Sunce je iza, na drugoj strani... Gore, ispred, medju kroshnjama, je parche vedrog neba, kojim plove tri lagana oblachica ... Dole, na tlu, je ogradjena poljana i - u krupnom planu - na klupicu prislonjen bajs ... Tu izmedju, kroz park, vodi staza ...
U centru, obasjan ... horizontom pruzha se shareni drvored:
zhut, zelen, zlatan, crven ... kao da je naslikan bojama Miholjske jeseni.
... u fijuku bicha, u jauku kicha.
u toplini sjajnog sunca,
pamet moja rije, bunca:
sve shto traje - sigurno ce proci ...
trenutak svaki ce u vechnost doci.
PS. ... hehehe ... veselo bash!... Zeks
Zhivot.
Trenutak shto protiche s' vremenom.
Rec Jugoslavija, podseca me, pre svega, na SMB-boju, na Jugoslovensku Narodnu Armiju … a u vojsku sam otisao, mator, bolestan, bez volje i bez zelje, napustajuci solidno placeni posao i prekidajuci karijeru redakcijskog kurira, novinara pocetnika i vecitog studenta … a armiju pamtim po zimi, vetru, kisi, po pesadijskoj obuci na brdovitom dalmatinskom kamenjaru, po dugim, blatnjavim marsevima i logorovanju u nakrivljenom, busnom satoru, po cuvanju straze kraj ogromne kace kiselog kupusa ... ali te vojnicke godine, secam se i zbog njenog lepog kraja, zbog leta, sunca, mora, bezbriznog kupanja
E ... moj druzhe, iz Srbije uzhe,
shto se shiri od Guche do Gruzhe ...
Vlada vodi kampanju za uvodjenje komunalnih policajaca.
To bi, valjda, trebao da bude neki pendrek-junosha, sto se sheta tu oko moje zgrade , zapisuje nepravilno parkirane automobile i kazhnjava bacanje djubreta po ulici, u mom, od centra udaljenom kraju.
Pre nekoliko dana u srcu peshachke zone Beograda, 15-ak nasilnika, sa hirurshkim maskama i kapuljachama na glavama, proshlo je glavnom ulicom, pa skrenulo u prvu sporednu, u prolaz krcat kaficima ... pravo u divljachki napad: iz jednog od kafea, isterali su stranca, i tu blizu, kod stepenishta i parkinga