Kocka do kocke – kockica
Kroz prostor i kroz vreme
I uvek nova pitanja
I uvek nove teme...
A sada nešto važnije i ozbiljnije.
Dozvola za ubistvo/napad se u Srbiji uglavnom menjala „kroz prostor i kroz vreme“, ali danas je postalo posve jasno kako nekog možete napasti. Dovoljna su dva uslova:
Da je napadač „neko sa Kosova“ kako nam je danas rekao Velimir Ilić. Ovo treba tumačiti krajnje široko jer svako od onih 150-500.000 građana sa miting se svakako oseća kao da je sa Kosova ili da nešto radi „zbog Kosova“ (plavokose kradljivice).
Da je onaj koga napadate neko ko tvrdi da „Kosovo nije naše“ (opet Velimir Ilić) ili vodi akciju u tomu smislu ili ga na bilo koji način možete povezati sa ovakvim tvrdnjama. Naprimer, nije bitno što se B92 ili većina nevladinih organizacija nije ni oglašavala po pitanju nezavisnosti Kosova – to je „opštepoznata činjenica“. Štaviše, LDP je u Parlamentu govorio o potrebi dijaloga sa Albancima, ali nema veze, to se takođe može podvesti pod „akciju da Kosovo nije naše“. Verovatno i mi blogeri spadamo u te koji vode akciju.
Naravno da nije lako napasti nekog. Naročito nije jednostavno nahuškati NN lica da to urade. Obična NN lica ili NN lica sa Kosova, svejedno. Ali vremenom, sve KOCKE se mogu složiti.
Jedna od prvih kocki je bila ta što nijedno ime bilo kog počinioca nismo saznali. Danas smo saznali da nikakav postupak protiv bilo kog od njih nije ni pokrenut. Saznali smo ime momka koji je nastradao u ambasadi USA. On je odmah postao HEROJ i neko ko je „stradao zbog kosmetskih ožiljaka“, a da se gotovo nigde nije pomenulo da je ušao u ambasadu da bi je zapalio.
Druga kockica je uporno ponavljanje da je sasvim COOL da se krene u „akciju protiv bilo koga ko ne priznaje da je Kosovo naše“. Ovo govore svi – od Koštunice do Ilića. Predsednik Tadić je „molio huligane“, ali i radio neke oštrije stvari – sazvao je Savet za nacionalnu bezbednost. Ovo telo ne može da naredi, već samo da savetuje. Zanimljivo, tužno ili smešno ?
Treća kockica je ono što ovih dana sve agresivnije rade „Kosovo-je-srce-Srbije“ mediji, počev od poziva na linč Nataše Kandić (Večernje Novosti i Kurir), pa do današnjeg perfidnog markiranja Inicijative mladih za ljudska prava i Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji u „Politici“. Da se razumemo – pomenuta dva teksta u „Politici“ nisu nikakav otvoreni poziv na linč, ali rade to upravo na način na koji „Politika“ ume. Navode se rečenice i koje su Andrej Nosov i Dragan Popović napisali u svom tekstu o Kosovu, ali kao i uvek – izvučene iz konteksta. Kontekst se pominje i u drugom tekstu, u kome su mete Helsinški odbor za ljudska prava i Sonja Biserko.
Četvrta kockica su delovi pomenute izjave Velimira Ilića u kojoj koristi otvoreno termin „izdajničke grupice“ i poručuje da VLAST ne može da zaštiti takve. Za neobaveštene – VLAST sve može, a Ustav i zakoni služe da bi predvideli šta SME i MORA, a šta nikako ne sme.
Peta kockica je totalno otvoreno, javno i nasilno pojavljivanje raznih klero-fašističkih grupica na svakom mogućem mestu. Ako je i bilo očekivano da se pojave na otvaranju izložbe umetnika sa Kosova, onda to svakako ne možemo reći za protest ispred ambasade Rusije, gde su se ljudi okupili (svejedno da li organizaciji LDP ili nekog drugog) zbog skandaloznog priloga o Zoranu Đinđiću na ruskoj državnoj televiziji. Pa ipak, pojavili su se. Najavili su da će u subotu doći na tribinu Peščanika u Pančevu. Kao i uvek, policija će ili razdvojiti „dve strane“ ili će savetovati da se tribina otkaže.
Biće još kockica. Kako bi rekli predstavnici svih stranaka u Vladi (pa i DS): „moramo biti spremni da ovo potraje mesece i godine“.
„Svako ima pravo na slobodu i bezbednost ličnosti“ (Član 5, Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava)