Slucaj psa Mile uzbudjuje ljude sirom Srbije. Na popularnoj drustvenoj platformi za cyber dusebriznistvo, socijalne kontakte i laku teenage toillete-based pornografiju - fejsbuku - slucaj keruse Mile pokrenuo je brojne i bezbrojne grupe ciji se clanovi zgrozotom nemogu zgroziti sta se desilo sirotoj kerusi. Da se razumemo, da je strasno - strasno je.
Ovog mladića (28) huligani su pretukli 17. septembra na Obilićevom vencu u centru Beograda, uoči fudbalske utakmice beogradskog Partizana i francuskog Tuluza. Policija je dva dana kasnije uhapsila 11 osoba osumnjičenih za napad na francuskog državljanina.
Šonjo i Krvava Meri
Ivanu sam upoznao u kasno leto '81, na velikoj žurci u velikoj gajbi Velikog Baje V bg gimnazije – tj Budućeg Velikog Baje gradskog odbora jedne Buduće Partije, srpske inkarnacije Džefa Kolbija, što je bila vip karta za "most wanted" kod devojčica u to vreme.
Raskalašna haotičnost sa jakim mirisom agresivnosti uz blagu raspalost svega je prva stvar koju osetiš kad ulaziš u Srbiju. I nedostatak istog kad predješ njene granice. Čim je napustiš osetiš da se okolina promenila, da su sitnice drugačije i to strašno krene da bode oči, pa izazove neku potmulu tugu, setu, šta li je, o kojoj sa saputnicima ne pričaš jer je svima vidljivo, jasni i neprijatno. Jasno je da živiš u društvu koje nije stanju sebe da organizuje, da se pribere i privede minimumu životne pristojnosti, da je sve što vidiš samo imitacija civilizovanog društva, od pretankog autoputa ulegnutog od kamionskih guma do pogrešno shvaćenih sloboda i demokratije.
Čitam prekjuče u novinama kako je nekada prvi teniser sveta Marat Safin izjavio da je Beograd pun lepotica. "Priča se da je Beograd najzabavniji grad u Evropi i mogu da potvrdim da se ljudi ovde odlično zabavljaju. Gde god da krenem srećem mnogo lepih žena" - poručio je Safin. Ko zna iole nešto više o Safinu zna i da je on poznat po izuzetnom temperamentu, ali da mnogo voli da se provede, te da su mu ženske vrlo slaba strana. E, onda, ovakva izjava stvarno zaslužuje pažnju.
Arh. Mihajlo Mitrović
Najveće rušilačko kažnjavanje Beograda, veće od svih bombardovanja, veće od razaranja štuka, letećih tvrđava i NATO apokaliptičara je današnje surovo uništavanje njegovog najlepšeg reprezentativnog bulevara, nasrt na njegov evropski ugled, njegove kulturnoistorijske vrednosti, na njegovu bitnost, na njegovu estetičku i etičku krhkost, bahatost vlasti, ignorisanje prava građana na svoj grad i bolni poraz srpske demokratije. Elem:
Ha! Beo-grad, kako da ne. Prljav, ružan, u raspadu. I skroz siv, siv, siv. To mi je, kao klincu, uvek padalo na pamet kad bih izlazio iz železničke stanice. Utisku nije pomagao prolazak pored autobuske, izbegavajući šibicare, pa kroz park ispred Ekonomskog, izbegavajući pedofile, pa uz Kameničku, izbegavajući džeparoše i preskačući kore od lubenica, pa na sedamdesetdvojku.
Ima mišljenja u okviru psihijatrijske nauke koja tvrde da je homofobija u stvari prigušena ili potisnuta homoseksualnost. Utuljeno kandilo, što bi rekao Dragiša Vasić. Dakle, agresija homofoba prema homoseksualcima posledica je panike koja se javlja zbog vlastitih latentnih homoseksualnih sklonosti. Osobe koje su načisto sa svojom seksualnošću nemaju potrebe za vršenjem nasilja nad drugačijima, kaže ovo, ne tako retko, psihijatrijsko mišljenje.
Međutim, fizičko nasilje koji se dešavalo u nedelju 10. oktobra 2010, a naročito mentalno nasilje koje