znate francusku pesmu "la mer"?
postojalo je mesto na moru, dugo, pre nego sto sam i cula da postoji. sakriveno nepristupacnim strmim putem i malo da manje ne moze biti.
soba je bila blizu talasa, i mogao si svako vece i jutro da osecas njihovu snagu.
ljudi koji izaberu ovakav mir postanu slicni mestanima za to vreme dok su tu. postar se pojavljuje oonekad i po sopstvenom priznanju gubi pisma ali i racune. covek koji cisti djubre koga u stvari ima iznenadjujuce malo biva ravnopravan clan ove neobicne skupine i ucestvuje u prolazu u razgovorima. postaji nekoliko lokalnih pasa koji su dosli tu ko zna kad i ko zna kako. u pocetku budu nepoverljivi orema pridoslicama ali posle nekoliko upornih pozdravljanja, trce u susret i cekaju ostatke vecere.
ovaj mir biva na trenutke prekinut stranim jezicima, bukom i brodicima. ali za koji sat opet se sve vraca na staro.
svaki dan u sumrak odlazi kruzer drugaciji nego jucerasnji daleko talasima.
ne znam dal je pracen.
ljudi odande veruju moru, plivaju daleko i bez zaustavljanja.