Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Godišnjica

Jedna druga godišnjica me ovih dana potresa. I ko zna koliko nas potresa sve i dokle će nas potresati, bili mi toga svesni ili ne. Imala sam te '86 devet godina, ne sećam se baš tog 26. aprila. Ali se smrznem i oduzmem svaki put kada pokušam da shvatim kakve smo mi ljudi budale.

Krenite na put sa Elenom Filatovom...


Ej jelena

ja sam prosle godine blogovala tu godisnjicu
na ovom blogu
ne treba je nikad zaboraviti


Moj prijatelj Vitalij iz Kijeva

je bio jedan od vatrogasaca koje su 4 dana nakon katastrofe poslali u Chernobil. Naravno, nisu im rekli sta se dogodilo.

Vitalij nema vidljive posljedice, osim smetnji na elektronskim aparatima kada udje u prostoriju (nikada nisam bila svjedokom toga) i preporuceno mu je da ne planira vlastiti podmladak.

U medjuvremenu je Vitalij zavrsio fakultet u Osijeku, radio godinama u Kaknju/BiH, a zadnjih 6-7 godina, kaze, ucestvuje u pripremanju revolucija u rodnoj Ukrajini. Zapravo, radi kao strucnjak za razvoj softwera.


svako brine o sebi, a mi?

godinu, dve nakon Černobila, bila sam sa majkom na stručnom predavanju (zatvorenog tipa) o posledicama i 'pravim' razmerama ove katastrofe. Bila sam fascinirana činjenicom kolika je kontaminacija bila u tadašnjoj SFRJ, a da je samo Slovenija preduzela neophodne mere, np.samo tamo mleko iz tog perioda nije smelo da se koristi i sl.
Akko se neko seća, padala je kiša oko tih prvomajskih praznika. Na vestima su javljali da je kod nas sve ok, a kada smo tek posle nedelju dana doneli Gajger-Milerov brojač, zvrjao je od radioaktivnosti na našem balkonu.
verovatno je u tom trenutku panika bila opasnija od kojekakvih sporo razvijajućih karcinoma.


ja sam bukvalno imala nervni

ja sam bukvalno imala nervni slom kad sam shvatila da su krili od nas cinjenice i da su dozvolili da se setamo po kisi da ne bi bilo panike
moja cerka je imala dve godine i kisla je vazdan i to na divicibarima
htela sam da tuzim drzavu ali ljudi oko mene su mislili da sam luda


šta su mediji,

ja sam se sunčala kod babe i dede u bašti, dok je kiša sa trave i žutih maslačaka isparavala - kada sam po dolasku počela da povraćam, mami je kliknulo šta može biti u pitanju i donela je aparat za merenje radioaktivnosti s posla. nisam išla u školu par dana i svi su vrištali od smeha kada sam razrednom rekla da sam verovatno bila malo ozračena. posledice? ne bih da spekulišem...ali ih ima.


Sjecam se tih prvomajskih dana

Bila sam uzasno tuzna jer sam s visokom temperaturom lezala doma u krevetu, nisam izlazila ni na balkon. Kasnije, kada sam cula sta se dogodilo, nestalo zhala za propustenim prvomajskim veselicama na otvorenom.


Jedno secanje

Secanja su opasna stvar, a istorijska distanca jos opasnija. Secam se u ime grupe studenata medicine koji su u kriticnom periodu bili u (tadasnjem) Lenjingradu i (sadasnjem) Kijevu na apsolventskoj ekskurziji, disali punim plucima, pili vodu, jeli svezu zelenu salatu, i divno se proveli... sve dok nisu stigli u Beograd i saznali istinu. Istina je bila suvise bolna za saopstavanje tokom naseg boravka u SSSR, pa nisu hteli da nam kvare uzivanje i smanje izlaganje zracenju. Spoljna politika verovatno sa tim nije imala veze, zar ne? Secam se i haoticno organizovane zdravstvene sluzbe, kao da je potekla iz filma "Kasandrin most", naknadnih pregleda u 4-5 zdravstvenih ustanova koje su, uprkos doktrinama DSZ i ONO (za neupucene: drustvena samozastita i opstenarodna odbrana) bile zatecene RBH opasnoscu, svega se secam, sa setom...


Elena

Iako ne menja sustinu tragedije, ipak bih spomenuo da je Elenin sajt kontraverzna tema. Koliko se secam, bilo je puno indikacija da je sajt "hoax" i da su slike slikane za vreme nekog turistickog razgledanja, da su neke cak photoshopovane, itd. Ne znam sta je na kraju ispalo i da li ima definitivnih dokaza, ali bih Vam skrenuo paznju da njena autenticnost nije 100-procentno utvrdjena.

BTW, nisam znao da je preveden na srpski, odnosno hrvatski??


Hoax, kako da ne!

Secam se da su nas na grckoj granici prelazili gajgerom i nikada nisam saznala koje su se cifre pojavile na aparutu. To je bilo leta iste godine. Apelovalo se na narod da ne jede zelene stvari:salatu, mlad luk itd.


Da to sa

salatom, toga se i ja secam ..., ali se ne secam koliko smo se toga pridrzavali. Meni je bilo 12 godina, znala sam da se neshto strashno desilo, ali naravno sam tek kasnije shvatila sta se u stvari tada desilo. Gledala sam skoro reportazu o posledicama ... jezivo. :(


Vinča - Viljča?

Imamo nuklearni reaktor (male snage) u neposrednoj blizini Beograda (Vinča). Nekoliko stotina kilometara jugozapadno nalazi se ozloglaseni Kozloduj. Ploveci uzvodno Savom, relativno brzo se stize do Krskog...

U vreme gradnje i pustanja u pogon Krskog, bila je pokrenuta nuklearna kampanja, koja je predvidjala izgradnju jos nekoliko elektrana, Westinghouse samo sto nije usao u igru. "Srecom", kampanja je naglo utihnula, predvidjajuci force majeure 1991.

Gde smo sada? Znacemo, mozda, posle privatizacije EPS. Pominjana je i privatizacija nekih hidro-elektrana (bez neophodnih, skupih remonta, vecina nasih HE uskoro ce biti nerentabilna). Sta da radimo kada nam nuklearni lobi ponovo zakuca na vrata? Ko ce u ovoj zemlji da odbije "ponudu koja se ne moze odbiti"?

Mozda bi trebalo dobro promisliti, te saciniti izlaznu strategiju za Vincu, tako da bi, kroz, npr. 20-30 godina postala "potpuno" bezopasna. Naravno, institut bi trebalo da opstane kao referentna drzavna ustanova, ali bez rizika po glavni grad i okolinu.

Skladistenje nuklearnog otpada posebna je prica. Koliko o tome javnost, uopste, zna? A koliko ne zna?

PS: Price o Cernobilju Elene Filatove su odlicne. Ne bih se slozio sa zamerkama oko Photoshop montaza, blago receno, besmislene su. Secam se jedne dokumentarne emisije (snimljene krajem '80-ih) o posledicama Cernobilja u Finskoj, sa fotografijama uzasnih genetkih mutacija novorodjencadi. Potresno!


Peđa

nisam baš stručna ali se sećam argumenata strane koja zagovara nuklearne elektrane da je ovaj vid proizvodnje energije najčistiji i najbezbedniji. Ali samo dok je bezbedan :) A kad pukne onda pukne na veliko.

Nema potrebe sumnjati u priče Elene Filatove. Zna se šta se dogodilo i samo po sebi je dovoljno strašno, sa Elenom i bez nje. Isto i sa fotografijama. Nije stvarnost bajna pa da Elena mora kompjuterski da je ruži. Pokušavali su da joj ukinu sajt što, čini mi se, govori dovoljno.


Suvise brinete.Na ovom blogu

Suvise brinete.Na ovom blogu ljudi samo lamentiraju... izigravate savest planete...sta bi ste vi?Da umrete zdravi?


Alex

vi suviše brinete za mene i šta ja izigravam i kako želim da umrem. Nema potrebe da se opterećujete. Opušteno samo i molim vas dozvolite nam da lamentiramo.
Može?
Ili lepo klik-klik pa čitajte nešto što vam ne smeta.
Može?


Moj sin je rodjen 1986-te,

Moj sin je rodjen 1986-te, profesorka srpskog je celu generaciju zvala CERNOBILCI. Uvek mi je to uterivalo strah u kosti,dobro su ,za sad...


Černobil

je tužna priča u šta sam se uverila živeći u Kijevu, prestonici na oko 50 kilometara vazdušnom linijom. Ja sam tamo bila deset godina nakon, pa sam videla kako se oni uče da žive sa radijacijom.Ako plivaš u Dnjepru, koji prodje kroz Černobil pre Kijeva, plutaš po površini i ne ronjaš, jer na površini je manja radijacija. Izbegavaš vlažna mesta, šume sa belim borom, mesta i ulice kroz koje su prošli kamioni puni cementa, vraćajući se iz Černobila nakon katastrofe...i onda odeš kući i istuširaš se vodom iz Dnjepra. Pri savkom izlasku iz zemlje dobijala sam uput za lekara, a nikad otišla nisam. Videla sam i decu koja se radjaju sa posledicama, pun ih je jedan veliki institut. Roditeljima i dan danas savetuju da deci izvode iz zemlje bar tri meseca godišnje. A oni to ne mogu sebi da priušte...


86-9

Pozdrav generacijo.
;-)


Izvini

Mišljenja su podeljena, stvarno pola/pola, ovde sam kopirala samo mali deo.
Ako zanemarimo reč "nikad" koju u svom neautorizovanom intervjuu nisam ni upotrebila, jer je sasvim suprotno mom pogledu na svet da tako determinisano namećem političko nasledje budućim generacijama, ja i dalje isto mislim.
Da je za ovu zemlju pogubno lagati gradjane da će Kosovo ostati u sastavu Srbije.
Da će ta laž strašno skupo da nas košta, da zbog te laži i ne možemo mesecima da dobijemo vladu, da se zbog te laži izborna volja gradjana ne poštuje, da zbog toga ološ propagira novi rat, tehnička vlada ugovara kupovinu borbenih aviona, a čitava zemlja stoji i ničemu se više ne nada.

Kosovo će biti nezavisno, svi to znaju. I sada se moraju zastititi srpska manjina, kulturni i istorijski spomenici i uložen novac.

U suprotnom, da li ste zaista spremni na novu potpunu izolaciju? Da li zaista zelite ponovo da ratujete protiv celog sveta?

Ja nisam i necu. I imam hrabrosti da pogledam istini u oci.

Izvolite, dajte svoje misljenje.

Izvini Jelena,sto sam uletio u tvoj blog,ali ovo je bio jedini nacin da odgovorim Bilji!
Slazem se u potpunosti sa tvojom observacijom da Kosovo treba da dobije nezavisnost,ali 'ajde molim te da je dobiju i Kurdi u Turskoj,kojima nije priznat ,cak ni njihov jezik.Hajde da se borimo za slobodu svih naroda na ovomo svijetu.Da dobije slobodu i Vojvodina i Hercegovina i Slavonija i Dalmacija,sve sa svojim jezicima!
Da li si ti Za?