Društvo| Ljudska prava| Na današnji dan

Moj Svet

Boris Drenca RSS / 25.05.2011. u 10:28

multiple-skleroza.jpgTamo negde, 1994. godine razgovarao sam sa čovekom koji je sada direktor Javnog servisa Evropske Srbije. Na moju opasku da je uloga televizije da edukuje i da je potrebno praviti emisije koje edukaciju imaju za cilj, A.T. je postavio pitanje koje je potpuno promašilo temu, ali, ipak, opisuje većinsko mišljenje: Ako stalno pravim emisije o slikarima, da li će Srbija postati slikarska, umetnička kolonija? Odgovor je, naravno, ne.

Danas je Dan multiple skleroze. Većina neće ni primetiti da se nešto tim povodom događa. Oni koji primete, registrovaće neki skup gde će neki ljudi govoriti o......tome, da biće i neka izložba, gde su izloženi radovi ljudi koji imaju tu bolest. Malo će razmisliti o tome šta je to. OK ne vredi očekivati da će cela Srbija postati medicinski obrazovana država koja traži lek za boljku. Naivno je i nekorisno. Bojim se da bi trajalo samo jedan dan.

A oni kojima u medicinskim nalazima piše da imaju MS? Probude se ujutru, uživaju sa svojim porodicama, idu na posao, guraju se u autobusu, gledaju TV, imaju hobije,....nekako isto kao i svako ko tu dijagnozu nema. I bolest nije ogledalo njihovog karaktera. Ne može ni biti.

Treba ih gledati kao i svakog drugog. Korisno je. Ne treba im zalupiti vrata. Ne treba ih isključiti i ignorisati. Bolest neće od toga proći.

Možda razmisliti o zapošljavanju. Bolovanja duže traju, ali oni i ne traže da ih zaposle zbog njihove dijagnoze već zbog onog što znaju da rade.

Smeta i licemerje onih koji se načelno zalažu za prava ugroženih ali im zalupe vrata ispred nosa kada saznaju da neko, recimo, ima MS.

Relativno mali broj obolelih na svetu čini da većina ljudi ne zna mnogo o multiploj sklerozi i da je smatra baukom. Koji ih udari snažno po glavi. Bauk pojačan unutrašnjim nemirima i neznanjem izaziva „muva bez glave" efekat, tumaranje, udaranje u zidove, pokušaje da se nešto uradi i naravno, pokušaje da se dokaže da svi , naročito lekari, greše. To je greška kojoj bi se mnogi obradovali.

Na osnovu ličnog iskustva mogu reći da posle utvrđivanja dijagnoze slede faze koje svako manje ili više očigledno prođe. Prva je bes i strah. Kada su svi krivi, glupi i neznalice. Druga je depresija i samosažaljenje. Najopasnija. Kada prođe počinje „ludilo poslednjeg dana". Iza toga sabiranje i nastavak života kao da se ništa nije dogodilo i da se ništa ne događa. I u te prve tri faze se doživljava u najgorem obliku ono što je posle svakodnevna pojava. Porodice su ljute na bolesnog, nekadašnji prijatelji odlaze, neki se vraćaju....Okruženje posmatra iz daljine...poslodavac traži razlog da se oslobodi onog sa dijagnozom. Ako mu se takav javi na konkurs za upražnjeno mesto sigurno neće dobiti posao......

Oni koji su se vratili ili su ostali su pravi. Nisu tu zbog dužnosti već zbog ljubavi. 

Ima rešenja....Ne treba od Srbije napraviti koloniju za lečenje, samo okruženje u kome nećemo žigosati drugačije.

E, da, iako moje okruženje godinama zna za dijagnozu sada prvi put javno govorim o tome. Zbog toga i imam tremu. 


 



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Krugolina Borup Krugolina Borup 10:33 25.05.2011

...

E, da, iako moje okruženje godinama zna za dijagnozu sada prvi put javno govorim o tome. Zbog toga i imam tremu.


Čestitke za hrabrost.

I fakat, da nema ovog bloga, uopšte ne bih znala da je danas dan obolelih od multiple skleroze.
Boris Drenca Boris Drenca 10:36 25.05.2011

Re: ...


Krugolina Borup


Hvala na podršci
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:43 25.05.2011

bez treme,

molim.



:)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:50 25.05.2011

Re: bez treme,

revidiram slidž.



i dodajem:
kada se razboliš, oko tebe se najednom stvori brisani prostor.
i čini ti se da si na ničijoj zemlji.
e, pa možda nećemo u slikarskim kolonijama pričati o ms-u, ali ćemo definitivno pričati.

zato je važno govoriti ljudima
sa ljudima
i
slušati.
natasavb natasavb 11:24 25.05.2011

Re: bez treme,

zato je važno govoriti ljudima
sa ljudima
i
slušati.


Jedini nacin borbe protiv predrsuda je govoriti o tim stvarima.
To je razlog sto sam pocela ovde na blogu da pisem o autizmu, a i svima da govorim da moj sin ima autizam.
Isto je i sa mojim diabetesom.

Svi mi imamo predrsude prema necem, vazno je postati ih svestan. Tek tada mozemo da se borimo sa njima.
Borise hvala ti za ovaj blog, od .
Boris Drenca Boris Drenca 11:47 25.05.2011

Re: bez treme,

Jedini nacin borbe protiv predrsuda je govoriti o tim stvarima.


Govoriti, govoriti....

Od govorenja nećemo postati kolonija niti bilo koga drugog "razboleti" već samo pomoći i drugima i sebi.

natasavb


Hvala tebi
antioksidant antioksidant 10:49 25.05.2011

iz linkovanog...

Iz ugla obolelog, jedan od prioriteta je zaposlenost jer, osim novčanog aspekta, zaposlenost znači očuvanje društvenih veza, potvrdu vrednosti pojedinca i znak prihvatanja obolelog kao podjednako vrednog i važnog člana zajednice.
4krofnica 4krofnica 11:10 25.05.2011

*

to je bio i moj svet.... deset godina.

cuvala, pazila, mislila...

tesko je.
ali i lako...kad postoji organizacija, sloboda, osmeh.

pozdrav Borise.
4krofnica 4krofnica 13:01 25.05.2011

Re: *



nabrojacu probleme sa kojima se ona susretala:

- pomoc od drzave je skoro nikakva (smatram da upravo na toliki mali broj obolelih moze vise da se obrati paznja. to sto je imala nekakve olaksice u placanju racuna je zaista smesno)

- prevoz na redovne kontrole nije bio moguc sem u sopstvenom aranzmanu, pa ko se snadje, snadje se.

- lekovi (potpuno razlicite vrste, u zavisnosti od stepena obolenja) su prilicno skupi. informacije o inovacijama su nikakve.

(obzirom da nemam dr. zvanje, nikako nisam uspevala da joj uvalim marihuanu, tu je bila vrlo striktna, bez obzira na dokaze koje sam nalazila na netu :))



mislim da su u mraku i oboleli i okolina. informacije definitivno fale.
Boris Drenca Boris Drenca 13:39 25.05.2011

Re: *

Ovaj spisak teškoća je samo delić.

Na žalost...
sesili sesili 11:46 25.05.2011

Pozdravljam te, Borise!

Ni ja ne bih znala, da nije bloga, da je danas taj dan! Naša, relativno mlada, doktorka, umrla je sa tim dijagnozom. Ali, porodica je zatvorila, ne znam u kakvom stanju je bila - kažu lošem. NIKADA mi neće biti jasno zašto se ljudi STIDE neke bolesti. Ja sam, pre mnogo godina, operisala karcinom grlića materice. Moj stariji sin je sa 15 godina oboleo od dijabetesa. Nikada to nisam krila, nisam odbijala posete (mada sam se nešto teško oporavljala). Kod nas je, ovih dana, mamograf B92 i naravno da sam otišla na kontrolu. A žene koje su došle, maltene neće da se jave. Kao, onda se nismo videle. Moj sin "drži" bolest pod kontrolom, ima ćerkicu, radi, prima insulin 4 puta dnevno. Tebe podržavam u tome što si se javio, nadje se nekada dobar savet. Sve najbolje.
sesili sesili 11:52 25.05.2011

Re: Pozdravljam te, Borise!

Da dodam: operisana sam baš na današnji dan 1984. godine! Još jedan pozdrav.
zoja444 zoja444 11:52 25.05.2011

podrska

bernini28 bernini28 12:30 25.05.2011

!?

Kod nas se i inače veoma malo govori o tim nekim temama koje ljude muče svakodnevno.

Svi ili većina se okupira megalomanskim idejama, a pritom ne primećuju probleme i brige ljudi do njih.

Mislim da treba više ovakvih primera ljudske hrabrosti kakav je Vaš.

Borise svaka čast!

Tek odnedavno pratim Vaš blog i mislim da je odličan.
fantomatsicna fantomatsicna 12:34 25.05.2011

Ne cenim ljude

Po bolesti koja ih je zadesila...ne vidim kako bi to trebalo da utice na necije prijateljstvo .ako je pravo..Takodje ne razumem zasto bi imao tremu?
Ako te neki ljudi zbog toga i odbace znaci da i nisu nikad bili vredni tvoje paznje.Zato mi ono uzvikivanje
Bravo za hrabrost..bas neobicno zvuci i ne shvatam takve komentare!
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 13:22 25.05.2011

Pozdrav i podrška

Slično kao Nataša, mislim da je jako važno govoriti o stvarima koje ljudi ne poznaju dovoljno i na taj način rušiti predrasude. Okolina se ponaša tako kako se ponaša upravo zato što ne zna ništa o problemu.
Moje iskustvo je da se jedna grupa ljudi usteže od susreta i razgovora jer imaju osećaj da ne mogu ništa da učine - nema leka - kako onda mogu da pomognu?
Drugi se ponašaju otprilike - ako se pravim da to ne postoji, meni se ne može desiti.
Samo malobrojni razumeju moć prijateljske reči
mariopan mariopan 16:17 25.05.2011

Re: Pozdrav i podrška

Podrška Borise

Da nije ovog bloga ni ja ne bih znala da je danas VAŠ dan.

A prijateolji i rodbina koji nestaju kada se bolest pojavi - sve to mi je itekako poznato.
Oni koji ostanu do kraja su zlata vredni.
Zato danas imam malo prijatelja za koje sam u stanju sve da učinim ( zlu ne trebalo)...a isto tako imam i gomilu pogubljenih "prijatelja" i rodbine koju više ne poznajem...nije šteta, bar ne rasipam snagu i vreme mog života na nedostojne.

Tebi srdačan pozdrav
dali76 dali76 16:45 25.05.2011

kao neformalni clan sljepih i slabovidih

podrska Borise.
Ovi sa ovim nevidljivim hendikepima ,predrasude, su u najgoerm polozaju.
Kako covjek njima pomoci kad odbijaju da vide gdje im je problem, za nas je lakse samo imamo pune ruke posla :))
Boris Drenca Boris Drenca 19:03 25.05.2011

Re: kao neformalni clan sljepih i slabovidih

Kako covjek njima pomoci kad odbijaju da vide gdje im je problem, za nas je lakse samo imamo pune ruke posla :))


Jes' vala.
mikulamali mikulamali 18:44 25.05.2011

ја свратио

Добро је да телевизија едукује, али било би боље кад би мало образовала.
Boris Drenca Boris Drenca 19:05 25.05.2011

Re: ја свратио

Добро је да телевизија едукује, али било би боље кад би мало образовала.


Може оба
kick68 kick68 19:41 25.05.2011

.

Dr Zamboni
Sigurno si cuo za njega. Citala sam izjave operisanih pacijenata. Svi se slazu da im je mnogo bolje.
Samo hrabro. Najteze je prihvatiti dijagnozu. Nije lako ni suocavati se sa bolescu u Srbiji.
Sve najbolje
AlexDunja AlexDunja 20:51 25.05.2011

Re: .

ms je ozbiljna.
teško je suočiti se sa njom,
još teže suočiti se sa predrasudama.

ako ikako možemo da pomognemo, reci:)
Boris Drenca Boris Drenca 05:33 26.05.2011

Re: .


AlexDunja


Hvala AD,

Mislim da je najveća pomoć , ne samo onima od MS, već svima koji se suočavaju sa "tihim ignorisanjem" je tretirati ih kao ljude. I imati svest da ne može svako da igra balet....


Ima jedna pesmica naših prijatelja iz Del Arno Benda

Hajde zovi, zovi da se pokrenem
Hajde, zovi da se i ja radujem
Hajde zovi da se malo pokerenem,
Hajde zovi, zovi da se radujem
Jer svakog dana slušam kako mnogi luduju
Oni bi naše gore
Sad da otruju
Ja kažem okreni dugme
I uzmi malo prostora
I vidi koliko ljudi
želi isto što i ja
Jer živi želi da se raduje
Došlo je vreme da se sunce s nama miluje
Dugo smo ćekali u mraku sobica
A sad je vreme da se igra
Da se urla
Istina




011-495 011-495 22:17 25.05.2011

Moje skromno misljenje

....Ako stalno pravim emisije o slikarima, da li će Srbija postati slikarska, umetnička kolonija? Odgovor je, naravno, ne.....
Ne bih se sasvim slozio, u sta izraste covek koji je okruzen (sa TVa) Grand paradom i sl.emisijama, tj. koji gleda nesto sto drugi afirmisu kao normalno. U sta izraste covek koji je svakodnevno u dodiru sa muzejima,galerijama i sl., u huligana sa tribina?Ljubitelja Grand parade? Pa ne bas.
Dovoljno da AT i njemu slicni razmisle o tome.
Licno duboko verujem da su moju licnost u detinjstvu takodje formirali Branko Kockica,Dejvid Belami, emisije JRT/RTS o zivotinjama i sve ono sa cime su rasla skolska deca 71,72,...
To sto AT kaze da Srbija nece postati slikarska, u pravu je ali je isto tako istina da ce izgubiti neke ljude koji bi postali slikari da su mogli da vide da je to OK.
"KULTURO, EVE ME.."

Sve ovo vazi i za MS, nece ljudi ozdraviti od emisija o MS na TV-u ali ce i pogodjeni i njihovi najblizi a i svi drugi pre ili kasnije saznati da to nije zarazna bolest od koje se sigurno umire.

Nazalost, kod nas je potrebno onu Gebelsovu preraditi u "mnogo puta ponovljena istina, postaje istina".

AT se ponasa po principu "Necu valjda ja da radim svoj posao umesto vas".
Boris Drenca Boris Drenca 05:39 26.05.2011

Re: Moje skromno misljenje

Ne bih se sasvim slozio, u sta izraste covek koji je okruzen (sa TVa) Grand paradom i sl.emisijama, tj. koji gleda nesto sto drugi afirmisu kao normalno. U sta izraste covek koji je svakodnevno u dodiru sa muzejima,galerijama i sl., u huligana sa tribina?Ljubitelja Grand parade? Pa ne bas.
Dovoljno da AT i njemu slicni razmisle o tome.


Poznajući gospodina rekao bih da bi sada našao opravdanje za promenu stava od 1994. do danas.

Licno duboko verujem da su moju licnost u detinjstvu takodje formirali Branko Kockica,Dejvid Belami, emisije JRT/RTS o zivotinjama i sve ono sa cime su rasla skolska deca 71,72,...


Nekako sam ovako razmišljao i tada i sada...osnovna uloga medija jeste informisanje ali i obrazovanje. Generacija smo
Hansel Hansel 11:24 27.05.2011

Re: Moje skromno misljenje

Pa i sam AT je, po stupanju na dužnost, rekao da pretplatu treba plaćati da sinovi ne bi ličili na haškog optuženika a ćerka na Stoju (ili koju već).

Borise, nadam se da je neka blaža varijanta, znam da ljudi decenijama žive i rade bez većih problema, verujem da će i nove terapije otvoriti nove horizonte, a i ovo s operacijama koje su se radile i kod nas (možda se još rade) obećavalo je po svedočenjima operisanih...
yugaya yugaya 23:12 25.05.2011

praviti okruženje

efekat, tumaranje, udaranje u zidove,


Sa ovim se svakodnevno suočavaju oboleli od retkih bolesti u Srbiji. čak i u slučajevima kada je jedino dostupna terapija smanjenje bolova moraju da obijaju pragove komisija da bi ostvarili pravo da je skupo plaćaju.

Hvala onima koji su ostali uz tebe, dovoljno blizu da mali deo tereta, u momentima "kada baš i nije tvoj dan", srcem ponesu.
dolybell92 dolybell92 03:05 26.05.2011

Sclerosis multiplex

a i sve druge bolesti za koje se zna da nemaju
sigurnog leka, čine da se od obolelih od takvih bolesti
ljudi klone ne samo zbog straha od same bolesti,
(većina njih zna da nisu zarazne) već se boje
potencijalnih obaveza prema obolelom.

Boje se da će im tražiti na zajam novac za lekove i lečenje,
koji ne žele da daju, (jer je glupo od bolesnog tražiti da ga vrati...
i to ne treba ni očekivati, naravno)...u stvari, ne žele
nikakvu vrstu obaveza prema bolesnoj osobi, iako ih ona
ni ne obavezuje bilo čime... Mnogo im je lakše da se
na svaki način udalje od nje, nego da imaju osećaj da će se od njih
bilo kada očekivati, bilo kakva pomoć.

Kada saznaju da je neko iz njihove okoline bolestan,
imam osećaj kao da im se "poremeti vid" i više tu osobu ne vide
onakvom kakva ona jeste, već uvek vide u njoj bolest koja
postaje dominantna u njihovim glavama.

Zbog toga mnogi ne vole o svojoj bolesti da govore,
jer znaju da će se ponašanje okoline bitno promeniti prema
njima, a što je dodatni psihološki udar i definitivno
suočavanje sa istinom - ko im je zapravo, pravi prijatelj.
Pravih prijatelja je uvek malo, iako mislimo da nije baš tako,
ali u stvari jeste.

Sigurno je da ima i onih koji iako znaju da bolest nije zarazna,
ipak sumnjaju da je baš tako... po principu, ko zna šta je to
u stvari, mnogi ljudi lažu o svojoj bolesti, bolje da se sklonim,
za svaki slučaj... ne mora ja baš da brinem o njoj (njemu) ima
već ko da se brine... i tako jednostavno polako nestanu ...
biće bliski samo još toliko koliko da zadovolje ličnu radoznalost.

Ljudi su surovi u suštini, malo je onih koji nisu takvi.
Malo je pravih ljudi uvek bilo i tako će uvek i biti.

Potpuno vas razumem i znam vrlo dobro kako se osećate.
Često su razočarenja teža od same bolesti, gledano
sa psihološke strane, mogu baš da zabole.
Boris Drenca Boris Drenca 05:46 26.05.2011

Re: Sclerosis multiplex

Ljudi su surovi u suštini, malo je onih koji nisu takvi.
Malo je pravih ljudi uvek bilo i tako će uvek i biti.

Potpuno vas razumem i znam vrlo dobro kako se osećate.
Često su razočarenja teža od same bolesti, gledano
sa psihološke strane, mogu baš da zabole.


Recept nije baš uvek uspešan ali u svakom razočarenju tražim dobru stranu i fokusiram se na nju. Razočarenje zbog odlaska nekih zamenjujem pozitivnom stranom toga, znam na čemu sam.
d.babin d.babin 13:44 26.05.2011

Re: Sclerosis multiplex

Što se tiče samog razgovora o bolesti sa okolinom i prijateljima meni lično nikada nije predstavljalo problem jer bolest je tu i što je brže prihvatimo ,mi lično kao činjenično stanje,nama je lakše.Međutim ,dok sam aktivno radio doživljavao sam paradoks da te svi onako kao "ŽALE" ,a sa druge strane ti nabijaju sve više posla tako da sam posle 4 godine iscrpljujućeg posla popustio toliko da sam otišao u penziju jer sam postao neupotrebljiv i porodici.
NARAVOUČENIJE: Društvo deklarativno i zakonski hoće da pomogne osobama sa invaliditetom ALI da nismo u njihovoj radnoj i životnoj blizini ni na "PUŠKOMET" (čast izuzetcima)
Boris Drenca Boris Drenca 15:43 26.05.2011

Re: Sclerosis multiplex


d.babin


Tacno tako... iskusio dva puta jos me niko nije oterao u penziju ne dam se .... ali krcag na vodu ide dok se ne polomi
razmisljam razmisljam 02:15 27.05.2011

Треба

проговорити и говорити. Неко ће умети да слуша, а ко не уме, научиће.

А што се мене тиче, ту сам да помогнем, ако могу.

Све најбоље!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana