Dosadašnji favorit, sa ozbiljnim mogućnostima da izgubi vodeće mesto, je bio poziv na novinarsku konferenciju povodom odlepljivanja žvaka sa trotoara. U ljubaznom, sasvim profesionalnom i ozbiljnom pozivu, sam obaveštena da ćemo novinari prvo prisustvovati odlepljivanju žvaka, uživo, a kasnije ćemo imati i mogućnost da postavljamo pitanja.
Dva dana, do najavljenog događaja, sam živela u neizvesnosti. Je l' to ozbiljno, ko me navlači i zašto...a za svaki slučaj sam, ipak, probala da smislim prigodno, korisno pitanje, najavljenim povodom. Nešto mi nije išlo. Ako uzmemo u obzir da prednost u postavljanju pitanja, na ovdašnjim novinarskim konferencijama, obično dobiju domaće, državne medijske kuće, moje šanse da postavim jedino pitanje, koje sam smislila, (»Koliko žvaka ste odlepili?«) su minimalne. Sem ako oni nisu mnogo maštovitiji od mene. Da ne bih rizikovala svoj ugled strane razglednice, nisam otišla na tu novinarsku konferenciju. Dan danas mi je malo žao.
Drugi poziv je bio od strane vladajuće stranke. Dotična me zvala na novinarsku konferenciju o suživotu čoveka i mrkog medveda. Obzirom na to da se ovde raspisuju godišnje kvote (sa dve nule) za odstrel mrkih medveda, bez da se zna koliko medveda uopšte ima u Sloveniji, ja nisam nikako mogla da shvatim reč viška – »suživot«. Na taj press nisam otišla, jer sam poslana na drugi radni zadatak. I to mi je dan danas žao.
Kad smo već kod danas, danas mi je stigao poziv na državljansku nepokornost. Moram da priznam da prosto obožavam državljansku nepokornost i da mi se malo kad čini neosnovanom. Dakle, danas me je na otpor državi, kao poznatoj tlačiteljki ljudskih prava, što namerno, što slučajno, pozvala Civilna inicijativa Dimnik iliti Odžak.
Koordinacijski odbor sveslovenačke civilne inicijative Odžak je pozvao, ne samo mene, nego sve državljane Slovenije, na opštu državljansku nepokornost, odnosno bojkot svih odžačarskih usluga. Tim povodom je, član civilne inicijative protiv odžačarskih zakona, naglasio da su, spornim odžačarskim zakonodavstvom, ovdašnje ministarstvo za okolinu i prostor i odžačari uzeli u svoje ruke sva prava državljana.
Da li me pratite?
Dakle, spornim zakonodavstvom, koje je potrebno poništiti, jer je napravljeno za odžačarski lobi, pogažena su osnovna ljudska prava. Istovremeno vlasnici i korisnici su potpuno obespravljeni, zbog čega nas, ova civilna inicijativa, poziva da opštu državljansku nepokornost iskažemo bojkotom svih odžačarskih usluga, sem onih koje sami naručimo.
Peticiju protiv spornog zakonodavstva, koje odžačarskom lobiju omogućava da dođu u kuće kad god hoće i zahtevaju pare, bez obzira na rad koji obave, je potpisalo već 25.000 ljudi, a podržava je 95 odsto svih Slovenaca, saopštio je koordinacijski odbor sveslovenačke civilne inicijative Odžak.
Pratite li me i dalje?
Zato što, ako me pratite, onda smo zajedno zalutali.
Pokušavam da shvatim kako sam mogla da propustim, kao razglednica, tu dramu oko podzemne borbe između 95 odsto Slovenaca i odžačara. U stvari ne sećam se kada sam poslednji put, ovde, videla odžačara. I ko je odžačarski lobi? Da li je uslov za učestvovanje u antiodžačarskoj inicijativi, imanje odžaka? Ja doduše imam neku sličnu rupu u kujni...ja bih podržala ovu nepokornost, samo ne znam kako...
Za odžačare znam da imaju crne uniforme, kao rudari. Da su, u stvari, rudari naopačke. Da imaju onu namotanu žicu, sa musavom četkom na kraju. Da donose sreću, ako ih uhvatiš za dugme. A dugmeta su im zlaćana. Da učestvuju na novogodišnjim čestitkama, sa prasićima i detelinama sa četiri lista. Ovo za lobi i uskraćivanje ljudskih prava, ni sanjala nisam...
O predsedničkim, ovdašnjim izborima, pisaću vam drugi put. Ne mogu sada da mislim na to, dok mi preti opasnost od odžačarskog lobija. Moram da nađem telefonski broj ove civilne inicijative. Da vidim gde se okupljaju. A do tada, pokaže li se kakav tiranin-odžačar, na mojim vratima, sa detelinom ili bez nje, sve što imam da mu kažem je : »No pasaran!!!«