Danas je katolicki Uskrs, zvone zvona na nekoj od crkvi u Jafi. Jos ne umem da prepoznam po zvuku sa koje dolazi. Odjekuje izmedju zgrada, a komsije Arapi se dovikuju dok popravljaju kola. Traje jevrejski praznik Pesah, deca su na raspustu, igraju se ispred ulaza...
***
Da je baka Olga ziva I da sam jos uvek u Zemunu, baka bi ofarbala jaja, pripremila rucak i grdila me sto dolazim tek u deset da joj pomognem. Zakasnicemo, govorila je, doci ce gosti i rucak nece biti spreman. U isto vreme, supa je vrila na sporetu, meso vec bilo u rerni, salata napola oprana.
Morala sam prvo da vezem kecelju, njenu, preveliku, a onda da operem salatu, postavim ceo komplet tanjira, casa, escajga i salveta, dok sam se plasila da ne ispustim i razbijem zuckasto bele porcelanske tanjire sa naslikanim cveticima. Da donesem ogromnu teglu tursije iz spajza, i jednu mesane salate, da ukrasim rusku salatu, pihtiju pospem alevom paprikom...
A onda bi poceli da dolaze gosti, tetke da donose kolace, isfrizirane i naparfemisane starim mirisima, stricevi da se pozdravljaju, sestre da se gurkaju u prolazu, zauzete sitnim poslovima. Moj otac je sedao u celo stola i upravljao proslavom uzimajuci od bake dirigentsku palicu, sipajuci vino i rakiju u case i saljuci nas jos po ovo ili ono, namigujuci da bi mogli da posluzimo supu, rodjak je vec dosta rakija popio, ili da stavimo meso na jos jedan tanjir da se oni sa onog kraja stola lakse posluze.
***
Ovo je moj drugi Uskrs u Izraelu,i prvi u zivotu da nisam poslala baki razglednicu sa ofarbanim jajima. Umrla je proslog leta, samo dan pre nego sto sam dosla u Beograd u posetu.