Ako je verovati često nepouzdanoj Vikipediji, ona se zove Svetlana, rođena je u Zvorniku, nije državljanka ove države, a i dete je iz mešovitog (razvedenog) braka. Zbog rata je došla u Srbiju, kasnije živela u inostranstvu, da bi danas bila ono što se zove „folk diva" ili „estradna zvezda". Po mnogo čemu je jedinstvena, ali to nije bitno za ovu priču.
Gospođica Aleksić je dala intevju pre par nedelja jednoj TV stanici, rekavši da je „dete iz Bosne". Ekipa iz mnogotiražnog dnevnika „Kurir" je na osnovu toga osmislila naslov „Seka: Nisam Srpkinja", sa odgovarajućim tekstom. Ali tu nije kraj ! Gospođica Aleksić je sazvala konferenciju za štampu koja se „odigrala" pre tačno nedelju dana.
Naime, ona je tada izjavila da su zbog pomenutog teksta u njenom životu „krenuli da se nižu problemi". Štaviše, kada je tog dana izlazila iz taksija grupa momaka joj je dobacivala i „provocirala me je na nacionalnoj osnovi". Kazala je da je to užasno i da je pred konferenciju „morala da popije bensedin". Njen advokat je dodao da će pokrenuti odgovarajući sudski postupak.
Prva reakcija svakog patriJote, ali i ponekog novog „i Kosovo i Evropa" glasača je da je „baš strašno to što Kurir radi jer je devojka ustvari Srpkinja", a ne da je užas to što Kurir napada nekog zbog nedostatka ili odsustva srpskih gena. Štaviše, niko se neće uzbuditi što ovo JESTE relevantna informacija za široke narodne mase.
Da li slučaj Seke Aleksić znači da oni koji nisu Srbi, treba u najmanju ruku da se osećaju nelagodno u Srbiji (da ne pominjemo napade, uvrede, grafite, paljenje poslastičarnica, deljenje hleba ispred nepodobnih albanskih pekara itd) ?
Da li ovo dalje znači da svako ko nije totalno bele (srpske) puti treba da ode iz Srbije ili da je manje vredan zbog boje svoje kože ?
Da li ovo znači da će sutra biti „problem" to što je neka poznata osoba lezbejka ili gej, a ne to što ga kuriroidni vlasnici novinarskih iskaznica proglašavaju manje vrednim zbog seksualne orijentacije. Do kada će svaka iole poznatija osoba morati da se brani sa „nisam gej/lezbejka" da bi bila prihvatljiva tj. prihvaćena kao ravnopravni građanin/građanka?
Da li ovo znači da svako ko nije hrišćanin (poželjno pravoslavni) mora da se stidi što pripada nekoj maloj verskoj zajednici, nekoj velikoj religiji, neće da se izjašnjava ili naprosto nije vernik ? Evo kao znak solidarnosti, napišite „Miletić: Nisam vernik"
Da li slučaj drugarice Seke pokazuje da mi koji nismo toliko poznati kao ona, ne možemo baš biti sigurni na ulici ili bilo gde drugo zbog toga što glasamo za neku od konstantno satanizovanih partija. Da se ne lažemo, trenutno je to samo LDP. Ljudi iz DS-a postaju meta onda kada se „usude" da urade nešto što nije dovoljno „srpsko". Naravno, napuštanje raznih skupova i protesti od strane ministra Jeremića, kao i poklanjanje zastava Srbije ljudima u enklavama na Kosovu nikada nisu bili meta napada onoga što nam podmeću kao „tabloide koji postoje u celom svetu".
Da li Sekin „case" znači da svako ko je osoba sa invaliditetom/hendikepom, treba da ostane u nekom „privatnom prostoru", daleko od očiju javnosti , opravdavajući onu srpsku izreku „voli ga k'o majka ludo dete pred gostima" ?
A vi ? Ako već ne volite nevladine organizacije, šta ste učinili da se ravnopravno oseća neko ko nije Srbin ili pravoslavac ili heteroseksualac ili muškarac ili je osoba sa invaliditetom ?
"Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po Jevreje, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio Jevrejin.
Zatim su došli po katolike, a ja se nisam pobunio,
jer ja sam bio protestant.
Zatim su došli po mene, a tada više nikoga nije bilo
da se zauzme za mene."
(verzija objavljena u magazinu TIME,1989)