Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Hoće li sloboda umeti da peva...

Za mene je Zoran Đinđić bio i ostao simbol nasmejane Srbije. Lepe, pametne, dobre Srbije. Srbije, koja je slavila Slobodu dizanjem ruku do neba, neobuzdanim smehom, zastavama, pevanjem...kako sam bila ponosna 5. oktobra na sve njih, na sve vas...koji ste u dnevnicima, na naslovnim stranama ovdašnjih novina, pokazivali već skoro zaboravljeno, lepo lice Srbije. Sećam, kako su danima, počinjali dnevnici...prva vest, Srbija - Zoran Đinđić na binama, na balkonu skupštine, sa širokim osmehom i raširenih ruku. Činilo mi se da je na svetu malo Slobode, da je prosto nema onoliko, koliko je Srbija mogla u tom času da raširi ruke.

Sećam se da mi se maglio pogled, a da sam sve bila jako hrabra, u želji da ne budem patetična i ne rasplačem se kao neka baba, gledajući radost, kojom je Srbija ustala na noge sa onog "dna dnova"...ko zna zašto, al' rasplakao me je Bora Todorović...kada je izašao na binu i čekao da masa prestane sa skandiranjem "Đenka! Đenka!"...i kad se malo utišalo skandiranje, Đenka je rekao "Deco, trčite i vičite PONOVO RADI BIOSKOP!!!" I sada, kada ovo pišem, a i tada sam mislila da će da mi iskoči srce od sreće, jer je "ponovo počeo da radi bioskop", jer je konačno Srbija, bez stida i srama, mogla da se pokaže svetu, u svom velikom slavlju Slobode.

Tada, kada je ubijen Zoran Đinđić, tada mi se činilo da su iz memljivih, crnih rupa, ponovo izmileli oni, koji su Srbiju godinama sputavali, brukali, obezvredjivali...držali za vrat, dok se koprcala...tada, kada je pucano na Đinđića, osećala sam da je neko pucao u slobodnu Srbiju, u sve one osmehe, radost i ponos.

A, onda je Srbija hodala u pogrebnoj povorci sama za sobom...ovde, u Ljubljani, pred ambasadom su gorele sveće i venuli buketi cveća...u tišini su ljudi čekali da se potpišu u knjigu žalosti...dugi red se vio po stepenicama...moj, tada osmogodišnji sin, Vuk Bogdan, je shvatio da se dešava nešto strašno i tužno...rekla sam mu šta se desilo, a on je tražio je da ga odvedem u ambasadu, hteo je i on nešto da napiše...nije vredelo ubeđivanje da je tamo žalosno...tražio je...odvela sam ga i sasvim miran, ozbiljan je čekao u redu...nagao se nad knjigu i napisao "Meni je tako žao."

I to je to...meni je tako žao...žao mi je dok ovo pišem i reči mi ne teku kao obično. Mučim i sebe i vas...Tada i sada mi se sve vreme po glavi vrti onaj stih "Hoće li soboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj?" Zoran Đinđić je životom platio tu Slobodu. To nikada ne sme da se zaboravi.

 


Samo bih rekla

da sam i danas plakala kao da je pre četiri godine umro neko moj i nikako da ga ožalim. On je bio neko moj više nego mnogi moji rođaci, neko moj kao neko meni blizak koga izabereš razumom da voliš, a nije ti zadat niti ti je to obaveza. Tako sam i ja izabrala Zorana. Nisam znala da sam onda izabrala da nosim i ovu tugu...


Umesto

cveta i šetnje. Od nas dve.


da se nikada ne isplati zločin...

Otkrivanje političkih isnpiratora i nalogodavaca atentata na premijera Zorana Đinđića prvi je preduslov, prva stepenica ka pokušaju uspostavljanja stanja normalnosti u ovoj nesretnoj zemlji. U suprotnom – poruka koja bi bila poslata jeste da zločin isplati a da su žrtve uvek uzaludne. Da li će biti tako, zaista zavisi upravo od nas -od toga da li smo spremni da tako nešto dozvolimo.
Posledice koje bi poruka o isplativosti zločina mogla da ima dobro su nam poznate. Uostalom, upravo ih živimo...


Quote:reči mi ne teku kao

Quote:
reči mi ne teku kao obično

i ne moraju da teku - bolje je da odzvanjaju!

Quote:
Zoran Đinđić je životom platio tu Slobodu. To nikada ne sme da se zaboravi.


Jelice...

..ja ne znam šta ću stobom. Ničiji me tekst ne može tako pogoditi i dirnuti.
Čuš,radi bioskop...Kad će da radi knjiga?


Evo,

šta da radiš...da me vodiš na kafu, pa da lepo pričamo, mislimo i smejemo se, da živi Sloboda...da pišemo knjige...da se vidi da možemo, da nas ima, da se ne damo...


Eto...

...gde je Jelica, tu je i rešenje.o)


"Za mene je Zoran Đinđić ...

... bio i ostao simbol nasmejane Srbije."


EU Srbija

U knjigu zalosti u Ljubljani sam napisao: Otisao je veliki covek Evropskog formata!

Secam se pocetaka YU krize i Zoranovih nastupa na Austrijskoj televiziji. Na izvrsnom nemackom je objasnjavao dogadjaje jezikom koji je Evropa mogla razumeti. Posle je brzo naucio i engleski. I prebrzo otisao...

Sinoc sam sa vlasnicom bloga rascistio nesporazum koji je doveo do visenedeljne blokade pristupa blogu. Nazalost nikakvo objasnjenje nisam dobio od urednika bloga. Ipak je B92 najvise izgubio!

Lep pozdrav iz Ljubljane

mag. Marijan Miletic', univ. el. ing.
radioamater u penziji, S56A, N1YU


...

pošto ovaj blog nije posećen, malo da ga zloupotrebim...

Izvodi iz predavanja studentima banjolučkog univerziteta na temu NACIONALIZAM I PATRIOTIZAM. Ovo je bilo poslednje predavanje dr Zorana Djindjića.
Predavanje je održano 21 februara 2003 u vjećnici Banskih dvora u Banjaluci za vrijeme posjete RS tragično preminulog premijera Srbije.

U istoriji su se nekoliko puta pojavili takvi primeri koji su vodili sudaru sa realnošću ali se ispostavilo da nijedan organizam, bilo da je država ili ideologija nije dovoljno moćan da kontrolište svoje okruženje i svako koji je to pokušao na kraju je propao, od Rimskog carstva preko raznih velikih imperija. Još je Čarls Darvin kao jedno veliko saznanje formulisao sledeće: "U surovoj borbi za opstanak uspevaju, ne ni najveći, ne ni najjači, ne ni najpametniji, nego oni koi se najbrže prilagođavaju promenama u svom okruženju". To je formula uspeha. Onaj ko misli da je njegovo okruženje zapravo samo pozornica na kojoj on definiše svoja pravila, izvesno vreme možda može da živi u toj iluziji. Posle izvesnog vremena se sudara sa posledicama te svoje arogancije i na kraju strada. Znači, suština je da svako društvo ili svaka zajednica realistično shvati svoje mesto u jednom mnogo većem sistemu koncentričnih krugova: to je najpre njegov region, zatim potom šira zajednica, kontinent, pa potom celo čovečanstvo. Treba pokušati da otkrije ako je moguće koje su ravnomernosti i zakonomernosti u ponašanju tog okruženja i da pokuša to da iskoristi za svoj interes, da vidi da li se nešto dešava gde on može pronaći svoje mesto- ne da se suprotstavlja tome slepo i da na kraju strada kao Don Kihot koji se bori sa vetrenjačama, ali ne ni da se potpuno podredi tome i da naprosto parazitira na logici tog okruženja, nego da živi svoj individualni život tako da izbegne opasnosti koje ne može da savlada i naravno, da negde dobije i neki udarac jer se ne može sve predvideti, a u krajnjem slučaju uvek se nešto neočekivano desi.

To je neka opšta teorija društva i koliko god izgledala trivijalno, vrlo je poučna jer smo je mi kao narod često zanemarivali i tražili možda ponekad opravdanje u tome da mi nismo u ovome svetu, jer smo nebeski narod i za nas pravila ovoga sveta ne važe. I tako smo na kraju plaćali ovozemaljsku cenu za teoriju kojom smo željeli da pokažemo da mi nismo ovozemaljski. Ali, na kraju je ipak, merodavna ona rampa gde vam naplate cenu. Ako se ona nalazi na zemlji, onda se vi zemaljski putnik. Ako vi letite kao anđeo po nebu, onda nemate putarine koju treba da platite i onda u principu i nema troškova. Čim postoje troškovi to znači vi ste uključeni u jedan materijalni sistem i vi morate da predviđate da li su ti troškovi previsoki za vas da ih preplatite. Naravno, okruženje u kom mi živimo bilo kao nacija, bilo kao zemlja, ima neke svoje pravilnosti, ono nastaje kroz vekove i sasvim sigurno nije neki haos sa kojim se mi svakoga dana susrećemo nego poseduje određene zakonomernosti koje, ako ih pratite, pažljivo studirate, mogu da vam pomognu da se orijentišete i da predvidite šta će se događati. Znači, 89-e godine nije bilo teško predvideti propast komunističke ideologije u svim njenim elementima, i ekonomskom, i političkom, i ideološkom, i nije bilo teško tada shvatiti šta će dominirati poslednjom decenijom 20. veka, 21. veka, kako će se težište svetskih događaja pomeriti sa sukoba velikih ideologija i blokova na globalnu konkurenciju, na ekonomiju i u krajnjem slučaju na informatičke tehnologije. To nije bilo teško predvideti, ali, mnogi ljudi koji su vodili narode nisu to predvideli i zbog toga su mnogi narodi stradali, jer su bili vođeni starim idejama i pretpostavkom da se svet još uvek kreće po starim zakonomernostima. To je kao da imate mapu grada gde su ucrtane sve ulice i skretanja itd., ali je to možda mapa nekog arheološkog grada koji je tu postojao pre hiljadu godina i kad se vozite tim gradom logično skrenete u pogrešne ulice i zalutate i na kraju ne dođete na taj svoj cilj. Tako želim da obrazložim stav da postoje određeni trendovi u nečemu što se zove svet, u nečemu što se zove čovečanstvo i da za svaki narod i za svaku naciju koja želi da uspe u tom okuženju je važno da razume te trendove. Ako nije dovoljno jak da se tome suprotstavi, da promeni i nametne svoje trendove, mora da razmišlja o tome kako da se prilagodi i kako da ih iskoristi za svoje interese- svoje male interese u velikom svetu. U poslednjih sto ili dvesta godina mogu se primetiti trendovi koji su u nauci analizirani i istraživani, koji su bitni i obuhvatni da se mogu čak nazvati megatrendovima, nečim što zaista utiče na sudbina celog čovečanstva i što menja i redizajnira oblik društva na zemaljskoj kugli. Znači ne nešto što je sitno, ne nešto što je prolazno nego nešto što zaista menja faze razvoja ljudskoga roda.
Ljudsko društvo ili određeni deo ljudskog društvo se od nekog stanja kreće ka drugom stanju. To je proces koji nije završen, ali se može prepoznavati kod određenih manifestacija.

Prvi taj veliki prelazak, velika transformacija je od industrijskog ka informatičkog društva.U 19. veku se desio prelazak od agrarnog ka industrijskom, u 20. veku se desio prelazak od industrijskog ka informatičkom društvu. I to izaziva ogromne promene u mentalitetu, načinu ponašanja i razmišljanja ljudi, kojim instrumentima i oruđima se služe da zadovolje svoje potrebe i koje su kvalifikacije neophodne da bi bili uspešni. Ono što je nacije i pojedince učinilo uspešnim u industrijskom društvu nije dovoljno da bi bili uspešni i u informatičkom društvu.

Drugi veliki megatrend je takođe u oblasti ekonomije- prelazak sa proizvodne ekonomije na ekonomiju usluga, koji izaziva velike promene u strukturi društava. Postoji možda desetak karakterističnih tendencija koje menjaju strukturu društva, strukturu institucija i strukturu svesti i naravno, iziskuju drugačiji način ponašanja da bi društvo bilo uspešno. Recimo od nacionalne ekonomije ka svetskoj, od zatvorenih malih tržišta ka konkurenciji u kojoj na skoro svakom mestu na zemaljskoj kugli danas ljudi mogu da proizvedu šta žele. Znači više nema privilegije ni za jedan deo, ni za jedan narod, ni za jednu ekonomiju. Svaka ekonomija danas na svetu može da proizvodi iste stvari. Sada se postavlja pitanje šta možemo mi da proizvedemo bolje, uspešnije, brže, kvalitetnije, jeftinije da bi bili konkurentni u odnosu na to što se proizvodi u Kini, u Rusiji, u Brazili u Evopskoj Uniji ili bilo gde drugo na zemaljkoj kugli. To je nešto sasvim novo i to stvara ogroman pritisak svetske konkurencije i iziskuje pripremu vlastitih kapaciteta i potencijala za oštru međunarodnu konkurenciju. Zamislite sada uporedo kao neki primer da vaši fudbalski klubovi igraju u nekoj igri u kojoj su Manchester United, Sao Paolo, Milan i svi ti svetski klubovi. Ako želite da dobijete neku utakmicu to bi iziskivalo ogromne pripreme, trening i sasvim drugi pristup igri. Znači, lako je biti prvi u seoskoj ligi, ali postavlja se pitanje da li će u 21. veku seoske lige da postoje ili će sve biti jedna liga u kojoj možete biti ili među najboljima ili da budete na začelju. Nema više ili ste najbolji, ili ste najgori, znači samo postoje uspešni i neuspešni.
Više ne postoji istok-zapad, komunisti-kapitalisti, katolici-pravoslavni, ovi ili oni.
Postoje uspešni ili neuspešni. I to je svetska liga 21. veka. Pre svega u ekonomiji, a onda naravno i u idejama, u inovacijama, u kvalitetu institucija i u svemu drugome što prati taj trend. Takođe postoji jedan trend od centralizacije ka decentralizaciji, od toga da su se odluke ranije donosile na hijerarhizovan način, u jednom centru, i da su ih onda drugi nivoi organizacije društva samo sprovodili, ka tome da se delegira, da se decentralizuje i da se odluke donose na onom nivou društva gde su ti organi koji na kraju sprovode te odluke, blizu građanima i gde građani mogu da ih kontrolišu, i da ponašanje tih organa tretiraju kao servis koji služi građanima, a ne kao sprovođenje neke volje vlasti...


Snežana

ovo stvarno nije zloupotreba...jutros sam na nekom sajtu čitala to predavanje...hvala ti, što si ga prenela.


Odlično predavanje. Trebalo

Odlično predavanje. Trebalo bi ga čitati Koštunici & Tadiću svake večeri pred spavanje ko deci Crvenkapu.


I povremeno

ga munuti u leđa, ako proba da zaspi...


Ma posecen je, nego smo

Ma posecen je, nego smo zanemeli. Podseti me Jelica na Boru Todorovica za vreme protesta 96/97 kad je kod kordona isao od jednog do drugog pandura i svakog pitao: Izvinite, da li mogu da prodjem?


Jelice, da i ja malo

Jelice, da i ja malo zloupotrebim tvoj blog; organizujem prikupljanje predloga za Mister Naj Idiota bloga B92, a moj predlog je Babic sa Spaicevog bloga o Srebrenici...

http://blog.b92.net/node/4781#new


Hvala

Jelice na divnom tekstu! Citala sam malopre sta je ona Zeljka Butorovic napisala na svom blogu, pa mi ovo Vashe napisano deluje kao melem na ranu. Inace, predavanjem Zorana Djindjica u Banja Luci , trebalo bi da zapocne svaki nash udzbenik filozofije, istorije, ekonomije i politike!


Ideja vredna paznje!

Ako moze i Banja Badanja za Pelagicev Narodni Ucitelj...


Energija, osmeh i tisina

su mi nerazdvojni pratioci svakog pominjanja Premijera. Tisina, zbog sahrane. Dosla sam kuci i rekla mojima, svi smo bili nemi. Vratilo mi se sve, kada sam danas videla blog gospodina Stankovica. Brat i ja konstatovasmo pre neku noc da se vecina onih koji su ga pre svega razumeli osecala kao da je izgubila clana porodice. Za godinu ipo dana izgubila sam prijateljicu, njega su ubili i mamu. Rekoh sebi, pre cetiri godine, da sada definitivno hocu da idem i da nema razloga da ostajem... Znam da ce me kada odem vratiti ono sto je Milan Mladenovic rekao kroz pesmu Zemlja i ono u sta je Premijer kao Habermasov djak verovao i u skladu sa cim je radio, a to je da je drzava duzna da se brine o svim njenim gradjanima i da gradjani imaju nacina da uticu na politiku drzave u kojoj zive.
Jos godinu, dve (kada ostanemo opet sami i izolovani), pa ce da nas potera ako se sami ne poteramo da se vratimo na put na koji nas je poveo. Onda cemo moci da kazemo: Nije stala!


6yka.com

je site koji ovaj tekst objavljuje svake godine, na dan pogibije g. Đinđića. Ja sam ga pročitala lani, oduševila se, i prepoznala ne samo srpske nego sve balkanske nacionaliste. Moram priznati, da sam bila zavidna zašto u HR nema nijedan političar ili javna osoba poput g. Đinđića. Njegova ličnost je iskakala iz ovog vremena i prostora. Sjećam se i kad je ovdje u Zg objavljena vjest o atentu na njega. Nisam mogla vjerovati da je mrtav. Meni se učinilo, koliko god to sad prepotentno zvučalo, da se mrak ponovo vraća u Srbiju, a onda i nama u susjedstvu. Koliko god bombastična Sablja bila, nije mi bila uvjerljiva. Znamo i mi ovdje, te bombastične akcije su uglavnom dimna zavjesa. Vrijeme je pokazalo gdje svi putovi vode, i kako i dan danas sve tapka u mjestu.
Iskreno mi je žao rijetko pametnog i velikog čovjeka, čija je veličina uglavnom prepoznata poslije tragične smrti. Nikako se ne mogu oteti dojmu, da je g.Đinđić imao ovoliko poklonika prije smrti, da ne bi ni morao ići u koaliciju i kohabitaciju s Koštunicom, i da bi neke stvari puno brže rješavao, a u krajnjoj liniji ne bi ni bio ubijen.


Vipera,

citirao bih onog gospodina iz Smiljana, čiju zaostavštinu naši narodi sa ponosom dele:

"It is a problem of making a wheel, rotating one way, turn in the opposite direction without slowing it down, stopping it, and speeding it up again the other way."

(Iz "The problem of increasing human energy")

Jedan od Zoranovih kvaliteta za najveće divljenje je (bar po meni) bio to što je uspeo da efikasno stane na čelo te tako raznorodne ekipe. I da prođe kroz svu tu prljavu vodu, kroz koju se moralo proći, da bi se organizovao jedan 5. oktobar bez krvi - a da ostane pri tome čist.

Ali društvo i društvena svest se, na žalost, ne menja Džoovim bagerom. Mislim da to često previđaju i mnogi ovde, na blogu. Da Srbija nije to što je bila, ne bi ona ni inicirala sve te ratove. Menjanje društvene svesti je nešto što traje godinama, decenijama, generacijama.

Zoran je radio na tome da promena najakutnijih stvari bude merena u godinama - što je, realno, ravno rešavanju onog gore Teslinog "problema". I tih njegovih "samo par godina za nas" je pomerilo Srbiju (bar po mom mišljenju) mnogo više nego što je ovaj mulj uspeo da proguta od njegovog ubistva.

I mislim da je njegov uspeh u tome ono najvažnije, što treba da zapamtimo.

  • Da verujemo da je promena moguća, ako verujemo u nju i ako smo spremni da radimo za nju.
  • Da, kao u ovom predavanju u Banjaluci, stavimo sebe u kontekst svetskih trendova i u kontekst odgovornosti za rezultate, a ne namere.
  • Da smo svesni da je pri tome neophodno da sarađujemo sa raznorodnima. Da to nije naša slabost, nego snaga. Da budem drastičniji - možda jedini izlaz.

Ja bih rekao da je zato tolika panika uhvatila poslednjih nekoliko nedelja srpske "narodnjake", pa izmišljaju onaj idiotski "šesti princip". Jer, koliko god na "drugačijem mestu u spektru" od Zorana, Boža Đelić nedvosmisleno "svetli" jednom takvom energijom.

Meni je jako žao što jedan deo ekipe ovde na blogu nije prepoznao u njemu tog neophodnog partnera (namerno ne kažem "Vođu"), koji nam je potreban da bismo nastavili da izvlačimo sebe iz mulja kratkovidosti, primitivnosti, zaslepljenosti krvlju i tlom.

Tužno je što se ljudi koji žele da postanu deo Evrope i Sveta "pecaju" na one iste iskonske mane (posebnost, bezgrešnost, samodovoljnost) koje su nas dovele u ovo bedno stanje.

Ili, da se izrazim na malo drugačiji način:

"Vanity . . . is definitely my favourite sin"

-- Al Pacino in 'The Devils Advocate'

Pozdrav,

Vučko

EDIT: Evo još jednog divnog prigodnog citata:

It still holds true that man is most uniquely human when he turns obstacles into opportunities.

-- Eric Hoffer


Kotač je zaustavlljen

G.Đinđić je uspio zaustaviti i lagano pokrenuti u drugu stranu. Da nije bilo što je bilo, vjerojatno bi već dosegao i neku značajniju brzinu u željenom smijeru, ovako se kotrlja po nekoj inerciji.
Strah me je da nam opet promiču ljudi koji hoće i mogu ubrzati cijelu priču, jer ih je jednostavno prglasiti narkomanima, diletantima i sličnim epitetima. Vjerojatno će biti prepoznati ako tragično završe.
A vođe su oni što ovi prostori uvijek i oduvijek traže. Valjda je to u genima, zraku. Nisu nam potrebni partneri, nama trebaju vođe, koji misle i rade za nas. A mi za njih ginemo, krademo, gladujemo i ubijamo. Ubijamo svoje najbliže, ubijamo i nepoznate. Odričemo se i obitelji i prijatelja, jer ipak vođa najbolje zna. A kad se probudimo, vođa je kriv, a mi nemamo ništa sa svim tim. On nas je prevario.
Zato i jesmo gdje jesmo i tako je kako nam je, sve po zaslugama i "nama" i "vama".


Maharišijevi letači...

...kažu da je potrebno da im se pridruži kvadratni koren od jednog procenta stanovništva planete, kako bi obrnuli taj točak.

Mi smo zatočenici sudbine samo ako verujemo u nju. Zatočenici smo sindroma vođa i plemena, samo ako oči držimo čvrsto zatvorene, uplašeni od sveta koji nas okružuje.

Najtemeljniji mogući poraz Zorana Đinđića bi bio ako dozvolimo da u našem sećanju postane kao Lazar i Jugovići - simbol "svetog konačnog poraza" progresivnog pred retrogradnim i primitivnim.

E pa neće moći, bar što se mene tiče. Ja tražim onih sqrt(1%) sa kojima ću menjati svet. To što su možda neki od njih trenutno klonuli duhom, ili ispunjeni onim "najdražim grehom" - računam kao prolaznu fazu - tu smo da se pomažemo :)

A sa Zoranom ćemo se sresti negde u budućnosti - prema dogovoru.

Pozdrav,

Vučko


: o)

Quote:
E pa neće moći, bar što se mene tiče.

gde da potpišem?


Svaka čast Vučko...

...to je to. Ako ti bude trebalo do tih jedan posto, zbroji i mene.


istovremeno!

the force is strong...


Eto...

...i nije slučajno.o))
Pozdrav Snežana...o))


Stižem i ja.

Tu sam.


i ja

i ja


Tako je Chubaka. Mnogi se

Tako je Chubaka. Mnogi se Zoranom vec srecu, skoro svaki dan, s obzirom da vec zive u buducnosti.


Rado

se priključujem pomenutoj skupini, i poput ekologa, radim lokalno, mislim globalno. Trudim se pogurati kotač najviše što mogu.


Vučko, računaj i na mene,

... pa makar mi bili i Jogi-Letači, oni što su se onomad kandidovali. o))) Samo neka se točak pomera!


Krašići,

nemojte potcenjivati Jogi-letače, oni su jednom u Crnoj Gori imali bolji rezultat na izborima nego JUL ;)


izvinjavam se na smetnji

i neinformisanosti, al' ko su Jogi-letači?


Letači

Hehe evo ovde za radoznale :)


ovo je

dušu dalo za slo predsednika...samo još da proleti...


12. mart

Ceo dan sam se lomio šta da napišem povodom četiri godine od atentata na Zorana Djindjića. Sve što bih rekao činilo mi se malo, nedostojno i nedovoljno, a opet sam osećao nekakvu unutrašnju obavezu... Ne želim niti da lamentiram, niti da sažaljevam Srbiju niti da se samosažaljevam. Sumnjam i da je Zoran Djindjić imao sklonosti ka sažaljenju. Empatija - da, solidarnost - da, ali sažaljenje, osećanje nemoći, prizivanje prošlosti, pesimizam, to nisu bile njegove osobine.

Na ovu godišnjicu svaki put se zapitam šta sam uradio u proteklih godinu dana. Šta sam uradio za sebe, za svoje bližnje, za dobro zemlje u kojoj živim. Naporni rad, stalno obrazovanje, briga za bližnje, solidarnost sa bespomoćnima - šta sam na svakom od tih polja uradio u prethodnih godinu dana? Na takva preispitivanja i na težnju da u narednih godinu dana budem mnogo bolji, tako na mene utiče ova žalosna godišnjica i tako me inspiriše Zoran Djindjić.

Večna mu slava.


Zasto je Zoran zaboravljen?

Ponedeljak, noc, sedim tamo negde u Americi I umesto da sam kao I svaki Amerikanac u ponoc u dubokom snu jer sutradan je radni dan, ja sedim za kompjuterom a misli mi u Srbiji. I place mi se I zbog mene ovde I zbog nekog malog broja ljudi tamo.

Nadam se da Jelica nece zameriti, svoj blog nemam. Mogao sam da svoj post dodam I na neki drugi blog ali I ovo je u duhu “da se nikada ne zaboravi”.

Ne pisem mnogo I obicno sam skrt na recima (inzenjer covek, sta ce te…) Pisanje mi nikada nije mnogo lezalo, jedini pismeni zadatci sa kojih sam bezao bili su is srpsko-hrvatskog, ali ovo toliko boli I tisti da trazim nacin da olaksam dusi.
Da olaksam sebi I da oduzim dug prema Zoranu, ne zbog njega licno nego zbog onoga sto je predstavljao, da ne zaboravimo da je Srbija mogla I drugacije da izgleda.

Rodjen sam u Beogradu, od oca dirigenta I majke filologa. U Beogradu zavrsio skole I diplomirao na Elektrotehnickom fakultetu 1991.
Za Demokratsku Stranku (DS) glasao od prvih izbora (1990 cini mi se pa do 1999 kada sam otisao iz zemlje), ali nikada politicki aktivan (*)Uvek sam mislio da covek koji ima profesiju do koje mu je stalo nema sta da trazi u politici u koju se u Balkanskoj varijanti uvek uguravaju fukare koje drugacije nigde nisu mogle da se uhlebe ili profesionalno dokazu. Cast izuzetcima.
Uclanio se u Demokratsku stranku tokom protesta 1996/1997 jer sam mislio da je to bio trenutak kada svi morali da se opredele na kojoj su strani I da to svojim stavom I javno pokazu. Tokom protesta iskristalisao do tada nepoznati kriterijum u odabiru ljudi koje sam zeleo da zadrzim u svom socialnom okruzenju.

Za mene su protesti bili onaj trenutak u zivotu kada sa 30 godina shvatis da tvoji nisu u stvari “tvoji”, da ne pripadas “njima”. Dugogodisnjeg druga iz srednjoskolskih klupa, a potom I kuma koji ce 2 godine kasnije prekinuti I svaki kontakt jer sam “izdajnicki” otisao u Ameriku, te zime sam mentalno prectratao jer ni jedan jedini put na proteste nije izasao, jos je I komentariosao da sam budala koja se smrzava setajuci I koju ce Vuk I Djindjic da iskoriste za svoje ciljeve.

A ja tamo bio zbog sebe, sa cetvoromesecnim sinom kada je bilo mirnije, sam kada se trcalo I bolelo me uvo za Vuka (oduvek sam mislio da je zbog njega Milosevic I ostao na vlasti koliko je ostao jer mu je Vuk bio omiljeni opozicionar, politicki neuracunljiva I prevrtliva dusa kojoj je najvise bilo do vlast, ciji mi je populizam bio podjednako odvratan kao I Milosevicev nacionalizam), sve moje nade bile su vezane za Zoranovu varijantu Srbije. Za Srbiju u kojoj je premijer intelektualac, filozof, koji ne slusa narodnjake I ne pada u sevdahe slusajuci arlaukanje silikonskih prostakusa.

Zasto se protestima od pre 10 godina vracam danas?
Zato sto nas je tada bilo malo, zato sto smo bili u manjini, zato sto je bilo dana kada je u mom Beogradu na protest izlazilo samo desetak hiljada ljudi,zato sto Srbija I Srbi nisu krenuli masovno u protest kao misleca bica, pokrenuti unutrasnjom intelektualnom snagom.

Krenuce Srbi 4 godine kasnije, posle bombardovanja, izgubljenog rata na Kosovu, na talasu populistickog protesta zasnovanog na ekonomskom nezadovoljstvu I rasprsenim nacionalistickim iluzijama o nebeskom narodu,
I pocece od samog pocetka sa trulim kompromisom isticanjem Kostunice za predsednickog kandidata.

Uskogrudi kvazi intelektualac (pravnik – da, doctor nauka – da, ali intelektualac – NIKAKO NE), sitna uvredljiva dusa koja je iz samo njemu znanih “principijelnih” razloga odbila da ucestvuje u Decembarskim protestima najnaprednijeg dela Srpskog nacionalnog bica, studenata, profesora, umetnika, gradjanske klase, covek kome je sujeta skucenog duha bila vaznija od interesa nacije (nacionalni interes mi zvuci kao jako otrcana fraza), seljace koje je zavrsilo skole ali se u gradskim cipelama nikada nije prijatno osecalo, uvek ga je nesto zuljalo, osecaj nelagodnosti I inferiornosti u odnosu na svet lecice okruzivanjem jos inferiornijim od sebe samoga.

Ponovo, zasto se danas vracam na zimu 1996/1997 ?
Zato sto se nista promenilo nije, i danas nas je malo, cak i na ovom mestu ni jedan blog o Zoranu nije presao “pristojnu” cifru od nekoliko stotina (ne racunajuci blog ZB koji se pretvorio u preganjanje sta je spisateljica u stvari htela da kaze, ja dajem svoj glas da I ako je I imala dobre namere upotrebila je najimbecilnija poredjenja koja sa pravom bude revolt kod svih kojima je Zoran “onda” susta suprotnost ovome sto danas “jeste”).

Ljudi moji, cak I kada se svi blogovi povodom godisnjice atentata sakupe na jednom mestu cifra je bolno mala, 15-16 autora, ukupno oko 500 postova (!), uz dodatak 270 na jedinom blogu koji ne zasluzuje paznju – ZB.

I to je sve?

E, zato se secam zime 1996/1997. Sramotno, zar ne?

Bez zelje da umanjim vrednost bilo kog bloga, ali u zadnjih desetak dana hit blogovi ukljucuju: Srbiju bez muskosti, Beoviziju, Ministarke kulture, Bozin nos, veronauku sa zaracem, Alpe, … I nikome nije cudno sto je Zoran promasena (zaboravljena) tema za veliku vecinu Srba.

E, zbog toga se krug posle 15 godina zatvara. Zato sto vecina Srba radije naginje narodnjacko popovsko radikalskoj varijanti nego napretku, integraciji I buducnosti u Evropi.

Kao sto je to bilo 1987, 1990/91, 1996/97 tako je I 2006 Srbija napravila pogresan izbor I tu pomoci nema.
Zasto smo sada tu gde smo, zato sto 5-ti Oktobar nije izveo onaj deo intelektualne Srbije sa protesta, vec kriticna masa dobijena razocaranim I frustriranim delovima nekada verne Slobove glasacke masine, isti oni koji su sada uz DSS, Velju, Radikale, …

Ako sam negde pogresio, molim vas ispravite me, jako bih voleo da nisam u pravu, ali cak i brojke na Blogu B92 daju mi za pravo.


city,

hvala za sve napisano i ne, zaista nije nikakav problem što si to napisao ovde...ovo i jeste mesto za to, a da li je komentar dug ili ne, ja sa tim problem nemam...i slažem se sa tobom (uostalom i ne bih imala na osnovu čega da se ne slažem)...da jeste nas malo, naročito kada čovek pomisli koliko bi trebalo da nas bude...ja se uvek uplašim, kada vidim koliko puno ljudi još u uvek glasa za radikale...al' ne mislim da "prestanem", niti da se predam, samo tako Srbija može da ostane na pravom putu, da ide dalje, napred...i samo time možemo da pokažemo da cena jeste bila previsoka, ali Điniđićeva smrt nije zaboravljena i nije bila uzaludna...budemo li ćutali zato što nas je manje ili zbog bilo čega drugog, onda su ubili i nas zajedno sa njim i da...onda su uspeli...


Bioskop je proradio

a onda su ga tajkuni privatizovali....Sinoc smo u Skupstini Vojvodine otvorili izlozbu fotografija Nebojse Raus "Dogadjanja naroda"..30.tak velikkih fotografija o godinama 1988/2000, na kojima su izmedju ostalih bile fotografije Zoranja Djinjdjica, Ivana Stambolica, Ivana Djurica, Slavka Curuvije...i svih nas, gradjana u kolonama za cigarete, nasuprot kordona, na mitinzima, u redu za bezin i hleb..Biskop je proradio, a onda su neki shumari dosli i sve pokvarili....I poput Mita o Sizifu...kamen se vratio na pocetak..Koliko puta iz pocetka...Koliko zrtava, koliko zzivota...NADAM SE I VERUJEM DA ZORANOVA ZRTVA, IPAK, NIJE BILA UZALUDNA!


neka

zvuči parolaški ili patetično, ali ja ne pristajem i neću pristati da se Đinđićev život proda tako jeftino...i neću da verujem i pristanem na da je ta žrtva bila uzaludna, ne samo on, nego svi oni nedužni, koji su ginuli deceniju ranije...njihove živote izgubljene, na silu otete isto se ne sme zaboraviti, da se nikad više ne ponovi...


Pomerilo se i pomera se

kako god da mnogi koji su sada na sceni zeleli da zamrznu sve nas...ili bar da "iskrive" sliku o dogadjajima od 05.oktobra ciji je "motor" i "upravljac" bio Zoran...Mogu sad da pricaju da su Ameri ili ko drugi, dali novac, da je bilo ovo ili ono...ali milion ljudi se tog 5.oktobra izlilo na ulice Beograda, a Zoran je znao da cemo pobediti samo ako ne vikne "Juris", kao sto je to uradio Vuk 9,marta.
Izbegao sam da kazem,na svom Blogu i nesto licno, nesto sto se ni ovde ni bilo gde ne spominje ili se to cini sasvim, sasvim retko...Kada smo zavrsili sednicu DOS.a i Vlade, te nesrecne nocci 12.marta... Zoran Zivkovic je odredio nas 6 koji smo krenuli putem rezidencije da izjavimo saucesce Ruzzici i deci...Moram da priznam da su mi se noge tresle od pomisli da cu se sresti sa njegovom decom, sa tim decijim pogledima, pogledima koji trazze oca, ne premijera, ne filozofa, ne predsednika DS/a,,njima je bio potreban otac,,,Kad smo stigli do rezidencije, rekli su nam da su deca sklonjena,.,,Ipak susreo sam se njihovim pogledom u hramu Sv.Save..na dan sahrane...Nista ne mozze da se poredi sa tim osecajem, ocajem, koji sam video u njihovom ocima...Ne usudjujem se da nastavim dalje, jer ce mi mnogi mozda zameriti na patetici,,,ali ta slika mi se urezala u pamcenje za sva vremena....


Znaš Cole,

to je ono na šta uvek pomislim kada neko pomene Đinđića, njegova deca...njegova deca su zbog nečije želje za novce, za vlašću, ostala bez oca, bez dela detinjstva i života, koji niko, nikad neće moći da im nadoknadi...bez obzira na sve čime se bavio, sve za šta je hteo da se izbori i borio se, on je prvo bio njihov tata, a onda sve drugo.


Malkice su se kriterijumi izmenili i prag nam je osetljivosti

izmesten u neku drugu ravan...Godinama smo "navikavani" na zlocine..prvo smo sklanjali decu od tv ekrana,..pa smo onda shvatili da je besmisleno, jer su zlocini svuda oko nas...na naslovnim straama, pa smo se navikli da uz nedeljni, ili kakav drugi, rucak onako preko zalogaja prokomentarisemo neku od surovosti koja se toga dana desila...Toliko smo ogrubeli da nas i takve porodicne (jer ovo nije samo politicko ubistvo!)tragedije vise ne pogadjaju, a posebno ako su "daleko" od nas. Strepim, dok pisem sve ove redove (a to se ponavlja vec vise puta) da se ne javi neko sa Bloga, sa svojim komentarom na temu patetike.Pa se pitam zasto je patetika, ako osecas tudju tragediju, ako o tome pises i ne stidis se da kazes: Da ja sam covek sa svim svojim karakteristikama.,..kad mi se smeje smejem se, a kad mi se place , placem.
Kazzu da vreme leci rane...ipak mislim da cak i tom slucaju ostaje oziljak, koji povremeno zziga,,,podseca, da se sve ne zaboravi.
12.mart je veliki oziljak i to na licu svih nas!
BKC


Kako i da "teku" reči,

kad pokušavaš da kažeš nešto što je toliko jako da je gotovo nepojmljivo - a istovremeno bi da izbegneš patetiku...

I 5.10.2000. i 12.3.2003. sam "doživela" u istoj sobi na jednom nemačkom fakultetu, sedeći za istim kompjuterom, možda je i intenzitet neverice bio isti - samo su osnovna raspoloženja bila tako dijametralno suprotna da je taj sudar suprotnosti i danas neopisiv.

Ah. Ma, pozdrav, Jelice
J.


Na zalost

Na zalost,G-dine Kovacevicu,pomerilo se sa Zoranom(i nama!),a pomera se bez Njega(i nas!),ali U NAZAD!Tvrdi sam zagovornik teze o dve Srbije i razlog zašto nam je ovako loše,vidim u činjenici da je Druga Srbija daleko agresivnija,militantnija,nametljivija u afirmisanju svojih stavova,t.j.sistema vrednosti!Kakvi god da su,imaju pravo na to!Kako god nam se NE svidjali,ima ih suviše mnogo(bar 50%)da bi ih zanemarili!U prilog tom vidjenju stvari ide fakt da su Oni,u poslednjih 17 godina,samo 3(tri)puta bili u "mišijoj rupi".Protesti 96-97,5.Oktobra i posle Zoranove smrti("Sablja").Sve izmedju,popunjavali su Oni sa svojim Cecama,Pinkovima,Prostaklucima...Da li je to normalno?Ne znam!Da li je to naša specifičnost?Ne znam!Da li je to Zoran Djindjić znao?Siguran sam!


Poslusacu stavove koje je

Zoran zagovarao, kada sam mu u par prilika rekao sta mislim o svemu sto se dogadja....njegov odgovor je uvek bio .."gledaj globalno, shire....ovo je krenulo i ne moze da se zaustavi..." Da li je u nekom segmentu, ipak, bio prenaivan...mislim da jeste..da li je potcenio opasnost u kojoj se nasao, jeste..! Da li "njih" ima 50% ili "nas" ima 50%? Mislim da je uprkos svemu sva odgovornost na eliti a ne na gradjanima (pri tom ni njih/nas, ne aboliram od krivice) ali je tzv.elita, koja se pojavljuje i u crkvi i na Cecinom koncertu i na Arkanovoj sahrani i na Zoranovoj sahrani...koja ne propusta nijedan bgd fashion, sa uvek istim blaziranim osmehom, koji nista ne znaci...ili znaci,kriva za sve. "Oni" su ti koji kreiraju javno mnjenje, koji uspostavljaju standarde, pa i moralne(!?)..kad se "oslobodimo" "njih", naravno ne fizicki, mozda cemo tada doci do neke druge Srbije.
Kazete da su samo tri puta bili u misjoj rupi, pa dovoljno je bilo da jednom budu, ali te sanse nismo iskoristili...jer su "oni" bili i medju nama!
BKC


ovo treba

vrlo ozbiljno shvatiti , i ko moze tj. ima priliku da ode iz zemlje, neka je iskoristi http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2007&mm=03&dd=13&nav_category=11&nav_id=236301


Branislave, NIJE bio

prenaivan!!! to sigurno ne!

bio je samo covek osobene, ogromne lavovske energije koja je stvarno pokretala stvari. visoko operativan. zahtevan prema drugima. najzahtevniji prema sebi.

i covek koji je istinski verovao da udruzeno mnostvo krativnih, vrednih, normalnih, mislecih ljudi moze da pokrene i unapredjuje nase trgicno drustvo...

sto kaze jelica, rizikujuci da zvucim ko kolhoski pamflet, on je stvarno mislio da mozemo upornim radom da nadoknadimo onih nekoliko vekova koje smo preskocili u (r)evoluciji...kao drustvo, bili smo mu nedorasli!

imala sam 15 godina "kad-je-sve-pocelo". najlepse godine zivota su mi zagadjene, pune oziljaka...ima malo toga u mom zivotu za sta mogu cisto, glasno, punim plucima da kazem da sam ponosna.

NA ZORANA SAM PONOSNA!


Ne znam da li ste me razumeli najbolje

mada i sam sebe hvatam kako ne kazem bas sve i to iz vise razloga..jedan je da se ne ponavljam, drugi pretpostavljam da i drugi znaju ono sto bih i ja mogao znati...otuda ponegde nesporazum. Dakle pod "prenaivan" mislio sam na njegov odnos, ali i saznanja prema onima koji su mu radili o glavi...Imam blagi utisak da je previse poverenja imao u svoje obezbedjenje, a kad to kazem ne mislim nista licno, vec da je verovao da su oni dovoljno vesti za tu borbu..Takodje mislim da je morao daleko ozbiljnije da shvati upozorenja koja je dobijao, pa i prethodne neuspele slucajeve...Secam se koliko su ga mediji razvlacili sto se preselio u rezidenciju..Prosto, po meni, on ali svi drugi ne mogu samostalno da odlucuju gde ce da zive, ako obavljaju najvise drzavne funkcije...Predsednik si drzave, ili premijer ziveces tu i tu, naredne 4 godine..i to je to...Kome se ne svidja ne mora da se kandiduje, prihvata....Sad kada se vratim na to vreme, prosto mi se cini da su mu jos tada sve "lepo" (s)pakovali! Da ne govorim o nekoriscenju podzemne garaze u Vladi...itd. Dakle bilo je mnogo stvari koje je terbalo uraditi da se spreci 12.mart.Ne kazem da se TO mozda ne bi desilo na drugom mestu...ali!!!
U ostalome se slazzemo!
Poz
BKC


ma Branislave....

razumeli smo se sve....i + i - dodatnog objasnjenja :))

verujem da svi "normalni" ovde na blogu (a takvih nas je vecina! paj` sad kad krene prebrojavanje :)) delimo jedan specifican osecaj - kad se prica (a u stvari ovde pise) o temama koje duboko emotivno prozivljavamo, koje nas doticu u dusu, menjaju nam sudbinu....toliko su nekad zgusnuta osecanja, toliko brzo lete misli, da sve napisano deluje bledunjavo, nedovrseno, nedoreceno....

ja redovno konzumiram blog 92 a opet (osobito u poslednje vreme) se bas tako osecam...nemam volje za komentar ili vidim da je neko ili cak nekoliko vec napisalo bas u jotu ono sto i ja mislim, i tako.....u know what i meean? :)


city_lights

Amin!


Hop-hop i vec je toliko vremena proslo!

Cini mi se ponekad: ista meta, isto rastojanje...

... a ja i sada, dok ovo citam, placem kao neki abab. Dakle i tog 5og oktobra sam plakala kao baba (ne kao Jelica)- suze radosnice; posle, 12-og marta-suze zalosnice; a sada, dok citam ovaj tekst i toliko pametnih tekstova na istu temu i na istom mestu, meni je sve nekako pomesano...; suze nekontrolisano same idu, zbog nas, u ime svih koji smo eto tu zateceni, istom sudbinom... A onda, za mene najupecatljivije, secanje na jedan licni gubitak, sve u isto vreme, nevolja nikada sama... E....pa, necu vise da placem, kao neka tetka! Ovaj put u ime obe osobe koje su tada otisle i za koje zelim da verujem da su ipak tu negde, da prisluskuju.
Veliki pozdrav piscima i citaocima (ovo objedinjujem sve prethodne blogove koje sam procitala)!
PA


bez naslova

Ja necu reci da Ti si bio
veliki, hrabar, mudar i smeo.
Ja necu reci da Ti si mog'o
sve sto si zamislio i hteo.

Ja necu reci da zao mi je,
da sve je stalo sada.
Ja necu reci da zavet dajem
da cemo se boriti kao nekada.

I necu reci - jer ne mogu,
zato sto nemam kad.
Niz moje lice teku suze
kao nikad do sad.

Zapisano 12.03.2003.


Nasmejana Srbijo

Nije li ironicno sto je u tim prvim danima kada se, kako opisujete, nasmejani Djindjic pojavljivao na Dnevniku, i kada smo svi bili optimisti, njegov ubica stajao odmah tu pored njega na bini ispred skupstine?? Kad pomislim na to, nekad mislim da je sve bila samo dobro smisljena prevara i deo paklenog plana krugova koji nikad nisu ni prestali da vladaju ovom zemljom...


Eh, ne samo

tada, oni su uvek bili i još uvek jesu tu negde oko nas...dok pijemo kafu ujutru u kafiću, dok stojimo na ulici, dok se šetamo...ja ne verujem da je bila prevara, samo u tom trenutku smo-ste bili jači od njih...čekali su, kao i svaka zver, svoju priliku, nepažnju, ranljivost...zveri.


Znao sam

Da ga Srbija nije zaslužila. Nametnu se, i na trenutak dao nadu pametnim, kojih nije bilo mnogo.
Ipak, zasadio je biljku od koje korov uzmiče.


Da Srbija

Zorana Djindjica nije zasluzila, to je sasvim jasno. A ta biljka o kojoj govorite, Grofe, tanusna je i slabasna, jer, secate li se - jedino se u Srbiji korov zaliva da bi uspeo. Ipak, mislim da ste jednim delom u pravu, i da ce ta biljka koju je Zoran za sobom ostavio biti sve jaca, sve otpornija.


samo,

korov mora da se čupa iz korena.


jedino ohrabrujuce je

da ljudi ocigledno nisu zaboravili Dr. Zorana Djindjica s obzirom da je jako veliki broj aktuelnih blogova posvecen bas njemu. to daje nadu, a na neki nacin i on i njegova ideja nastavljaju da zive. mozda ipak ubistvo premijera nece zaustaviti Srbiju na putu na koji je pokojni premijer postavio.


Vatra i ništa

S druge stane groba živa zvezda kuca
I zapaljeni vetar na početku dana sniva
Noć u mome glasu više ne doziva
prostore izgubljene koje poseduju sunca

Krv moja zaspala pod kamenom ne bunca
zbog pakla iz zemlje iskopana ko živa
Ovde kamenje peva i ptica se skameni siva
Ovde su svi prvi put mrtvi iza poslednjeg sunca

O zašto smo tako sami i slabi i krti
Dok se zemlja okreće oko svoje smrti
negde ispod zemlje zri tišina zla

Najzad sam dovoljno mrtav i ništa me ne boli
Drvo se naginje nad zaboravom nema šta da se
voli
Neka niče cveće iz prokletog tla


Stojkoviću

Suviše klasična forma za nekog ko je kidao okove.
Sumnjam da bi se Djindjiću svidela, a nije ni meni.
Oprosti na oštroj kritici.


Nema mene, al ima ljubavi moje

Nema mene al ima ljubavi moje,
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.
Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti
Slično muzici slično praznini, spokojem.

Ona će sačuvati namere moje i tvoje
I vaskrsnuće mrtve rođendane po milosti.
U podnožju verta nemerljiva sen oholosti
Nestaće u pepelu onih što više ne postoje.

U pusto srce u mrtvo vreme me zovi,
Minula čežnjo, da se svet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um,
Pa mi je prazna dan koji još došao nije,
Ko granu koja se izdužuje u uzaludan šum
Neka me nedostojnog vetar obavije.


fine pesme..

svaka cast..


Bio jedan pesnik

Bio jedan pesnik koji je "so ljudske misli", dakle filozofiju hteo da pretoči u stihove. Bio jedan filozof koji je filozofiju hteo da pretoči u politiku, da bi svi u Srbiji bolje živeli. Prvi se zvao Branko Miljković, drugi se zvao Zoran Đinđić.Obojica su, nažalost prerano i tragično završili.


antika

A ja sam obozzavala shto imamo filozofa za Premijera. To mi je bilo ostvarenje antichkog sna. Filozof Premijer. Pa josh zgodan. I pametan. I nasmejan. Kako lepo :)


Može samo u snovima

U stvarnosti, kad se probudiš, premjer ti je pravnik, legalista, o njegovom osmehu,lepoti, etc. da i ne govorimo.


Ja sam svoju fantaziju

Ja sam svoju fantaziju ostvarila. Bilo je kratko, ali uvek cu pamtiti


Nemoj tako,

nije bio san i o tome ne sme da se govori kao o snu. To je bila realnost, koju je on platio životom, zato mora da se pamti da su i snovi ostvarivi u Srbiji. Zato je Đinđić rekao da njega mogu da ubiju, ali ne mogu...sve nas, ne mogu da ubiju ubeđenje da stvari mogu i moraju da se menjaju...da negde u Srbiji ili van nje postoji još neki pametan i energičan čovek, koji treba da dobije priliku, da ne smemo da se predamo...ako o premijeru Đinđiću budemo govorili kao o snu, onda je on zaista radio i poginuo uzalud...a to niko, ko ima obraza i savesti ne sme da dozvoli...on je skupo platio želju da dokaže da se može, to ne sme da se proda ili zaboravi.


Ne, neće se otrovom to putovanje završiti

Ne, neće se otrovom to putovanje završiti.
Neki će svemir ponovo da nas stvori.
Makar slepog lica i mračnog srca reč pravu ponovo
izgovori.
U kamenu spava malo sunce što će nas osvetliti.
..............................................
Možda je to Miljkovićev odgovor, na njegove stihove iz Tvog naslova.


Jelice

Nisam ja govorila o tom snu kako si ti razumela. Ja sam zaista celog zivota zelela da mi predsednik bude filosof. Zbog toga shto je tako bilo u Grchkoj, shto je tamo nastala demokratija, to mi se uvek chinilo super. Tamo su filosofi bili najvazniji ljudi. Za vreme Tita uvek sam se pitala koja me guja merkala da se rodim u zemlji u kojoj je fenomenalno bilo biti bravar, a sramota biti filosof. Prichali su mu roditelji, a ja se secam bila sam dovoljno velika, da su Marku Nikezicu zamerali zato shto je francuski djak, zato shto govori francuski (majka mu je francuskinja). A tad je u Beograd bio lou-badzet NY. Toga se secam. Latinka i Marko. Vreme liberalizma. I kad nam se desio najzad Zoran ja sam bila presrecna. Moj san se ostvario- filosof predsednik. Imponovalo mi je. Konachno me nije sramota da strancima pokazem predsednika, a ne neke Draz Markovice, Slobodane Miloshevice i sve druge klovnove. Zoran je mogao da bude shta hoce da je hteo, ali nije. Hteo je da bude bash moj Premijer. I nikada to necu zaboraviti. Necu zaboraviti to vreme, taj miris lakoce u vazduhu Beograda, necu nishta da zaboravim. Zoran je govorio ono shto sam ja htela da chijem, ono shto ja mislim. One je bio jedan od nas, chitali smo iste knjige...Ne Jelice, nisi me shvatila, njegova politika je putokaz, i ostace ziva, ali san premijer -filozof se ostvario.


To o cemu pricate je

To o cemu pricate je totalitarizam. Zoran nije bio totalitarac


Niksone..

Znaš li šta je ACME...o)


Drago

chini mi se da ACME znachi vrhunska tehnologija


Ma da...

..Bebo, poseti Biljanin blog. Tamo se dva sata već zezamo na tu temu.ACME piše na onoj skalameriji Pere Kojota..o))
Laku noć, ne mogu više...


niksone

Shta se bre meshash zenske priche?


Šta konkretno

je ovde u priči totalitarizam? Gde, u Bebinom komentaru, u mom postu?


Jelice nisam mislio na vas

Jelice nisam mislio na vas post vec na Bebin komentar. Prvo, doba liberalizma u titovo vreme, nemam komentar. Drugo, odusevljenje filosofima kao klasi koja treba da vlada je u svojoj osnovi totalitarno. Demokratija jeste nastala u grckoj kao i ideja Platona da treba da vladju filosofi kao poseban sloj, koji bi vaspitavo narod.


Uhhh...Niksoneee...

...demokrato.
Hajde, zašto nećeš da komentarišeš liberalizam u Titovoj epohi. Misliš da toga nije bilo, ne znaš o tome mnogo ili se prosto groziš na svaki liberalizam?


znam jako dobro tome. Znam i

znam jako dobro tome. Znam i za goli otok, i za maksimum zemljista, i za zatvaranje Djurica, ali i za novosadsku avangardu ako hocete.


Kakve veze ima..

..Goli otok,maksimum zemljišta i zatvarnje Đurića sa popjavom liberalizma u Srbiji?
Ja pitam koliko je sati, a ti odgovaraš da Zvezda igra loše poslednjih meseci...o))


Drago, liberalizam u Titovo

Drago, liberalizam u Titovo doba nema nikakve veze sa klasicnim/zapadnim liberalizmom.

Klasicni liberalizam:

zalaganje za....
-visepartijski sistem
-slobodne izbore
-vladavinu prava
-potpuno slobodno trziste
-minimalni intervencionizam drzave
-ljudska prava i gradj. slobode, sa osloncem u slobodi misljenja, izrazavanja i umetnickog stvaralastva
-ostra suprotstavljenost tadasnjem Ist. bloku
-nema nista protiv religije, dok je odvojena od drzave
-privatno vlasnistvo i privatna inicijativa kao jedan od osnovnih temelja drustva
-nema nista protiv pasivnog nacionalizma i parlamentarne monarhije
-nije anti-militaristicki

Onoliko koliko su se liberali u Srbiji u vreme komunizma zalagali, ili se bar nisu protivli, ovim vrednostima i principima, toliko su bili bliski liberalizmu.


razmisljanje

da budemo jasni, liberalizma u srbiji nikada nije bilo jer to bi znacilo da se u srbiji nekada i dobro zivelo. Jedini nagovestaj liberalizma, onog zapadnog, bilo je kada je DOS bio na vlasti. Kada je u pitanju Titovo vreme, cinjenica je da smo izbegli Istocni blok. Ima tu i Titovih zasluga . Kada pogledam ovu erupciju nacionalizma do koje je doslo krajem osamdesetih , i koja josh ne jenjava, pa ANUS , pardon SANU koji je prepun Rusofila i to zestokih , pitam se sta bi bilo sa Srbijom da nije bilo Golog otoka? Verovatno bi postala sovjetska republika.


Quote:pitam se sta bi bilo

Quote:
pitam se sta bi bilo sa Srbijom da nije bilo Golog otoka?

Ne znam stvarno ne znam sta da odgovorim. Pa jel znate vi sta je goli otok? Kako bi izgledalo da je neko napisao ne znam sta bi bilo sa Srbijom da nije bilo Jasenovca? Treba sramota da vas bude, a administrator ne znam sta uopste radi i sto ovo ne brise


niksone

Jasenovac je isto sto i Srebrenica , isto sto i sva svirepost Staljina.


Naravno Džoni...

..nisam ni mislio na klasični, zapadni liberalizam.
Mislio sam na pokušaje proboja i slobode u datim uslovima, u tačno određenom kontekstu tadašnje Srbije i SFRJ. Mislim tačno na period od 1968. do 1972. u Srbiji, i jedan elan da se nešto promeni.
Nije svakako bilo isto kad je srpsku partiju vodio Ranković ili kad je vodio Marko Nikezić. Nije isto Latinka Perović na jednoj strani i Draža Marković ili Petar Stambolić na drugoj.
Ja sam skoro imao priliku čitati zbirku nekih izlaganja Marka Nikezića iz 1969. 1970. ili 1971. godine. Njegova izlaganja urednicima medija, nekim političkim ljudima u Srbiji, gradskim funkcionerima. To je, veruj mi iznad nivoa izlaganja koje možeš danas čuti u našim političkim partijama tzv. "demokratskoga bloka". Veći liberalizam nego u G17, recimo, danas. A promišljanja o pravcima svetske politike. On 1969. godine, predviđa propast SSSR-a
za 10-ak, 15 godina i smatra da se Srbija mora pripremiti za taj događaj i hvatati kopču sa Zapadom. Govori i radi na modernizaciji Srbije,traži raznoglasije, insistira na okretanju srpske politike isključivo Srbiji, ima pozitivan odnos prema sličnim procesima u Hrvatskoj.
To je jako zrelo, i to su pitanja koja mi i danas rešavamo bezuspešno. Njegovi protivnici su kako, dogmatski komunisti,unitaristi, tako i nacionalisti poput Ćosića i drugih.
Ključni problem u srpskoj politici je već 150 godina - Zapad ili Rusija. Ka zapadu su uvek okrenuti modernizatori koji su po pravilu manjina, a Rusiji dogmati, narodnjaci, nacionalisti..
Kod Đinđića si imao isti problem. Njega su satanizovali kao modernizatora i zapadnjaka.


Sve, Drago, što si napisao,

Sve, Drago, što si napisao, ja bih potpisao :)

Ono što mi ponekada zasmeta u Srbiji, rekao bih, jeste da, valjda zbog nepostojanja zdrave tradicije, istorijsko uporište za današnje ideje tražimo i tamo gde ga nedovoljno ima. Znaš, po meni, istinski protivnici jednopartijskog sistema u to doba bili su, ne računajući "anonimne" ljude, disidenti poput Mihajla Mihajlova i Bore Pekića.


Da...

Borislav Pekić, Mihailo Mihailov, Desimir Tošić, Đilas i još jedan broj ljudi jesu bili značajni, ali su bili ljudi van institucija.
Ono po čemu su važni Marko Nikezić i Latinka Perović jeste to, da su pokušali da svoje ideje plasiraju kao vladajući koncept. I uspevali su da nekoliko godina drže tu vatru.
To je apsolutno za poštovanje.


Drago,

evo ja bih opet malo da dodam na tvoj komentar :))

mada, to se skoro redovno desava kada se u medijima navode promoteri liberalizma u srbiji tog doba.

elem, potpuno nepravdeno se izostavlja uz spomenute MN & LP, Mirko Canadanovic.....ne znam zasto je to tako...?


Odlično zapažanje Mimi

I ne samo on. Bio je to talas koji je tada zahvatio Srbiju. Posle smene srbijanskog i vojvođanskog rukovodstva, procene su da je nekoliko hiljada ljudi širom Srbije pomereno sa svojih radnim mesta, funkcija itd. Neki su izgubili posao, neki su isterani iz partije, a neki samo pomereni na niže funkcije. U svakom slučaju, ja imam utisak da je to jedan od onih momenata kada kvalitetni ljudi krenu spontano da zauzimaju mesta koja im pripadaju, pre svega zbog klime koja se stvori u društvu. To je ono što nam i danas fali - klima koju će stvoriti vladajuće elite. Inače, iako formalno nisu povezani u jedan blok, niti su se tako ponašali, 1972. godine su iz javnog života otišli najbolji ljudi koje je Srbija imala: Koča Popović, Marko Nikezić, Latinka Perović, Mirko Tepavac, Mirko Čanadanović i mnogi drugi. Ubrzo je umro i Milentije Popović, tako da se krug zatvorio. Ostali su ili nesposobni karijeristi ili Rankovićeve dogmate.


cesto se prisetim reci ovog Meshtra!

Dragannov citat "Ostali su ili nesposobni karijeristi ili Rankovićeve dogmate."

ALI

"kolo sreće uokoli, vrtjeti se ne pristaje
tko bi gori sad je doli..."


Mirko Canadanovic se zaboravlja...

...jer je iz Vojvodine.

Sala :)

Mada, razni ljudi i projekti se previdjaju jer su iz Vojvodine. Npr, tribine u Kulturnom centru NS-a tokom 1970-ih i 1980-ih, gde se okupljala intelektualna i umetnicka alternativa, i to ne samo u okvirima Srbije i Vojvodine.


Johnny

koliko istine u tvojim recima!!! i nije sala :)

ej a za te tribine....covece, ja se toga secam, odnosno, secam se da sam slusala o tome, kao o necemu potpuno novom, produktivnom, kreativnom...

taj dobar vibe iz `70. i `80. je toliko bio jak da cak i kad je tribina postala steciste prasnjavih, polupropalih kvaziumetnika, pa kasnije jos i stratiste za julovske eksperimentatore najgorih vrsta, mi klinci smo odlazili tamo, na po neki film ili mediokritetsko knjizevno vece ili jednostavno samo da gluvarimo u porti. ali nam je bilo cool, kao, nekako smo se osecali i mi kao zakasneli deo tog dobrog talasa...


"taj dobar vibe iz `70. i

"taj dobar vibe iz `70. i `80. je toliko bio jak da cak i kad je tribina postala steciste prasnjavih, polupropalih kvaziumetnika, pa kasnije jos i stratiste za julovske eksperimentatore najgorih vrsta, mi klinci smo odlazili tamo, na po neki film ili mediokritetsko knjizevno vece ili jednostavno samo da gluvarimo u porti. ali nam je bilo cool, kao, nekako smo se osecali i mi kao zakasneli deo tog dobrog talasa..."

haha, da se nismo negde tamo i sreli?


Susret?!

ha ha ha dUobra fUora :)))

hhmmmm, ja ako sam se nasla u necijem slusnom polju....to se tesko zaboravlja! mislim, ona koja se najvise dere dok se smeje - e TA sam ;-p

a sladoled u poslasticarnici Porta?

poslednji put sam u Pipingu slavila 30. rodjendan, pa ti sad vidi :))))


haha, mladost ostavih u

haha, mladost ostavih u porti, velikoj a ponekada i maloj, i u Pašićevoj :) Atrijum bi nekada dobar, a i dragstor, po potrebi :)) Pa posle T-Rex kod Matice... I Bistro ponekada u sitne sate, ali baš sitne, jedini je radio 24/7. Nije loša bila ni ona pizzeria kod ulaza u KC, mada ne secam se kada je otvorena.

Ehehe, sladoled u Porti je ipak bio za curice :) Salim se, meni je ipak bila omiljena ona u Dunavskoj, zaboravio sam ime...sada je Vremeplov aktuelan, nemam pojma...

Piping??? Uuu, to ja baš hard-core :)) Sada, kada svratim do NS-a, sve redje nazalost, podjem do Jazz-a.

vidiš ti to, mimi :)))


NS mladost, part III

aaaa, vidim ja nisi ti s limana, ipak :))))) a ja se ponadala da cu imati malo s nekim da grunem onako brutalno lokalpatrioCki. ti garant iz centra, a? mislim, t-rex, bistro...?

atrijum je ex-teritorijalan, tamo smo svi isli :) e ja tamo ostavih mlados`ludos`. a jos onih godinu-dve (valjda tako bese?) dok je Jana svirao....stvarno best days of my life!

kako bre zaboravio poslasticarnicu u dunavskoj, sto drze nasi prijatelji goranci? pa jel znas ti da kad su oni pre nekoliko godina renovirali istu, izaso poveci clanak u Dnevniku o tome, na prednjim stranama. bilo mi bas drago, onako skroz vaaroshki gest, "sta je novo u nasem gradu".. u tom stilu. EVROPA, druze! evropa se zove!

a nemoj da mi spocitavas hardcore piping, pa ipak je to bio 30. rodjus :)))

a kad ti kazem jos da sam isla u Rupu, Garudu, Mis i naravno Zutu kucu, huh? :)))

nego znas sta johnny, ne jelinim blogovima domacinska atmosfera, moz da trolujes kolko oces (posle izvesnog vremena navikli ljudi, pa kad neko krene tako ko ti i ja, onda jos uzmu kokice, vopi i krene navijanje :)))

al da ne davimo ostale, aj sibni mejl na kontakt, ocu jos nesto da te pitam

pozz


Mimi i Johny,

može kuki uz jutarnju kaficu? ;)


eeee, Jelice,

eeee, Jelice, stvaaarno...:)))

kakva gostoljubivost! hvala!!


pa rekoh ja - Jela domacica, ih, nigdi je nema!!!

nego paj` sad kad tamo oko rucka svratimo na blog, a ono jela smotala pitu (kako ono bese - komsija goranac od tvog praktikovanja braStvaijedinstva sazido kucu?), pa sve mirise

Jelice, ovu najvolijem

a ako se odlucis da mi ugadjas bas bas, onda krompirusa, al nista goranac, kore mora sama da mesis :)))

mi pojeli kukiz a ti se mila, bachi na poso... :))

ljub+pozdrav


Mimi i Johny,

evo, ja se potrudila ;)


ova Kuvarica lepo zbori,a

bogami i pile pece i....sve po redu :))

Jelice, to mislis malo da se zalozimo do pravog rucka hahaha...?

nego, back to the main topic:

citat iz danasnje kolumne n. odalovic:

"O srpski Kremu od principa: tzv. državnici, političari, opozicionari, savetnici, analitičari i ostali govnari! Da niste kupili javno mnenje, da niste urnisali medije i ljudsko poštenje, da niste ubili nadu mladim ljudima, da one koji ne pristaju ne smatrate zabludelima ili ludima, da se niste obračunavali hicima sa raznim licima pre nego što uzeste lica anđela..."


Jelice, ja MORAM da smršam,

Jelice, ja MORAM da smršam, a ova podsećanja na poslastičarnice, i ovaj postavljani astal (neki bi rekli vojvodjanski voz, neki leskovački, neki...kranjski?!, svejedno :)....čalabrc!


sta ti je bre Johnny

to "MORAMDASMRSAM" je zenska replika! sto uzimas tudji text :)))

ako i jeste tako, onda to stavi u didaskalije, a ne ovako javno, da svi vide :)))


hahaha...

ono o mrsavljenju, pravo pa u naslov!! :)
neka, neka, necu da menjam!! nek se vidi da sam emancipovan!! :))


johny,

kažu da je odlična za mršavljenje kranjska klobasa s kislim zeljem in ocvirki (čvarci) ;)

Odoh ja da rintam, a vi deco izvol'te i pričajte, sad ste siti...


asi nas opravila

svaka ti cas`!

aj sad razgul`i, pa u pon novi blog, zemo?


mimi,

radiću na tome, mada mi je do ponedeljka + ponedeljak gužva neviđena, sto bi rek'o Dejan, ima da rintam k'o čiča Toma...čim završim, eto mene...


"kranjska klobasa s kislim

"kranjska klobasa s kislim zeljem in ocvirki (čvarci)"
mmmmmm.......delikatnooo....dobro, ipak možda bez čvaraka :))
hajde onda, u zdravlje, pišemo se na novom blogu!


Krvavice & pecenice

U "Kmeckom hramu" imaju odlicne krvavice i pecenice sa kiselim zeljem ali cvarci su destilisani holesterol!

Ja cu sutra rintati 24 sata u ruskom radioamaterskom takmicenju. Bar mi nije dosadno u penziji.

LP MMM, Ljubljana


N1YU,

zar to još postoji, u vreme mobilnih telefona sa GPS-ovima i Internetom? SW? :)))

Ja sam digao ruke još kad sam krenuo na faks, neke 1988. Rekoh, ako zaglavim gore u 1EXY golubarniku, ništa od diplome.

Dok sam "bio živ" to je bilo u srednjoj školi, u 1AXY u Jagodini, imao B klasu (pa posle II prof. u vojsci), ali sam se onda preorijentisao potpuno na računare (odlična investicija :))

Vi ste očigledno promenili nick, jer kad ono pričasmo jednom, sigurno ne bih preskočio preko yu1bcd :)

Pozdrav (iliti --... ...--),

Vučko


Jonosfera

Vucko, svi moji nickovi su povezani sa radioamaterskim pozivnim znacima: YU1BCD sada YU7BCD je radioklub M. Pupin u Pancevu gde sam 1962 godine polozio C telegrafsku klasu, S56A je moj sadasnji slovenacki znak, N1YU americki, a imamo i M. Pupin radioklub i Coventry, CT, USA sa znakom W1BCD kojeg sam aktivirao u novembru. Ima nas ludaka bas kao i amaterskih astronoma! Jonosfera je prirodna pojava koja nas zanima. Upravo sam proveo neprekidno 24 sata za radiostanicom radeci telegrafijom u velikom ruskom takmicenju. Oni daju oznake oblasti pa je to takodje zanimljivo. Amerikanci obicno savezne drzave. Odlican hobi za penzionere!

Odsutnost sa B92 bloga sam vec objasnio razlikom u pogledima na slobodu javne reci. Ja sam verovatno proveo previse vremena u UK i USA 1970-ih :-)

Vratio sam se i na hrvatski radioamaterski forum i preziveo napade branitelja zbog ekavice :-) Kroz dve nedelje im drzim predavanje u Kraljevici o modernim radioamaterskim tehnologijama.

Sutra ocekujemo ozbiljnije teme od nase domacice. Kuvar, kuce, mace i cvece smo proradili :-) Idem sada citati o big bang.

LP MMM, Ljubljana


krvavice...

s kislim zeljem...al' izvoljevate, ajd' još i to...

dosta je i crno-belo, da se ne ložite mnogo...


EVROPA, bože, kako se neke

EVROPA, bože, kako se neke stvari zaborave...

MImi, poslao.


zanimljivo je to u vezi nikezica, Drago

ali, ne bih se slozio da je "kljuchni problem" srpske politike rascep zbog opredeljenja- Rusija ili Zapad.
pre ce biti da je to neumerena i neotesana borba za prevlast unutar same Srbije; borba u kojoj se nimalo ne preza ni od naj-kukavichkijih i -radikalnijih metoda: tako je i danas. dakle, kljuchni problem je srpska neprosvecenost koja je neretko povod dike- kao i mnogih drugih negativnih stvari koje su u normalnom svetu povod sramu i kolebanju, a u srbiji su izraz superironosti i predmet poshtovanja.

u prilog mojoj tezi govori to shto je Rusija sama otvarala prozore ka Evropi josh polovinom 19. veka, dok su Srbijom harali Turci i njihovi protivnici, koji su chesto bili mnogo gori i suroviji od Turaka samih; shto se tiche nivoa prosvecenosti, turski je bio razlichit od evropskog, ali nije zaostajao za Evropom u bilo kojem smislu. srpski rodoljubi i spasioci uvek su, zapravo, Srbiju maksimalno ugrozavali. to je najveca srpska nesreca- njeni spasioci, koji bi obichno vrlo brzo prozreli od kakve bi to koristi moglo za njih biti- Slobodna Srbija 8naravno, ako im se loshe i sebichne namere ne mogu pripisati od samog pochetka njihovog slobodarskog- hajduchkog, zalaganja.


Johnny, Drago - o liberalizmu

Ova definicija liberalizma koju si ti Johnny naveo je odlicna i bas ono sto odgovara i mojim predstavama a i jedinoj takvoj partiji cije delovanje mogu da vidim u svakodnevnim vestima - Liberalima u Nemackoj.

Ono sto je interesantno je da je to partija centra ili jos preciznije, desno od centra. U proslosti je ona uglavnom i bila u koaliciji sa konzervativno-desnom CDU/CSU. Po samoj definiciji takva partija NE MOZE biti na levici, pa ni uopste levo od centra. Posto potpuno slobodno trziste i minimalini intervencionizam drzave u privredi, znaci slobodu za poslodavce i kapitaliste ali zato manja prava radnika i socijalno slabih slojeva stanovnistva.

A biti levo od centra znaci recimo imati u programu odredjenu zastitu prava radnika (minimalne nadnice, regulisano radno vreme, sigurnost radnog mesta etc.) cemu se protive poslodavci koji to shvataju kao mesanje drzave u privredu i njeno ogranicavanje. Partije levice se zalazu i za povecanje poreza (posebno bogatijima) cemu se opet protive poslodavci/kapitalisti jer im to poskupljuje proizvodnju, direktno ili kroz cenu rada.

I ovde dolazimo do paradoksa na srpskoj politickoj sceni: atribut "liberalna" bi mogla da nosi partija koja se nalazi izmedju DS i DSS, odnosno blize DSS i desnici (znaci eventualno G17) a nikako LDP koja se pozicionira levo od DS (koja je i sama clanica socijalisticke internacionale - znaci pozicionirana je levo od centra).

Drugim recima, mislim da se ono "liberalna" u nazivu LDP ipak odnosi na one nase liberale iz Titovog vremena (koji su pre svega bili komunisti - iako ih Drago, kao LDP aktivista naravno hvali :-). Verovatno se to i uklapa u misljenja koja se cuju kod nas da je Latinka Perovic jedan od ideologa LDP. Sta ti Drago kazes na to?

I da zakljucim: ako bi LDP htela da bude moderna evropska liberalna partija morala bi da se pozicionira vise prema desnici ... Ili, ako hoce da ostane na levici, da izbaci ono L iz naziva ...

Sta vi kazete na to? ... Hm, ok za Draga znam da se ne slaze :)))

Pozdrav,
Vasilije

ps. Neki "zli" jezici bi rekli i da je netolerantno ponasanje prema onima koji misle drugacije mnogih LDP simpatizera/aktivista ovde na blogu pre odraz te veze sa nasim "komunistickim" liberalizmom nego sa stvarnim demokratskim liberalizmom :-)


Virtuelni Vasilije

Vi to ozbiljno?


Hm, Kapi

Hm, Kapi ... napisao sam dosta toga pa mi nije jasno na sta se odnosi vase pitanje? Sta bi po vama bilo neozbiljno? Ili netacno? Ili sa cime se vi ne slazete? I zasto?


Virtuelni Vasilije,

nekako mislim da je neozbiljno porediti nas sa drugima , nismo josh ozbiljna drzava za tako neshto. ja recimo dss dozivljavam kao partiju sarlatana, profitera ,kvazipatriota, primitivaca, a nikako kao demokratski orjentisanu stranku.
nego, recite mi za sta se to zalaze ldp , sto se ne bi moglo smatrati liberalnim? drugo, imali smo dss na vlasti, imali smo tadica na vlasti, imali smo g17+ , tako da ih sa punim pravom mozemo komentarisati. ldp jos njije bila na vlasti, pa ne vidim sto vam je ona trn u oku, ili sam vas ja to pogresno protumacila.


Kapi

ako covek pokusa da, bez emocija i realno posmatra, ne vidim kako bi mogao da porekne da je dss demokratska partija (to sto je DESNA I KONZERVATIVNA ne menja stvar). A to da ima eventualno mnogo ovih tipova ljudi koje vi navodite, ne sporim. Ali, nazalost, u svim nasim partijama ima ih mnogo vise nego sto bi trebalo ...

Imam ja kriticke primedbe i na racun ostalih partija ali ovde ima najvise blogera koji zastupaju/brane interese LDPetc, pa sam onda najcesce u prilici da primetim nekonzistentnost u tome sta pricaju(LDPetc mi je inace bliza nego DSS).

A ima prilicno primera gde je LDPetc prilicno u koliziji sa gornjim principima. Pored ovog sto sam pomenuo (biti "leva" partija i zastupati liberalnu ekonomiju/privredu) recimo ono (iz Johnny-ijeve definicije) "nema nista protiv pasivnog nacionalizma i parlamentarne monarhije" ... pa onda "nema nista protiv religije, dok je odvojena od drzave". Nacin na koji ovde LDP pristalice nastupaju protiv crkve (i prenaglasuju/zloupetrabljavaju pojedinacne ekscese njenih "sluzbenika" za pausalne napade na crkvu i religiju uopste) visi lici na neku komunisticku partiju... Ma imalo bi tu jos primera ...

A to sto mi jos "nismo ozbiljna drzava" nije opravdanje... posebno ne za one koji pretenduju da od Srbije naprave ozbiljnu i modernu drzavu...


Vasilije,

Ja sam komentarisala vrh DSS i to je bitna razlika. Sto se tice nashe crkve , isto vazi sto i za DSS , za razliku sto u njoj ima i dokazanih pedofila. LDP kritikuje nashu crkvu zato sto je kriminalna .LDP ne kritikuje nashu religiju.


Virtuelni

Virtuelni jel si pogledao postmoderni odgovor? pogledaj Alain Badiou, Frederic Jameson, Ernesto Laclau.."Treci put" ...ima toga


Bebo

nije to oblast mog interesovanja (a jos manje ima veze sa onim sa cim se inace bavim) ... da bih tome posvecivao mnogo vremena. Moje razmisljanje sam bazirao na onome sto znam, vidim u realnosti u kojoj zivim ... i na ovoj sazetoj i vrlo preciznoj Johnny-ijevoj definiciji ...


Vasilije,

dobro si se setio nemačkih liberala, FDP. Moto im je zaista zanimljiv - "Onoliko države koliko je neophodno, što manje države to bolje". Mada znaju i da preteraju, kao ono kada su objavili, kao deo predizborne kampanje valjda, da su oni partija "dobrostojećih ljudi". I da, i meni se čini da je FDP na nekom desnom centru, zbog tvrdog stava u ekonomiji, pre svega.

Meni se, ipak, čini nekako savremenijim ono što Bler, tj. laburisti rade u Britaniji. A i to umnogome spada u originalni anglo-saksonski liberalizam, naravno prilagodjen 21. veku. tačnije, kada malo bolje pogledate, izmedju konzervativaca i laburista u UK poslednjih godina i nema neke preterane razlike. Bler je laburiste pomerio ka centru. Zanimljive su i britanske Liberal-demokrate.

A, oko ovih naših, ne znam, Vasilije. DSS nikako. Oni su otišli suviše desno. A, opet, vole i demagogiju, pa mu ga daju malo po levom. G17 je imala potencijal, tj. ekspertska grupa je nastala na temeljima liberalne ekonomije... LDP ideološki nije imao vremena još da se pozicionira, ali, da, rekao bih da u nekim pitanjima idu levo. GSS je mogao biti zanimljiv. Ne znam, bojim se šta god rekao neko će protumačiti u skladu sa onim "istina je u oku posmatrača", tj. u skladu sa dnevnom politikom, pa ne bih da trošim ni tudju ni svoju energiju.


U pravu si Johnny

... nisam ni ja mislio da tu vredi gubiti mnogo vremena, ali mi se svidela tvoja definicija pa sam napisao neka svoja razmisljanja ...

A to da LDPetc koalicija ima problema i kontradiktornosti u pozicioniranju na politickoj sceni je i za ocekivati kad je u pitanju koalicija od pet partija (i to prilicno razlicitih: od socijaldemokrata do demohriscana) ... Jedino sto bi morali da misle o tome posto su one glavne stvari koje ih sada izdvajaju na politickoj sceni KRATKOROCNE i mogle bi da budu razresene i u ovoj godini ... mislim na Kosovo i "rasciscavanje sa prosloscu" (pa valjda je i to jasno i rascisceno ... ne mozemo se vecno baviti time).


Vasilije,

dobro ti sunčano jutro (bar je u Bgd sunčano). Kakvo je jutro tamo?

Da pridodam malo diskusiji, ako ne smetam:

Osim DS-a ni jedna partija u Srbiji nema dugoročnu projekciju svoje politike. Sve se orijentišu prema sledećim izborima i svaki put nekad manje, nekad više prilagodjavaju priču za narod. Radikali, doduše, pričaju uvek isto, ali ni oni ne pokušavaju da daju projekciju, jer kad bi to uradili, gradjani bi videli da ih sa njima na vlasti čeka crna budućnost.


To je tacno posebno zbog

To je tacno posebno zbog toga sto su clanica socijalisticke internacionale


Da,DS je...

...organizaciono i programski najozbiljnija stranka u Srbiji. Organizaciono - svi znamo, snažna infrastruktura, veliki broj obrazovanih ljudi, ali i 'trkača' itd. Programski - samo oni imaju prilično definisane poteze za Srbiju do ulaska u EU, čime pružaju odredjenu sigurnost i perspektivu biračima. Problem je samo što ponekada olako predju preko svog programa (čitaj: USTAV).


Ideja o filozofima -

Ideja o filozofima - vladarima je zaista totalitarna ideja. Vladari, cuvari (poretka) i narod, tako je otprilike govorio Platon. Takodje, bio je protiv izbora, glasanja, sto je inace bilo obelezje grcke demokratije, i iz svega vrlo lako proizilazi da je upravo Platonova "Drzava" potpuno suprotna grckim idealima slobodnih gradjana (ne i gradjanki, robova i stranaca, ne zaboravite na to). Mislim da je Nikson mislio na to, kada je rekao da ideja o filozofu-vladaru nema veze sa Djindjicem, i mislim da je u pravu. Mnoooogo opsirnije - Karl Poper i "Otvoreno drustvo i njegovi neprijatelji". Kao i o Marksu.


jonny

o chemu vi to prichate ljudi? Ja sam o filosofima kao vladarima mashtala kao klinka. Razumesh - k l i n k a , mnogo davno. kapish? Odrasla sam u Beogradu, u gradjanskoj porodici na grchkim mitovima a zivela u Titovo doba. Shta ima loshe u tome shto je jedna devojchica koja je kasnije, zamisli jonny izrasla u zenu, vishe volela da njeni politichki predstavnici budu filosofi nego bravari? Shta je loshe u tome? kakav je to totalitarizam u glavi mogla da iskaze devojchica koja je posle te stvari studirala i koja je mnogo kasnije za premijera dobila choveka koga je, dodushe starijeg, poznavala iz fakultetskih sala, diskusija po SKCu i koji joj je tu fantaziju ispunio. O chemu bre vi to prichate? Ne kapiram. To shto sam rekla Jelici je bilo lichno, nikakva politichka teorija. Govorila sam o dechijoj fantaziji i koliko me je s toga smrt Djindjica pogodila. Ne samo kao shto je mnoge pogodila, vec i lichno, kao smrt choveka koji joj je ispunio dechiji san, fantaziju. Chime si se ti to kvalifikovao da to komentarishesh? Kakve bre veze Poper ima sa tim?
Kad sam malo razmislila, obrisala sam ceo tekst o liberalizmu i totalitarizmu koji sam ispod bila napisala zato shto me u stvari ne zanima da se sa tobom prepucavam oko nechega shto mozda ne poznajesh toliko koliko ti se chini. Mrzi me, kazem nisi se kvalifikovao za to. Odgovorila sam ti zato shto mislim da nisi imao pravo da se umeshash u komentar koji je bio namenjen Jelici.


Bebo,

nisam imao nameru da te uvredim. Koliko sam shvatio, više ljudi je razgovaralo, a onda se Nikson, zbog nečega što je napisao a meni se učinilo ispravnim, našao u procepu, izmedju "više vatri". Dakle, ono što sam napisao više se odnosilo na njegov komentar, nego na tebe. Izvini još jednom, nije bilo nikakve loše namere.


Jonny

nisi me uvredio, iznervirao si me. I ti i nikson u ovoj situaciji postupili ste kao neki djavoli iz kutije, koji samo vrebaju i chekaju priliku da se umeshaju i pokazu svoje znanje; da pokazu koliko je neko u zabludi; koliko drugi ne znaju, a vi znate. To je za mene glupo, skoro, izvini na izrazu, debilno. Da tvoj komentar referishe na temu, da blog govori o liberalzmu 70tih u Srbiji, kako se taj period naziva, shvatila bih ga kao neki tvoj pokushaj doprinosa u rasvetljavanju tog vremena,mozda, ili shta god, ali tvoj komentar se, maliciozno, odnosio na decije vidjenje koje si ti, tako sjuprim, ispljuvao. Meni se ne chini da si niksonu odgovarao jer sam jedino ja Jelici spominjala Mraka Nikezica i taj period. Stvarno bih volela da bolje chitate tudje komentare i da ih svojim m upadicama ne banalizujete.


Bebo,

izvinjavaj tek sad dođoh do komp (čučala na nekom predavanju, tek sad se vratih), pa da samo napišem, da smo se sve razumele, sve ok :) kao i uvek.


Mila

sve smo se razumele, to ja ovim ...:))


Dobro, Bebo,

neću više svojim upadicama banalizovati tvoje komentare. Sorry još jednom.


ok

ok