Šonjo i Krvava Meri
Ivanu sam upoznao u kasno leto '81, na velikoj žurci u velikoj gajbi Velikog Baje V bg gimnazije – tj Budućeg Velikog Baje gradskog odbora jedne Buduće Partije, srpske inkarnacije Džefa Kolbija, što je bila vip karta za "most wanted" kod devojčica u to vreme.
Ovih dana, kretanje ulicama znatno je otežano.
Ok, saobraćaj je u rasulu – ali uvek je. Autobusa, recimo ima - ili premalo ili – previše. Ko ne veruje u ovo poslednje nek' se instalira u Desktopa Stefana negde oko 16h.
Da, raskopavaju pola grada – ali i to stalno rade. Beograd je verovatno najveće arheološko nalazište...ili pre će biti - rudnik, čim tako mahnito kopaju, što bi kum moj rek'o ...“k'o zlato da vade!“
Neko demonstrira pred Vladom – pa, ni to više nije nikakva novost. Bila bi novost da niko ne demonstrira.
Dakle...?
Beograd je, par decenija unazad, nedeljom popodne obično bivao sasvim pust, daleko beznadežnije pust nego što to danas možemo i zamisliti. Ako ste želeli pravu gužvu u nedeljnom Beogradu, tih 70' i 80', mogli ste je naći na tašmajdanskom klizalištu, negde između 3 i 5 popodne*
Svi su bili tamo.
Na ovaj tekst inspirisala me je kratka i lepa razmena sa blogerkom AlexDunja, na blogu kod Naše Nove VIP blogerke, legendarne angie.
Sasvim slučajno, dotakli smo se ....geografije, tačnije : geografije prošlosti - pričajući o Ateljeu 212.
To je Kraj u kom sam odrastao. Moji kvartovi....., i moje ekipe iz detinjstva .
Kraj je imao jasno određene granice, kako i dolikuje : „gore“ – to je bila Skupština, savezna 4sure (sa sve D.Ćosićem u Palmotićevoj 1 i M.Djilasom u br.8), pa sve do Vlajkovićeve, kad smo malo poodrasli proširili
Još jednom ustupam prostor ahtitekti Branislavu Jovinu, blogeru bez autorske opcije
Otvoreno pismo predsedniku Demokratske stranke Borisu Tadiću
Poštovani Predsedniče,
Pedeset godina posvećenih planiranju, projektovanju i izgradnji Beograda me obavezuju da Vas upoznam sa fatalnim odlukama prethodnog i aktuelnog gradonačelnika Beograda.
U svakom mejlu koji bi razmenili sevale bi nemacke glumice filmova za odrasle. Mikrob ne bi zaboravio da me podseti kako izgleda Barbara, a ''upoznao'' me je i sa njenom drugaricom.Kako mi jednom napisa u mejlu kada dogovarasmo put za Zrenjanin -
Zdravo Radovane junace!
Cekaj, ako sam dobro shvatio, i ta sa fotografija bi isla sa nama?
Treba nam kombi. Komotno je, moze da se mrda i svasta radi. U tom slucaju, ja bih poveo Barbaru i njenu drugaricu, dve ostarele nemacke fetish kurve. Pa cemo usput da ih pitamo zasto je Genser prvi priznao Hrvatsku i Sloveniju...
Vidi, ovako stoje stvati. 17.11. je moja slava Djurdjica. Moji to vrlo ambiciozno spremaju, traje tri dana. Obecao sam mojim prilicno onemocalim roditeljima da cu im pomoci oko slave. Oni su jos u selu i dolaze u ponedeljak i tada cu znati da li cu im biti potreban tog 19. 11. pa cu ti javiti.
Voleo bih da idem.
Pozdrav
tvoj brat
Mikrob
да л' се полицијско-безбедносна структура, читај: nova vlast; разрачунава успешно са озбиљнијим, дрчнијим гласовима у опозицији, или шта је по среди, углавном након успешног елиминисавања Бики са сцене захваљујући невероватној ажурираности таблоидних медија - Бики је, руку на срце, нешто инсиниурала да су јој ДС-овци наместили пад око гудре док је она, вероватно кроз своје личне везе (Капичићеве?) у мурији успела да одложи обелодањење сурове истине да јесте куповала коку; сада је на ред дошао и Дебели Неша.
Prošle nedelje sam doživela vrlo neprijatno iznenađenje na beogradskom moru - Adi Ciganliji, najvećem i najposećenijem gradskom kupalištu. Usred sezone, na regularnoj plaži makiške obale, kada sam u 7 pm htela da se «bacim» još jednom u vodu, istuširam se, malo iskuliram pa oko 21 h krenem kući, kao i obično - biciklom, desila se opšta pometnja. Spasioci su se rastrčali po plaži, smrknutih lica, sa pištaljkama i voki-toki aparatima, urlajući i praveći hajku na nedužne kupače, terajući ih iz vode, jer posle uvođenja novih bezbedenosnih mera, na Adi je zabranjeno kupanje od 19 h do 10 ujutru, kao i preplivavanje jezera.