Nekako imam utisak da je neuobičajeno mirno na blogu u pogledu beogradskih izbora koji nas očekuju za dve nedelje. Moj stav kako o beogradskim izborima, tako i uopšte o politici u Srbiji je podeljen. S jedne strane, smatram da je suština u promeni mentaliteta naroda, jer bez drugačijeg rezonovanja nema mnogo šanse da se pojavi neko ko je u svim bitnim elementima različit od onih koji su sada na vlasti, ali i od onih koji su sada u opoziciji. Paradoksalno, najveći problem za srpskog političara je da dođe na vlast. Čim to uspe, svi počnu da glasaju za njega i može da računa na minimum 10 godina u vlasti. Ideja redovne promene (u smislu na svakim izborima) onih koji su na vlasti onima koji su u opoziciji (i obrnuto) u srpskom društvu još uvek ne postoji. U tom smislu se pisanje ovakvih redova čini prilično uzaludnim poslom.
Наслов текста као мој одговор на питање које се од 6. јануара најчешће чује: да ли је у реду ограничавати слободу говора?
Овим одговором сам изненадио и самог себе, јер ми је први инстинк говорио - не, никако, пупупу! Ту је позната максима Волтера, о брањењу права саговорника на мишљење и поред неслагања, као нека врста светионика
Za izbore crnogorske smo ima veoma kvalitetan blog, sa zanimljivom razmenom argumenata u dosta komentara. Zato ćemo se danas, a i, siguran sam, narednih dana, baviti američkim izborima.
U Srbiji se dnevno popuši oko 70 miliona cigareta, tj oko 3,5 miliona kutija. Jedna od njih je moja.
Po nekim istraživanjima, Srbi su po potrošnji cigareta u Evropi odlična srebrna medalja, odmah iza braće Grka.
Nema, na žalost, podataka koji smo po potrošnji bensedina, ugljenmonoksida ili ribe po glavi stanovnika, ako bi Neko krenuo da drži slovo o „zdravlju nacije“, odmah da prekinem tu muku.
LM, naš dragi ministar Tomica Milosavljević rešio je da Srbima nanese još malo zdravlja, a sreća i zabava se podrazumevaju :
7:1 - kada Vlada sedmostruko plati ono što nam je oduzeto
Potpuno je ispod radara prošla još jedna fantastična pobeda naše Vlade u rangu one daleko poznate od 5:0. Sada je rezultat još luđi i iznosi 7:1 ali ne za našu zemlju. Ovaj rezultat ima veze sa ukradenom ili pak otuđenom stranicom iz najvrednijeg srpskog rukopisa - Miroslavljevog jevanđelja koje je 2005. godine upisano na UNESCO listu ‘’Pamćenje sveta’’.
Malo je poznato da je iz našeg najstarijeg ćiriličnog rukopisa i spomenika srpskog književnog
Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili - ne podržavam.
Dakle, vest :
Gost autor: Gospođa Klara
Osvanuće i taj dan, jednog dana, kad se završe ovi dani. Ponavljanje iste reči u jednoj rečenici je u funkciji insistiranja na činjenici da vreme kao dimenzija dostupna našoj percepciji i dalje postoji, iako se nekako čudno zakrivilo, ušlo samo u sebe i pretvorilo u niz jedinica koje se ne nižu sukcesivno, već su se sabile u jednu tačku, jedan beskonačni dan tokom kojeg jedino imamo pravo na rutinu, kako u razmišljanju, tako i u... hm... aktivnostima.
Nego, da skratim uvod koji će da zaglavi ili u metafizici ili u kvantnoj fizici, i da postavim pitanje.
""
Za Šešelja znam od ranih osamdesetih. Bio sam na jednoj tribini u SKC-u kad je on iz publike prekidao moderatora Vojina Dimitrijevića svojim lucidnim i za ono vreme neobično hrabrim upadicama. Nisam baš siguran, Vojin je, otprilike, rekao da Jugoslavija nikad u svojoj istoriji nije imala iskustvo demokratije, građanskih sloboda, a Šešelj mu je replicirao da jeste - u vreme kralja Aleksandra.