Zovem se iŠmajhel, dobri duh Casper, otkucavao mi je daske, koje život znače, vitez Koje, pored puta znače, znam te, znaš me, tip sam koji zna ko je i Erlend Lu i Tajron Lu, i Lu Salome i Cindy Lu, i opet kuburim, ni na (Seničar nije desničar) Karaburmi, ni na (Peršon nije peršun) Čuburi, otkuburim na Kaleniću, znam Boru, znam Goju ali ne znam Miću, niti ću, strune ću, strunuću, it's better to burn out than it is to rust, Sveta Raketa, Sveta mast, Raketa Užice, užicam sa ulice, dasobesim uzice što nekima izviru iz mračne kućice, guzice, pardon maj jun jul frenč, padam u avgustu, šalju me na benč, press, kres, od smeha poteknu mi suze koje se pretvore u suzice, lice nestane u procepu magle, nage nagle, obolele od pelagre, slikaju se za naslov-nice a jašu ih rage, neka matora govna, doslovno poslovna, alo ovne, ima neko kome ću kosti da polomim ovde, a to je karabatak
Ulethim u lakat, krivinu, prevrnem se u babinom grobu i oteram sve u materinu, oteram sve u materiju, u Matijevića pihtiju, u Matiju, bateriju zamenim u satu, u sekundu padam rundu, dogovorenu na partiju na patiju, vile na svetom Dedinju, u ulici Vile Ravijojle jedem raviole, sada gole i kobne kao brana, obolele od jebole, spuštaju se dole, hvatam se obema rukama za jaja i bananu, u stanu držim samo zdravu hranu, izlethim na ulicu i oborim Anu, desničarku, ispred Nikole Barovića koji živi u blizini
Gubim na visini, gubim na postojanju, nisam u stanju da ostanem u drugom stanju pa me kinje kose, pa me našte srca žanju, kose me i žale sad i oni koji vodu nose, budale, sranju prilazim sa Bežanijske kose, bežim noću, sakrivam se danju, u Hide parku, u mraku, sveta Topčiderska zvijezda, vojvoda, Vojvodina, Prijezda, pizda, svako ko izda, ženinu tetku, sestru, brata, maše Hijavata, sa sprata Hajata, dere se Indijanac, ta priča je kao šupalj Dule-k bajata, izdaja je u stvari do jaja, kao keks u Amanu, aman zaman zar jebanje svaki put kada spominješ i hranu, seks u stanu, nemoguća misija.
Iz zbirke tekstova AMOK!