Beogradska gimnazija osamdeset i neke, jun mesec, tata i ja i upis u trecu godinu srednje skole, (kako kcerka, tatin sin, ljubi ga tata, sama na upis?), videh je, stadoh pored nje u redu, rec po rec, dogovor za septembar, mala skola Dadov, sedenje u klupi. Cetvrta godina zajedno, na daktilografiji, Betoven, (naravno profesora smo tako zvali),me proziva, zakljucena ocena, izlazi ona, ceo razred zanemeo, nije nas profa razlikovao, a ja umesto nje kucam za bolji uspeh- naravno 5.
Kraj cetvrte, zadnje prikazivanje filma:" Lovac na jelene", u Dvorani kulturnog centra,
Na moju veliku radost, imala sam obe bake zive i svaka od njih mi je u nekom periodu zivota znacila, a odrastanje sa njima iako potpuno razlicite zivotne price, obe su vaspitavane da je brak koji imaju jedan jedini, da muzevi koje imaju su pravi iskljucivo za njih rodjeni, da one zavise od dinara koji im muz donese, da su domacice, izuzetne majke i kuvarice. Tatina majka je poreklom Nemica, iz Banata, udala se preko Dunava, promenila veru udajom za pravoslavca, kao dete predala cvece kralju Akeksandru, a govor koji je tada naucila, znala je napamet do kraja zivota: "Vase kraljevsko
17. septembar 2009. Pakao male vile
Sećate li se Jovane Mitić, autistične devojčice sa krilima anđela? Bila je vila u filmu „San zimske noći“ Gorana Paskaljevića. Samo su joj krila data da bude mitsko stvorenje, ostalo je - stvarnost. Danas još tragičnija od pre pet godina, kada su je odabrali da barem, nakratko, bude u bajci.
Piše: Milena Marković
Izvor: Novosri.rs