Često me možete čuti da govorim ružno o komunistima, pretežno zahvaljujući ovoj ženi, međutim moj odnos prema iskrenim komunistima nije takav. Kada govorim ružno, govorim o internacionalnim komunistima koji su nafilovani postmodernom netrpeljivošću prema Izraelu (jednostavno, ne možete mrzeti Izrael i biti moj prijatelj), te o jugoslovenskoj komunjarskoj desnici koja je upropastila i ojadila onako lepu zemlju, a sada i o srpskoj (i regionalnoj) koja nastavlja da tetoši poslejugoslovensku realnost, kamuflirana (loše, kako bi rekao gospodin K) u etnofiletizam i ekstremni nacionalizam. No, nisam hteo o jugoslovenskoj komunjarskoj desnici, već o pravim i iskrenim komunistima.
Dominantna društvenopolitička snaga u Nazaretu već dugi niz godina je Hadaš, Hazit Demokrati le Šivion, Demokratski front za jednakost, arapsko-izraelska komunistička partija. Nedavno je reizabran za gradonačelnika gospodin Ramiz Džaraizi, u teškom i napetom odabiru protiv svog dojučerašnjeg saradnika Alija Salama. Ono što je interesantno i osobeno da komunisti Nazareta nisu protiv religije! Razlog za to je pragmatičan - jednostavno ne možete živeti u gradu poput Nazareta i zaobići njegovo religijsko nasleđe.
Ovako izgleda Nazaret i kada su proslave 1. maja, Praznika rada i grada Nazareta
Tako je gospodin Ramiz pravoslavni hrišćanin, dok su mu najbliži saradnici katoličke i islamske konfesionalne pripadnosti. No, ni kod koga od njih verska opredeljenost ne igra ulogu, svi su drugari u kafani i u životu i bore se bolju budućnost svog grada. Ulozi u gradu su veliki, s ogromnim sredstvima koja donosimo mi iz turističke branše privrede, pa poljoprivrednici i trgovci. Nazaret je najmnogoljudniji arapski grad u Izraelu.
Samu partiju
Hadaš osnovali su 1977. godine zajedno izraelski i palestinski komunisti, kada je postalo izvesno da će deo palestinskog naroda ostati zauvek asimilovan kao građanstvo Države Izraela. Cilj je bio jednostavan i jasan: mir, ravnopravnost, demokratija, prava radnika, Jevrejina i Arapina, i parlamentarna i demokratska alternativa režimu okupacije i eksploatacije. Hadaš je danas omiljen i u jevrejskim levim krugovima. Puno mladih u velikim izraelskim gradskim sredinama glasa iz protesta prema galopirajućem i beskrupuloznom liberalnom kapitalizmu, kamufliranom (ovog puta vešto) u nacionalističku retoriku, za ovu političku opciju, i gotovo je izvesno da će Hadaš i u budućnosti imati solidnu i značajnu ulogu na putu izraelske državnosti.
Neki od osnovnih principa Hadaša su bezuslovni zahtev za povlačenje Izraela s palestinske teritorije okupirane 1967. godine, te zasnivanje slobodne i pravične palestinske državnosti, mirne i partnerske Izraelu; prava radnika, socijalna prava, izjednačenje uloge žene u društvu - u Nazaretu ćete videti puno lepih i mladih žena, liberalno odevenih, a Nazarećanke su na dobrom glasu i kao vatrene ljubavnice; jednaka prava za arapsku manjinu kao i druge manjine, zaštita životne sredine i razoružanje od oružja za masovno uništenje. U Nazaretu je sve okej. Ukoliko prevagnu pozitivne ideje i nadanja u globalnom društvu, pročišćene od svakog oblika netolerancije po uzoru na pokret iz ovog izraelskog gradića, odnosno ako prevagu odnese
kultura nade prema Dominiku Moisiju spram
kulture straha, te ako svet 2025. godine godine ne bude jedno otrovno mesto za život nalik na najstrašnije vizije Filipa Kej Dika, zahvaljujući različitim poslenicima tiranije, totalitarnosti i straha, Hadaš i Nazaret imaju lepu budućnost.

Cvet Vitlejemska zvezda, prema katolicima, naziv za taj cvet u starom svetu je bio Netzer, נצר, od čega je poteklo ime za grad Nazaret.