Čovek kad stupi na vlast,
do koje je došao na bilo koji način (demokratski ili nedemokratski – uz zadršku o smislenosti te podele), istog momenta se suočava sa iskrenim otkrićem koliko su Mu tzv. demokratski instituti i važeća zakonska rešenja (podela vlasti, pluralizam, parlamentarizam, uzajamna kontrola vlasti, nezavisna sudska vlast...) efektivna prepreka za ostvarivanje Njegovih, na sva zvona proklamovanih, „uzvišenih društvenih i državnih ciljeva“.
Potpuno se utapa u suludo osećanje koje je svojevremeno, u zanosu stečene vlasti, izrekao Hitler: „Proviđenje
Predrag Vukčević said
Milane, opušteno. Što se tiče gospodina Bajića - to što radi je raspad pa je raspad. Kao klinac sam se ložio na Sivi dom i Zaboravljene ali danas me uvek prođe neka nelagoda kad se setim da su nam krajem '80ih/početkom '90ih nastavnici u osnovnoj školi ("Braća Baruh" - prim. aut.) s ponosom govorili da je i gospodin Bajić bio učenik naše škole.
Nadam se da će sve ovo u vezi sa srpskom kinematografijom izaći na dobro, tj. da će stvari konačno biti postavljene racionalno. Što se tiče gospodina Bajića, ne znam da li planira
Svedoci smo orkestriranog napada na izuzetno uspešnog filmskog, televizijskog i pozorišnog reditelja, koji je za svoja autorska dela nagradjen na nizu domaćih i inostranih festivala; na profesora FDU, čiji su studenti eminentni srpski reditelji; na čoveka koji je zaslužan za stvaranje danas najvažnijih institucija u oblasti filma (Udruženje filmskih reditelja, Udruženje filmskih producenata, Filmski centar Srbije...); na nekoga ko je uspeo da u našem vremenu uništenih bioskopa uspostavi rad ugašenog bioskopa Balkan; na entuzijastu koji je svojim sredstvima finansirao postavljanje