Sejanje straha
Ovo je moja molba kao majke,zene sestre, pomozite jer nisu krivi samo oni koji cute, vec i oni koji mogu,a ne zele da progovore jer stavljaju licne i druge interese ispred ljudskih i iskljucivo ljudskih.
Postovani gospodine Hil,
Ovo je moj vapaj upucen Vama, kao osobi koja predstavlja jednu zemlju ciji primer vezan za postovanje ljudskih prava uvek stavljam kao primer dobre prakse kada su u pitanju ljudske slobode,vladavina prava i pre svega pravo na izbor, na izbor ka dobrom.
Povelja o ljudskim pravima je za mene licno vazna, jer predstavlja svetlo u mracnim vremenima, pa vas pitam zasto ste dopustili da neko ugasi sijalicu?
Ne znam da li ste upoznati sa cinjenicom da se sa povlacenjem srpske vojske i policije pocelo sa napadima na Rome, Goranace, Egipcane, pa napade na Age i kada su Srbi ostali sami potpuno sami protiv njih je poceo je najveci moguci pogrom unutar granica jedne zemlje.
Svi su postali beskucnici, bez dedovine, kuce i kucista. Bez mogucnosti za vecinu da se vrati. Ostalo je monastvo i svestenstvo, pa je krenuo drugi napad. Unistavanje pravoslavnih svetinja.
Nekako se uz Briselski sporazum i garancije Evropske unije uspostavio dijalog i kada smo dobili godine mira desilo se bezumlje.
Gospodine Hil, zar vi niste otac, brat, suprug?
Zar ne vidite koliko porodica pati?
Da li ste prestali da verujete u slobodu i ljudska prava?
Da li mozete da shvatite koliko je potrebno truda da se izgradi sve i napokon kada smo pomislili da je moguc napredak krece sejanje straha.
Zatvaranje Dejana Pantica kome nestaje maltene trag je sve samo ne vladavina prava i slobode.
Svaki zatvorenik ima pravo na poziv na advokata, porodica ima pravo da zna gde je,pa je zato ovo pismo javno i posveceno vama i svim mojim prijateljima iz svih medija, nevladinih organizacija i civilnom sektoru.
Pisem vam kao Natasa, kao majka, sestra,supruga, pisem vam jer se uzdam u vase napore da se mir zadrzi,pisem vam jer ne zelim kolone.
Niko od nas ne zeli kolone.
Dragi moji prijatelji, to sam ja jedna od mnogih majki koja ne zeli vise da gleda nicije naricanje, tugu, nesrecu.
Skromno se pred vama klanjam, pomozimo da porodica sazna gde joj je otac,suprug,brat.
Danas su to oni, sutra mozemo biti mi.
Gospodine Hil, zivimo u vremenu kada nas svaki dan opominje da budemo ljudi, molim vas da zajedno to ucinimo.
Ako je po pravdi, svi cemo uciniti sta je do nas, da saznamo gde je jedan od mnogih.
Vasa Natasa.