Dobovanje, neobično, zvonko... Skoro kao kada grad dobuje po krovnom prozoru, samo bez one oštrine.
Lopta je okrugla. Osim u FSS. Ta lopta izgleda može da stoji samo u jednoj poziciji.
Održani su izbori za predsednika FSS. Sve je proteklo «mirno i demokratski», a Karadžić je jednoglasno izabran (to mu je drugi mandat) i rukovodiće srpskim fudbalom do 2016. godine.
Od početka su ovaj izborni proces pratile, valjda u skladu sa opštim stanjem našeg fudbala, silne kontraverze, tiho ili glasno izrečena nezadovoljstva, sumnje... Karadžić je koju sedmicu ranije izjavio da je naprosto morao da se kandiduje, jer je imao podršku koja je do sada nezapamćena.
7. jul se decenijama slavio. Danas tihuje. Ali ne kao nešto čija je namena definitivno određena i odloženo je da miruje među poštovanim antikvitetima istorije. U tom tihovanju ostadoše pritajenost, nemirne vizije, podeljenost... Jer, i dalje o ovom datumu jedni govore jedno, drugi drugo...
Šta je u stvari bio onaj sedmojulski pucanj? Startni znak u borbi protiv fašizma i u borbi za slobodu? Ili spontani bratoubilački akt koji je posle godinama u udžbenicima štampan kao mit o besprimernoj hrabrosti u ratu protiv zla? Ili, pak, samo početak još jedne od nesreća u seriji koje su preko nas protutnjale tokom 20. veka? Ili samo delić večitog srpskog klatna, gde je istina čas jedno, čas drugo izdanje privida, zavisno od toga u kom se položaju klatno u datom deliću sekunda zatekne?
Vruće finale ABA lige, ovogodišnje, kao i prošlogodišnje. Još nije gotovo.
Odjutros se po medijima može pročitati zvanično saopštenje KK Budućnost iz Podgorice. U navedenom saopštenju kaže se sledeće:
" KK Budućnost se izvinjava sportskoj javnosti i ODRIČE se svoje titule iz prethodne sezone ABA lige (2018), priznajući da su uslovi za igru u Podgorici bili krajnje neregularni.
Bila tri brata. Sva trojica od malena živeše i igraše se u jednom dvorištu, okićenom krošnjama trešanja i jabuka.
No, kako su odrastali, njihove sklonosti su bile sve različitije. Na kraju, oni postadoše toliko malo slični po svojoj prirodi, kao da braća uopšte i nisu.
Subota uveče, u 20:45.
Kažu da se očekuje da u London, zbog utakmice finala Lige šampiona, pristigne čak oko 150.000 Nemaca, tj. nemačkih navijača. Ne znam koliko je Nemaca došlo u Englesku kad je poslednji put bila domaćin evropskog prvenstva u fudbalu, ali ova brojka mi se čini stvarno impozantnom. Toliki broj Nemaca u Londonu... :)
Mali eksperiment blogoupraviteljstvujućeg sovjeta, koji se sastojao od ukidanja ranijeg davanja preporuka na tekstove i prebacivanje te funkcije na Facebook, izgleda da je okončan. Preporuke su opet tu, onakve, kakve su bile i ranije. Jedino što je, gledano s desna na levo, data prvovažnost brojci koja označava koliko je neki tekst čitan, dok su preporuke „tek u nastavku". I, zadržana je novotarija koja se odnosi na Facebook, odnosno, dugme kojim se neki tekst, osim na raniji način, može preporučuiti i putem pomenutog, masovnog internet medija...
Juče-prekjuče, dok su automobili puni magistara i doktora slavodobitno jurili kroz tunel prema kamerama, iz auta su kroz otvorene prozore na motkama držane srpske zastave, koje su radosno vijorile i ceo događaj prikazivale u još jačem i boljem svetlu. Ali, u tom masovnom zamahu, desio se incident. Incident nije prijavljen novinarima i televiziji i za njega se saznalo tek kasnije, iz dobro obaveštenih krugova, koji su zamolili da ostanu anonimni, iz razumljivih razloga.