Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Deda

Moje detinjstvo je bilo gusto naseljeno babama i dedama. Bile su tu i prababe i pradede, pa čak i jedan čukundeda, koji je svojim posebnim uspehom u životu smatrao to što je uspeo da sačeka moj dolazak na svet.

Čukundeda Lazar me je dočekao već potpuno slep, ostala je samo naša slika, on zbrčkanog lica, stisnutih slepih očiju i sa pobedničkim osmehom. Svečano obučen u džube sa svilenim gajtanima, bridž pantalone, vezene čarape, svečane opanke...i u njegovom naručju ja, čvrsto zamotana kao vekna.Velike deda Lazine šake, krvgavih prstiju na beloj, kao oblak, peleni.

Pradeda Pera me je mazio i pazio, cupkao na grubim, suknenim kolenima i ostavljao mi buketiće šumskih jagoda na jastuk. Vozio me na kanatama, u kojima sam se kotrljala zajedno sa dulecima ili upadala u šaš. Babe su više služile za brigu i zato da grde dede. "Kud stavi to dete, da se izubiva, star, a pameti nema, vidi kakva je...", pištala je prababa Kaja, brižno otresajući sa mene prašinu.

Deda Mile me je kao mlađi i napredniji u "šteti", stavljao na konje, na visoke vrance. Dva, kao laste, jedan sa belom zvezdom na grudima. Baba Gorinu viku je zagušivalo staklo prozora, a deda je tiho govorio :"Ne slušaj je, drži se za grivu čvrsto, nagni se da te oseti..." Kada je znao da babe nema blizu, podizao me je do konjske glave, da dok me Crni radoznalo njuška i pipka gornjom usnom, polako ispružim ruku i pomilujem kadifeno svilenu njušku sa dugim, golicavim dlakama. I davao mi uzde u ruke da vodim konja na pojilo i mirno, dok kadifasta njuška lapće i svetluca od vode, čekam da se napije.

Deda Jova je bio učitelj, nastavnik matematike. Strog i disciplinovan, sa zelenim guščijim očima. Svako jutro i popodne, na raspustu, mi je nosio belu kafu u krevet, a posle smo ozbiljno čitali, on novine, a ja preko puta njega knjigu. Ponekad je vadio uredno složene, požutele fotografije i pokazivao jedinu sliku svog oca, pradede Živote. Vodio me do crkvenog dvorišta, u kome stoji crni obelisk sa orlom i na njemu, na dugom, dugom spisku poginulih iz sela i moj pradeda Života...na Ceru...poginuo odmah, jedva da je rat i počeo. A bio mlad. U mom podrumu sada stoji dedin orman za knjige, sa četiri stakla u vratima i čeličnom bravicom. Smanjio se tokom godina. Nekada, kada ga je deda ponosno otvarao i pažljivo pogladivši knjigu, pre no što mi je svečano da, bio je mnogo veći. Išli smo i daleko u brda, po kupine za slatko. Uvek pored istog šumskog izvora, u kome su plivale žabice. Najveća zabava je bila uhvatiti sa vodom u čašu i žabicu, onda je prstom pipneš, ona skoči i pljusne nazad u izvor, a vodu popiješ. "Ne brini, čiste su žabice, kupaju se po ceo dan", govorio je deda.

Deda nije mnogo ostalo. Otišli.

Pre neki dan sam dobila da čuvam dedu, dedu moje dece. Kada sam, pre sedamnaest godina, došla u Sloveniju, moj svekar je bio prav, lakog, cupkavog hoda seoskog mangupa. Rukama je, dok priča, mahao široko, kao da je oko njega još uvek ravna Slavonija. Kada su svi drugi bili zauzeti, moj svekar me je, trudnu, vodio u Maribor na preglede. Ja sam duvkala noseći stomak, a on je stalno pokušavao da me zaštiti rukama i od onih, koji su prolazili nekoliko metara dalje od mene. Sav ponosan je onda sedeo u čekaonici, dok je ekipa trbatih sapatnica tiho prela na dva reda plastičnih stolica. Sve tri bebe je jedva dočekao, odmah ih uzimao u ruke i uz ozbiljan, dirljiv pogled mi rekao :"Hvala ti."

Posle je išao za decom, učio ih da hodaju, kikotao se sa njima, golicajući ih velikim kažiprstom po trbuščićima i pričao im o svom dedi i širokoj Slavoniji. Smejao se stalno, zajedno sa decom, najsmešnije im je bilo obuvanje cipelica...dok se baba ljutila, što su spori, deda je, malim cipelama, lovio dečije nogice, koje su se gicale pred njim i posle dugo vezivao pertle u mašne.

Godine su prolazile, a deda je prestao da cupka u hodu. Još uvek ga zanese, samo onda cupne i nasloni se na zid. Postajao je sve manji i sporiji. Više nije bio svekar, ni tata, ni Tone, postao je samo deda i to je za njega najviši čin, koji je poneo u životu. Počeo je tiho da se ušunjava u kuhinju, kod mene. Prvo se dva-tri puta obazre oko sebe, da vidi gde je baba, a onda polako klizne meni iza ledja i prošapuće:" Hoćeš da mi ispečeš kolač...pravi, naš kolač..." Nedavno sam mu ispekla bundevaru, "našu" bundevaru, takvu kakve se ovde ne prave. Deda je ceo dan hodao sa komadom pite u ruci i udisao sećanja. Iz ruke mu je mirisala zlatna, slavonska jesen.

Deda je vremenom postao skoro gluv. Zato sam ga i dobila, da sad ja njega vodim kod lekara, po bolji slušni aparat. Polako smo išli u susednu ulicu, ovaj put sam ja njega lovila rukama, pazila da se ne saplete, stajali da se odmorimo...a deda je pričao i pričao...što je stariji, to više priča. Uvek je bio druželjubiv i pričljiv, a sada izgleda kao da mora da ispriča baš sve što nosi u sebi...o ljudima koje je poznavao, sretao, o godinama koje su se nagomilale kao pesak.

Posle smo sedeli u kafiću, deda je zadovoljno srkutao kapućino ("Fino.Baš je ovo fino."), na usnama mu je ostajala mlečna pena, a on je zadovoljno treptao na suncu i pričao, pričao..." Išao sam kod lekara u Maribor, pa me poslao preko puta, znaš ona ulica što je levo od mosta, tamo je nekada živeo moj kolega, imao je dve ćerke, jedna se udala, a druga je radila u Bistrici, tamo u prodavnici, pored kafane, tu kafanu je držao naš komšija, ali mu žena otišla, a on posle šta će sam, pozvao brata kod sebe, a brat njegov je radio pre u kasapnici, tu smo baba i ja išli, kad je baba bila kod lekara, onog Radovanovića što je došao iz Kraljeva, a odatle je bio i naš blagajnik, on je imao brata blizanca, taj je otišao u Bosnu, pa se posle preselio, a mi kad smo se selili iz Celja, onda nas je selio muž od one što je imala kraću nogu, ali je ipak radila dugo u zadruzi, a onda zatvorili zadrugu, pa njena sestra rekla će da nam proda odlično sirće od jabuka, a mi smo u Slavoniji imali šljive, a žita nam davala njiva tri vagona, ona njiva što je uz zemlju od onih komšija preko puta, što su imali samo jednog sina, pa se on posle oženio..."

I tako smo mi pričali ceo dan. Ako. Tako ću i ja jednom.

 

 

 


nema to zaradio

ti meni batak ja tebi solju kafe


Tako je sonjo!

manite nas tog trzishta, zarade, kinte....Nema. Sonja reci im....


Ma dobro...

...eto, nema zarade..Ti si ovo organizovala, tebe slušamo..o))
Tvoje ideje, naš benzin..o))


Shure Drago

Takoje. Idemo brzinom od 3 vorpa. Tamo kad stignemo nema nishta od liberalnog kapitalizma, nema kupovina, nema nishta od partija, samo partijanje (party time)itajrad. SonjaK Charnojevic rekla i kupila me :))


Komuna..šure...o))

...ma kul potpuno. Jedino mi žao što onda neće biti ni rasprodaja..o))
Sonju K Čarnojević proizvodimo u kraljicu planete i komune...o)))
Jbte...postadoh monarhista..o))))


Komuna, jashta

Nema ni kraljeva ni kraljica! Nema ni vlada, to smo navezbali, nema ni valute, toga ce se setimo, nishta nema, sem nas. Anarhija, batooo o))


Onda je to...

...banja, a ne Koviljača..o)))
P.S. Moj deda je raj zvao banja...o)))


samo vi zezajte, doci ce meni zeleni na belom konju

love, peace, freedom, harmony, happiness, party - openend

za monarhiste, krpelje, nixone i ostale stetocine zaduzena kapi

jj jednom ces mi objasniti razloge moje opsednutosti misterom ; )


Pa zato shto je neodoljiv

Pa zato shto je neodoljiv :)))
Pazi kad nas samo posmtra i uvija brk...


Uticaj Lorke...

...voliš zeleno, Sonja..o))


A da nosimo

Koktu, ona je biljna, pa je kao zdravija i nostalgičnija...a i "kupujmo domače"


jel nisam okasnila?

već si se napila? (vode naravno)

srećno i od mene, vršnjakinjo :))) (podmlađuješ me...)


Napila, nego šta

i ostalo mi, time ću da se istuširam...pojeli torte, ostali ukrasi, vidi što su slatki

Hvala draga, idem da tražim neke kolačiće za tebe...
Evo, našla...vidi što je lepa torta "Kuća sa dvorištem", taman za novu planetu, samo take ima da zidamo...

(samo me zbunjuju ovi ukrasi po krovu, jesu to masline punjene paprikom?)


čekaj,

jes ti ovo uslikala na svom stolu, il si capila negde s neta? kod mene u ovim našim godinama bude još samo taraba-torta (pardon, finije rečeno "markiza"), ako mi je ne napravi mama napravim je ja za druge :), a kod tebe - praaaava gozbaaaa.............. neću ni da probam da ti šaljem švajcarske đakonije, imaš ti bolje! :)

uživaj, draga, cmok, a godina je uvek samo toliko koliko ih je! :)


Maznula na netu,

stvarno mi ni na kraj pameti ne bi palo, da lepim prašku šunku po kući...ja proizvodim medenu, novogodišnju kućicu, onu iz Ivice i Marice i prava je pravcata, sa sve tarabom, jelkama...zatrpana snegom, a i ledenice vise sa krovova.
Mada je meni ondaj švajcarski fondi od sira mnogo fin (a i ne goji, light je ;)


Jelice, izgleda da si u pravu

za maslinke; sad smo zena i ja "studirali" u 4 oka, pod lupom. Torta je, po svoj prilici slana, dakle roze je praska sunka, na prozorima su rotkvice, zeleni zbunici su brokoli, jedino nas buni krov- kakav je to sir koji lici na slag (mozda neka vrsta milerama).

PS: ne boj se, necemo je pojesti, mnogo je lepa ova kuca na lakat, nek ostane kao maketa za novu planetu :))


slana torta!

ma, peđa, nema šanse, gotova je, moja je! :) šunkica, sir i masline - ma nema te čokolade.... :)))


A da se malo zasladis,

mislim, posle slane torte? :))


uuu, pa dobro,

POSLE - moooože :)
i fala :)


Krov

je verovatno švapski sir izmiksovan, pa dodato milerama da bude malo ređe, a glatko, pa špricom se nacrvrca...nego od čega je ona staza? Je l' to neki beton-losos...mada mnogo okerasto za lososa...


bez naslova

Ne prepoznavam od cvega je staza, ali dzbunici su brokoli.
Ovo ko zimska idila na slano. Svud po malo snega, bas kako volis.


Najbolje je to

što losos-staza vodi u šunka-šupu. Dakle postoje i pomoćni objekti.


al ste me napalile

da jedem torte.nije fer.nemate predstavu kolko dugo radim da izbacim sve te slatke iz upotrebe zbog dijete.idem da nadjem nesto slatko.uzas.


bez naslova

Šunka - šupa u redu,
a Šunka - šunka film?


Šunka-šunka

film?


bez naslova

Jamón, jamón [1992]

Reditelj: Bigas Luna
Uloge: Stefania Sandrelli, Penélope Cruz, Javier Bardem


Jes' u pravu si

ja potpuno zaboravila, načisto si me zbunila, još gledam u onu tortu sa maslinkama i mislim se, kakav sad još i film je tu videla...vreme je da se odmorim, malecko...


bez naslova

Jelice, draga, jedva stigoh.
A obecala danas da vucemo usi. Sad si pravo punoletna. 21! Eee,
Malo li je!
Izvini za tortu. Golema, a put dug. Jedva je spasoh. Za mal' da mi se prevrne.

Ali za kraljicu sa sve krunom:) stize u komadu, al' ko toranj u Pizi:)


Draga moja,

hvala ti, torta je carska i to baš zato što je nahero.


Srecan rodjendan!

Jelice, vec duze vreme citam vase price, fenomenalne su!

A povodom bitnog datuma zelim sve naj, naj, naj! :-))


Saphira,

hvala, može malo malina...


srećan rodjendan!

vaša me je priča vratila u spokoj bakinog krila, a onda otvorila privatnu istragu odnosa sa drugom bakom, nešto za šta nikad nisam htela da nadjem vremena, ma u stvari volje... a evo danas... iznebuha... valjda mi je trebalo da omatorim pa da samu sebe razumem, pa onda i nju... zašto smo se tako komplikovano volele i mučile jedna drugu...

a u sve to me gurnula vaša priča... pa ćete valjda razumeti da vam se ne zahvaljujem reda radi, već izistinski.

kakav dan!

za vas evo crtica iz dečije perspektive. navikli ste već na dečju mudrost, na one definicije sveta od kojih zanemimo. evo kako su takvu jednu izrodila naša deca kojima se zalomilo da imaju dve bake, jednu "polubaku" (dedinu drugu ženu, onu koja nije tatina mama) i dva đeda. muž i ja smo sa tihom zebnjom čekali trenutak kada će stariji sin da krene sa pitanjima o traumatičnom razvodu jednog para naših roditelja, i smišljali odgovore koji bi mu predstavili stvari onakvim kakve su zaista bile ali ga ne bi uznemirile. on je slušao, pitao, smeštao gde treba. posle nekog vremena je još samo hteo da zna da li ćemo i nas dvoje da se jednog dana isto tako razvedemo.

a onda su naši sin i kćerka spontano počeli onaj drugi par, nerazvedenih, maminih roditelja da zovu jednim imenom: bakadeda, jer, za razliku od razvedenih koje nikada nisu videli zajedno, ove izgleda ne žele da razdvoje ni u jeziku...


zvek,

bakadeda :) deca su čudo i za sve nađu rešenje, neočekivano, a uvek sa iskonskom jednostavnošću...
Hvala za čestitke i skoro zaboravih...godine su tu...komadić torte :) izvolite


Zvek, čekaj, stani - skoro identična priča!

Samo što je u bratovljevom i mom detinjstvu bila jedna baka koja je živela sama (deda umro odmah posle rata), a sa druge strane je bila druga baka sa dedom. I obe su tražile da ih zovemo - nana. I tako, brat i ja, da bi ih razlikovali, potpuno spontano ovu sa dedom prozovemo - Nanadeka. To je ljudima sa strane zvučalo smešno, kad unuka pita baku: "Nanadeko, hoćeš da mi kupiš kesicu 505 sa crtom?" I Nanadeka joj je uvek kupovala :))


čudesno,

zar ne!

kad gledam kako nam se deca i roditelji obožavaju, a mi, generacija izmedju, skoro pa da im smetamo, pa pozavidim i bakama i dedama i nanama i nonama, i strah me uhvati hoćemo li dočekati... ovaj moj i ja smo dugo oklevali sa razmnožavanjem, sve nešto hteli da putujemo, pa da iživimo ovo, pa da uspemo u onom... na kraj pameti nam nije bilo da valja zaslužiti unučad...


Jelice

http://www.youtube.com/watch?v=yj6cbM-h8xg

srecan ti 23 -ci rodjendan!!!


edi

što su medeni, ali mnogo. Hvala za ljupku čestitku, uzvraćam tortom , lako osvežavajuće, taman za ove sate...


prelep tekst.

izem te u pero, rasplaka me.


jelice,

pesma je dirljiva , kao i ova tvoja prica. nemoj mi zameriti ako sam omasila
http://www.youtube.com/watch?v=yZp2ZQmqFfs


Kapi, samo da mahnem

i da primetim da mi se čini da je za ovu Arsen pisao i tekst. A on, inače, uz Grašu peva i refren. :)


krasici , mashem i ja tebi

jeste , meni je nekako legla


Prelepo....

Dirljivo podsećanje neminovnosti koja nas sve čeka negde iza ćoška...Pozdrav


Dragi moji,

pakovanje se približava kraju, ostaje još samo par svađa u hodniku, jedno gubljenje deteta na putu ka garaži, prebrojavanje pasoša (koji izgledaju kao sabrana dela plodnog pisca), ostavljanje hrane mačkama (hraniće ih dobre drugarice), čupetanje naslednika na zadnjem sedištu, utvrđivanje da je neko zaboravio vrlo bitnu, nepotrebnu sitnicu, da li je ugašen šporet, dobro zatvoren zamrzivač, diskusija da li treba odškrinuti prozor ili ne, ko je ostavio upaljeno svetlo u kupatilu?!! i ...krećemo ka matici.
Knjaže, drž' se!
Da l' smo ostavili otvorena vrata od balkona, da mačke mogu da piške?...


OMV

Ja sam vec desetak dana u Srbiji i danas sam odslusao celog Legiju na B92! Ipak je to unikatan "kulturni" dogadjaj. BBC nesto gnjavi sa domacim teroristima.

Ulazak u Srbiju preko Bogojevackog mosta je bio uzbudljiv jer je prvo hrvatska carinica glumila strogocu zbog psa i nedostatka veterinara, a posle to ponovio i brkati srspki kolega. Ipak je Somborska riblja corba bila nezaboravna.

Sledila je glupost u Beogradu sa 'ladnim pivom iz zamrzivaca no to ipak nije sprecilo posetu Pancevu sa gustim ribljim paprikasem i na kraju smudj na zaru u Oazi, Ada Ciganlija. Gazda je ispekao zanat za ribu na Krku.

Dolazak u Jagodinu kod svastiku je klasika sa vinskim sarmicama! Usput stadoh na OMV pumpu po bezolovni benzim i slatko se nasmejah koloni od 5 Slovenaca. Svi navalili u Srbiju, bre! Valjace odraditi neku banju sa toplom vodom jer me zeza noga od gihta. Mladosti moja...

LP MMM iz Jagodinu


srecan rodjendan !

:)


Dede

Kao prvo, srecan rodjendan! :)

Imali ste, rekao bih, dosta srece sa Dedama, kako vasim, tako i vase dece. Dede su carevi. Taj vas cukundeda Laza i jest' postigao veliki uspeh, ma sta god mu neko rekao. A kog jos dedu, pradedu, a tek cukundedu, briga sta mu neko kaze?? Narocito kad su u pitanju ovi najmladji clanovi! Evo, moj otac, novopeceni deda, relativno mlad za dedu, i vec je poceo: Kaze mojoj zeni, hoce unuka da vodi na more: "...da ne moram vise da slusam OVOGA koji mi non stop prica sta smem a sta ne smem sa mojim unukom". A ja kao glumim strogocu, a hocu da puknem od smeha :)


Sretno Leto 30-seto (zbog rime!)

Buket PLANINSKOG CVECA za rodjendan.
(Izaberi cvetke po svom izboru i masti).