Odlomak iz romana “Savršen antitalenat za sreću”, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021/2022.
Tačno tri meseca i devetnaest dana po Ana Marijinom nestanku, na vratima moje kancelarije pojavio se vitalni starčić, s tankim, negovanim brčićima, na pragu osamdesetih, u iznošenim cipelama i prilično pogužvanom, dva broja većem kariranom sakou kog je, očito, oblačio samo za specijalne prilike. U desnoj ruci nosio je prvo izdanje mog Bicikliste, a levom, čvrsto ga stežući za plastičnu ručku, cimao ogroman tamnocrveni kofer na točkiće, koji je do četvrtog sprata dovukljao pešice (iako je zgrada imala lift), što sam rekonstruisao po lupnjavi sa stepeništa koja je, poput zvučne prethodnice, najavila njegov dolazak:
– Jeste li vi Igor Basarić?
– Da, izvolite...
Beogradski promocija romana ’’Savršen antitalenat za sreću’’(Akademska knjiga, Novi Sad 2021) Nebojše Milenkovića, istoričara umetnosti, pisca i građanskog aktviste iz Novog Sada, održaće se u sredu, 8.decembra od 19 časova u UK Parobrod. O ovom erotsko-psihološkom trileru govoriće: Dragan Velikić, pisac, Dragana Bošković Kovačević, urednica za književnost Radio Beograd 2, Marko Oljača, sociolog i autor. Razgovor moderira urednica književnog programa u Parobrodu Katarina Lazić.
Online tribina o kulturnim politikama u SFRJ i državama nastalim nakon njenog raspada, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 29. novembar 2021.
Učestvuju: Miljenko Jergović, pisac, Dino Mustafić, reditelj, Radina Vučetić, istoričarka, Teofil Pančić, novinar i Duško Radosavljević, politikolog.
Urednik i moderator: Nebojša Milenković, muzejski savetnik MSUV
Da li kad pomislite na Jugoslaviju i vi prvo pomislite na njenu kulturu i umetnost — i da li se, kad je SFRJ u pitanju, uopšte može govoriti o jednoj, jedinstvenoj kulturi — ili je upravo kultura generisala destruktivni nacionalistički naboj koji je tu državu na kraju razorio?
Je li SFRJ zbilja bila najautonomnija i najotvorenija ne-komunistička komunistička zemlja na svetu, kako je o njoj 1966. pisao američki magazin Tajm ili je pak reč o zemlji u kojoj su slobodoumne ideje i rigidne i apsurdne zabrane funkcionisale istovremeno?
Nebojša Milenković, "Savršen antitalenat za sreću", Erotsko psihološki triler, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021.
Onemogućeni da promene život kojim nisu zadovoljni, junaci romana balansiraju širokom skalom raspoloženja, od depresije do orgastičke euforije, u isti mah oslobođeni i sputani težnjama ka erotskim i profesionalnim ispunjenjima. Savršen antitalenat za sreću višeslojna je priča koja teme ljubavi, braka, preljube, seksa, masturbacije, straha od samoće i napuštanja - ali i lične i kolektivne tabue - osvetljava iz različitih vizura, te je i čitalac, umesto da se opredeljuje, motivisan da prihvati i razume. Iskustveno potvrđujući Frojdovu tezu da svaki seksualni čin predstavlja proces koji uključuje najmanje četiri osobe, akteri romana uviđaju kako ishod onog što je u životu najvažnije uglavnom odrede okolnosti.
Smeštajući radnju u period od početka opsade Sarajeva do dana u kom je ubijen premijer Zoran Đinđić, povezujući ove događaje, Milenković piše o malom čoveku koji se, mimo svoje volje, našao u epicentru istorijskih lomova. Skupa sa akterima, ravnopravan junak ove knjige je i jezik kojim je pisana - saglasno Nabokovljevoj tezi da najbolji siže literature svakog pravog pisca predstavlja sam stil.
S izdavačkim popustom knjigu možete poručiti direktno od izdavača - Akademske knjige na ovom linku.
Za jedino izvesno pamćenje koje ima, ubeđuju ga kako nikad nije postojalo. Zemlja koju voli nezaustavljivo se raspada, uz „teorije" kako nikad nije ni trebalo da bude stvorena. Dezintegrisane, slike jednog sveta koji sve manje postoji jutros su ga vratile u Rijeku - grad koji je zbog njegovih građevina, mirisa i vetrova oduvek voleo. U vreme održavanja Jugoslovenskog bijenala mladih, sa Alanom i Artom Loverom, tamo je redovno
O romanu "Nešto što strašno podseća na život" (Akademska knjiga, Novi Sad, 2019), Slavku Matkoviću, Gradskoj kući, subotičkim samoubicama, grupi Bosch+Bosch, idejama, idealima, intelektualnoj i ljudskoj doslednosti i umetničkom življenju bez ostatka...
U intervju za TV Suboticu sa Miletom Tasićem :)
Miodrag Sovilj je radio svoj posao - časno i pošteno, kao i do sada. Od njega ne treba praviti ni atentatora niti bilo kakvog opozicionog lidera - zato što i jedno i drugo zapravo govori o duboko poremećenom vrednosnom sistemu društva u kom se novinarska čestitost i profesionalizam proglašavaju vanrednom hrabrošću sa jedne, ili napadom na njegovo prevashodstvo kralja, sa druge strane.
Kada bi bilo (to jest kada je bude) profesionalne, medijske solidarnosti, ovako bi ubuduće trebalo da izgledaju apsolutno sve pres konfenencije uzurpatora društva, koji se ovde neosnovano (samo)nazivaju političarima - kako onih na vlasti tako i njihove kvazi opozicije. Kada pres konferencije na kojima se zaista POSTAVLJAJU PITANJA postanu svakodnevica - tek tada će osnovano moći da se sumnja kako ovo društvo jeste na putu nekakvog, pre svega moralnog, a onda i svakog drugog ozdravljenja...
* * *
I pre no što sam počeo da radim u biblioteci, prema knjigama sam imao poseban odnos. Tezu kako postoje knjige koje određuju naše živote, ova prelepa žena čula je upravo od mene. Bio sam ubeđen da o tome neću govoriti, ali ne mogu da prećutim kako su stvari među nama postale vanredno ozbiljne onog časa kad je počela da pozajmljuje moje vlastite knjige. Pri tome, posebno interesovanje pokazivala je za one koje još uvek nisam ni napisao.
Mi ga najčešće nismo svesni - ali uvek postoji trenutak kada žena pred nama počne da se svlači. Kad počinjemo bivati sve bliži jedno drugom. To je zato što se prava žena uvek skida u slojevima: najpre odbacuje predrasude, pa stid, onda lošu prošlost, zatim jednoličnu sadašnjost - gaćice dolaze tek na kraju. Ne mogu opisati spokojstvo koje sam osećao pri pogledu na njena mala, špicasta kolena dok se približavaju stolu za kojim sedim. Pa ustreptalost ovlašnih dodira njenih dugačkih, negovanih prstiju u trenucima dok preuzima knjigu. Sekunde koje smo znali da produžimo toliko da nam je delovalo kako traju satima.