Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Yo La Tengo - Intervju

 

Dok se krčkaju neki neki novi intervjui, cenim da bi uz lazing on a sunny/sunday afternoon prijao (ipak) reprizirani intervju sa Ira Kaplanom, iz benda Yo La Tengo. Ovaj razgovor je emitovan u drugom izdanju Gistro FMa (od sada i zauvek Gfm), a prevod istog je originalno objavljem na starom Gfm blogu. Dakle ovo je treći i (definitivno) poslednji put da ga objavljujem. YLT su neizbežni kada negde postavljam temelje.

Intervju

Redovnim slušaocima Gistro FMa, teško da je promakla moja opsesija bendom iz Hobokena, N.J. Yo La Tengo. Čini mi se da svaki autor radijske emisije ima svoj YLT – nekome su oni The Fall i Pavement, nekome Gram Parsons, nekome Damien Rice, nekome The Dears, a ponekom Bonnie Prince Billy i Low. I svako ima svoje razloge zašto je to tako. Moji su sledeći – YLT su jedan od retkih bendova koji spaja naizgled nespojivo već godinama : gitarski pop sa jazzom, kantri sa bosanovom, post rok sa soulom...Muzički žanrovi na njihovim albumima su izmešani vrlo sličnim redosledom kao žanrovimi na mojim diskovima. I dok 99% bendova konstantno priča da se ’menja, i da sad zvuče skroz drugačije u odnosu na pre’ a u stvari, najčešća razlika je količina keša na bankovnom računu, YLT zaista to rade, a da pri tom ne potenciraju to u svakom intervjuu. YLT su uvek iskreni, ponekad tužni, nekada nadrkani, nikada pretenciozni, nekad sigurni, nekad nesigurni u sebe, uvek raznovrsni u svakom smislu te reči, često ironični, da ne kažem cinični, vrlo retko nerazumljivi, nekad lenji i često veseli. Upravo sve one osobine/osećanja koja me prate celog života.

U martu 2005. godine, malo pre prve emisije Gisto FMa, otišao sam na www.yolatengo.com i pronašao mejl adresu na koju je moguće slati im poruke. S obzirom na njihovu veličinu, konstantnu zauzetost i verovatno stotine pisama koji im stižu svakodnevno, bio sam ubeđen da mi niko neće odgovoriti, ali sam im ipak poslao mejl, znajući da time baš ništa ne gubim. U mejlu sam napisao ’da sam die hard YLT fan, da bih jako voleo da uradim telefonski intervju sa Ira-om za svoju prvu radijsku emisiju, u kojoj će se puštati sledeći bendovi..’ i onda sam naveo dvadesetak grupa, između ostalih i The Glands. Sutra sam proverio inbox, prvi i poslednji put sa nadom da su mi YLT odgovorili, ali naravno, ničeg sem spamova. Nasmejah se sebi u bradu kakva sam naivčina, i vratih se u realnost, zaboravivši i na Ira-u i YLT. I kako to u životu po defaultu uvek biva, ako nešto jako želiš, moraš prestati to da očekuješ, bar na kratko. Četiri dana kasnije, dobio sam mejl od Ira-e, u kom mi je napisao da nema običaj da odgovara na mejlove sa official YLT sajta (mnogo kasnije sam se uverio koliko je to istinito) ali da je skroz oduševljen da neko iz Srbije voli The Glands, njegov omiljen bend poslednje 2 godine, i da će mu biti drago da uradimo intervju. Uf, kako sam se tada osećao..(ma svako ko se nekada toliko pržio na neki bend, verujem da kapira). I to sve zahvaljujući The Glands. A istina je da sam prvi put saznao za njih, godinu dana pre nego što sam Ira-i poslao mejl, i to upravo – iz jednog njegovog intervjua. Od tog momenta, The Glands sam zavoleo bar duplo više. A dan kada sam razgovarao sa Ira-om mi je jedan od pet najsrećnijih ever.

Evo o čemu smo pričali krajem marta 2005

 

GFM: Da li ste počeli da pišete pesme za novi album, jeste li na početku procesa, na sredini, na kraju – kako stoje stvari po tom pitanju?

IRA: Definitivno smo počeli sa pravljenjem novih pesama i može se reći da smo na samom početku.

GFM: A da li možda znaš kada će se desiti sledeća evropska turneja?

IRA: U Evropu dolazimo u avgustu, definitivno ćemo svirati u Španiji, Italiji i Nemačkoj, i sad ti ne mogu sa sigurnošću reći da li ćemo svraćati u istočnu Evropu, ili negde blizu vas.

GFM : Kad već pominjemo Evropu, čitao sam u jednom intervjuu da Yo La Tengo nisu preterano popularni u Engleskoj. Ima li istine u tome?

IRA : Ta informacija verovatno datira iz nekog starijeg intervjua – istina je da nas nisu puno voleli u Engleskoj početkom devedesetih, ali su se stvari poprilično promenile u poslednje vreme. Toliko su se promenile da smo npr 2004. godine u Engleskoj zajedno sa Gorky's Zygotic Mynci svirali u čak 12 gradova, što je ujedno bila i naša najveća britanska turneja.

GFM : A u kojoj evropskoj zemlji najviše volite da svirate, ili koja je to evropska zemlja sa najviše YLT fanova, po tvom mišljenju?

IRA : Obožavamo da sviramo u Španiji, tamo imamo mnogo fanova, i svaki put kada odlazimo u Španiju jedva čekamo da izađemo na binu.

GFM : Reci mi nešto o vezi jazza i YLT. Po mom mišljenju vaš poslednji album Summer Sun je vrlo inspirisan jazzom, pa me zanima da li je to samo vaš početak eksperimentisanja sa jazzom ili ste završili tu priču?

IRA : Svo troje smo veliki zaljubljenici u jazz, i slušamo ga gotovo ceo život, a s obzirom da se trudimo da na svakom novom albumu zvučimo drugačije, taj spoj sa jazzom je bio nekako logičan.

Poslednjih par godina smo svirali sa mnogo više različitih ljudi nego što je to bio slučaj ranije. Neki od njih su naši prijatelji, a neke nismo poznavali lično ali smo cenili njihov rad (između ostalih sa kojima smo imali session svirke, bili su članovi legendarnog Sun Ra Arkestra). Upravo ti ljudi koje nismo znali lično,su bili prekaljeni jazz muzičari sa mnogo iskustva, tako da je bez sumnje rad sa njima poprilično uticao na nas da budemo malo više jazzy u poslednje vreme.

GFM : Vaš EP iz 1999. Other Directions in Music sa Roy Campbell Junior-om je verovatno nešto najrazličitije od svega što ste ikada uradili u karijeri. Zanima me koja je bila postavka benda, tj koje instrumente ste svirali ti, Georgia i James?

IRA : Ja sam svirao klavijature, Georgia bubanj, a James takođe bubanj…ček’ sekund…mislim da je James svirao i bas, ne mogu se setiti..u stvari ne, nije svirao bas, ja sam svirao bas deonice na klavijaturama. U svakom slučaju, stvar oko koje sam skroz siguran, je da niko nije svirao gitaru na tom EPju .

GFM : Moram ti priznati da sam ja kao vaš dugogodišnji fan, naviknut na sve vaše promene i transformacije, ostao totalno zapanjen nakon Other Direction in Music EPja, i da mi je dugo trebalo da poverujem da su to zaista YLT.

IRA : Da, kapiram (smeh)

GFM : Šta misliš o skidanju muzike sa interneta? Smeta li ti kada ljudi downloaduju YLT albume za džabe?

IRA : Iskreno, to nije nešto što me preterano brine. Volim kada ljudi slušaju našu muziku i nije mi toliko bitan način na koji dolaze do nje. To ti je isto kao kada odeš u biblioteku i pozajmiš knjigu. Pisac bi možda više voleo da je kupiš, ali biblioteke nisu nelegalna mesta. Ako ljudi skidaju našu muziku za sebe, i ako tu muziku narezuju svojim prijateljima, to mi je savršeno u redu. Takođe, postoje ljudi koji kupuju mnogo diskova, i skidanje muzike im je jedan od načina da provere šta im se sviđa a šta ne, tj. šta će kupiti na originalnom disku a šta ne. Naravno, to mi je takođe u redu. U suštini, ne osećam da mi bilo šta smeta kada neko skida YLT albume besplatno.

GFM : Naravno. Pogotovo što postoje zemlje (kao što je naša prim.aut) u kojima je nemoguće u prodavnici kupiti originalne diskove mnogih bendova, naročito ako ti bendovi nisu na nekoj velikoj diskografskoj kući.

IRA : Upravo tako. A s druge strane, postoji i download koji se plaća, što je takođe ok. Generalno, to je tako kako je, svet je takav, neke stvari je nemoguće promeniti sve i da hoćeš, i svaka borba protiv realnog stanja stvari je unapred izgubljena bitka.

GFM : Čuo sam jedan trač koji kaže da je James par puta pozajmio svoj glas liku koji je prodavac stripova u crtaću Simpsons. Ima li neke istine u tome?

IRA : (smeje se grohotom) Nemam pojma, još nisam gledao novu sezonu Simpsonsa, sve je moguće.

GFM : Da li postoji neki album uz koji voliš da zaspiš? U stvari, da li voliš da zaspiš uz muziku ili bez nje?

IRA : Pošto u spavaćoj sobi imamo TV, a muzički uređaj nam je u dnevnoj sobi, gotovo nikada ne zaspimo uz muziku (mi = Ira i Georgia prim.aut)

GFM : Kad smo već kod tih neobaveznih pitanja, kada obično ustaješ ujutru, volis li dugo da spavaš?

IRA : Da, volim da spavam dugo. Kada nismo na turneji, najčešće ustajem između 10 i 12h

GFM : Da li možda imaš informaciju koji YLT album je najprodavaniji?

IRA : Mislim da je još uvek And Then Nothing Tuned Itself Inside Out najprodavaniji. Mada je I Can Hear Heart Beating as One odmah uz njega.

GFM : Imam utisak da je to mala nepravda prema I Can Hear Heart s obzirom da je to jedan od najbitnijih albuma u muzici ikad (Skoča se dalje gubi u ne tako neophodnom objašnjavanju Ira-i koliko je I Can Hear Heart bitan album u njegovom životu prim. aut)

IRA : Mnogo hvala na komplimentima. Mislim da je I Can Hear Heart skrenuo pažnju mnogih ljudi na YLT, i da je upravo taj album najviše zaslužan za dobru prodaju And Then Nothing.

GFM : Kad već pominjemo I Can Hear Heart, zanima me da li još uvek uživo svirate pesmu sa tog albuma, Center of Gravity?

IRA : Da, sviramo je. U stvari, baš smo je danas svirali na probi – aranžman je malo promenjen, ja ću svirati klavir, a pošto nisam baš neki pijanista, malo mi je trebalo da se snađem u toj ulozi, ali čini mi se da će na kraju zvučati ok. Sledećeg utorka imamo koncert u New York-u, u klubu Tonic, i tamo ćemo prvi put svirati Center of Gravity u novom aranžmanu.

GFM : Jednom godišnje svirate obrade na WFMU radiju, i u poslednje tri godine u par pesama kao gostujući vokal pojavljuje se devojčica Lila. Ko je ona?

IRA : To je moja sestričina (smeh)

GFM : Čini mi se da Lila mnogo bolje peva sada, nego što je to bio slučaj prošle i pretprošle godine

IRA : Da, to verovatno ima veze s tim što je ove godine bila sa nama na radiju, za razliku od prošle i pretprošle, kada je bila uključena u program telefonskim putem, i tada je uglavnom pevala napamet, pošto nije baš najbolje čula našu svirku. Ove godine smo svi čuli jedne druge mnogo bolje (smeh)

GFM : Reci mi nešto o Sonic Youth. Možeš li da uporediš njihovu muziku pre i posle dolaska Jim O’Rourke-a?

IRA : Da budem iskren, još nisam čuo njihov novi album na kom Jim svira. Gledao sam ih uživo sa njim i to je zvučalo skroz fantastično, ali ne mogu ti ništa reći u vezi njihovog novog studijskog albuma, jer ga nisam slušao. Ako me pitaš šta mislim generalno o Sonic Youth, mislim da je danas teško naći bend koji je bitniji od njih u svakom mogućem smislu. Način na koji oni balansiraju između svojih eksperimantalnih izdanja, off pojekata i albuma koje izdaju za Geffen, daje savršen primer mladim bendovima kako i nakon toliko godina ostati vitalan i svež.

GFM : Pretpostaljam da se vas troje znate sa njima – da li ste se nekada družili?

IRA : Da, znamo se sa svima njima, mada možda najbolje poznajemo Steve Shelly-ja. Nikada nismo bili toliko bliski da izlazimo sa njima. Ali definitivno se poznajemo i cenimo međusobno.

GFM : Da li si ikada upoznao Lou Reed-a?

IRA : Skoro da nisam. Razgovor koji sam imao sa njim je bio toliko kratak i neobavezan, da bi se to teško moglo nazvati upoznavanjem. Dok sam npr. sa Maureen Tucker ostvario mnogo bolji kontakt. Početkom devedesetih, kada su se Velvet Underground ponovo skupili, radio sam intervju sa Sterling Morrison-om za časopis Spin – Sterling je bio sjajan lik. Svojevremeno sam radio intervju i sa John Cale-om koji nije bio baš pričljiv kao Sterling, ali i on je ok tip.

GFM : Kojim poslovima si se bavio pre YLT?

IRA : I Georgia I ja smo bili lektori, vršili smo korekcije raznih knjiga. Takođe, oboje smo radili u Maxwell-u, ona je bila DJ, ja sam povremeno bio tonac bendovima koji su svirali tamo. Pored toga, Georgia se bavila i animacijom.

GFM : Ti s vremena na vreme napišeš po neku muzičku recenziju. Baviš li se time i dalje?

IRA : Jako, jako retko. Čak i početkom osamdesetih, kada sam pisao za neke muzičke magazine, i onda sam retko recenzirao albume.

GFM : I za sam kraj, jedno skroz kliše pitanje, ali ne mogu izbeći da te ne pitam – navedi mi neke albume koje slušaš ovih dana, nebiitno da li su stari ili novi.

IRA : Kao što sam ti pomenuo u e-mailu, band The Glands mi je totalni hit poslednjih godinu, dve, slušam ih non stop. Oni ovde nisu mnogo popularni, i možeš zamisliti moje iznenađenje kada dobijem e-mail od nekoga ko živi na drugom kraju sveta, i ko ih takođe voli.

GFM : Da budem iskren, ja sam čuo za njih iz jednog tvog intervjua

IRA : Stvarno? Sjajno, drago mi je da to čujem. Stvarno mislim da je njihov drugi album nešto skroz posebno.

GFM : Možda još neki bend?

IRA : Definitivno Lambchop. Mislim da su oni jedan od bendova koji mi ne mogu dosaditi ma koliko ih često slušao.

Tog proleća sam imao neku ušteđevinu od šljake koja se upravo završila i najozbiljnije sam rešio da organizujem YLT cert u Beogradu. Na moju veliku žalost (i žalost svih njihovih fanova odavde), to nije bio nimalo jednostavan posao, prvenstveno zato što nisam imao nikakvog iskustva, i lik iz britanske agencije koji bukira YLT certove u Evropi, verovatno nije hteo da rizikuje sa nekim ko nije organizovao nijedan cert, tako da su moja dva mejla upućena njemu ostala bez odgovora. Da sam se još malo cimao (konsultujući se sa ljudima koji su iskusniji od mene u dovođenju bendova npr) možda bi se nešto i desilo, ali nekako u isto to vreme se pojavio line up festivala Benicassim u Španiji, na kom su veče za veče svirali YLT i Dinosaur Jr (heroji moje mladosti), te sam doneo odluku na uštrb opšte koristi i rešio da svoju ušteđevinu spiskam u Španiji. I nisam se pokajao – za četiri noći sam odgledao neke od najlepših certova u svom životu. Ne sumnjate koja dva su mi bila najbolja.

YLT postoje 25 godina, i nikada nisu bili u Srbiji.

 

 

 

 


gledam ove slike

secam se tih mesta veoma dobro.ovo je stvarno 'kao deja vu'


Bravo majstore za

Bravo majstore za Benicassim!Snimio sam ja taj festival pretresajuci po netu cega sve od festivala ima po Evropi.I bas mi je taj nekako zapao za oko, onako po svemu.Nisam bio al bih voleo bas.Bice prilike...Mogao bi malo da nam opises kako si se proveo i kako izgleda jedan takav festival i tako...A YLT sam cuo samo onako u prolazu tako da nemam neki specijalan utisak.Deluju kao zanimljiva ekipa.Naci cu negde pa cu da ih poslusam.Pozdrav.


YLT

su zakon!!!
plasim se da nikad nece doci u Srbiju


Pozdrav

za gosn Mikroba, hodajucu legendu:) Benicassim je skroz fenomenalan. Malo mesto na moru na jugoistoku Spanije, sa festivalom koji uz Primaveru (Barselona kraj maja-pocetak juna) uvek ima line up najblizi mom muzickom ukusu. Planiram da uskoro napisem neki tekst o muzickim festivalima, gde cu se malo vise pozabaviti Benicassimom. A sto se YLT tice, pa vreme je da se zavrte na tvom gramofonu:)

@ de tail: delim tvoje misljenje, i na zalost, cini se da su nam strahovi skroz opravdani


optimizam

ajd' malo optimizma. nadajmo se da ce jednog dana da budu u onoj rupi (hvala bogu da i takva postoji) od doma omladine


choveche

bio si na Primaveri!!!
Tako ti zavidim, a bio sam na domak tog festivala!
Jos jednom, pozdrav za tvoj dolazak na vip blog!!!


Pozdrav i tebi veliki

@ Gistro FM:
http://blog.b92.net/node/5089#comment-161605
ovo samo da pojasnim da ja nisam taj mikrob na koga ti, verovatno,mislis.Ako cete privoleti Sasu Markovica Mikroba da se pojavi na ovom blogu ja cu iz postovanja da mu prepustim svoj nick, da ne bude vise zabune :)Pozdrav.


@ mikrob

pa da, cudno meni da mikrob nije slusao YLT (iako sam ubedjen da nisu jedan od njegovih omiljenijih bendova:) u svakom slucaju pozdrav ostaje
@DeTail
na zalost nisam bio na Primaveri, mada 2004. umalo da odem. Vec godinama pravim sebi zazubice citajuci njihov line up


pase mjuza za rad u kasne

pase mjuza za rad u kasne sate! ;)


kako pase!?

oni nisu nikad trendy, a bogami ni pase ;)


ja sam mislio na mjuzu koja

ja sam mislio na mjuzu koja je sinoc pustao gfm... a, ylt nisam slusao - da se ti ne stekas za mjuzu ;))


kafa,ne brini

uskoro ces pronaci svoj najnoviji omiljeni bend ;)


ma zna se

njegov omiljen bend:)
Bajaga:)


coco

a, sta nisi se lozila na momcila? i tripovala da slusas rock? :D
bolje bajaga nego coco rosie! :)


kafice,

bogami, uz tvoje crtanje bolje ide coco nego bajaga...uz bajagu se lako zaneses, zavodljiva je to muzika, znas sve reci, ponese te solaza i caskom omanes u projektu:)


coco

to ti mozda znas sve reci... :D
omaknem ja u projektu, obrni-okreni, ali se slazem da su coco rosie bolji za arbeit


cofee,

znala nekad,kad sam bila mladja, vise nemam pojma...obrisah iz mozga pola detinjstva ne bih li u isti stavila fakultetski materijal...ne znam sta bi radila da nije dejana da nam osvezi pamcenje i evocira uspomene:))