" Samo bas i bubanj " ...
... Ja se slazem s' Kojom:
Buka je u modi! ... mislim, stvarno, u komunikaciji, na svim i svakom nivou i kanalu - trese se ... i galami ... nekad i puca!
... ali kominukacija, razgovor, fini je model :
A, Ja volim Radio ... i minimalizam ... i lepshu stranu ...
...
Ima voditelja , koji u radio-emisiji, sinhronizovano, lepo razgovaraju. I sa sagovornikom i sa slusaocima ... Beskonachna je to veshtina: " mnogo vesti, mnogo price ... a siroka publika"!
...
Ima nekog ko me u fino, s' postovanjem,
- Samo da ovo prodje...
pomislio je Petar J.- blag i krotak mladic - nedavno zaposlen u kreditnom sektoru banke,dok ga je stranka blamirala: ostra zena,brze misli i okretna jezika,nezadovoljna promenom kamatnih stopa, nije mu dala ni da zucne.Kao navijena,prodornim glasom, pretila je,vredjala, optuzivala, a na kraju, nadigla je dreku. Kao da je zivot branila ...
- Basss sam im lepo rekla - ona je otisla rasterecena...
...a on je postao meta: osetio je,oko sebe, prekor i podsmeh kolega.
Ocima,lutao je Petar po holu banke , trazeci negde spas.Uzalud.Njegove
Korpa Nasa, roba Vasa -
blago Vama, drago Nama!
... uf ... skupshtina, budalashtina, nemashtina ...
Moj drug zove se Kafica. Mladji brat je,mog drugara i vrsnjaka, iz detinjstva.
Sada, vise se druzim s Kaficom. Neki mi zameraju. On je homoseksualac.
Ni njegov brat, ni ja nismo ... ali vidjamo se , druzimo se ... delimo mnoge vrednosti ...
Kafica, sada, ima novog decka. Zove se HelterSkelter.
Mlad je, pricljiv i uveren: voli belu rasu, a ne voli Rome. On je manjina, a ne voli manjine. Svi u necemu, nekakva smo manjina ... pa i HelterSkelter ... Kafica mu daje knjige ...
Juce, svi zajedno, sedeli smo ispred TV-a. Gledali smo cvrstog, popularnog polticara.
Sta ce biti sa planetom, kad svi ljudi budu nafta?
Sta se dimi iz auspuha?.........Dinosaurusi!
Malo rashladjivanja ...
Najbolje vreme za setnju: zarko, zimsko Sunce, vedro plavo Nebo i snezna belina...Negde u prirodi, na planinini, u ravnici ... Svud po tlu je tanak, nedirnut sneg sa pokoricom.
Hodam. Prsti, krcka sneg.
I tu u tragu, recima kao stopama bojim, gazim kao po platnu...
Gledam nebo. Vidik, opisuje krug ... ali krivuda, grana se, sece ... Linija neba uvek je mutna. Tu je sama granica cula. Kuca, drvo, covek ... Sunce, Mesec ... sve moze biti horizont.
A linija, menja se, tece ... Kao Vreme ... jer ni sadasnjost nije tacka,