U jednoj brzopoteznoj šankovskoj razmjeni mišljenja sa mlađim sinom dr zurinog oca, saglasih se da je moje prezentovanje nesvakidašnjosti DMT vizija ovdašnjoj blogopublci imalo bitne koncepcijske manjkavosti. U najopštijem, umjesto da dam uvodne napomene, istorijski osvrt i osnove tekuće problematike, ja sam odmah krenuo sa egzaltiranim izvješćem pravo iz centra ekstaze.
Zato ću ovim tekstom pokušati da ispravim navedene propuste i da retroaktivno pojasnim stvari. Ujedno, to će biti prilika da bez nekog posebnog povoda ponovo pišem o svojoj omiljenoj temi :)
Dakle, Dimethyltryptamine (DMT) po svojoj hemijskoj strukturi predstavlja monoamni alkaloid, a po biohemijskoj funkciji u ljudskom tijelu neurotransmiter (sličan seratoninu). U prirodi, pored čovječjeg organizma, DMT se javlja i kod drugih sisara, kao i kod morskih životinja, trava, mahunastog povrća, pećurki, plijesni, cvijeća i u korjenu mnogih biljka.
Njegova hemijska formula je C12H16N2 ; dok mu struktura izgleda otprilike ovako:
Pretpostavlja se da u našem organizmu DMT nastaje u epifizi, maloj zrnolikoj endokrinoj žlijezdi, smještenoj u središtu mozga. Za epifizu su, svojevremeno, teozofi vezivali simboliku trećeg oka. Dok je za Dekarta ona predstavljala mjesto u kojem se spajaju tijelo i duša.
(u istraživanju vršenim 2013. po prvi put je dokazano prisustvo DMT u epifizi glodara)
Mada sam mehanizam još nije objašnjen, mnogi naučnici smatraju da DMT, u našem tijelu, ima bitnu ulogu u fiziologiji snova.
Još veću nepoznanicu predstavlja uloga DMT-ja u životu biljaka. Da li i biljke sanjaju? Ili je možda smislenije govoriti o ulozi biljaka u životu DMT-ja?
No, svakako najveća fama u vezi DMT-ja je ona vezana za njegov strahoviti psihodelični potencijal.
A on već par hiljada godina zauzuma posebno mjesto u šamanskoj tradiciji Amazonije, gdje se DMT konzumira u ritualima ispijanja ajahuaske.
Pošto u našem digestivnom sistemu postoji enzim monoamin oksidaza, koji razlaže molekule DMT-ja, ajahuaska predstavlja napitak koji omogućava njegovo oralno konzumiranje. Ajahuaska se dobija kombinovanjem biljke koja sadrži aktivnu supstancu, odnosno DMT, i biljke koja sadrži inhibitore monoamin oksidaze. E, sad, na koji način su pripadnici tamnošnjih plemena otrkrili koje dvije od 20 000 vrsta biljki, koliko ih otprilike raste u prešumama Amazonije, čine ovu dobitnu kombinaciju, misterija je sama za sebe. Ako objašnjenje o tome potražite od domorodaca, dobićete odgovor da su neophodna uputstva dobili od samih biljaka.
Posljednjih deceniju-dvije “ajahuaska turizam“ postaje sve popularniji među zapadnjacima. Ljudi raznolikih životnih sudbina, profesija, nacionalnosti u malim grupama organizovano posjećuju autentične destinacije po prašumama Perua, Ekvadora, da bi pod nadzorom šamana (ajahuaskerosa), prošli kroz kompletni ritual; učestvovanju u branju potrebnih biljaka, njihovoj obradi i pripremi, spravljanju (kuvanju) ajahuake, te njenom obrednom ispijanju. I sve to zbog čudesnog suočavanja sa božicom Ajahuaskom. Ajahuaska trip traje oko četiri sata. “Mekši“ je i ličniji od onog koji se javlja pri pušenju kristala čistog DMT-ja.
A sjedočanstva ljudi koji su prošli kroz to nesvakidašnje spiritualno putovanje ukazuju na univerzalni obrazac kroz koji se ajahuaska ukazuje onima koji se ka njoj upute. Uvijek se TU radi o dubinskim poniranjima u nutrinu sopstvene egzistencije, o njenom sagledavanju kroz seveobuhvatajuću perspektivu mističnog jedinstva svemira. To iskustvo je ujedno i kosmičko i lično, potresno, dramatično, emotivno, oslobađajuće, katarzično ... I mnogi mu se, s vremena na vrijeme, ponovo vraćaju, onda kad im se učini da im je ponovo potrebana ta drevna doza mudrosti.
U Amazoniji postoji oko 80 različitih kultura ajahuaske. Vino Duše, Vino Smrti, samo su neki od naziva kojim tamnošnje stanovništvo ukazuje poštovanje ovom napitku, mada postoje i neki manje dramatični, kao recimo - Šumska TV :)
DMT pod pažnju zapadne nauke dospjeva 1931. godine, kada ga je po prvi put sintetisao hemičar Richard Manske. Slične radove imao je i otac LSD-a, Albert Hofman, mada je većina njih ostala nepoznata do sredine šezdesetih.
DMT, kao prirodni produkt, prvi otkriva brazilski mikrobiolog Oswaldo Gonçalves de Lima 1946.
U zapadnu kulturu, DMT, na mala vrata uvode dva psihodelična bit boema, Ginzberg i Barouz, nakon što su se tjekom pedesetih uputili u Amazoniju da malo eksperimentišu sa ajahuaskom.
Prvi čovjek koji je sintetisao DMT u obliku kristala pogodnih za pušenje bio je Nick Sand. Jedan od kultnih pionira all-hemičara psihodelične ere.
From the first time I made it and took it, I knew I had discovered something so deep, so magnificent, so profound, that it blew away everything I had ever experienced before.
Ključni čovjek popularizacijee i re-de-mistifikacije DMT-ja u zapadnoj kulturnoj hemisferi svakako je Ternce McKenna. U svojim mnogobrojnim člancima, knjigama, intervjuima i javnim nastupima, Mekena je umnogome doprinjeo skretanju pažnje akademske, umjetničke, ali i laičke javnosti na ovu nesvakidašnju supstancu.
It was really the DMT that empowered my commitment to the psychedelic experience. DMT was so much more powerful, so much more alien, raising all kinds of issues about what is reality, what is language, what is the self, what is three-dimensional space and time, all the questions I became involved with over the next twenty years or so.
Iz potpuno drugačijeg ugla od Mekeninog, kroz striktno naučni pristup problemu, psihijatar Rick Strassman dolazi do ništa manje zapanjujućih činjenica u vezi DMT-ja. Od 1990-1995, na Univerzitetu u Novom Meksiku, Štrasman je, po prvi put nakon 20 godina, vršio oficijelno, od vlade US odobreno, istraživanje o uticaju psihodelika (DMT-ja) na ljude. Svoje rezultate objavio je u knjizi DMT: The Spirit Molecule, izašloj 2000. devet mjeseci nakon Mekenine smrti.
Evo nekih, objektivnih, ali jednako zanimljivih zapažanja o DMT-ju do kojih su dovela ova istraživanja:
- DMT je najjednostavniji psihodelik. Njegova molekularna težina je 188, svega 8 jedinica veća od glukoze (180).
- Mozak prosto „otkida“ na DMT. On ga apsorbuje toliko intezivno i požudno, da mu u tom smislu ne postoji ni približan pandan među ostalim psihoaktivnim supstancama.
- Najvjerovatniji centar nastajanja DMT-ja u našem organizmu je epifiza. Psihoaktivna količina DMT-ja se sintetiše u epifizi u vanrednim okolnostima naših života.
- Epifiza postaje vidljiva u fetusu 49. dana. Tibetanska knjiga mrtvih govori da je potrebno četrdeset devet dana da se duša nedavno umrlih reinkarira. A četrdeset devet dana, piše Štrasman, je trenutak u kome sepo prvi put jasno vidi prva naznaka muškog ili ženskog pola.
U par navrataveć sam već pisao na blogu o ekstraordinarnoj prirodi DMT vizija, iz svog ličnog ugla, te se ovom prilikom ne bih ponavljao. Uostalom, Youtube je svakoga dana bogatiji prilozima osoba koje imaju potrebu da podjele svoja iskustva sa sasvim malom količinom ovog tajanstvenog molekula.
Mnogi ljudi smatraju da smo se kao civilizacija možda prerano uputili u istraživanje svemira, jer još nismo otkrili ni šta se sve krije na našoj matičnoj planeti. No, možda bi prije svega trebali da istražimo šta se krije u dubinama našeg uma. Što svojevremeno reče Frensis Bejkon, prvo je potrebno ispitati sredstva kojima ćemo ispitati svijet.
*U 2014 izvršena naučna istraživanja dokazala su imunomodulatorni potencijal DMT i 5-MEO-DMT putem Sigma-1 receptora humanih imunih ćelija.