Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Bildujte svoj tim

jedrenje po amersee-ujedrenje po amersee-uObožavam kompanijske zabave, skupove a ponajvise skupove gde vežbamo kako da se bolje razumemo, radimo i stremimo ka zajedničkom cilju. Nije da ne znam šta mi je činiti i šta treba da radim na poslu ali mi prija da me neko dodatno upućuje kako da komuniciram sa otudjenim kolegama, kako je dobro da ponekad pričamo duže nego sto jutranji sastanak to zapoveda i kako da komuniciramo zdravije i produktivnije u cilju postizanja većeg profita naše firme. Neki zaista i ne znaju da komuniciraju ili to rade zaista, zaista pogrešno. Neki su previše otvoreni, neki zatvoreni neki uvek - pa, isuviše veseli.

Najviše mi se ipak dopada, što firma ne štedi novac kad nas gosti nekoliko dana i što su se oko nas razjurile gomile eksperata(!) iz raznih oblasti komunikacije medju ljudima, što se hoteli trude oko jednog jedinog kijenta koji odseda u hotelu. Nije loše da se oko vas neko trudi, da se osećate dobro sto je baš neko sagledao vaš problem i trudi se da ga prevazidje i što je krajnje neprimereno da firma kojoj je stalo do svojih zaposlenih cepidlači na provodu i uživanciji svojih zaposlenih.

Sad, ja sam sklona da pojednostavljujem stvari ali svašta sam naučila na tim zajedničkim timskim provodima. Nije da nisam...

Prethodnih godina na našim kompanijskim zabavama i timskim radionicama smo:

1. jedrili

2. planinarili

3. učili madjioničarke trikove

4. učestvovali u nagradnim igrama gde svako nesto dobije - pa sam čak i ja uspela da dobijem nagradu

5. takmičili se u pevanju i u igranju - pa opet i šefovi su se blamirali pa je ljudima bilo lakše

6.vezbali smo veštine prodaje, simulirali igranje dece u vrtiću i dogovarali se ko će biti glavni u društvu

7. jeli i pili sa stilom

8. jeli i pili bez stila

Ipak koliko god da ja pojednostavljujem važnost nekih stvari i sve svodim na najprostije činjenice ipak ne mogu da kažem da sa tih zajedničkih druženja nisam i lično profitirala.

U nekoj drugacijoji opustenijoj atmosferi i ljudi se drugačije ponašaju - bolje ili gore nego što ste očekivali ali i to je utisak koji je za vas važan.

Onda, jasno se vide neformalne grupe koje se skupljaju i koje se koncentrišu oko nekoga ili oko neke teme.

Nalazeći se u nekim novim situacijama i reakcije ljudi sa kojima radite su različite. Vežbate zajedno neplanirane i stresne stvari koje vas mogu sačekati na poslu i zaista gradite izvesan odnos poverenja sa nekim sa kim nikada do tog trenutka niste pretpostavljali da vam može biti od pomoći.

Opet najvaznije je da se svi zaista trude da se lepo provedete. Živeci sa ljudima u nekoj firmi , komšiluku ili u istom gradu stvarate zajedničku prošlost sto je izvor vaših navika i potreba kroz izvesno vreme.

Provodeći vreme sa ljudima sa kojima radite stvarate zajedničke uspomene i pozitivnu atmosferu čuvate izvesno u nekom fajlu.

Zaista je zadovoljstvo kad neko pametno sagleda sta jednom timu najviše nedostaje i šta vama kao pojedincu, kako da postanete bolji za sebe i naravno za svoju firmu. Nemojmo, molim Vas, ovde govoriti samo o novcu - naravno da je to jedna od važnih stavki ali ima i drugih važnih elemenata zadovoljstva poslom.

Ljudi su najdragocenija stvar svake firme. Zaista, firmu najviše košta ako dobar čovek ode iz kompanije jer istina je da su svi zamenljivi ali energija, vreme i novac koji se investiraju u ljude su izgubljeni odlaskom nekog kvalitetnog čoveka.

Da budem krajnje direktna - ako firma polazi od pretpostavke da će uraditi ovo li ono da usreći kratkotrajno svoje zaposlene onda to nije najbolji put. Ako ljudi koji razmišljaju o svom timu o nadogradnji posla, o tome kako da zaista otklone neke probleme u zajednici najiskrenije pristupaju i traže način da ostvare dugoročne ciljeve takve stari će biti prepoznate od zaposlenih.

Možda vam se neće dopasti da morate da planinarite od 07.00h , sigurno će vam američke fore porodičnog dana biti - pa pomalo bez veze, mozda će vam skupovi u otmenoj garderobi biti neprimerene vašem radnom i životnom položaju.... Ipak ako u dužem vremenskom periodu dobijate nešto što bi se moglo nazvati - trud vaše kompanije oko vas - to je već dobar osećaj koji se neće razviti posle prvog zajedničkog pića koji popijete sa kolegama vec u kontinuiranom "negovanju" baš vas od strane vaše firme.

 


tekst je

istinit i koristan. Ali, molim te, promeni naslov. bildujte je mnogo ruzno.

podrav
dejan


Dejane

to sam ja prevela team building - a opet glupo mi je da koristim strane izraze u srpskom tekstu. Pa neka ostane za sada...


Gradite

ili izgrađujte tim, bi možda odgovaralo.


tacno: novac

ne igra glavnu ulogu da bi se ostalo na nekom poslu.
svidja mi se tekst, vecina ljudi na svojim poslovima su kao zombiji. zasto ne napraviti atmosferu u kojima ce im biti lakse i lepse?
na zalost, malo je takvih firmi. sve se svodi na ispijanje krvi i posle radnog vremena.
zato treba biti sam svoj gazda :)


Ovo

se treba primeniti na blog b92!


hahahahaha :)))

very funny :)))

stavi u isti tim zokstera i dr.wua
pa zenskog velju ilica (aka biljanu s.) sa kamichkom

meni pade na pamet da pozovu emira kusturicu da otvori blog, ali mi se cini da je on izjavio da ne gleda b92. steta i volela bih nekog od mladjih glumaca (nada sargin na primer).


Možda ...

... novac ne igra glavnu ulogu, ali važnu sigurno. Godinama sam danju-noću radila u advertising agencijama. Svega toga je bilo, druženja, večera, izleta ... da bi se zamaglila slika, da bi izgledalo kako smo mi jedna vesela "porodica". Meni bih puno više značilo manje tih druženja (dovoljna mi je jedna familija, ne treba mi još jedna veštačka), a više šuškavih papirića. A koji je bio rezultat? Istrošenost do minimuma, trebalo mi vremena da se rehabilitujem, zato u dva izvoda potpisujem zadnju rečenicu:

Quote:
zato treba biti sam svoj gazda :)


naravno tamara

ja sad nisam sigurna to bi ovi sto se bave socijologijama mozda bolje znali....ali u svakom coveku postoji granica do koje novac moze da ga zadovolji na jednom poslu, medjutim ako taj posao postane dosadan, radnik otudjen i nezainteresovan, njega nikakva stimulacija novcem ne moze zadrzati da ne promeni to mesto.

to sto rade u vasoj firmi je fenomenalno. ne samo kao sto ti rece zaboravljas privremeno proslost vec upoznajes i direktan uticaj imas na grupe kao i one na tebe. bilduju vas za slucaj opasnosti da se osecate sigurnim i zasticenim kada ste zajedno i da odluke koje je neko iz tima doneo budu prihvacene kao da si ih ti donela. apsolutno poverenje da se stvora izmedju vas.

meni drugarice pricaju da to u beogradu (a rade u vrlo jakim firmama) ne postoji. ogovaranje, spletkarenje, otezavanje izvrsavanja zadataka je svakodnevica. imati poverenja u svog co-worker je skoro pa nemoguce.

zalosno...a uglavnom je svuda tako.
have fun tatjana :))


@Andjelija

i to je istina:

Quote:
ali u svakom coveku postoji granica do koje novac moze da ga zadovolji na jednom poslu, medjutim ako taj posao postane dosadan, radnik otudjen i nezainteresovan, njega nikakva stimulacija novcem ne moze zadrzati da ne promeni to mesto.

... slažem se, ako pričam iz svog iskustva.


Slažem se

Svi moji team building-zi su bili mazanje očiju. Svi smo bili sretna "porodica" dok gazda nije rekao dosta, ili dok mu je trebalo mobilizirati zaposlene. Onog trenutka kad je meni trebala pomoć te vesele " porodice", ops, nestade.
I u krajnjoj liniji, ja tamo radim za pare, a ne za lijepe oči. Neka ma plati koliko treba, i nema problema, sretan on, i ja. A emocionalnu stranu života upražnjavam kući sa svojom pravom porodicom.


Vipera,

tačno tako :o) Sad nemam nikog iznad glave, nije uvek lako, ali barem niko ne profitira na meni.


tamara

ako mozete da radite privatni posao to je zaista super. Ja sam uvek za sebe mislila da sam komanijski covek ali probam sada i drugi put. Ima ljudi koji ne mog sami da rade posao ili bar tako misle.
Hocu samo da kazem da je za privatni posao potrebno dodatne energije i smelosti....samo hrabro


tatjana

a da li ce zene u nemackoj onda konacno da dobiju placeno zdravstveno i penziono za taj Kucni menadzment? mislim da u americi postoji ta varijanta da se prijavis kao domacica i onda se to racuna kao posao.


zene

i sada imaju placeno zdravstveno i socijalno. Ukoliko rode dete u nemackoj u staz im ulazi i 3 godine podizanja dece u kuci. Sada se zapravo razmislja o pravo plati ( nisam sigurna neko bi je pre neki dan pominjao oko 1800 evra britto) uza porodicnog menadzera


pa, onda bi trebalo

da brze bolje pocnu da uvoze sirotinju, posto nemaju bas da plate (dugorocno) ni za ove obaveze koje je drzava vec preuzela. dugorocno, za bilo koju razvijenu zemlju socjalna davanja ce moci samo da se smanjuju. ja se ne bi previse oslanjala na drzavu, pa makar to bila i nemacka.


Njemacka draasticno smanjuje

socijalna davanja, to se osjeti iz godine u godinu. Ovaj sadasnji zakon o socijalnim davanjima nezaposlenima i stimulaciji istih da aktivno potraze zaposlenje (Hartz IV) je cesto puta nista vise od obicne farse.


1800 evra je maksimum

Po novom zakonu, onaj partner koji ostaje s djetetom nakon rodjenja, dobija 2/3 svoje place, sve do maksimalnog iznosa od 1800 evra. Dobra vijest za sve, jedino sto oni koji jako puno zaradjuju su tu "zakinuti", jer dobiju manje od tih 2/3. Ali u svakom slucaju vise nego prije.

Do 1.1.2007.je bilo da se osoba na porodiljskom mogla odluciti da li ce primati neku sumu do max. 600 evra (ovisno o primanjima u familiji) godinu dana, ili pola od te sume dvije godine.

U svakom slucaju, zakoni se donose da bi se potakao prirast stanovnistva.

Sto se tice placa za "porodicnog menadzera", to jos u nj. ne postoji, iako ima glasova koji to traze.

U Hrvatskoj je u Tudjmanovoj eri bilo prijedloga da svaka zena koja ima 4 ili vise djece, dobija placu i ide joj staz kao kod odgojiteljica u djecjim ustanovama.


Problem

je sto mnogi bracni partneri koji ostaju sa svojom decom kod kuce do 3 godine nisu bili nikada ranije u radnom odnosu. Ostajanje tri godine sa decom u kuci i ohrabrivanje bas majki da ostanu je za mene vise nego problematicno iz vise razloga:
-gube sansu na surovom trzistu
-ubrzo se odlucuju za jos dece i ostaju kuci i do 6 godina
-gube kontakt sa stvrnim poslom i promenama na istom.
kad smo vec kod pravila donacija i zakona - ukoliko drugi bracni partner zaradjuje iznad granice dozvoljenog gubi se pravo na bilo kakvu pomoc...

nego odaljismo se mi od timskog duha - a bas sam htela da na ovom postu ne sabiramo i ne oduzimamo pare nego da pricamo kako da nam na poslu bude bolje i ako moze prijatnije sa ljudima sa kojima radimo.

Pitajte danas sefa da li je planirao da organizuje neki dogadjaj sa zaposlenima ove ili sledece nedelje. u Minhenu pao sneg - idealno. Ja letim sutra u Beograd pa cemo da vidimo kako ce stjuardese da bodre moj duh dok duva i prsti sneg okolo.


Tatjana,

nisam sasvim sama u tom privatnom poslu, imam partnera, ali nemam direktora jer, jedini autoritet koji sam trpela u svom životu, bio je otac. Nije uvek lako. Pre su drugi donosili posao, a sad toga nema. Potrebno je puno dodatne energije, kao što vi kažete, a hrabrost mi je u genima :o)


Odlicna tema

Jedino bih se slozila sa viperom da bi Gradite svoj tim bio bolji naslov.

Imala sam iskustvo slicno vasem, i takvo iskustvo zaista izmeni percepciju svih oblasti u zivotu - ne samo na poslu.

I porodica je vrsta tima, i mnoge druge grupe.
Kritican momenat je kad od grupe ljudi, povezanih istim ciljem, treba izgraditi tim i zato je zaista potrebno umece i puno truda.

No ako se u tome uspe - nagrada je odlicna, pa makar i u samoj jednacini tima: 2+2=5

Vi ste u dobroj firmi, cestitam ! :)


Snezana

potpuno ste u pravu da je porodica isto tim. Imam i sama porodicu i ponekad mi je vise enrgije potrebno da organizujem sve stvari u ovom timu nego poslovnom jer me za porodicni tim sve vise emotivno dotice.
Inace u Nemackoj je zakon o porodicnom menadzeru u proceduri. Dakle, majka koja ima decu i muza koja ne radi preuzima ulogu porodicnog menadzera- ona posto, ima navodno vremena placa racune, juri povracaj poreza, brine o nabavci, deci, skoli dodatnim obavezama. Ideja je da se zene ohrabre da se staraju o svojoj porodici i da se vremenom poveca natalitet. meni bi bilo logicnije da su institucije zenu oslobodile vise ali to je zaista jedna odlicna tema o kojoj cu rado uz vasu pomoc pisati.


Ovako razmisljaju Ossies

Quote:
meni bi bilo logicnije da su institucije zenu oslobodile vise

Tako razmisljaju cesce oni i one koji su socijalizirani na istoku zemlje, cije su majke, ili same one, osjetile blagodati socijalisticke slike zene.

Pitanje sta je vaznije: zenu osloboditi viska obaveza kroz izgradnju institucija koje preuzimaju brigu o djeci (cjelodnevne skole, jaslice, ...) ili ih platiti za "kucni management"? Potpuno se slazem s Vasim opisom, Tatjana. No, na moju veliku zalost, Njemacka je jedna jako, jako konzervativna zemlja kada je u pitanju politika prema zenama, odn. porodici. Najnovija istrazivanja su opet pokazala da je Njemacka na zacelju u Evropi sto se tice ravnopravnosti zena, posebno u poslovnom smislu.

Moram napomenuti i jednu svijetlu "tockicu". Drzava novim zakonom o porodiljskom odsustvu potice muskarce da i sami steknu iskustvo boravka kod kuce s djetetom. Tako se nude posebne materijalne olaksice onima koji se odluce na barem 3 mjeseca porodiljskog (ono: 2/3 place i jos neke stvari, ali moram prvo provjeriti o kojim pojedinostima se radi).


Mogućnost izbora

bi bio pravo rješenje za ovo pitanje.

Quote:
Pitanje sta je vaznije: zenu osloboditi viska obaveza kroz izgradnju institucija koje preuzimaju brigu o djeci (cjelodnevne skole, jaslice, ...) ili ih platiti za "kucni management"?

U zakonu dati obje mogućnosti, pa kako ko želi. Time bi se dobila istinska ravnopravnost. Ne bi se nikoga prisiljavalo na uniformno rješenje.


Pogodak u sridu!

Sloboda izbora je temelj svake slobode, od toga sve pocinje, i mnoge druge price postaju izlisne.

Na zalost, u Njemackoj zene jos uvijek nemaju to osnovno ljudsko pravo, ili ga tek osvoje pojedinacno nakon zestoke borbe.

No, da se mi vratimo na temu, domacica nas je vec upozorila?


He he

meni je super sto me zovete domacica. Bas super....kao da je ovo moja kuca! Pozdrav za vas iz Minhena
Tanja


Pa i jeste,

Vasa virtuelna, recimo, dnevna soba :-)


19.00h: nasmešiti se u odlasku..

blago je vama.. kod mene u firmi, seminar motivacije počinje kolektivnom utopijom: odjednom smo svi jednaki, robovi se obraćaju gazdama na ti, nastupa socijalna orgija..u najmanju ruku još prve večeri.. zato, što će se klanovi oformiti još koliko od sutradan ujutru, više nema mešanja, osim noću,u hodnicima gde se razmenjuju ključevi od soba.. vodvilj tako postaje jedina utopija.. eno, jedna pravnica, mrtva pijana, sklupčana, piški u bašti; jedna sekretarica ruča sama jer niko ne želi da joj se obrati; jedna umetnička direktorka na lekovima za smirenje gnjavi sve živo čim popije malo više i to prilično nasilno.. život preduzeća oponaša onu surovost koju poznajemo iz škole, samo još brutalnije, jer nema nikoga da vas zaštiti.. neprihvatljive aluzije, nepravedne agresije, seksualni progon i ratovi za prevlast: sve je dozvoljeno, kao u vašim najgorim sećanjima na školsko dvorište.. lažno opuštena atmosfera oponaša školski košmar u hiljaditoj brzini.. svi sebi dozvoljavaju da budu prosti sa svima, kao da svi imamo osam godina, i još treba namaknuti osmeh, da ne biste bili ukoreni što niste kul.. najbolesniji su, razume se, oni koji misle za sebe da su najnormalniji: pripiti generalni direktori ubeđeni da su u pravu što su generalni direktori, pijane gazde optužene za proneveru, rigidni rukovodioci prodaje pred penziju.. uveče, večeramo sa nekoliko nazovi top-modela na gazdinoj jahti.. malo je napeto, te gazda pristupa rezervnom planu: nudi jednoj od njih par somića$ da skine gaćice i baci ih na plafon, al tako da ostanu zalepljene za njega.. njoj to ne uspeva, svi se presamićuju od smeha i
ona počinje da vrišti: danas, kada, prema podacima crvenog krsta, milijardu ljudi živi u cigan-maloj, bogate zemlje, načičkane industrijama, nakrkane radnjama, otkrivaju novu veru: projekat dostojan napora koje je čovek trpeo milenijumima-napraviti od sveta jedno jedino ogromno preduzeće strave i horora.. govnari jedni.. jedva je spasavam od šefovih kerbera.. sutradan ujutru, dok mi pokazuje svoj buk, ispada istrgnuto parče papira iz neke agende, sa tekstom:
11.00h: budi ljubazna sa nekim beskorisnim
13.30h: misliti da se misli
15.15h: obratiti se nekom nižem činovniku po imenu (raspitati se u službi za personalne i pravne odnose)
17.10h: raspitati se o zdravstvenom stanju ćerke nekog potčinjenog (pred svedocima!)
19.00h: nasmešiti se u odlasku..


uzas :(

uzas :(


пољубац

Прилагодљивост људске врсте одвајкада ме је очаравала ,посебно прилагодљивост на пријатне угођаје.припадник сам те селекције свеукупног живота који нас окружује и ја се прихефтах малтешком окружању,јер тамо где си и обичаји постају твоји.2 пута годушње ,мили, драги, омиљени нам Газда уприличи муфте вечерицу за нас раднике у звездастом хотелу те онда обиље хране и пића само употпуни пријатност међусобног дружња нас уједињених у истој идеји – острво ишпартати мрежом савремених путова .
урнебесни пиш обично изазове моја трудноћа да се обожаваном Газди у име радника у пар реченица на локалном језику захвалим што нам ето из своје касице-прасице издваја Надокнаду за наш долазак на посао који певушећи ( у себи ) одрађујемо ,те му уз обавезан пољубац уста-уста предам наш поклон ( по његовом ранијем избору ,наравски).после се неумивам данима.
Ма . . . .само весело.


Kako zadrzati radnike, kako napredovati u firmi

Team building nije izmisljen radi usrecivanja zaposlenika kao krajnjeg cilja, nego radi podizanja profita. Sto je legitimno. Zadovoljni radnici bolje, efikasnije i eficijentnije rade, od cega firma ima direktne koristi.

Medjutim, ne zavrsava se sve na skupim zajednickim izletima i izlascima u pivnicu. Da bi ljudi koji za vas rade bili zadovoljni i sto dulje ostali u firmi, postoje i drugi vazni aspekti. Atmosfera na poslu npr., koja je neodvojivi dio team-buildinga, anyway. Organiziranje ili slanje zaposlenih na kurseve specijalizacije ili kurseve tzv. soft-skills (kurs komunikacije, rjesavanja konflikata, prevladavanje stresa, time-managmenta, itd.). Dalje: placanje prekovremenih sati ili davanje dodatnih slobodnih dana za iste. Organizacija jaslica i vrtica za djecu zaposlenih u velikim firmama. Mogucnost fleksibilnog radnog vremena, djelomicno ili sasvim.

Mogucnosti su velike, kao sto se vidi. Progresivne firme tim pitanjima posvecuju veliku paznju. Zaposlenici im, zauzvrat, vracaju lojalnoscu, posvecenim i dobrim radom.

Sve, naravno, nije zamislivo bez pristojnih placa i povremenih nagrada (bozicnica, dodataka na placu za godisnji odmor, npr.).

Odlazak na pice s kolegama/kolegicama s posla je manje team-building, a vise njegovanje vlastitog profesionalnog networka. Na tim neformalnim sastancima se, dokazano je, donosi najveci dio najvaznijih odluka. U opustenoj atmosferi se lakse dobiju informacije potrebne za vlastito napredovanje, ali u donose odluke, cine sporazumi (dealovi).

Svako se cese gdje ga svrbi, pa tako i ja zelim reci da su ovi neformalni sastanci, odlasci na pice poslije posla, tipicniji za muskarce nego za zene. Zene su sklonije da se poslije posla zure kuci, obitelji (ako je imaju) ili da se iskljuce od posla, jer se zele posvetiti i drugim interesima. Zbog toga cesto propustaju jedinstvene sanse za napretkom u hijerarhijskom ili platnom smislu, unutar firme. Jer nisu prisutne kada se uz "casicu" ili "zalogaj" donose po firmu i njene zaposlene vazne odluke.


Dunjice

team building kao ideja nije ni loša ni nelegitimna, i sve što si (ako smijem na ti) navela pored izleta je uredu. Kako radim posao koji se bazira na timsko radu, znam i koliko je bitan tim, međusobno razumjevanje i suradnja.
Međutim, u ovdašnjim balkanskim gudurama, team building se svodi na zajedničke izlete, jedrenje ( za otmjenije), pentranje po kojekakvim brdima i sl. Poslije se koristi svaka prilika kako se naglasi koji je to trošak bio.
E, a onaj dio o plaćenim prekovremenim, o dječijim jaslicama, i takvim sitnicama, nije baš prisutan. Da ne govorim o trenucima kad je dijete vrtićkog do jasličkog izraza bolesno. Imala sam svakakvih iskustava.


Vipera,

znam, znam; ja sam to iz njemacke perspektive, pa sam mislila, ako nista drugo, kao primjer za ugled. Ovdje (Nj.) su to teme, a i Tatjana takodjer pise odavde.


Vidi

se odmak od ovih krajeva. Početkom milenija :) sam radila za njemačkog poslodavca. Imali smo nešto kao team building. Kompanija je imala podružnice širom europe, od Švicerske, preko Hrvatske do Rumunjske. Družili smo se neutralnu u Budimpešti. Organizirali su sve do najsitnijih detalja, i nije bilo loše, ali onaj drugi dio, prekovremeni, vrtić itd. su se prilagodili lokalnim uvjetima.
Mada, koliko pratim ovdašnje priče od kolega, ima malih pomaka, barem u IT sektoru.


Razlika nije tako drasticna

Ja sam u mom gornjem komentaru govorila da su to progresivne firme, koje tako rade. Naravno, to je i ovdje jos uvijek pionirski posao, ciji znacaj i prednost vide samo najpametniji, odn. oni s boljim savjetnicima.


Vidi

se odmak od ovih krajeva. Početkom milenija :) sam radila za njemačkog poslodavca. Imali smo nešto kao team building. Kompanija je imala podružnice širom europe, od Švicerske, preko Hrvatske do Rumunjske. Družili smo se neutralnu u Budimpešti. Organizirali su sve do najsitnijih detalja, i nije bilo loše, ali onaj drugi dio, prekovremeni, vrtić itd. su se prilagodili lokalnim uvjetima.
Mada, koliko pratim ovdašnje priče od kolega, ima malih pomaka, barem u IT sektoru.
ovaj post je otišao greškom. Ispričavam se zbog greške


Dunjice

Ovde ste zaista naceli fenomenalnu temu puteva napredka, neformalih moci i polozaja zena u neformalnim grupama odlucivanja. Hvala na ovome. Odlicna tema.

To ce biti predmet mog interesovanja u narednim tekstovima....


Tatjana,

mislila sam i da Vam eksplicitno skrenem paznju na tu vaznu temu, ali sam znala da nema potrebe, da Vi kucu gradite "od dole", sto bi se reklo; pa da ce i tema neformalnih odnosa moci i polozaja zena pronaci svoje mjesto na blogu.

Hvala unaprijed, radujem se. I upozoravam: komentirati cu iz sve snage ;-)


...

Nekada napori organizacije da stvori uspesan tim urode plodom, ali nekada su krajnje retardirani, glupi i naporni za radnike. Moja iskustva spadaju u drugu kategoriju...


Sve te tehnike

idu u korist profitu, ali sa druge strane zaiste mogu da učine da se zaposleni oseća bolje na poslu. Znači dvostruki učinak (jedan za vlasnika drugi za radnika).

Šta da kažem, kad već moraš da radiš za nekoga, u svakom slučaju, bolje je da učiniš sebi rad: boljim, zanimljivijim, kreativnijim, ili ako ti posao uopšte ne ispunjava- što je učestala pojava (npr. tako što ne postoje mogućnosti da iskoristiš većinu sposobnosti koje poseduješ) - podnošljivijim.


Odlican tekst

Pre izvesnog vremena dobio sam otkaz u jednoj medijskoj kuci.Iz raznoraznih razloga nisam se najbolje snasao u celoj prici, i urednik mi je saopstio da im vise nisam potreban.OK,bilo je stvari koje nisam sjajno radio,ali sam ubedjen da sam itekako bio dobar u nekim drugim...Iako je urednik totalno OK covek,on svoj posao,po meni, nije radio bas najbolje.Moja komunikacija sa njim je bila jako slaba,njegova podrska nikakva,probleme nismo resavali...I eto,izgubio sam posao na kom sam mogao jos puno toga da pruzim,ali to nije prepoznato bas zbog lose komunikacije...


Firmene ekskurzije

U preduzecu za koje radim sve je pocelo vrlo ambiciozno, sa sve profesionalnom agencijom za organizovanje aktivnosti koja nas je podelila na timove i naterala da izmisljamo razne kerefeke i resavamo zadatke kojima se radi testiranje inteligencije gorila :D.

Nakon te prve godine evo cetiri godine za redom sve se svodi na jedan dan sastancenja, jedan dan sporta ili banje (sport za one fizicki spremnije, banja za otromboljene), krkanje i, naravno, zurke u lokalnoj diskoteci. Kod nas taj team building nema mnogo smisla, jer su nam timovi mali a i provodimo vise vremena zajedno nego sa porodicama.