Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

NE U NAŠE IME, NE S NAŠIM GUZAMA

Gej poljubac: Skandalozan i grešan prizor ?!Gej poljubac: Skandalozan i grešan prizor ?!Primoran da se izložim meni nesnosnoj toploti, pre nego što završim u paklu (za koji verujem da ne postoji) i budem kuvan u vrelom ulju, na putu do kancelarije primetio sam, tek danas, jednu zanimljivu svetleću reklamu u ulici Narodnog fronta, koja je kako zdrav razum nalaže postala ulica neke kraljice, isto kao što je čika Jova Zmaj posthumno hirurškom intervencijom gradskih vlasti promenio pol i postao kneginja Ljubica (ali samo u svojoj gornjoj polovini). U pitanju je svetleća reklama za turističku agenciju Srpske pravoslavne crkve „Dobročinstvo“. Možda zbog sunčanice i UV zračenja počeo sam glasno da se smejem, dok su me prolaznici čudno gledali. Zamislio sam, kako sam se vratio sa letovanja i hvalim se svojim prijateljima: „Divno sam se proveo na Karibima. Išao sam preko Dobročinstva i veoma su povoljni“. Zamišljena reakcija mojih prijatelja bila je dovoljna da nastavim da se glasno smejem. Naravno, Dobročinstvo se ne bavi takvim fancy aranžmanima, više su fokusirani na obilaženje ratnih zločinaca po manastirima. (Ne posedujem nikakve dokaze da u manastirima kriju ratne zločince ali moja prljava i perverzna mašta mi dozvoljava da napišem tako nešto.)

Svratio sam do kancelarije, koja se u nalazi u srpski korektnoj ulici i naravno da sam prvo što sam uradio, proverio komentare. I dok mi je klima duvala direktno u glavu došao sam do ideje da se malčice ugledam na Marka Vidojkovića i njegov obračun sa blogeima i blogerkama. Ako kojim slučajem očekujete bezobrazluke i prostote, moram vas razočarati jer ipak sam duboko u duši jedna krotka i sramežljiva dama.

Samo u moje ime: Šta god da se na ovom blogu napiše, svaki tekst ima svog autora i to je mišljenje samo tog autora a ne čitave gej populacije. Isto kao što su zločini Ratka Mladića samo njegovi zločini a ne čitavog Srpskog naroda. Isto kao kada Koštunica kaže da je će Kosovo ostati večno deo Srbije, to je samo njegovo mišljenje a ne svih građana i građanki ove zemlje, koje je Koštunica umislio da predstavlja. Naravno da će samim tim što je ovaj blog povezan sa gej tematikom (tu i tamo) neko pomisliti da ga pišu na izborima legitimno izabrani predstavnici gej populacije, ali se malo zeznuo. To nije tako.

Pravo na drugačije mišljenje: Svako ima pravo na drugačije mišljenje i da ga javno izrekne (osim ako je u pitanju širenje mržnje i pozivanje na nasilje). Ne mogu da razumem zašto postoji potreba da svi mislimo isto, i zašto se smatra da izgovaranjem svog mišljenja želim da promenim nečije mišljenje po svaku cenu. Kada izgovorim svoje mišljenje moj prvenstveni cilj jeste da to mišljenje iznesem i da ukažem da mislim drugačije ili da se s nečim ne slažem. Razmena mišljenja nema za cilj da te osobe na kraju rasprave izađu sa istim mišljenjem, ne nikako (što bi rekla Ruška Jakić). Cilj je da druge čujemo i shvatimo da ljudi različito sagledavaju neke stvari i da ima drugačijih stavova i da možda na osnovu onoga što smo čuli svoj stav modifikujemo ili ne. Ali izgleda da je u ljudskoj prirodi da u komunikaciji najradije pokazujemo zube, kao manijaci branimo svoj stav i drugu stranu uopšte ne slušamo već samo vređamo i ponižavamo. Ali šta takav princip na kraju donosi? Neprijateljstvo, naravno.

Borba za prava: Svaka borba za neka prava se na kraju svodi na borbu za slobodu, a slobodu svaka individua sama za sebe definiše. Ali sloboda ne podrazumeva nasilje nad drugima, a nasilje svaka individua sama za sebe definiše. Zvuči komplikovano i jeste komplikovano i zato imamo nesuglasice i protivljenja i svašta nešto... Ja kao gej individua nemam problem sa gej paradama, nemam problem sa golotinjom, nemam problem s mnogo stvari koje skandalizuju okolinu. Ja nemam potrebu za takvom vrstom egzibicionizma ali mi ne smeta ako drugi to rade. Imam problem što su gej parade na zapadu izgubile svoju političku misiju, što su se svele samo na dobro zezanje. Ali ono što je vrlo bitno jeste da ni gej parada ne prikazuje stav čitave gej populacije, već samo onih ljudi koji su tog trenutka na ulici. Oni gejevi i lezbejke koji se sa idejom parade ne slažu neka se organizuju i neka se ograde od toga, kao što su se ogradili u Hrvatskoj. Smatram da ne-gej ljudi ne treba mnogo da se bave pitanjem gej parade. Šta se to njih tiče?! Jel zakonom dozvoljeno javno okupljanje i demonstriranje?! Jeste. Da li je zabranjeno okupljanje LGBT pojedinaca?! Nije. Legitimno je da se to nekome ne dopada, ali neka prava su univerzalna i važe za sve, čak i za pedere i lezbejke. Moja lična motivacija za gej aktivizam nije da me ljudi prihvate. Ne, to me se uopšte ne tiče, niti mi je prihvatanje potrebno od strane ljudi kojima oči nisam video niti imam bilo kakvu želju da se s njima socijalizujem. Ono što je bitno da niko ne sme da me zlostavlja, maltretira, diskriminiše i ugrožava samo zato što sam drugačiji. Tražim iste šanse i mogućnosti u društvu kao i svaki drugi građanin tj. građanka ove zemlje i da mi se garantuje sloboda seksualnog opredeljenja. Ne tražim da me iko voli, obožava ili s mnom slaže niti da moj životni stil podržavaju, jer i da nisam gej ne bi me svi gotivili.

Konstruktivna kritika: Ono što me užasava i dovodi do ludila jesu komentari ništa to ne valja, joj što je to glupo, ne treba to tako... bez ikakvog objašnjenja zašto i kako ta dotična osoba to doživljava, šta bi trebalo promeniti. Takve komentare smatram malicioznim i neinteligentnim. Podržavam kritiku koja nudi neko drugo rešenje tj. alternativu. Kritike koju su tu samo da bi kritikovale a ništa ne promene ili su tu da bi povredile i omalovažile autora smatram nekorisnim i neproduktivnim.

P. Azdejković

www.queeria.com