Сасвим случајно сам наишао на ову праисторијску вест и схватио да поимање правде у Србији почива у ретко сусретљивој димензији апсолутног моралног дна:
"Dečacima koje je zlostavljao Pahomije isplaćeno po milion dinara"
Presudom Vrhovnog suda Srbije po zahtevu za zaštitu stvoren je uslov da Ministarstvo pravde zaključi poravnanje.
Četvorici dečaka koje je, prema navodima optužnog predloga nekadašnjeg Opštinskog javnog tužilaštva u Vranju zlostavljao vladika vranjski Pahomije (Tomislav Gačić), isplaćena je odšteta od po milion dinara. Dokument o poravnanju, kojim se Ministarstvo pravde obavezalo da dečacima isplati pomenutu sumu, prema rečima Slobodana Homena, državnog sekretara u Ministarstvu pravde, potpisan je 30. marta ove godine.
– Presudom Vrhovnog suda Srbije (VSS) po zahtevu za zaštitu zakonitosti koje je podneo republički javni tužilac, stvoren je osnov da Ministarstvo pravde, bez obzira na to što ne postoji zakonska i sudska obaveza, zaključi poravnanje. Za isplatu štete nije postojao zakonski okvir, ali moralni jeste. Pozivajući se na presudu VSS-a koja ne utvrđuje da li je neko kriv, ali utvrđuje da je postupak ometan i da je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, čime je dečacima naneta šteta, odlučili smo da isplatimo odštetu – objašnjava Homen.
Postupajući po pravu nadzora, Ministarstvo pravde je, objašnjava on, pokrenulo inicijativu Republičkom javnom tužilaštvu (RJT) za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. RJT je postupio po pomenutoj inicijativi, a VSS, po većanju doneo presudu po zahtevu tužilaštva za zaštitu zakonitosti.
Time što je održao 21 pretres, od kojih je šest neodržanih, zatim time što pretres nije održan praktično u kratkim vremenskim razmacima, budući da je reč o četvorici maloletnika kao oštećenima, prvostepeni sud suštinski nije sproveo suđenje u razumnom roku. Na taj način dozvolio je da dođe i do zastarelosti gonjenja u odnosu na dva od četiri krivična dela koja su okrivljenom u ovoj krivičnopravnoj stvari, stavljaju na teret. U tom smislu sud je bio dužan da spreči ometanje u vidu otkazivanja punomoćja branioca sa ciljem da ne dođe do održavanja glavnog pretresa, ovo posebno imajući u vidu da su na konkretan krivični postupak primenjivane odredbe o skraćenom postupku, pa je bilo moguće održavanje glavnih pretresa i bez prisustva branilaca. U pitanju su bili posebno osetljivi oštećeni koje je trebalo saslušavati u svojstvu svedoka, navodi se u presudi VSS-a.
Podsetimo, Opštinsko javno tužilaštvo u Vranju je 21. aprila 2003. godine podnelo optužni predlog kojim se okrivljenom Tomislavu Gačiću na teret stavljalo da je četvoricu dečaka seksualno zlostavljao neutvrđenog dana tokom leta 1999. godine, odnosno 2. januara 2000. i 2001. godine i neutvrđenog dana, krajem maja 2002. godine. Posle sprovedenog suđenja pred nadležnim sudovima, vladika Pahomije je u dva slučaja oslobođen odgovornosti, dok je u odnosu na druga dva nastupila apsolutna zastarelost.
M. Derikonjić
Вест у себи носи одређену ноту кафкијанске немоћи - случаја нема, он не постоји, али случаја има индиректно јер је направљена одређена финансијска компензација. Зло се, тако, извукло јер је платило паре, а што се суда тиче, зла нема пошто је апсолутно старо, иако га и има пошто је суд нашао моралну основу да плати паре. Ако сам ја пажљиво ово ишчитао, суд је платио паре из државног буџета, односно ми смо као порески обвезници платили Гачићеву педофилију а правда је морално, иако не и законски задовољена тако што су грађани платили деци претрпљену трауму, док Гачић мирно и спокојно обавља своју јавну делатност?!
Друга ствар, поимање правде од стране судства сербског је такво да било ко од нас може направити неку космичку пиздарију, уклонити лепо доказе, минирати или поткупити истрагу, или поубијати сведоке и сахранити их у неку дубоку јаму, и онда чекати да цела ствар апсолутно застари?!
Српско правосуђе постаје све више као некакав гротескни, троми, извитоперени и недодирљиви Замак док је црква Сербска све више као њен нежељени у одразу у огледалу двојник Ватикан. Очекујем реакцију часних људи из обе професије и обновљено процесуирање и смештање на заслужену робију виновника зла и силоватеља дечије психе. Жао ми је што нисам угледао ову вест док је била свежа. Злочин не може бити апсолутно застарео, злочин је константа.