Želim da vas upoznam sa Miškicom kroz ovu priču, devojčicom koja ima sedam godina. Miškica je zovu od milja, jer je nasmejana, sa očima kao u srne, zubićima niskama bisera i Miškica voli da uleće u zagrljaj.
Ima najnezniju dušu.To je dete koje je gorelo u požaru u Romskom naselju na Čukarici pre par godina, i imala je opekotine koje su prekrivale 90 posto njenoga tela. Jedva je preživela i kao takva, ostavljena sama, bila je u Tiršovoj godinu dana. Po odluci Centra za socijalni rad vraćena je u porodicu, koja je se prećutno odrekla, i po odluci Centra je oduzeta kasnije, kada su je pronašli u još gorem stanju od onoga u kom je ostavljena.
Trenutno je u Prihvatlištu u trči svima u zagrljaj. Danas je potrčala i meni i bila je i tužna i nasmejana. Nama su u priči rekli da joj je potrebna pažnja i nega i ja se nadam da će joj se otvoriti vrata da ode u porodicu koja će je voleti, jer je čekaju operacije i dalji oporavak, a tako je lepa, kao san.
Danas sam upoznala i Snežu, ona ima 10 godina i kada se smeje liči mi na malog miša iz crtanog filma Pepeljuga, a ona je baš dobro dete. Nema nikoga na svetu i raduje se svima.
Danas sam upoznala toliko dece koja su željna zagrljaja, dobre dece, širokih osmeha sa setom u očima.
Danas sam se setila dana kada sam svoje srce dovela do izdisaja jer sam na ulici plakala za malim Dzonijem koga nikada nismo videli više, a bio je korisnik centra.
Juče je gorelo još jedno naselje, neko se i radovao tome, a ja bih da mogu da im pokažem svima kako se smeje i raduje dete koje se podiglo poput Feniksa i obasjava ovo naše nebo.
Biseri po svetu to ste svi vi.