Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Moj beli Yugo

yugic - uvek istiyugic - uvek istiDanas mi je prijatelj poslao link o tome kako se Yugo više neće proizvoditi. Javilo mi se nekako pomešano osećanje sreće, tuge i nostalgije pa reših da podelim sa svima dve istinite priče o mom belom yugu. Prva je kada je iz mog yugica ( sa oznakom A - izvoz Amerika) ispao ceo motor na beton Pariske ulice 31. decembra 1998. godina a druga priča je o tome kada je uprkos podignutoj ručnoj kočnici yugo krenuo da klizi nizbrdo ka Gazeli.

E pa danas omaž yugićima - dajte sve najsmešnije priče na jedno mesto. Ja sam svoj sama pazarila 1997. godine i vozila ga ponosno do 2001. uživajući komfor bezbednih, sigurnih i pouzdanih kola.

 

Priča prva.

 

Decembar 1998. godine, hladan radni dan. Istrčim u pauzi za ručak da kupim mami poklon za Novu godinu. E sad sve to ima veze sa yugov jer:

1. izlazeći iz garaže provociram sudbinu i izlažem se riziku da se brava zaledi.

2. ako u okolini nema nikoga ko će vam pomoći treba da spakujete u tašnu šibice, upaljače i vunene rukavice -obavezno.

3. Da se spremite da duvate u ključ vreo vazduh ili da imate mali sprej za odledjivanje brava - uvek jer ako pukne ključ .....

Dakle, biram destinaciju za kupovinu poklona -što bliže, sa što manje zadržavanja.

Kupujem brzo, neku tada popularnu šerpu. Žurim jer vreme teče a brava se sigurno ledi, a podavačica se isto žuri....ne namešta dobro velliki poklopac od šerpe i ja izlećem napolje. Ubacijume kutiju u gepek i žurim na posao još koji sat.

Koleginica me moli da promenim maršutu i da je odbacim bliže Knez Mihajlovoj ulici ...Ulazimo u yuga i za čas smo prešli most i skrećemo ka Pariskoj ulici. Tu negde oko Francuske ambasade počinje da udara nešto. Ja, naravno odmah drvlje i kamenje na prodavačicu koja nije upakovala dobro šerpu. Medjutim još koji metar i šerpa već skoro grmi te pomislih možda i nije šerpa. E onda samo čujem tras i yugo stade.

Najbolje je što ja otvaram haubu i mislim da ću kao moći nešto da uradim a dalje od sipanja benzina stvarno ništa ne znam....Ipak ovaj prizor je bio nestvaran. Ceo motor ali kompletan stoji na betonu Pariske ulice , šisti neka voda....Koleginica mi se brzo zahvali i ja ostanem sama na sred ulice 31.decembra sa yugom i motorom na betonu. Posle, naravno zovem prijatelja majstora, on dodje uveče. Do tada sklopim skoro prava prijateljstva sa ljudima koji hoće da mi pomognu, svi se smeju pa i meni bude na kraju smešno....te godine ne odem na doček jer bez Yuga je provod ne kompletan.

 

Druga priča

 

Letnje vreme, pada kiša. Kada se krene od Banjice ka ulici Kneza Miloša tu pre nego se prodje Gazela ima jedno veliko čvoriste i sefamor. Automobili se spuštaju od Topčiderske Zvezde, prolaze trole i autobusi....e baš na tom semaforu mi pukne sajla na kvačilu. Ja povučem ručnu i izadjem da zamolim vozača trole da se ne dere na mene a u tom trenutku yugo krene da klizi nizbrdo. Evo, danas stvarno se ne sećam kako sam uspela da uhvatim auto i da izbegdnem da me neko ne pregazi - uskočim nekako u yuga i ručnu povučem tako jako da se pitam kako mi nije ostala u rukama. Yugića sam uhvatila negde kod stanice trole. U tom trenutku prilazi mi neki čovek i toliko se smeje....meni i nije baš nešto smešno i pomogne mi da izguram kola na trotoar. Vozač trole se trese od smeha....a putnici onako. Posle se setim da je taj čovek koji mi je pomogao bio u grupi Zana....ljubazan, nasmejan....

Onda dalje svi znaju kako je...zovete prijatelja majstora i čekate, čekate....u YUGU.

Sad molim Vas Vi jer verujem da ovim pričama nema kraja....na primer ona kako ste pali na vozačkom jer je yugo išao uprkos podignutoj ručnoj...


O čemu sanja svaki vlasnik Yuga?

Pa da kupi sebi auto.....


prvi studentski auto koji

prvi studentski auto koji sam vozila je bio polovni bordo yugo. jedina brava koju si mogao da otvoris je ona na gepeku i to sa 50 para, pa udjes do pola u gepek, provuces ruku i otkljucas prednja vrata (koliko li sam samo puta greskom otkljucala tudji yugo)... kasnije nisam ni to mogla, pa je jugic bio stalno otkljucan. u kolima sam imala neku sipku kojom sam svaki dan morala da kucnem anlaser ne bi li se mali upalio...
a dozivljaja milion...jurim na ispit sa drugaricom i na kruznom toku na autokomandi guzva, tramvaji, autobusi, kola, pesaci ko sve ne i meni nesto puca u kolima i gasi se , nemam pojma sto, samo znam da ne mogu ni napred ni nazad, a na tramvajskim sinama sam. izadjem iz auta, tramvaj mi trubi, svira kolona iza mene, sagnem se ispod auta i vidim kako se neka metalna sipka mog auta zabila pravo u tramvajsku sinu...izadje vozac tramvaja, pridje besan uz gomilu psovki , sagne se i on,pogleda i bez reci ode do tramvaja i vrati se sa nekim pajserom...izvadismo nekako tu sipku i odgurasmo auto do trotoara...
velika prednost vlasnika yugo automobila je ta sto delove mozes da kupis cak i na trafici i to za male pare...


Brave i ostalo

I ja sam imala Yuga. Ni jedna vrata mu se nisu dobro zatvarala...moras da lupis iz sve snage ...a i tada ponekad nesto omasi, samo cujes ono isklizavanbje necega niz nesto uz neprijatnu buku udarca.... i vidis nije se zatvorilo.Retrovizori setaju po ceo dan...samo ih lovim...desni mi se prevrtao skroz naopacke. To mi islo na zivce nevidjeno. Menjac nikad iz prve da uleti....uvek moras da ga stimujes. Rucica za otvaranje prozora stalno ispada....samo sam mogla pod odredjen uglom da je odrzim na mestu...Da se izvestim u tome jednom me zamalo skupo kostalo....previse sam se skoncentrisala na otvaranje prozora pa zamalo da se zakucam u jednog ispred sebe. A tek brava za motor,,,nisam znala da su sve iste...svaki kljuc moze da otvori svaki Yugo. To sam saznala ovom prrilikiom. Odem kod prijateljice na N. B. i parkiram se ispred zgrade naa velikom parkingu. Posle par sati silazim i krecem prema mom Yugu. Bar sam mislila da je moj. Lepo otkljucam ...sednem ubacim kljuc u bravu motora i kresnem...i primetim tada...nesto mi cudno...moj retrovizor stoji kako treba nije naopacke....u...jeeee...ovaj se sam okrece kako mu dune....U tom mi pade u oko neka sportska jakna na zadnjem sedistu koja n ije moja....Kazem sta je bre ovo...na prednjem sedistu cigare koje ne pusim....Cela zbunjena....krenem da razmisljam i u tom me osvesti naglo otvaranje vrata s moje strane i dreka....majku ti lopovsku....mafijo...oces kola da mi ukrades....Ja se prenerazila....U lice mi se uneo jedan krupniji cica i vuce me napolje....Katastrofa....Ja se priberem i pocnem da objasnjavam da sam se prevarila....kazem...nisam casna rec ...Ma jes nisi..vice ovaj....I tada ugledam mog Yuga dva reda odatle....Kazem eno ga moj...sad cu da vam pokazem....i Ovaj se smiluje kad vide istu boju...isto sve....Ja mu demonstriram otvaranje na mom i na njegovom Yugicu....On uzme njegove kljuceve pa i on proba....Nema problema ...sve radi i kod mene i kod njega. Izvinem se coveku i on meni...pa se rastasmo. Posle me bilo strah i da zagledam u Yuga kad hocu da ga otkljucam ...da ne pomisli neko maznjavam auto....
O otvaranju rezervoara za benzin da ne pricam....svaki put kad se zurim nesto se zaglavi i ni tamo ni ovamo...


Polaganje vozackog

naravno na Yugu. Cica zima ..sve se zaledilo...instruktor neki cica koji ne veruje u zene vozace.
Dan pre ispita....voznja za utvrdjivanje vestine. Cica se kao i uvek namestio isprsen i sa osmehom nipodastavanja....Naucila si nesto samo zato sto imas srecu da te ja ucim....Mislim se....u sebi....da ne kazem sta....Vozim ja tako....i vidim nesto nije u redu....Kazem, majstore kvacilo ne hvata....A on meni kaze...ma ne znas ti da vozis...kakvo kvacilo....i tu se ja zainatim pa u prepirci uspem da ga nagovorim da stanemo kod automehnicara da ovaj pogleda....Kaze ovaj...ajde...pa da vidis da nije...nego zenske nemaju osecaj...Trebalo nam 20 minuta da stignemo do prvog...ja na jadvite jade uspevala da odrzim auto u pokretu. Stanemo i kazemo majstoru da pogleda....on se zavuce pa izadje i kaze....e svaka ti cast kad si uspela dovde da dodjes...Ovaj moj instruktor pobeleo od muke....Sutradan polazem...rano jutro...cekam na nekom betonu na rde po najvecoj zimi bar jedno tri sata....Kad sam dosla na red i usla u auto nisam mogla da smirim kolena od hladnoce...tresem se kao prut....Mislim se sta cu i onda ukapiram da mi je osecaj slican kao ono juce bez kvacila....pa krenem , skroz sigurna u sebe...provozam onu trojicu pajkana ko Django....i polozim iz prve....


Ha Ha

Super prica


ne znam

da li se računaju sitnice tipa ostane ti retrovizor u ruci i slično?


a, polaganje vozackog na

a, polaganje vozackog na jugu:))
vozila sam casove i polagala vozacki u vreme najgore nestasice benzina..Moja instruktorka voznje , Vera se zvala cini mi se, smirena, mrsava zenica sa sprzenom blajhanom kosom, na casove je dolazila sa kanticom benzina u desnoj, i cigaretom u levoj ruci..a vozila je kao zmaj...i popravljala razdrndani jugo auto-skole bez problema...sve sa cigaretom u ustima.


a polaganje

vozačkog u Yugu na ledu? Nisu mi ni uzeli ličnu kartu, samo su na kraju rekli 'mnogo sporo, čekaj da prođe zima pa opet' Da ne grešim dušu, Yugo se dobro držao!!!


ja imam odlicna iskustva sa

ja imam odlicna iskustva sa yugom po snegu i ledu, penjanjem na planine bez lanaca..yugo je prolazio tamo 'de su mnogi posustajali cak i sa lancima za sneg...mada tu ima i vozacevih zasluga:)


Molim

sve se racuna i takve sitnice...naravno!


Mojoj

sestri ostao menjac u ruci....a ona bila nesto u frci ..mislila jadna kad ce da skuva kad ce da se vrati .... i pomislila...odkud mi varjaca u ruci....


;o)

;o)))


Imao Yugo 55, radio

Imao Yugo 55, radio odlično, ništa mu nije falilo. Kupio ga polovnog pre petnaestak godina pošto su taman kad je počela da se raspada Jugoslavija prestali kooperanti da šalju delove pa nisam mogao da kupim novi. Onda kupio Yugo star godinu dana od nekog lika koji ga je tretirao kao Stevo Žigon u onim Pričama iz radionice. Vozio ga ja posle 3 godine u sreći i zadovoljstvu i onda prodao. Nikakvih problema.

Evo nekoliko linkova vezanih za Yugo:

Link 1: Najbolja priča o Yugu ikada – Clarkson – BBC Top Gear
Link 2: Klasika - zezanje u vezi sa Yugom
Link 3: svašta uključujući i istorijat Yuga
Link 4: potpuna perverzija – obožavaoci Yuga u Nemačkoj

Link 5: američka reklama 1
Link 6: američka reklama 2

Link 7: malo šala
Link 8: još malo šala


Moj jugić je bio crven,

Moj jugić je bio crven, "sportski", prethodni vlasnik mu autolakom ofarbao sve tri felne u zlatno i zalepio belu traku na vrh šoferšajbne, što se ispostavilo veoma korisnim tokom parking potraga. Što se brave tiče, lepo se otvarala, i svojim ključem, i ključem od ulaza u zgradu, fino je pasovao.

Nije me voleo taj yugo, valjda zato što sam ga 5. dan po položenoj vožnji razlupala. Doduše, pokušala sam da se iskupim limarijom i novom farbom, ali nije pomoglo.

Svašta mi je radio - isisavao akumulator preko noći, baš kad treba da idem na aerodrom, gubio nožnu kočnicu u sred popodnevnog špica, kad pljusne najgora kiša, otpadali mu brisači, ili još gore, zaustavljali se u stavu mirno.

Najgori trenutak je bio kada je u jutarnjem špicu odlaska na posao, na uglu Bulevara i Kneza Miloša, prokuvao, i to u krajnjoj levoj traci. Nekim čudom sam uspela da ga na inerciju dovučem do parkinga kod Glavne Pošte, i tu smo se za sva vremena rastali.


da nisu tvoj jugic i moj

da nisu tvoj jugic i moj stojadin bili neki blizi rodjaci?
tvog otvarali razni kljucevi, kljuc od mog otvarao razne automobile.
brisaci - isto, jedan mi je otpao isto po pljusku, i to nasred raskrsnice prilikom skretanja ulevo.
a prokuvao je na benzinskoj stanici, onog trenutka kad smo stigli do radosnog pumpadzije... :)
ajd se priseti, da nije i tvoj yugo mozda imao rupu od korozije kod zadnjih vrata? :))


Yugo - summary

Mi nas kupili 2004 za 400 EUR
Motor iz 1982 (tad jos bili dobri), sasija iz 1990, radjena.
Potrosili jos brdo para na popravke

Pros: preselili se dva puta, ne moras da brines da li ces nesto da cuknes, ne moras da brines da li ce ga neko ukrasti, svako zna da ga popravi, sigurno ima jos nesto....

Cons: stali jednom na gazeli murija nas terala da ga guramo do sajma, vruce, hladno, bucno, ne smes nista da ostavis u kolima, srche ko zedna kamila, nikad ne znas kada ces stati na putu, ruzan je, oseca se gorivo, trosi ulje kao da si na africkom reliju, mogao bi jos dosta ali glavno sam pokrio

Prodat za 100 EUR za delove nakon sto je sve otkazalo


Kad je Yugo poceo da

se prodaje u USA, prica jedan tip na TV: "Hm, Yugo. You know why they call that car Yugo? Well, when you step on the brakes - Yugo through the windshield!".
Tih godina odlucim da se vratim iz sveta. Planirao sam da za Bg. kupim nekog manjeg mercedesa ili stagod slicno, nemacko. Moj brat, medjutim, krene da me ubedjuje da kupim Yugo - te delova ima svugde, te svako zna da popravi, ima "vezu" mogu da ga kupim odmah - on je u jednom danu kupio dva ista, da se nadje. 'Ajde reko' i to cudo da probam. Par telefona, te veceri odem, napisem neke cekove, - i eto meni sutradan nov 65A, sa sajma direktno, parkiran pred kucom.
Vozio me je svugde i isao kao zvrk. Nije se kvario, ali i ja sam ga odrzavao sto sam bolje mogao. Pola godine kasnije, dobijem posao u Nemackoj i odlucim da odem mojim novim autom. Vozio me taj jugic od Nemacke do Beograda mnogo puta tokom godine dana i nije se pokvario. Jedino jedne noci u Nemackoj, kad sam se oko ponoci vracao iz instituta na kome sam radio kuci na spavanje, istrci srndac iz sume pred auto, nabodem kocnice, kao u onom vicu gore. Nisam proleteo kroz staklo, ali mi je srndac rogom probusio hladnjak.
Cuvari na institutu presrecni - eto njima srnetine, a moj auto ispustio baricu ispod sebe. Eto ti sad ono "delova ima svugde". Nema u Nemackoj. Nasao sam nekog majstora u tom selu, on zakrpi hladnjak, i moj jugic nastavi da me vozi. Vozio sam ga i do Pariza, i Zeneve, svugde. Kad sam se vratio u Bg., bilo pred-ratno stanje, pocele kradje, skidali su sa njega sta god su mogli - dzaba sto delova ima svugde kad treba da se odvezem tamo bez sofersajbne. Kad sam par godina kasnije odlucio da je u svetu ipak bolje, poklonim taj auto jednom momku koji ga je odrzavao. Auto je izgledao kao da su ga tukli: polomljeno ovo, nedostaje ono...ali je i dalje isao ko zvrk.
A moj brat? Ako ovih dana u Beogradu vidite ficu u besprekornom stanju, bordo metalik, niklovan, bljesti od lepote, kao iz fabrike da je izasao - to je on. Presao je na fice (mada za svaki slucaj drzi Lexus-a u garazi). I zaustavljaju ga ljudi, nude mu za ficu veliku gotovinu odmah tu. Nije za prodaju, kaze.
(Da parafraziram onoga iz onog filma: "Gde ima bolji auto od Moskvica?"). Zastavini prizvodi - neunistivo to, bre!


Ja kupio novi Yugo :)

Ja kupio novi Yugo :) Srebrne boje :) I baš me lepo služi :)
I tražim sponzora da mi kupi bolje auto :)

www.queeria.com


Najgori auto ikada...

koliko ja znam, Forbs (ili tako neki časopis) je pre nekoliko godina napravio listu najgorih vozila ikada prodavanih na zapadnim tržištima + daleki Istok, od II sv. rata naovamo, Yugo naravno pobedi. Kriterijumi su bili tehnička rešenja, potrošnja, izgled, cena, osavremenjenost... Ruku na srce, mislim da je gomila ruskih, indijskih i inih krntija gora od Yuga, ali kriterijumi su kriterijumi.

Ne znam šta je po Clarksonu najgori auto na svetu, ali za tretman Yuga - svaka čast. Koliko li je puta meni to palo na pamet...

A opet, da ne grešim dušu, moj Yugo me je dvaput dovezao u Slo, i jednom nazad, još uvek ruži parking iza moje zgrade, još uvek se vozam njime...

Benzin smrdi unutra ko u rafineriji, nešto stalno kaplje iz motora, lupa auspuh, kočnice jedva doveo u kočno stanje... I, j***š mi mater, volim taj krš. I biće mi teško da ga se odreknem. Šta ti je psiha...

Priča - tehnički pregled, u Srbiji, naravno. Doteram ja Yuga na one cilindre, provera kočnica. Prednje, zadnje, ajde de. Kaže majstor, povuci ručnu. Gleda onaj grafikon, pa se dere RUČNU POVUCI!!! Povuk'o sam, derem se ja izunutra! Uopšte ne hvata... Morao je drugi majstor da sedne na ono zadnje staklo, dok je prvi divljao po ručnoj (isterao me napolje, ne znaš ti da kočiš ručnom), dok se nije grafikon ispisao kako treba... Sledeće godine su me se setili! Samo kaže majstor - izađi momak - a onaj drugi seda na gepek...

I tako...

Yugo nije kola! (ali mi je moj ipak drag. Koji sam ja mazohista...)


Pominjah i ja mog Yuga na ovom blogu

i ceo svoj put od Yuga do automobila :-)

http://blog.b92.net/node/4582

Bilo je svega, i kvarenja lamele i zamrzavanja brave i otkazivanja kocnica. A opet, ostao mi je u divnoj uspomeni. ............. neka i ostane samo uspomena :-)


Olivera

Moj muz Moma kaze da ste se jednom zajedno vozili u YUGU. Tanja, Pupi,Snezana Protic...kaze prvi put po polaganju vozackog...eto ...mali Beograd.Pozdrav iz Minhena


Olivera

Moj muz Moma kaze da ste se jednom zajedno vozili u YUGU. Tanja, Pupi,Snezana Protic...kaze prvi put po polaganju vozackog...eto ...mali Beograd.Pozdrav iz Minhena


Yugo

Ja i sad vozim jugica. Presao je 180.000 km bez generalne i nikada me nije ostavio na putu. Imam garazu, a i dobrog majstora u komsiluku.
Ipak moja najsmesnija prica je kada sam pobrkala mog i tudjeg juga i otkljucala tog tudjeg na zgrazavanje moje sestre i vlasnice drugog juga. Na vreme su me upozorile pa nisam ni pokusala da ga upalim. Jugic mi je crveni, i jedini problemi snjim su gume. Sestra i ja zajedno menjamo gumu za 3 minuta a ja sama za 6. jasno vam je koliko sam vezbala.
I love YUGO!


Imam i ja dve price

Prica Prva:
Ne znam jel se ova prva vazi, jer glavni glumac nije Yugo nego Kec.

Bas iste te 98-e u decembru, nije bio 31. ali tu negde. Krenem ja da se nadjem sa drugom koji zivi u obliznjem vojvodjanskom mestascu. Kaze on meni dosao bi kolima, ali njegova "Lada" zbog raznoraznih tehnickih problema ne moze da prodje tehnicki, pa nije registrovana. Tako da ne sme da se zaputi ka Beogradu, jer bi morao da prodje milicijsku kontrolu u Batajnici koja bi ga sigurno zaustavila i maltretirala zbog neregistrovanih kola. Nista, kazem ja, ajde ti do pola, a ja cu na pola da te pokupim. Upalim ja tako "Keca" i zaputim se ka Bataji. Plan je sledeci nadjemo se na buskoj stanici, tik ispred murijske kontrole, on parkira svoja kola, predje u moja, pa nazad na NBg na kafu kod mojih, pa posle u grad na zurku. Super plan, zar ne?

"Kec" medjutim ima par specificnosti. Pod 1 stradala lamela, tako da je dejstvo kvacila zanemarljo, a maximalna brzina koju moze da razvije jedva 50kmh i to iz doooobrog zaleta. Ako dodate malo jaci gas, samo proklizava. Pod 2 za paljenje postoji strogi recept - hladan pali samo uz pomoc sauha, a topao pali samo bez istog. Ako slucajno ovo obrnete, i preterate sa verglanjem, ne pali vise uopste dok se ne "oporavi". Period oporavka neodredjen. Ako preterate sa gasom, isti rezultat.

Izgleda da nismo bas precizirali koja je buska stanica u pitanju, te sam ja dosao na jednu, a on na drugu. Cekam ja tako neko vreme, naravno ugasim motor da ne trosim benzin! Posle nekog vremena ukapiram da sam verovatno na pogresnoj stanici i resim da krenem do sledece. Da upalim auto, nista. Verglam, nista. Auuu, zaboravio da spustim sauh, a on topao! Gotovo, vise ne pali. Odguram ga tu do nekog mesta gde je bilo OK parkirati i ostavim. Trazi taxi, ni za lek. Nekako posle pola sata naidje neki bus i ja udjem u njega. Stvarno moj drugar na sledecoj stanici ceka me vec sat vremena! Tu ja njemu ispricam situaciju, nista idemo nazada da probamo ponovo. Vratimo se, kec jos topao, ovaj put sputim sauh, on se "oporavio" i upali! Do jaja! Nas dvojica vec naostreni za provod zaputimo se na NBg. Usput, dok "jurimo 30" ja njemu pricam o Kecevim specificnostima i smejemo se. Stignemo na NBg, ja jos uvek pricam o mom Kecu, i dok izlazimo kazem, eee vidi, ali pored svega toga, ima ugradjen alarm, blokadu motora! Tu naprvim kobnu gresku, da se pokazem, aktiviram alarm! Nazalost to je dotuklo akumulator i "Kec" je ostao tu gde je. Nista od naseg odlaska na zurku kolima. Sutra ujutru, ja se vec pomirio da cu morati da menjam akumulator, kad vidis, kec se opet "oporavio" i upali iz prve! Krv mi je popio!

E vidim sad da sam se mnogo raspisao, pa cu se zadrzati samo na jednoj prici. U drugoj je akter "yugo" koga su pokusali neuspeno da ukradu, ali to nekom drugom prilikom...


Jos jedna prica

Jedan moj drug imao Yuga koji se palio samo na gurku....i tako ode on i jos jedan moj drug na neku svadbu u neko selo...pada kisa blato do kolena....bili tamo neko vreme, zapili se grozno i onaj prvi kaze...ja sam puko, vozi me kuci....I sedne moj drug u Yuga a ovaj mrtvosani ga gura....onako s vrata s namerom da uleti cim krene...i u tom pokusaju padne u blato a ovaj nastavi da vozi....nije ni primetio da ovog nema....usput neki pesak vidi da su mu vraata otvorena pa ga zaustavi da mu kaze i da ga zamoli da ga odveze do negde...ovaj ga odveze i onako pijan resi da se opet vrati na svadbu...da nesto i pojede....vrati se tamo kad onaj prvi se klati u dvoristu....Moj drug se zaprepasti....pa jebo te ,,otkud ti ovde sad sam te ostavio kod kuce....celi zbunjeeni naspu sebi klopu i kao sad idu nazad. Sednu u Yuga i sad ne znaju da li imaju benzina posto merac ne radi...sloze se...ma izdrzace....i krenu...na vrh jednog brda stane im Yugo....vide oni pumpa dole u podnozju i rese da ga okrenu na gurku pa do pumpe na ler....I onaj prvi gura ..sada od pozadi....krene yugo i onada odjednom stane....Moj ddrug izadje da vidi sta je...kad onog prvog nema...nema ga nigdee...ovaj se okrece zagleda...psuje ga, kad cuje stenjanje...kad ono onaj upao u saht za odvod vode koji je bio otvoren....i viri mu samo glava. Ovaj ga izvuce nekako i smandraljaju se do pimpe....al pumpa s druge strane puta...U pokusaju da prevezu Ygica preko bankine...uhvati ih milicija.


:)

Mi smo sa nasim belim zmajem stigli do Pariza za bracno putovanje, jos u SFRJ vreme. Kroz Austriju pljusti kisa, nebo se otvorilo i on se ugasi, na sred puta naravno. Ja stavim najlon kesu na glavu izadjem napolje, uzmem iz gepeka WD40, poprskam po kablovima i on upali 'na pola kljuca'. Posle, kroz Nemacku, auto put kao tepih staza prostrta preko brda, sve uzbrdo-nizbrdo. Ja drzim gas do daske sve vreme, nizbrdo 140, uzbrdo 110. Malo-malo pa me preteknu nasi gastosi i sviraju, masu, pozdravljaju.

Jednom prilikom stigao u Sopot poslom i parkiram ispred radnje sa auto delovima. Zmaj radio regularno, al kada sam trebao da krenem nazad, vergla al nece da upali. Ja udjem u onu radnju za auto delove, kupim platinsku dugmad, zamenim ih sa onim srafcigerom iz kompleta, podesim zazor od oka i wrom!

Sada vozim auto kome sam dva puta otvorio haubu, Jednom kada sam ga kupovao, valjda da vidim kako izgleda motor, a drugi put da pokazem tastu taj isti motor.


Вози Југо нећеш дуго,

вози АЛЕКО нећеш далеко,,,

само иди(Ј)отске државе каве су бивша Сфрј(СРБИЈА), Румунија, бивши ДДР, то јест бивша источна Немачка, те СССР, и многе сличне индустриске карикатуре из области ауто инустрије, могу поред живе ИТАЛИЈЕ, НЕМАЧКЕ и Јапана да се усуде да производи било који тип аутомобила.

моје иаскуство са Југом је лудачко и одвратно, иако сам знао да Југо није ауто, први и последњи пут сам га купио априла 89. године, новог из фабрике.

авај, већ после пола године је почео да ми троши 15-17. литара на сто километара, добио сам савет да је у питању карбуратор, одем код тада најбљег мајстора на ЋАЛИЈАМА, београђани знају где је то, платим 50. марака за ту операцију, али шта да вам кажем после тога је трошио 20. литара.

морам да признам да ја Југо не умем да возим, никада нисам био сигуран да ли сам убацио мењач и прву брзину, а поготову у рикверц, већ то обично утврдим када дам гас, ако крене ауто, доказ је да сам погодио брзину, ако не промашио сам.

Убацивање у риквер код Југа ми је увек успевало у петом или шестом покушају, тако да ја тај ауто сматрам највећом божјом казном за возача, равно некој тешкој заразној болести.

изнервиран, иако сам имао Југо једва десет месеци старог, одведем истог ЗЛОТВОРА једне недеље на ауто пијаци у Бубањ потоку, и на шофершајбни окачим цену, 3000. ондашњих марака, иако сам га кажем пре десетак месеци платио две и по хиљаде марака више!

међитим, наш народ онако блесав какав га је бог дао, ту цену је доживљавао као провокацију, и исти нисам могао да продам тог дана, док цену нисам подигао на 3,5 хиљада марака.Тек тада им није била сумњива цена, луди људи, нису схватили да га ја више очима нисам могао гледати.

морам признати да сам размишљао и да га некоме поклоним, али нисам никога знао кога бих толико мрзео, да би му истог поклонио.Данас бих већ знао, рецимо да сам тада знао зокстера или карла понтија ни секунду не бих размишљао, већ бих исти њима уступио и частио их успут.

од тада до данас, сваки пут сам писао, предлагао, молио кумио, да у новом уставу у преамбули пише ово:застави , то јест фабрици аутомобила из Крагујевца је доживотно забрањено да производи, продаје, финансира било који модел путничког аутомобила! Мислим, да је ова више залужило да се нађе у преамбули устава, него цео Космет тако рећи.


Hoces da te naucim...

Moj jugic koji je presao 180.000 bez generalne i dan danas trosi 6,2 litara na sto kilometara.


Ма шта кажеш богати,

твој Југо троши 6,2 литара,,,

ама јесте, али ти га стално возиш низ брдо.

покушај да га возиш уз, трошиће ти 25, 21 литара.


Mogu da dokazem

Trosio on i 7 ali ga moj majstor komsija sredio i sada toliko trosi. Ma nisam ni ja verovala nego merim stalnoo. Inace zivim, vec sam napisala, van grada i najvise vozim po pravom putu a ne po gradu ma da ne izbegavam ni guzve iako ih ne volim. Majstor kaze: "Pa jel ti to mnogo? Tako treba."


I love Yugo

I LOVE YUGO


Hoces da te naucim...

A jugica zna da popravi svaki mesar a svaki pekar prodaje delove.


yugo i stojadin

na nekom drndavom yugu osamdesetih ucila da vozim (instruktor na smenu uzvikivao "bem ti lebac" i "odlicno"). na vozackom ispitu stigla ekipa u gaaanc novom - yugu, naravno. pored mene onaj neki glavni ispitivac. ja polako krenem, a on vec vice "paaaazi, auto je nov!!!". ja da promenim brzinu - njegova ruka na menjacu, on menja brzine. sva slogirana odvozam par ulica i mislim, gotovo je, nista od vozackog. posle mi ljubazno objasne da su samo morali da paze, auto je, jel, noooov, a to sa menjanjem brzina, ma nema veze, ipak oni oni znaju bolje kako da se ne upropasti menjac...

a stojadin nista? steta, a tako mu je lepo otpao auspuh nasred auto-puta izmedju beograda i novog sada... i kljuc od moje limuzine otkljucavao i limuzinu iste marke koju je vozio moj brat od tetke...


Aaaaa...

Ne mogu da se setim baš svih provala sa mojim Yugom, ali...
Kada sam otišao na tehnički pregled (posle ''dobrog'' majstorskog štimanja, utezanja, fušerisanja i naravno dranja po dzepu), majstor na tehničkom preuzme ''kokpit'' da to na brzinu završi. Kada je povukao onako žustro ručnu, verovali ili ne, srce je htelo da mi pukne. Zašto? Pa znam da kad povučem ručnu malo jače (a samo tako reaguje), onda kočnica neće da popusti jedno dan-dva, ali samo leva strana. Naravno jedna strana se ukopala a druga ko po loju klizi. Elem i pored te ''sitnice'' prošao sam tehnički jer to je gotovo fabričko stanje Yuga. A o nekim ne bitnim stvarima da i ne govorim, tipa: stakla na vratima se sama spuštaju, zadnji brisač radi po svojoj volji, motor uvek masan, miris benzina obavezan unutra itd. itd. itd., da ne spominjem više mnogo bi trajalo. Verujem da kada porastem (a sada imam 34 god.) i budem mogao sebi da priuštim nešto poput FABIE (barem), imaću osećaj kao da do tada nikada nisam vozio automobil. Do tada zavideću crnogorcima. Stvarno smo najgori.


бијо ту ,малопре

пре 22 године баш овако упролеће ,ималосе моглосе, поклоним сестри поменуту марку аута ,довезоше јој га тазе из ауто куће предкућу директ, и позову интерфоном,дочека их она насмејана, преузме возила ( и папире пратеће ), малко га турирала ту под крошњама тополе уличне, гледала се у огледалу , те оставила да ради,улица мирна,нигде никога,а она, причала ми касније уплакана ,само скокнула до гараже изакуће удворишту по кофу сводом и сунђером да му малко пицне глазуру белу па да у приказ познатим крене,а кад се вратила . .њега јок.а ни папира.и никадга више.писало иуновинама . . . .једне среде.ја као добар брат ,ганут безобразлуком починиоца недела, у још 1 трошак се здадох и за пар дана стиго истацки .овог пута га прала удворишту ,сњимсе, ко штафиром и удала након пар година. . .


Yugo=velika avantura!

Na Yugu sam polagao te 96' a potom i vozio do pre nekih dve godine. Bio je to Yugo 45A (za Americhko trzishte!!hehe) boja - meksiko plava, godishte 87 - inache za taj model je vazilo je 'bolje odradjen'. E sad ne znam od chega pre da krenem... Mislim da je dobro sluzio dok nije dospeo u moje ruke. S tim istim Yugom ishli smo porodicno svakog leta do Makarske, sa stajanjima u Sarajevu, Mostaru... Malo nakon mog polaganja imao sam vatreno krshtenje na Divchibarama kod jedne krivine, srecom niko povredjen a kola poprilicno izguzvana, ma jedva smo ga odshlepali do kuce. Sredi se i to naravno ali izgleda da mi je to zapamtio. Jer ja na Yuga ne gledam kao na kola nego vishe kao na neko bice promenjivog raspolozenja sa kojim se mora pricati, nekad ga molish nekad ga psujesh i vices na njega. A shto se tice situacija, e bilo je tu svega od otpadanja kochnica preko neizostavnog paljenja na gurku, rasklapanja karburatora i dolivanja benzina u isti, lupanja u alanser... Sta se sve nije desavalo u tim kolima, ko se sve vozio u njima od hi-intelektualaca do hi-probisveta. Da moze da govori kakvu bi samo pricu ispricao. hehe Sada je kod mog ujaka u okolini Valjeva u jednom dvorishtu, on ga ponekad vozi do sela i nazad. Iako smo se namuchili jedno sa drugim bilo je i lepih trenutaka, moram priznati da sam se vezao za taj auto. Uspomene naviru...


Yuga u Haag!

Prilično sam siguran da je pojavi, usponu i haranju Slobodana Miloševića više doprineo loš srpski automobil, nego loši srpski pesnici.

1. Zastava je uništila tehničku kulturu u ovoj zemlji, kako onu kod automehaničara tako i onu kod vozača. Sve do pojave stranih polovnjaka sredinom devedesetih, prosečan Srbin/Jugosloven uopšte nije znao šta znači ispravan auto. Mislio je da je to, kad radi i kotrlja se. Pa iza prvog ugla, kad stane, zoveš prvog komšiju, pa se zagnjurite zajedno pod haubu i macho ložite, obavezno tako da vam farmerke spadnu do pola dupeta. Kad ga zakrpite, kreneš dalje do prvog narednog ćoška, pa opet seansa popravke. Itd.

2. Zastava je (Fićom, Jugom, Ojadinom a naročito svojim dostavnim kamiončićem) doprinela vizuelnom identitetu ove zemlje tako da ni majka ne može da je voli.

3. Zastava je za pola veka u vidu dotacija od države (ili carinske zaštite na štetu vozača) progutala bogatstvo vredno desetina hiljada kilometara auto-puteva ili TGV-pruga.

4. Mentalitet Zastavinog, i sličnog samoupravnog radnika doveo je 1980-tih na vlast i 1990-tih održavao na vlasti Slobodana Miloševića, rušio je tranziciju u ranim 2000-tim i podmazao Zvekijevu pušku 2003, a danas hrani radikale, sanjajući o Putinovim/Čavezovim petro-dolarima kojima bi se produžio život "srpskom snu" - da proizvodiš Yugo a voziš BMW.

ZATO, Yuga u Haag!


I lično

Da ne bude samo teorija, palamuđevina, nego malo iskustva iz mog neposrednog okruženja:
Tačno u ovo vreme, aprila 1987, kupili brat i ja svako svoj auto. On kupio Stojadina. Mene drugar, nafuran na SANU priče, nagovarao da kupim Zastavino auto, čisto iz patriotizma. Ja ipak kupio Reno 4. Platili u bocu istu cenu. Burazer već 1989, posle 16.000 pređenih km prodao svog Stojka i otišao da leči visoki pritisak, čir na želucu a sumnjalo se da ni u glavi više nije čist kao pre. Slučajno sam tu skoro sreo srećnog kupca i saznao da je Stojko završio na auto-otpadu još 1992. Za to vreme, ja prešao 230.000 km (s jednom generalnom), stao na putu i šlepovao tri puta, a originalna korpa kvačila je još unutra. Prevezao kompletan kumov nameštaj kad god se selio (bar 10-15 puta), bavio se (sa sve autom) "spoljnom trgovinom na malo" (1993-1996), prevozio svakojake mašine, robu, ljude i ideje (uključujući i knjige, a ko ih je ikad vozio zna da su najteže). Yuga u Haag!


I love YUGO

I LOVE YUGO


Prva ljubav

Editovano. Nece okaci fotos a bez toga prica nema svrhe. :(


Nije reč o +5, nego o -5K maraka.

Geronimo,

Kunem ti se, ali ti se kunem najiskrenije svim na svetu: da mi neko ponudi 4-5 hiljada maraka koje pominješ, da uzmem na poklon Yugo i vozim ga a da ne smem ni da ga prodam niti da sednem u drugi auto, odbio bih.


Auto moto sportovi

У недостатку бољег, и данданас уз редовно одржавање без икаквих тегоба возимо: ја југића 60 из '89, а син 55-тицу из 90-те(вишеструко искуствено потврђено/проверено да су тих година правили најквалитетније моторе, не бих мењао за нови никако). Е сад, фора је да оба југића углавном трчкају по равном - НБгд и Војводини, дочим су пар одлазака на море у ЦГ (а уз Ловћен, а низ Ловћен) заиста били смешни.
Смешне су и цене делова: пре пар месеци у незгодном удесу буде ми ударен стуб, те су ме извлачење, крило, фарбање истог и руке коштали 250 еврића, док је мученој астри упропаштен браник, фар, хладњак, власник проплакао од беса.
Nsarski помену Москвиче - људи божји, најсмешнијој сцени у три деценије возачког стажа сам присуствовао гледајући кроз прозор аутобуса ГСБ како препотентна плавуша, нетом прошла својим аудијем кроз дебело црвено, бива закачена москвичем, чији је ударац ауди 100 претворио у ауди 45 (откинут комплетан предњи део), док двојица из практично нетакнутог руског тенка излазе и збуњено се чешкају у смислу штаовоби...
И даље ми, од свега, срце затрепери када чујем звук мотора VW бубе (дуго возио једну па још једну), али сам се ипак наајлепше возио (десеци хиљада км) новим омегама бивше фирме - имаш возача, одрадиш посао, ручкиш, после дремаш, испоручи те fco door-to-door.


Privid izlaza iz anonimnosti....

Yugom. Ja nikada nisam imala, ni vozila Yuga... a on je bio jedan od odlucujucih faktora u razvoju mog zivotnog puta, pocetkom 90-ih. Zato ne mogu a da ne izadjem iz anonimnosti i srdacno ga pozdravim. Doneo je puno radosti... Mozda vise nego da sam ga vozila. Jos uvek vidjam jedan primerak ovde, beo sa udubljenjima ciglaste boje ;), kao da ga je neko sutirao godinama ali on se ne da i uporno se parkira i postoji. Postoji i ona paralela, Yugo i Rolls-Royce su isti automobili: izrada rucna, ceka se na isporuku tri meseca i ne moze svako da ga kupi. Pozdrav.


Mnoga sećanja me vežu za

Mnoga sećanja me vežu za Jugo, jer smo ta kola svi u porodici vozili do pre dve godine. Ja sam ga vozila punih šest i sve ono što mi se izdešavalo u to vreme a što mi je sada možda smešno, u tim momentima i nije baš bilo.
Npr. vozim ja preko Brankovog ka gradu, jutro je oko 7:30h. Stajem na semaforu-crveno je, ugodno ćaskam sa mamom. Sve se drastično promenilo nakon što sam htela da krenem na zeleno i na moje zgražavanje shvatila da su mi se kola ugasila i neće ni da mrdnu. Iza mene gužva, ljutiti vozači sviraju, uostalom možete da zamislite. Nekako smo to na kraju rešili, sada mi je to simpatična priča, ali tada-not so much. Zatim, moja prva i jedina veća saobraćajna nesreća koju sam doživela kao vozač-isto u Jugiću. Ja sam se nekako izvukla uz malo muke, bez trajnih povreda ali Jugić nije, bio je smrskan i morali smo da kupimo novi-Jugić. Ima tu još da se priča i relativno sam dosta toga doživela vozeći Jugo, ali istini na volju preživeću (ćemo) i bez njega i to vrlo lako.


Prva ljubav II

Moja prva ljubav je bila zesca. Zato je svaka sledeca dobijala njeno ime :)

Uzgred, nikako nisam uspeo da razumem ljude koji kupe auto od 4-5000 maraka (zavisno od trnutnog kursa) pa se dure sto im auto nema kvalitete kao oni sto kostaju deset puta vise.
P.S. Molim Tatjanu da prvi editovan tekst izbrise, meni ne daje vise mogucnost. Zabrljao sam bio sa linkovanjem.


yugo monster