... i zemlja u žestokoj finansijskoj krizi, sa stopom nezaposlenosti od preko 27%, sa ogromnim javnim dugom i ekonomijom koja posrće, sa separatističkim težnjama Katalonije i Baskije i već izglasanim referendumom gde će se verovatno glasati o proglašenju nezavisnosti ove prve.
Sa druge strane, da li zbog klime, hrane ili nečeg trećeg, među ljudima vlada uvek dobro raspoloženje i spremnost da se priča o svemu, samo ne o politici.
Fudbal je uvek omiljena tema, iako se zanemaruje činjenica da svi klubovi prve i druge španske lige, osim Real Madrida i Barselone, duguju državi 3,6 milijardi evra. Real i Barsa spadaju u najzaduženije i samo njihov dug prebacuje milijardu evra.
Priča se o dobrim igračima, lepoj igri, golovima, transferima ... Ovo poslednje je, kao i mnogo puta do sada, uzburkalo špansku javnost.
Kada je Jordi Cases, "socio" fudbalskog kluba Barselona, podneo tužbu protiv, već bivšeg, predsednika kluba Sandra Roselja, pomislio sam kako je to vrhunac demokratije da jedan "mali" navijač, saznavši za neprijavljenih 40 miliona evra u transferu Nejmara iz Santosa u Barselonu, presavija tabak i tuži veliki klub. Svoj klub.
Da podsetim: Zvanično, Barselona je ovog igrača platila 57 miliona evra, što je izazvalo velike sumnje kod poznavaoca prilika u fudbalu, pogotovo u ovom slučaju, kada se zna da je Santos dobio samo nešto više od 17 miliona evra, a bitka za Nejmara, između Barselone i Reala, trajala više od dve godine, gde je Real imao spremnih 120 miliona u svakom trenutku.
Njegov potez je izazvao lavinu događaja, koji se, evo i danas, ne zaustavljaju.
Prvo je Sandro Rosell, podneo ostavku na mesto predsednika najtrofejnijeg svetskog kluba u poslednjih desetak godina obelodanivši da je bio izložen pritiscima i pretnjama, gde je čak i njegova porodica bila ugrožena. Prilikom ostavke je rekao da je sve u vezi sa transferom Nejmara čisto, ali da ne želi da klub trpi zbog nepravednih napada na njega.
"Transfer Nejmara izazvao je ljubomoru naših rivala. Živela Barsa. Živela Katalonija." - rekao je na kraju svog poslednjeg obraćanja novinarima.
Na mesto VD Predsednika Barselone dolazi Josep Maria Bartomeu i zakazuje konferenciju za štampu na kojoj obelodanjuje sve detalje iz transfera i objavljuje da je Nejmar Barselonu koštao 86,2 miliona evra bez garantovane petogodišnje zarade igraču, koja iznosi 44 miliona. Famoznih 40 miliona isplaćeno je firmi N&N ( Nejmar&Nadin, koju vodi Neimarov otac ), a na ime nekih potpuno nelogičnih bonusa, otišlo je oko 17 miliona evra. Sve u svemu, brojka uveliko premašuje 130 miliona, jer i dalje postoje nejasnoće oko nekih delova ugovora. Na primer, u ugovoru se nalazi i klauzula da Barselona mora da odigra dve prijateljske utakmice u Brazilu i da, ukoliko iz bilo kojih razloga otkaže, mora da plati po 4,5 miliona svaku, što je poseban apsurd.
Odmah nakon ove konferencije, novinar Xavier Bosch, objavljuje svoja saznanja da iza čitave priče stoje niko drugi do Florentino Perez, predsednik Reala i Jose Maria Aznar, bivši premijer Španije. Naime Florentino Perez, besan zbog propalog transfera, ohrabruje sociosa Barselone da podnese tužbu ( verovatno mu daje i dokaze ) i tom prilikom, preko svog prijatelja Aznara, utiče na Alberta Galjardona, aktuelnog ministra pravde, da slučaj dobije na težini. Naravno, Real odmah preti tužbom novinaru, a Barcelona ovo spremno dočekuje i skreće priču na teren "madriditisa" i "barselonitisa", podsećajući da je Real oduvek koristio sva sredstva da otme igrače Barseloni, te pominje Di Stefana i Figa.
U priču se zatim uključuje još jedna strana, "čuveni" bankar Mario Konde, koji je 1993. zbog pronevere bio osuđen na 20 godina zatvora i koji nakon izlaska piše knjige, gostuje u TV emisijama i u slobodno vreme se bavi advokaturom. On zastupa interese firme MCM koja je u takođe u sporu sa Barselonom oko reklamnih prava na fasadama Barsinog trening centra, La Masija. Vešt u javnim nastupima, ponovo skreće tamu na teren aktuelne tužbe, iako nesrećni socio, koga su svi zaboravili, izjavljuje da je spreman da povuče tužbu, ali to sada više nikoga ne zanima.
Nejmarov otac, koji je ovom prilikom inkasirao neverovatan novac, izjavljuje kako je 2011. potpisan predugovor izmađu FK Santosa i Barselone, da njegov sin može da potpiše jedino i samo za Barsu.
Odmah se javlja FK Santos koji izborom reči i tonom saopštenja pokazuje ko je u celoj priči najgore prošao. Njihov predsednik izjavljuje da Nejmar stariji LAŽE!
Tu naravno nije kraj. Neimar mlađi, koji je pre samo tri godine imao platu od 3500e mesečno, a danas ima garantovanih 8,8 miliona godišnje, objavljuje na svom tviter profilu papir po kome Santos daje ovlašćenje Neimarovima da pregovaraju sa zainteresovanim klubovima i u njihovo ime...
Priča ima još jedan tajni, ali ne manje interesantan deo. Leo Mesi, vladar iz senke čitavog fudbalskog kluba, ostaje zatečen čitavom sagom. Oseća se zapostavljeno i odbačeno ( kao i mnogo puta do sada; ( slučaj Ibrahimović, te poslednji slučaj David Vilja ) pa vrši pritisak na klub na način na koji to igrači obično rade. Usled čudnih povreda, uglavnom ne igra i čak odlazi u Argentinu da se leči. Istovremeno, njegova marketing služba ne spava i pojavljuju se klubovi koji su spremni da ga angažuju i plate mu koliko traži. Barselona ne igra onako kao prethodnih godina, a Mesijevo odsustvo se itekako oseća i zna da mora nešto da preduzme te u čitavoj gunguli objavljuje kako sprema novi ugovor za Mesija po kome će on postati najplaćeniji igrač na svetu svih vremena. Barselona se postarala da njihova najveća zvezda bude zadovoljna, a mi možemo samo da nagađamo o kakvom se novcu radi.
Kraj se ni ne nazire...
Za to vreme, veliki evropski klubovi, pre svega u Nemačkoj i Engleskoj, vrište u neverici. Nedavna tužba Bajerna iz Minhena protiv više španskih klubova ( između ostalih i Reala i Barselone ) pokazuje da strpljenja više nema jer u Nemačkoj ili Engleskoj, klub sa bilo kakvim dugom ne bi mogao da počne sezonu i ne samo to, završio bi u najnižem rangu takmičenja kao nedavno Glazgov Rendžers.
Da podsetim: dug FK Barselona prema državi Španiji je premašio 500 miliona evra i mnogi se s pravom pitaju, odakle toliki novac? Transfer Gareta Bejla u Real Madrid je zvanično iznosio 94 miliona, po podacima koje je izneo Real. Totenhem kaže 100.
I Real i Barselona su sportska društva te nemaju vlasnika, a država stoji iza njih...
... država koja je u žestokoj finansijskoj krizi, sa stopom nezaposlenosti od preko 27%, sa ogromnim javnim dugom i ekonomijom koja posrće, sa separatističkim težnjama ...
Sa druge strane, da li zbog klime, hrane ili nečeg trećeg, među ljudima vlada uvek dobro raspoloženje i spremnost da se priča o svemu, samo ne o politici.
Time će se izgleda baviti nego drugi.