Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Wilsonesque

 

Pričati o pop muzici a ne pomenuti Brian Wilsona je isto kao biti na moru, a ne kupati se. Kada bi smo pokušali da saznamo nemoguće, kao npr ko je izmislio melodiju, siguran sam da bi se kroz taj razgovor, pored Lennon/McCartneya i Burt Bacharacha, više puta provlačilo Wilsonovo ime. O njegovim zaslugama na antologijskim albumima Pet Sounds i Smile je već sve napisano i ispričano, o njegovim mentalnim problemima kao i saradnji sa Van Dyke Parksom takođe. Ono čime bih se ja pozabavio je uticaj njegove muzike.

Broj muzičara na čiji je razvoj Wilson direktno uticao meri se verovatno u hiljadama – od nekih skroz očiglednih kao npr. High Llamas, Sufjan Stevens ili Jim O’Rourke, pa sve do lap top genija Christiana Fennesza, Greg Davisa, ili čak Sonic Youth (Kim Gordon je nedavno izjavila kako je melodija za pesmu Little Trouble Girl sa albuma Washing Machine, nastala kao plod konstantnog, dvonedeljnog slušanja Beach Boys albuma Surf’s Up). U toj gomili bendova koji su na ovaj ili onaj način inspirisani Wilsonovom zaostavštinom, postoje pravi mali dragulji, koji nisu preterano poznati široj javnosti. O tome zašto nisu poznati bi mogli razglabati danima, tako da ću to ostaviti za neku drugu priliku.

Dean Drouillard - Dream at Harmony Motel (drou music, 2005)

Dean Drouillard je multiinstrumentalista, tekstopisac, pevač, i producent iz Toronta. Izdao je tri albuma i jedan EP. Nema diskografsku kuću. Njegov album iz 2005. godine Dream at Harmony Motel je bez sumnje najsloženiji koji je izdao do sada. Predivna mešavina chamber popa na tragu Bacharacha, višeglasnog pevanja u stilu Wilsona, a sve to upakovanu u produkciju kojom bi se ponosio i sam Jim O’Rourke. Poslušajte stvar Today, koja počinje akustičnom gitarom i glasom, a završava se predivnom trubom, ili stvar Dum Do Da koja kao da oslikava neku polupraznu kalifornijsku plažu, na isteku letnje sezone. Na Deanovoj myspace strani, možete čuti moj apsolutni favorit, stvar Never (takođe sa Dream at Harmony Motel), koja je sigurno jedna od najelegantnijih pesama ikada snimljenih. Takođe, tu je balada 4am koja takođe počinje samo na akustari, uz stihove 'She called at 4AM / To ask if i’m still her friend / Said i’m no one's friend at this our of the night' da bi se u sredini pesme priključili duvači, i više nego suptilne klavijature. Album zatvara obrada Beach Boys standarda God Only Knows, koja ni malo ne zaostaje za legendarnom verzijom pevačice Claudine Longet. Dream at Harmony Motel je album za ljude koji vole slojevitu pop muziku, i kojima samo zarazna melodija nije dovoljna. Apsolutno, malo remek delo. Inače, Drouillard će ove godine objaviti EP Dragon, koji je skroz u surf fazonu, ali o tome više u nedelju u Gistro FMu.

Chris Koza – Patterns (self-released, 2006)

Chris Koza je izdao dva albuma i jedan EP, takođe je multinstrumentalista i producent, ima 29 godina, rođen i živi u Minneapolisu, i pored bavljenja muzikom radi kao kelner u restoranu. Krajem prošle godine sam uradio intervju sa njim za Gistro FM, kog u celosti možete pročitati ovde. Koza je početkom 2006. izdao album Patterns, verovatno najlepši pop album iz prošle godine kog niste čuli. Album je snimljen u Pachyderm studiju, istom onom u kom su Albini i Nirvana snimili In Utero. A za nekoga ko je sve svoje pesme pre toga snimio mahom u svojoj sobi, verujem da je Pachyderm bio big deal. Za razliku od Drouillarda koji je više okrenut orkestraciji, Koza je bliži pop singer songwriterima tipa Josh Rouse...mada, od albuma Patterns i on se sve više bavi produkcijom. Prve dve stvari na albumu Patterns su najmelodičnije i najzaraznije pesme koje je Chris snimio, i da je sada 1995. godina npr, verovatno bi se vrtele kao blesave u dnevnom programu radija B92 (tj. kad bi baba imala ’ono’ bila bi deda). Jednu od njih, A View from a Pier, možete čuti na Chrisovoj myspace strani, dok prolećnu Look Left from Right možete čuti/skinuti ovde. Kao i Dean, ni Chris nema diskografsku kuću, i nikada nije svirao u Evropi, i po sopstvenom priznanju prilično kuburi sa kintom u životu. Iskreno se nadam da će neko doturiti onim ’mesijama’ iz Pitchforka neki Chrisov (ili Deanov) album, pa neka ga ocene i sa 2.6 ali bar da se čuje za njega.

[URL=http://imageshack.us][/URL

Panda Bear - Person Pitch (paw tracks, 2007)

Panda Bear, alias Noah Lennox prodaje bar pet puta više albuma nego Drouillard i Koza zajedno, što ni malo ne čudi ako znamo da je on glavni autor benda Animal Collective. Njih skroz doživljavam kao savremene Beach Boyse a Lennoxa kao mladog i vitalnog Brian Wilson. Person Pitch je apsolutni trijumf pojedinca nad bendom. Snimljen gotovo ceo na gajbi, skoro samo jedan čovek umešan u njegovo stvaranje – a dok ga slušate imate utisak da čujete desetočlani bend i bar 5 pratećih glasova, čije vokalne harmonije prevazilaze i one sa Sung Tongs, najbitnijeg albuma Animal Collective. Ključna stvar je skoro trinaestominutna Bros (editovana verzija se nalazi na Panda Bear myspace) koja počinje kao Beach Boys pop klasik iz šezdesetih, da bi se završila kao psihodelična konfuzija s kraja sedamdesetih. Svi semplovi, glasovi, krici, repetativne akustare, izlomljeni ritmovi, talasi – čine stvar Bros najlepšom koju je Lennox ikada snimio. Take Pills je savršena za izležavanje na plaži koja se nalazi milionima kilometara daleko od Srbije, a dok slušam Good Girls/Carrots u glavi mi je slika matorih Wilsona i Parksa, kako su for the sake of good old times rešili da podele jedan LSD i prčkaju nešto po PCju. Za razliku od albuma Dream at Harmony Motel i Patterns, Person Pitch je manje pop, manje straight, mnogo više progresivan, da ne kažem eksperimentalan. Upravo mešavina svega toga, čini ga jednim od pet najboljih albuma tekuće godine. Sirova umetnost.

 


U, covece!

moracu da cekiram ove stvari!
Zvuci primamljivo!


Ne zaboraviti

Tri fenomenalna a potcenjena albuma nastala posle Pet Sounds i Smile: Smiley Smile (dobro, ovo je derivat Smilea, ali verzije Smile pesama su genijalne), Wild Honey i Friends. I čistu demontraciju genija na nekoliko kasnijih albuma: pesme kao što su Time To Get Alone, This Whole World, Marcella, A Day In The Life Of Tree, Till I Die, Sail On Sailor...

Proverićemo ove tri ploče...


jedino nadjoh Panda Bear!

i svidja mi se. nisam skoro cuo pop koji je toliko odmakao, a opet ostao pop.
Ubi me radoznalost kako zvuce albumi ove dvojice!


Oni su

cist pop naspram Panda Bear. Ima ih na slsk-u, samo malo budes uporniji - dan, dva ukuckavanja njihovih imena u search, i nema da nema :)


pozdrav majstore!...

Pozdrav majstore, nedelja 22/23 04, slusa te Reykjavik, sjajan izbor, sjajan...pravi zakljucak sedmice, daj pitaj ljude za malo duzi show time.Kako god, pozdravcina, Trba, Reykjavik, Island


Registaracija

Skocho jel to nesto samo jutros ili uopsta da ti blog mogu da citaju samo registrovani korisnici posto moradoh da se registrujem na b(r)logu da bih procitao tvoj tekst.