugogodisnjim radom za istog poslodavca. Ni to nije u redu, ali je ipak mnogo bolje nego ove druge price.


kada je tako u britaniji..

kada je tako u britaniji.. šta li tek ovde da očekujemo??
(a već znam nekoliko devojaka/žena koje su odbijene
na konkursima iz ovih razloga.)
samo nisam razumela, je l' to što rade prilikom zapošljavanja
žena ide mimo zakona ili je po njemu??
missim ako je po zakonu - užass, a ako nije - onda se
valjda može nešto uraditi po tom pitanju??
neko kažnjavanje ili slično?
(i mala ispravka: nisu invalidi - već osobe sa invaliditetom,
a pre nekoliko sam saznala i da je umesto osoba u kolicima,
uputnije reći: osoba koja koristi kolica. ;))


Resenje

Mislim da je jedino resenje da se izjednaci odsustvo muskarca i zene za podizanje deteta. U tom slucaju nece biti diskriminacije, jer poslodavac ima isti "rizik" i sa muskarcem i sa zenom - odnosno da ce otici na porodiljsko odsustvo u trajanju od 3 meseca, 6 meseci ili godinu dana, koliko je vec u toj drzavi propisano.

Ok, i dalje postoji problem nege deteta. U vecini drustava, cak i onih "modernih", se majka ipak prevashodno bavi negom deteta. Tako da je veca verovatnoca da ce majka vise morti da odsustvuje s posla da bi vodila dete u skolu, kod doktorke, itd. Tu resenja nema bez promene u stavu kod oba roditelja.

Kao sto autorka rece - zene su 50% populacije, tako su zene barem 50% krive za ovaj problem. Setite se samo svoje majke ili babe. Koliko se otac ili deda bavio decom? Zene su krive isto koliko i ti muskarci sto takvo ponasanje tolerisu, ali ne samo da ga tolerisu nego mu svojim stavom doprinose: "Ti si musko, sta ti znas o deci? Ja cu sve to sama, samo mi se skloni s puta. itd." A posle kukaju kako same sve rade...

Ko god je mlad i recimo "moderan" otac, a ima posla sa nekom bakom zna o cemu govorim...


Slažem se sa predlogom.

Slažem se sa predlogom. Takva socijalna ili kakva već strategija
postoji u Švedskoj, oba roditelja imaju porodiljsko odustvo, mislim da je 3+3 meseca ili 6+6, zaboravila sam tačno koliko traje, što je uticalo na to da se poveća natalitet i da se reši problem jednakopravnog zapošljavanja žena i muškaraca(prema poslednjim istraživanjima i statistikama).

U Srbiji se prilikom zapošljavanja dešava i to da se potpisuju ugovori sa klauzom da se žena obavezuje da u narednih 5 ili više godina neće imati dece, mnoge žene zbog trudnoće dobijaju i otkaze i sl. Taj problem, koliko mogu da vidim, nikada se ne ispostavlja javno i što je najgore ne smatra se problemom, već stanjem stvari ili još gore od najgoreg polako postaje pravilo.


Kanada

Cuo sam da Kanada ima slican sistem (6+6), s tim da zena mora da iskoristi neki minimum - znaci ne moze otac da uzme 11 meseci, a zena samo 1.


U svedskoj muz mora da uzme odsustvo

po zakonu, sok je u Kanadi, kao i u Srbiji to omoguceno, ali nije isforsirano. Tako da se u glavnom ne primenjuje.


pa baš tako

Mislim da je Švedska jedina ima takav zakon u Evropi, u ostalim zemljama postoji mogućnost da muškarac može da uzme odsustvo, ali nije obavezno.


kljucno pitanje u vezi ove

kljucno pitanje u vezi ove ideje je koliko muskaraca na ovim prostorima znate koji bi iskoristili to odsustvo ? Znam da ih ima , ali NEDOVOLJNO. I oni koji bi hteli bore se sa "sredinom"


Promena "stava"

kod oba roditelja neće omogućiti muškarcu da doji tako da vam ovo "rešenje" ima ozbiljnu manu: podrazumeva da zarad ravnopravnosti polova i jednakih šansi kod zapošljavanja detetu uskratite pravo na dojenje.

Biće da je ipak komplikovanije nego što biste hteli da predstavite. Moga muža nije trebalo ubedjivati da je briga oko dece zajednička, ali je već nakon prvog noćobdenja sa bebom postalo jasno da nema nikakvoga smisla da se oboje iscrpljujemo nespavanjem kad već samo jedno od nas, ono sisato, ima ono što detetu treba, a drugo ujutro mora na posao i ne može da nadoknadi san dnevnim dremkama (onda kad spava i beba). Dojenje izmedju dojilje (najčešće majke) i deteta razvija odnos koji je dragocen i za psihički razvoj deteta, naročito tokom prve godine života. Ti se faktori prenebregavaju kada se govori o alterniranju roditelja u celodnevnoj brizi o detetu koje podrazumeva brutalno prekidanje ove veze dok dete za to još nije zrelo.

Rešenja za ravnopravnost polova u zapošljavanju koja se prihvataju na uštrb zdravlja deteta zapravo i nisu rešenja već pre uzročnici novih problema.


Slazem se

Slazem se da je dojenje problem. Ali, koliko to traje? Problem sa ravnopravnosti zaposlenja ne postoji samo u prvim mesecima, ili prvoj godini od porodjaja. Sigurno se mozemo sloziti da postoji neki "prihvatljivi" period za odsustvo sa posla koji bi drzava trebalo da garantuje. Kada bi garantovala i muskarcima i zenama isti period, "rizik" zaposlenog bi bio isti za oboje. Shvatate sta pokusavam da kazem?

Naravno da u praksi postoji milion i jedan problem, ali to ne znaci da ne treba pokusati. Smatram da bi ovo bio jako dobar pocetak.

P.S. Ima zena koje uspesno doje i pored posla. To bi trebalo da je stvar izbora zene.


dobra tema

evo nekoliko malih predloga.
1. promeniti porez na prihode fizickih lica tako da bracni par ima pravo da sabira dohodak i zajdenicki placa porez
2. Uvesti odbitke kod placanja poreza za svako dete koji bi odgovaali relanim troskovima koja porodica za izdrzavanje deteta ima.
3. napraviti takav sistem vrtica koji ce relano zadovoljiti potrebe. cenu i kavlitet usluge drzati pod kontrolom drzave. Mogu da budu i privatni.
4. prihode zaposlenih zena od momenta odlaska na trudnicko u potpunosti treba da preuzme drzava.

Ja sam inace zeljubljenik u trziste, ali drzavna intervencija je jedino sto resava problem. Pored toliko brige za porodicu cudi me da niko nije uzeo lepo i stavio na papir sta treba da se uradi nego obvako prica u vetar. Lepo, lista pa redom, jedno po jedno.

Ove prve dve tacke koje sam pomenuo postojen ugradjene u poreski sistem velikog broja zemalja. kroz reformu Poreza na dohodak gradjana (koja jos nije zavrsena, samo su malo zamaskirali stari model) ove stvari mogu da se urade, I ne treba cekatzi da se usvoji pa posle jer ce onda proci jos nekoliko godina do toga.

Treca tacka je uzasan probelm. Prakticno u beogradu i da hoce ako nemju babe i dede nemogu i muz i zena da rade (ovo znam jer mi je veliki broj prijatelja u toj situaciji.
Kada bi bilo mesta u vrticima za svu decu kojim je tako nesto potrebno to bi bio bar jedan problem manje.
A ako nista bar to moze da se uradi.

Ovo 4 mislim da postoji ali koliko se secam ne isplaciuje se puna plata nego porodiljska.

prosto ima stvari koje mogu da se urade. Samo neko treba da legne za to i uradice se. Ovako mi se kao i u svemu ostalom cini vise galame nego stvarnog rezultata.

Hteodh reci situacija se moze bolboljsati, cak i sa postojecim resursima.Ova refrma poreza na bi znacila vise poreze nego preraspodelu. Vise dece manji porez, veci porez za ozenjene nego za neozenjene.

Ne znam u stvari sta ste tacno zamisli ali po mom skromnom sudu, zene mogu i po menio jesu svemu jesu ioste kao muskarci. Ali stzvarima pordoice i dece to nikada nece bitri tako. I ne treba se zanositi. To je tako po prirodi. Otac barem dok je dete sasvim m alo nikako ne moze da zameni majku. Zena ce u tome biti uvek u drugacijem polzaju od muskarca...


Moja prijateljica

je dojila "sa posla", tj. u svakoj pauzi trčala kući da nahrani dete, ali je posao radila levom nogom. To nije bio njen izbor nego nužnost, ali joj se tada moglo jer je radila u budžetskoj firmi u kojoj nikome nije naročito bilo stalo do rezultata. Stvari su se, medjutim, bitno promenile kada je prešla da radi kod ozbiljnog poslodavca...

Ja sam svoj, prevodilački, posao radila kod kuće, sa decom u krilu, pod stolom ili poluzatvorenih kapaka uveče kada bih uspavala decu. Za smešne pare, samo zato da ostanem u poslu, da zakrpim rupu u profesionalnoj biografiji. Ni to nije bio moj izbor. Onda kada sam stvarno mogla da biram svoj sam posao radila kako treba, odmorna i koncentrisana. Bilo je to pre dece.

Gledale smo jedna drugu i smejale se njenoj definiciji roditelja kao ljudi bez dostojanstva.

Ne morate mene ubedjivati da se treba boriti i tražiti rešenja. Ja to znam, kao što znam i da prepoznam ozbiljna od neozbiljnih rešenja.

Ozbiljna rešenja prepoznaju realnost i na nju odgovaraju. A ta je da je u prvoj godini života detetu potrebna čvrsta veza sa majkom. Uloga oca nije manje važna ali na scenu stupa kasnije i to je mnogim tatama u početku teško da prihvate. Kasnije stvari "legnu" i tada se otvara mogućnost da se roditelji smenjuju kada zbog dece treba odsustvovati sa posla.

A onda se porodica reši na drugo, možda i treće dete... I opet porodiljsko pa dojenje...

Prosto se ne može izbeći potreba da se traži sistematsko rešenje za zaštitu žene od diskriminacije kod zapošljavanja. Ja se slažem sa onima koji tvrde da je pravi način da se poslodavac zaštiti od gubitka koji trpi ženinim odsustvom sa posla.


Jedna obicna prica...

Ja imam 37 godina, dva sina, jednog od 5 i jednog od 2 godine. Fakultetski sam obrazovana i nezaposlena. Pre udaje sam nalazila samo part-time poslove i nekako sam uspevala taj ritam da odrzim i sa prvim detetom. Angazovala sam povremeno svekrvu da ga pricuva, zatim sam placala i jednu devojku... Ali, kada sam se porodila drugi put sve je postalo komplikovanije i firma u kojoj sam radila nije mogla da racuna na moje prisustvo sa velikom sigurnoscu jer je tu osim dojenja bebe, bilo i naravno virusa kod starijeg deteta, pa sam zaista bila prilicno vezana za kucu. Prestala sam da radim i oni su angazovali veoma mladu devojku sa kojom "nece imati problema" bar 5-6 godina jos...
Sanse da nadjem posao u ovom trenutku su male i dok ne resim problem cuvanja mladjeg deteta, ne mogu ni da pocnem ozbiljno nesto da trazim... Da problem bude veci, da biste dete upisali u vrtic morate da budete zaposleni, tako da se nalazim "u zacarnom krugu" - kako se zaposliti ako ne znate sta cete sa detetom, a nece da ga prime u vrtic jer je mama kod kuce!
Starije dete smo upisali "po starom zakonu" u vrtic pre 4 godine...
Kod kuce imam naravno i gomilu drugog posla koje bi opet ja morala da obavljam iako bih radila. Suprug mi pomaze kada moze, ali isto tako mora mnogo vise da radi i retko je kod kuce jer sam ja nezaposlena!


Potpuno vas razumem. Bila

Potpuno vas razumem. Bila sam u vrlo slicnoj situaciji.

Jos pre braka i dece sam trazila posao u svojoj struci. Ispalo je da svoju nimalo lako stecenu diplomu mogu da okacim macku o rep "zato sto se za to radno mesto trazi muskarac". ( Avaj, na mom fakultetu niko se nije setio da napise "devojke na pogrsnom ste mestu". )

Posle silnih intervjua, "naljutila sam se" i otvorila privatnu firmu. Desetak godina kasnije - "naljutila sam se" ponovo, ovaj put na stanje u svojoj struci i ponasanju drzave prema tome, i promenila profesiju. Naravno opet kao samozaposlena.

Danas mogu da budem uspesna u svom poslu i da vise vremena posvecujem svojoj deci.

Ja se izborih, da li tako mogu i da li bi trebalo i ostale zene - sumnjam.


To je izgleda jako dobar pristup

Podaci iz UK pokazuju da su vecina preduzetnika zene. Mnoge od njih su se na taj korak odlucile kad su dobile decu.

(zao mi je sto koristim UK podatke, ali podaci za Srbiju mi nisu dostupni, ako postoje)


Cestitam :)

Zene bi trebalo da se bore, ali ne mogu sve i da se izbore, pa je to problem...

Ja cu licno morati da "krenem u neku ofanzivu" ali tek kada "izadjem iz pelena" jer sam u sustini prilicno umorna i dekoncentrisana (kao sto rece jedan poslodavac u nekom od komentara). Ali se optimisticki nadam da kada dodje taj trenutak da odem na neki intervju i kazem da sam majka sa dvoje dece, nece odmah da se pozdrave sa mnom i smisle neko "opravdanje" tipa - previse ili nedovoljno kvalifikovana...


hvala i srecno ! :)

hvala i srecno ! :)


Iskreno

sad ti je najbolje vreme da dopunis svoj rezime. Ne znam koja ti je profesija ali imas vise sansi ako imas vise iskustva ili skole naravno. Pa ako mozes upises neki kurs racunara, jezika ili sta vec sto je dobar razlog da se izadje iz kuce a i kasnije mozda dobro dodje pri zaposljavanju. to ce da balansira i tvoj i muzevljev zivot da ne bude strogo podeljeno da on radi van kuce a ti samo u kuci.

i srecno naravno.

samo jos da ti kazem da se ne oslanjas mnogo na to da si zavrsila fakultet. ima ljudi u usa (nezaposlenost generalno mnogo manja od srbije) sa doktoratima pa ne mogu da se zaposle. jednostavno to je trziste i stalna je borba. treba da se stalno usvrsavas da bi imao vecu sigurnost pri zaposljavanju.


Godzila

Hvala na savetima. Ja redovno "updateujem" svoj CV, pregledam oglase na Internetu i najcesce mi se i ne jave ako konkurisem...
A, to sa jezicima i racunarima, me je podsetilo na nasu sluzbu za zaposljavanje i njihov program za pomoc nezaposlenima. Otisla sam do biroa "na redovno tromesecno javljanje" i oni da bi mi pomogli pocnu da mi pricaju neku bajku o tome kako imaju programe koji obuhvataju kurseve stranih jezika i racunara. Ja sedim i ne mogu da verujem svojim usima da mi neko nudi kurs jezika, a ja zavrsila Filoloski fakultet i tecno govorim dva strana jezika! Racunar koristim 10-tak godina i to nije mogla da zna, ali kurs jezika (?!), a procitala je sa kog sam fakulteta... Mozda je mogla nesto drugo da mi ponudi, ali izgleda da nasa sluzba i nema konkretnih resenja nego prica neku pricu jer su im sefovi rekli da tako rade, pa mozda se neko i javi za te kurseve. Kada im ne nadju posao ni posle toga, onda se osecaju manje krivim, jer su pokusali da im pruze dodatna znanja i povecaju sanse za posao...
I kao sto rekoh - moracu sama zestoko da se potrudim, pa mozda i uspem, ali samo da nekako upisem dete u vrtic... Na Novom Beogradu je to prava avantura naci mesto, a ja nezaposlena!
Nije lose biti majka, naprotiv, ja sam to naravno htela i srecna sam sa svojom decom, ali u nasim uslovima, mora i zena da radi i zaradjuje, i u krajnjem slucaju zasto bi bila samo domacica i majka... mozda moze od svega po malo. :) Idiotski je skolovati se, ne koristiti to znanje i na kraju kad deca odu svojim putem, ne budem znala sta da radim...


ne mislim da je idiotski

posto 3 jezika su bolja od 2 ne?


...sramota

sramota je da drzava nije predvidela omogucila da zena koja radja ne samo da treba da dobije onaj novac koji joj sleduje platom nego bi trebala da dobija (po meni) 200% svoje plate obzirom kroz sta sve prolazi da bi iznela trudnocu, porodila se a posle prolazila kroz oporavak najcesce vrseci svakodnevne obaveze...
Koje sranje od drzavnog sistema da zena (bracni par) nije svojim radnim vekom zaradio da onda kada mu to treba da bude pogledan a ne odbacen.
Slicno je i sa sahranom ... Radio je radni vek odvajao za penziju uzivao je istu godinu dana i umro... A sahrana je o trosku njegove porodice.
Mislim da bi drzava morala da pruzi osnovne stvari kao standard ....
Ako za radnog veka jedan covek nije zasluzio da bude sahranjen o trosku drzave.... izem ti drzavu....
Ako zene nisu zasluzile, pa i samo time sto su nam majke, da budu, onda kada su najlepse a kada im je paznja najpotrebnija, tretirane i postovane makar "normalno" ( a zasto ne i vise) opet "izem ti drzavu"

Jedan od osnovnih standarda bi bio :)da se iz budzeta placa zenama 200% plate dok god je potrebno kao i sportske aktivnosti po njihovom izboru... :)
A odakle bi trebalo "strpnuti" za taj deo za zene(porodice)? Pa recimo 15% od poslanickih kolaca...
A muskarci bi morali na porodiljsko isto kao i zene. Ne ako zele nego pod obavezno!


Zašto su manjina?

"Da budem iskrena, licno ne bih ikada pomislila da su zene u doba radjanja ili zene sa malom decom uopste mogu nazvati manjinom".

Iako ste žena, niste deo te manjine sve dok ne odlučite da imate decu. U tu grupu marginalizovanih i diskriminisanih ući ćete kada zatrudnite. (Ja sam sticajem okolnosti i ranije, kada sam zbog preseljenja u svojim kasnim dvadesetim tražila posao u novoj sredini: nije se našao pametnjaković koji će me udatu i "situiranu" zaposliti pa da ga, tek što udjem u posao, za*ebem i odem na trudničko. Odbijali su me tipskim objašnjenjem da sam "previše kvalifikovana".) Onoga trenutka kada vam deca stasaju pa se vratite na posao i medju ljude pohitaćete da zaboravite marginalizovani društveni položaj majke s punim radnim vremenom. Pristaćete na nižu platu od muških kolega, pristaćete ako treba i da decu predate na staranje surogat-majci (baki, teti za čuvanje, itd), pristaćete da za svoju decu imate sve manje vremena i živaca, pristaćete na manje-više svaki truli kompromis koji će vam garantovati da vas više ništa neće vratiti u kućni pritvor i zaborav društva iz prvih godina majčinstva od kojega ste na jedvite jade pobegli. Od pripadnica "manjine" koje ostaju za vaman okretaćete glavu jer ćete se setiti da na žensku solidarnost niste mogli da računate onda kada vam je najviše bila potrebna.

Dakle, nije ovde reč o 50 % ugroženih jer žene pre i posle trudnoće i prvih godina majčinstva gotovo da možemo smatrati funkcionalnim muškarcima zbog nerazumevanje i ignorisanje ove manjine.


Najezila sam se citajuci ovo

Mislim da je iskreno. Tuzno je da je tako i da zene okrecu glavu, ali pretpostavljam da sistem to podrzava.

Hrabro od vas sto ste to ovde napisali. Hvala vam.


Osim gorcine

Osim gorcine, ne vidim mnogo sadrzaja u Vasem postu. Svi znamo da postoji problem diskriminacije. Ajde da razgovaramo o tome kako ga eventualno resiti.

Na osnovu prethodna dva posta Vas stav je otprilike: resenja nema, dakle sta? Zene treba da odustanu i da se vrate tradicionalnoj ulozi domacice?

"Onoga trenutka kada vam deca stasaju pa se vratite na posao i medju ljude pohitaćete da zaboravite marginalizovani društveni položaj majke s punim radnim vremenom. Pristaćete na nižu platu od muških kolega, pristaćete ako treba i da decu predate na staranje surogat-majci (baki, teti za čuvanje, itd), pristaćete da za svoju decu imate sve manje vremena i živaca, pristaćete na manje-više svaki truli kompromis koji će vam garantovati da vas više ništa neće vratiti u kućni pritvor i zaborav društva iz prvih godina majčinstva od kojega ste na jedvite jade pobegli"

Iz ovoga zakljucujem da se Vi bas niste radovali majcinstvu. Tesko mi je da shvatim da je neko ovako ogorcen roditeljskim iskustvom, osim ako niste imali neku tragediju. U tom slucaju mi je jako zao.


Naprotiv,

muž i ja smo se posle dvoje dece i traumatičnog iskustva sa uspešnom operacijom na srcu naše mladje devojčice odlučili i za treće dete. Dok ovo kucam u trbuhu mi se gica drugi dečak i svakim danom sam sve nestrpljivija da ga vidim, a valja mi čekati još dobra tri meseca.

No to što se osećam pozvanom da o ovim stvarima pišem nema veze sa mojim razočarenjem u majčinstvo i ne razumem otkuda vam pravo da takve stvari zaključujete. Od karijere sam se oprostila, što ne znači da mi ne nedostaje. Mogla sam to da uradim iz nekoliko razloga: zato što je muževljeva plata dovoljna da nas izdržava, zato što uz svoga muža nikada nisam osetila poniženje izdržavane žene, što mi pomaže da unapred ne odustanem kada god mi se ukaže prilika da nešto odradim honorarno, često i za besmisleno male pare ali zato što me makar na kratko vraća u društvo, zato što osećam da je ponosan na svaki moj "profesionalni uspeh" koje drugi ni ne primećuju, zato što se u svom domu ne osećam manje vrednom zbog toga što sam za spoljni svet tek glupa domaćica. A u tom spoljnom svetu valja živeti.

Iskustva koja sam opisala su iz života ogromne većine majki koje sam upoznala podižući sopstvenu decu. Ja nisam pristala da svoju decu poverim surogat-majci jer nisam morala i nisam htela, ali većina žena koje poznajem jesu. Gospodji Vujnović sam pokušala da pojasnim šta diskriminisane majke čini manjinom u većini savremenih društava. Pre svega nedostatak solidarnosti drugih žena. Ni sama to nisam ranije shvatala jer me niko, ali baš niko nije upozorio da će me rodjenje deteta dovesti u OKRUTNU dilemu: dete ili karijera. Verovala sam onome čemu su me učili, a to je da je ključ rešenja u finansijskoj samostalnosti žene. Podla laž! Finansijska samostalnost podrazumeva potpuno ili delimično odricanje od majčinstva (jer šta je poveravanje deteta na čuvanje surogat-majci ako ne delimično odricanje od majčinstva) i to je od budućih majki dobro čuvana tajna. Naši sopstveni roditelji nam to prećutkuju iz straha da se nećemo udati i izradjati im unučad! Društvo to od nas krije kako nas ne bi destimulisalo da radjamo dok mu nad glavom seva kosa bele kuge!

Ono što svojim svedočenjem želim da postignem je upravo senzibilizacija i suočavanje. Ubedjena sam da su potrebne promene, ali prave, kvalitetne. Sve što se do sada nudilo ženama po pravilu je bilo na uštrb kvaliteta života dece. Hoćete da budete i majke i profesionalke? Pa izvolite, budite pola jedno pola drugo. Kako? Kako god znate i umete. Ja sama na to ne pristajem jer hoću da budem i majka i profesionalac punom snagom, što nije moguće istovremeno. Žene koje pristaju to čine kako bi zaštitile sopstveni identitet i mislim da ih valja razumeti. Nikako na takvo stanje pristajati.

Za razliku od mnogih drugih ugroženih grupa, majke nemaju vremena za društveni aktivizam kojim bi pokrenule promene i upravo ih to čini ranjivim i podložnim manipulacijama. Njima je neophodno razumevanje drugih žena i muškaraca i da neko drugi ozbiljno i dosledno zastupa njihove interese. Želudac mi se prevrće od licemernih čestitki na hrabrosti ženama što su izradjale po troje-četvoro dece: kao da vam neko čestita na hrabrosti što imate kovrdžavu ili ravnu kosu. Zaboga, postalo je nenormalno radjati decu a kada to radite ispadate heroj. To samo pokazuje da smo svesne kako nas društvo ucenama, izolacijom, marginalizacijom i uskraćivanjem profesionalne perspektive kažnjava zbog nečega zbog čega bi trebalo da nam obezbedi zaštitu ali nismo spremni da idemo dalje od čestitki.

Ja ne mislim da to tako sme i mora. Naprotiv. Ali mislim da je za početak neophodno nazvati stvari pravim imenom. Ono na šta se više ne sme pristajati su brza ali polovična rešenja. Znam da to boli kada se kaže i da mnogi odbijaju da čuju, ali ta rešenja najviše škode deci. Zovite to gorčinom, ali moja deca zaslužuju mnogo, mnogo bolje.


... zvek :)

... divno napisano... Bravo Zvek...
Jedan deo Vaseg posta me je potsetio na razgovor sa suprugom kada sam joj rekao da bi bilo dobro da se nasa cerka uspavljuje sama jer cemo imati vise vremena!? a ne da svako vece "gubimo" po sat i vise da je uspavamo...

Ona mi je, kako samo ona ume, rekla da su ti trenuci jedinstveni i da cemo kasnije za njima zaliti jer ih nece biti. Sa tako malo reci sam ne samo shvatio sta hoce da kaze vec i poceo da zivim za vece kada se uspavljujemo citamo price i igramo, stideci se svoje pomisli da bilo koji drugi trenutak moze biti lepsi od onog provedenog uspavljujuci je i slusajuci kako opisuje protekli dan i pitajuci se kakav me to "profesionalizam" i "biznis" otrgnuo od mastovitog deteta kakvo sam i sam bio... I koja su to bolja i preca posla do ona kada osecas kako dete pored tebe tone u san sa mislima o prici koju si mu pricao...
U tom smislu za sta se to novac bolje moze dati nego za decu da se pravilno razvijaju od prvog dana... a ne da eventualno trpe nervozu roditelja (koliko god ona bila glupa) bas zato sto para nema..
Na moju srecu sa novcima sam uvek bio "pazljiv" i nikada mi nije bio problem pre svega jer ga postujem i spreman sam da ga zaradim ... Vise od toga postujem decu i zene koje ih nose i koje se najcesce stavljaju pred izbor "porodica ili karijera"... ucenjivacki...
Zato bih podrzao inicijativu da na porodiljsko obavezno idu i muz i zena da ne bi samo mlada zena (buduca majka) nosila krst porodilje i buduceg radnika koji ce navodno otsustvovati sa posla i stetiti firmi.
... a Vasa deca kao i sva deca zajedno sa Vama zasluzuju samo najbolje Zvek... samo mi se cini da im to dobro niko drugi nece dati do mi sami...


potpuno tacno

Britansko drustvo nije uopste "child friendly" :(
sa druge strane, izgleda da dobar standard dovodi do toga da dosta zena ne moraju da rade (sto opet nije ok, ali u Srbiji je to pitanje egzistencije)
pa tako, ima raznih varijanti - udati se za nekoga ko zaradjuje £60000+ godisnje (prihodi djuvegije pre braka su cini mi se mnogo bitniji nego u Srbiji) i postati opaka full time mama u 4WD dzipu i sa blue tooth ear piece-om koji se ne vadi iz uha ni za vreme tushiranja ILI ako pripadas nizim slojevima ostanes/postanes single (mama), dobijes council flat u kom fino zivis sa svojim nevencanim partnerom i decom (samo da sluzbe ne saznaju!! :))

a kombinovati materinstvo sa nekom ozbiljnom karijerom - vrlo retko i dostojno divljenja...

stekao sam utisak, radeci sa 5 zena, da one cesto imaju cak manje razumevanja za ovu problematiku nego muskarci, sto je meni bilo jako cudno...znam npr da su za moju mamu koleginice bezbroj puta "uskakale" bez problema kad smo sestra ili ja bili kilavi... :)

inace sto se tice odsustva, mislim da su Ameri jos gori...u mojoj bivsoj firmi u Bgd-u (Americkoj) porodiljsko je bilo 6 nedelja, pa je moja jadna shefica dolazila na posao sa uloscima u grudnjaku :( jeza....


Glavno je da su različiti namireni !

Različiti !


Razmišljanja iz ugla poslodavca

Evo vam malo razmišljanja iz ugla poslodavca.

Porodica i potomstvo su za većinu ljudi važniji od posla. Iako ima izuzetaka, čovek (a pogotovu žena) je ispunjen i kompletan tek sa potomstvom, biološkim ili usvojenim. U mojoj firmi, žene imaju podršku za svaku svoju trudnoću, po isteku zakonom predviđenog odsustva čeka ih isto radno mesto a svaki zaposleni (bez obzira na pol) se posebno nagrađuje kad dobije prinovu.

S druge strane, treba biti slep ili zlonameran prema poslodavcima pa ne videti da je zaposleni sa malim detetom, pogotovu majka, nepouzdan radnik na koga se poslodavac ne može osloniti. Nikad nije sigurno da li će doći na posao, kad povede dete kod lekara ne zna se kad će da se vrati, slati je na poslovna putovanja je problematično, često je posle slabo prospavane noći kući na poslu umorna i dekoncentrisana. Znači, kad zaposli ženu koja će u narednih 5-6 godina roditi dvoje dece poslodavac mora da računa sa činjenicom da će u naradnih 10 godina:
a) 8 godina imati radnika koji nije pouzdan, ali koga će plaćati kao i pouzdanog.
b) 2-3 godine (pozna trudnoća+porodiljsko) će morati da traži zamenu...što uopšte nije lako.
c) Biće stalno razapet između ljudskog razumevanja za probleme majke i poslovnih interesa firme.
d) Biće stalno razapet između specijalnog odnosa prema zaposlenim majkama i odnosa prema ostalim zaposlenim. Ako za isto radno mesto majke dobiju manju platu, smatraće se diskriminisanim. Ako dobijaju istu platu kao ostali, ostali će se smatrati diskriminisanim zato što rade više za istu platu kao majke. Žena koja je, na primer i na žalost, žrtvovala roditeljstvo zarad karijere, osećeće se diskriminisano ako se njen, realno veći doprinos firmi ne vrednuje i kroz veću platu.

Šta je rešenje? Naterati poslodavce zakonom da ignorišu ove činjenice? Ne verujem da je to moguće, uvek će se naći način da da se takvi zakoni zaobiđu. Po meni je rešenje da društvo i država priznaju činjenicu da su zaposlene majke u proseku manje produktivne na poslu i da poreskim potsticajima stimulišu poslodavce da zapošljavaju majke. Na taj način bi se teret brige za natalitet sa majki i/ili poslodavaca prebacio na budžet, odnosno na celo društvo. To bi po meni bilo fer.


Slazem se

Quote:
Po meni je rešenje da društvo i država priznaju činjenicu da su zaposlene majke u proseku manje produktivne na poslu i da poreskim potsticajima stimulišu poslodavce da zapošljavaju majke.

MIslim da je to dobra ideja.


I meni...

...zvuci kao dobra ideja ali ne verujem da ce se to desiti. Posto autorka teksta sve vreme pise o losoj situaciji u Engleskoj, a to je razvijena zemlja, cemu mi u Srbiji da se nadamo?!


Za početak

da sebi ne dozvolimo da očajavamo, jer ako dignemo ruke, ovo isto će snaći i naše ćerke.

Da se pitamo da li se osećamo odgovornima da to sprečimo. Hoćemo li spuštati pogled i izmišljati izgovore zašto ništa nismo preduzele i makar započele promene kada na naše mezimice dodje red da biraju izmedju dece i karijere?

Tek sa takvim, dugoročnijim, gledanjem na stvari možemo svoju muku približiti i drugim ženama, onima koje je još ne razumeju ili su je već zaboravile, kao i brižnim tatama.

Ako prepoznamo i artikulišemo zajednički interes prestaćemo da budemo manjina.


Diskriminacija prema zenama

Dobro, sve to stoji i zvuci kao realno sa argumentovanim cinjenicama.
Ali meni jedna stvar nije jasna: zasto poslodavci imaju diskriminaciju i prema mladim devojkama bez dece ili prema onima koje nisu jako mlade. Kao nisu oni sigurni kada ce njoj pasti na pamet da zatrudni, jer ne mogu nikome verovati.
Ja mislim da je ovde diskriminacija prema zenama uopste.
Vec sam dozivela da vidim da radije zaposle neku zenu sa 1 ili jos bolje 2 dece, jer pretpostavljaju da nece vise ici na trudnicko bolovanje, dok kod onih koje jos nisu rodile nijedno dete to 'nikad nije sigurno'.
Mislim da se i tome treba posvetiti veca paznja u medijima.


nekoliko utopistickih primera

... mislim da svaka drzava ( ako hoce ) moze da resi ovakav problem. takodje mislim da drzava moze da resi najveci broj problema obicnih ljudi ... ali iz samo njoj znanih razloga to ne radi. valjda je bolji potcinjeni koji ima probleme... sta bih ga ja znao...
Ali evo nekoliko makar utopistickih ideja kako bi zene primale duplo vece plate dok su trudne i na porodiljskim otsustvima a da vlasnik firme nema "problem" sa takvim radnikom.

1) da se od svakog litra benzina i svake paklice cigarete odvaja po 10 para koji bi isao u fond "za zene", takvom fondu pridodati koji % od alkohola, lotoa, svake prodate karte za pozoriste, koncert, utakmicu, ....
2) moja porodica sa 3 clana bi placala dinar dnevno (mesecno 90 dinara), moj brat sa 2 dece 120 din mesecno a moji roditelji 60 din mesecno koji bi isao u isti fond. Na taj nacin bi se sacinio fond od preko 2.000.000 eura mesecno. !!! :) i isao bi zenama .... zar to ne zvuci optimisticno i na zalost nerealno ostvarivo :( . Taj novac bi u stvari isao svim onim poslodavcima koji imaju zaposlenu zenu koja je trudnica a taj poslodavac bi morao da joj isplcuje duplu platu ...
(...jer ako se placa 300 dinara a uskoro 350 za tv usranu pretplatu sto se ne bi odvajao mnogo manji novac za plemenitu stvar)
3) da drzava na pocetku godine deo sredstava odvoji za zene trudnice (njihove porodice) da im dok su trudne bude lakse... makar da ih novac ne opterecuje dok se bave svojim porodicama
4) dobar deo plate poslanika pridodati ovom fondu. to ne bi mnogo uvecalo fond ali bi dobar deo gamadi izbacilo iz politike...
Znam da je ovo u najvecoj meri utopija ali mi deluje na dohvat ruke. Kada bi neko napravio ovakav fond sa nedeljnim izvestajima priliva i raspodele novca ja bih sigurno bio platisa...


Vecina

trudnica je ok i sto se mene tice bolje je da rade dok su trudne (manje razmisljaju o stabibilo i previse jedu). zdrava trudna zena se na zapadu tretira normalno a ne kao bolesna ili hendikepirana osoba.

sto se ostalih predloga tice slazem se jedino mora da se proceslja posto u izvitoperenom drustvu se desava da nekima porodiljsko/bolovanaja (bolovanja su lazna naravno) traje 3 godine sto nije dobro ni za dete a ni za majku i njenu karijeru. i nije cudo posle sto je poslodavcima frka.


Godzila

Nisam rekao da je trudna zena bolesna ili hendikepirana niti da se ona tretira tako kod nas ... moda kada covek krene da pise o tome ispade da je trudnica ugrozena vrsta...
Ali bas zbog svoje buducnosti i sigurnosti bi zenama (kao i porodicama) koje cekaju bebu trebalo dati osecaj sigurnosti i kroz novac... i kroz razne druge oblike.
A ne da dobije umanjeni dohodak ili otkaz samo zato sto je trudna ... ili mlada pa ce radjati!?!
A vlasnicima dati potsticaje za svaki isplaceni dinar ... Slicno i sa bolesnima, i uvesti kontrole naravno...
pozdrav


Bravo! Vasi predlozi ne da

Bravo! Vasi predlozi ne da nisu utopija vec su vrlo dobra i lako primenljiva ideja!
Koliko ja znam u Nemackoj je porez na cigarete 100%, i sav novac od tog poreza ide u fond za zdravstvo.
A s obzirom da je u Srbiji kao jedan od glavnih problema drzave 'nizak natalitet', to ne da ne bi bilo tesko izvesti na ovakav nacin koji ste vi obrazlozili, vec bi bilo jedino realno ekonomski moguce.
To sto se u nemackoj novac od poreza od cigareta izdvaja za zdravstvo, kod nas moze i treba da se primeni u politici vezanoj za povecanje kvaliteta zivota svim trudnicama i buducim majkama. A tako bi mozda bilo i vise tolerancije prema pusacima, i bar neke 'humane' koristi od njihovog poroka.


cene cigareta

u Nemackoj, Danskoj, Svedskoj su cene cigareta ogromne. I to je verovatno zato jer je i porez na taj porok ogroman. Velike cene cigareta su odlicna stvar bar po 2 osnova:
1) polovina cene bi dakle bilo uvecanje koji ide u fond za zdravstvo (trudnice)
2) velika cena bi svakako odvratila da klinci tako lako dolaze do novca za ciarete
2a) jedan deo ljudi bi sugurno stavio prst na celo i zapitao se da li je pametnije da dam 300 din dnevno(ta uvecana cena cigarete) za cigarete ili da za taj isti novac svaki dan kupim i hleb i mleko i jaja i voce... i politikin zabavnik :)
pozdrav


Politikin zabavnik?

Svaki dan? Dok sam ga ja kupovao, izlazio je jednom nedeljno ;)

V.


vucko :)

... i sada izlazi petkom ...
drugim danima mogu da se kupuju stari brojevi istog ili alan forda :)
ili zeni cvece :)