Moj drug zove se Kafica. Mladji brat je,mog drugara i vrsnjaka, iz detinjstva.
Sada, vise se druzim s Kaficom. Neki mi zameraju. On je homoseksualac.
Ni njegov brat, ni ja nismo ... ali vidjamo se , druzimo se ... delimo mnoge vrednosti ...
Kafica, sada, ima novog decka. Zove se HelterSkelter.
Mlad je, pricljiv i uveren: voli belu rasu, a ne voli Rome. On je manjina, a ne voli manjine. Svi u necemu, nekakva smo manjina ... pa i HelterSkelter ... Kafica mu daje knjige ...
Juce, svi zajedno, sedeli smo ispred TV-a. Gledali smo cvrstog, popularnog polticara.
Pun ga je TV ... ljutim recima, sekao je protivnike …
HellterSkelteru svidjaju se njegove usne: zivo je opisivao njihovu pokretljivost i naduvenost. Kao da su silikonske, kaze.
Verovatno, obozava i jezik. Ali to nije rekao.
I ja razmisljam o tim ustima, sto huskaju pa se keze, iz tih usta lije k'o sa cesme ... pa mislima izdvajam i recima vajam ... ta usta, taj osmeh i te reci:
Taj je osmeh kao podsmeh, u stranu je nakrivljen, skracen i nedovrsen.
Tu gomilu reci, gomila je ljudi cula ... pa slusala ... usta su se trosila, potrosila ...
Jadna, trosna usta pusta, mnogo daju - ne primaju ... a buku prave!
Pa i ima covek neko pravo:
Klik - da Helter Skelter trpa u ta usta sta god hoce ...