Poslednja u nizu vesti vezanih za Petrovaradinsku tvrđavu bila je optužba direktora Muzeja grada Novog Sada, Milana Paroškog, u kojoj je optužio EXIT za devastaciju eksponata: "egzitovci" su buldožerom pokupili, pobacali i delom izlomili to oružje koje je završilo iza Hornverka”. (prim. topovi su pomereni 70 metara od mesta na kom su bili a “Iza hornverka” je na 850 metara dalje). Do neslaganja je došlo i zbog toga u čijoj je nadležnosti vraćanje topova koji su pre nekoliko godina na molbu EXIT-a, a uz saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture i samog Muzeja premešteni. Ako je neko odgvoran, onda su to neodgovorni posetioci tvrđave koji su ih godinama “jahali” i oni koji su bili zaduženi za njihovo održavanje.
Sredinom novembra 2007. godine poznato lice od NN nalogodavca je ODNELO zid dužine 200 metara sa Petrovaradinske tvrđave. Isti zid je "sahranjen" u naselju Ribljak na samoj obali Dunava na oko kilometar uzvodno. Sve se to desilo u toku prepiske AD "Park" (hotela Leopold I) i Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada jer je zid viskok 0,75 metara posetiocima tvrđave zaklanjao pogled na Novi Sad. Rušenje zida se na početku samo opravdavalo njegovim neautentičnim izgledom. Hteli su da vrate autentičnu ogradu kako ju je “projektant Voban” zamislio. Super, rekoh, da su mi pokazali taj Vobanov projekat i njegovu zamišljenu ogradu ja bi iz svog džepa dao pare da se ona napravi od zlata. Takođe, zbog neauteničnosti, stradala je i jedna od dve preostale “osmatračnice” ali su zato oko hotela podignute nove stražare.
Krajem 2007. godine počeli su radovi na popločavanju pešačkih staza, uklanjanju šuta i rastinja sa stene na kojoj se nalazi Gornja tvrđava i postavljanju dekorativne rasvete. Kako je najavljivano, rok završetka radova trebao je da bude kraj godine ali su radovi na popločavanju nastavljeni do danas a čišćenje stene i postavljanje rasvete nije ni počelo. Ovo uređenje pešačkih (ah, da… i kolske staze su trebale biti sređene) došlo je nakom samo četiri godine, koliko novosađani, turisti i posetioci EXIT-a iz zemlje i iz celog sveta šetaju preko blata i sitnog kamenja. Ne znam da li grešim ako kažem da se grad Novi Sad odlučio na to iz prostog razloga kako bi uredio “dvorište” oko hotela “Leopold I”. Na prostoru ispred hotela postavljen je na travnjaku veliki natpis “LEOPOLD I” kako bi neko iz satelita mogao da vidi ova slova. I videće ga ljudi za nekoliko meseci na “Google Earth”. Izgleda da nije zakupljena samo zgrada hotela i restorana već i sva mesta na koja oni bacaju svoju senku.
Tokom avgusta 2007. godine popravljen je venac krova u Podgrađu (starom gradiću unitar zidina Petrovaradinske tvrđave, koji je pao usled obilnih kiša tokom avgusta 2005 (dvehiljadepete). Podgrađe Petrovaradinske tvrđave, poznato je nebrizi "zaštitara" ali i po još neverovatijim odnosu njenih stanara odnosno aktivnom uništavanju fasada iz sredine XVIII veka.
U planu je i izgradnja novog mosta na starim stubovima iz 1883. godine. Priča se o nekoj žičari i gondoli. O nekom liftu koji bi prevozio 650 ljudi na sat. Ja tokom svog života u danima kada nije EXIT ili prvi dan proleća nisam nikada video tokom višečasovnih boravaka na tvrđavi ukupno 650 ljudi. Izgleda da su svi projekti samo cilj kako bi se lenji novosađani, kojima bi žičara bila veća atrakcija nego sama tvrđava, lakše i brže doveli na tvrđavu i ispunili restorane. Da je izmišljen teleport on bi već bio postavljen pre par meseci.
Petrovaradinska tvrđava je 1948. godine proglašena istorijskim spomenikom od velikog značaja. Koliko se sećam, pre pet godina je bila prva najava da se “Petrovaradinska tvrđava stavi pod zaštitu UNESCO-a”. Sredinom 2007. godine Komisija za saradnju s UNESCO-m Ministarstva inostranih poslova Srbije skinula je Petrovaradinsku tvrđavu s liste predloga svetske kulturne baštine. Svi su se podigli na noge zbog toga pa ju je Jovan Ćirilov ponovo vraćao na listu. U suštini, Petrovaradinska tvrđava ni ne treba da bude na listi predloga jer nije istorijski spomenik od izuzetnog značaja. A zašto nije. Pa… početkom 2007. godine najavljivao je da će uraditi obimna studija koja će ubrzati korake Petrovaradinske tvrđave do višeg stepena zaštite. Kako smo čuli neke od studija “već su gotove i s njima se može započeti nominacija, poput istoriografije apotekara Franca Šamsa iz 1820. godine” da bi na kraju čuli i to da nema dovoljno stručnjaka koji bi tu studiju i uradili. Ali nije zaštita UNESCO-a samo da bi se mi samo hvalili time. U suštini niko nikada nije objasnio novosađanima šta to konkretno znači.
Sećam se najava sa početka 2006. godine: “Obnova će obuhvatiti osmatračnicu na bastionu Marije Terezije, plato ispred hotela, pešačke staze na bedemu pored Dunava, drvene mostove, stepenište od manastira Svetog Jurja do gornjeg platoa, obnovu kapije šanca iza Akademije umetnosti, kao i sanacija Beogradske kapije.” U međuvremenu, osmatračnica je srušena, drveni mostovi se ovih dana sređuju, a stepenište, šanac i Beogradska kapija… pogađate?!