Da li vam se cini da postajete radoholicari? Jeste li sigurni?
Ja na primer, uopste ne volim da ostajem u kancelariji posle 5 sati. I niko me ne tera, nije mi sef rekao "danas ostajemo duze".
A opet ostajem, cesto. Uvek natrci neki klijent u 5 i 5, ili zazvoni telefon, pa se vratim sa vrata i ostanem na vezi jos pola sata.
I sad ce dve godine kako radim u ovom preduzecu, a jos nisam bila na odmoru. Nije da me nisu pustili, ili da me ne daju.
Nego meni nikako nije zgodno vreme, uvek imam posla. Pa jos ako odem ima da se nagomila...
A ja uopste nisam radoholicar! Ili mozda...Mozda je trebalo da se zabrinem kad sam pocela na privatni i na kucni telefon da se javljam sa : "Biljana izvolite!"
Ili da se uopste javljam na sluzbeni telefon u devet sati ujutru NEDELJOM. ..I tako... dok se ne razbolim.
Zahvaljujuci tehnologiji (ciji sam obozavalac) ovaj tekst pisem iz kreveta, odakle ujedno pristupam racunaru u kancelariji tako da sam istovremeno i na poslu. Ne mogu da ostavim koleginicu na cedilu, nije mi bas toliko lose. Samo da uradim jos par stvari, pa cu da ugasim kompjuter.
Ali ja uopste nisam radoholicar.
A vi?
Jeste uhvatili sebe u nekoj od navedenih situacija? Obratite paznju, prvi simptomi su se verovatno vec pokazali...