Vesti koje se mogu pročitati vezano za diplomatske inicijative u odnosu na konačno rešavanje statusa i odnosa između Srbije i Kosova, postaju sve zanimljivije i sve učestalije.
Situacija na Kosovu i problem njegova statusa, te odnos i incijative Srbije prema tome pitanju, vraćaju se na svetsku političku i medijsku scenu. Nosioci novih incijativa za ubrzavanje rešenja sporova oko Kosova su SAD i Evropska unija, što dodatno uozbiljuje celu stvar.
Postoje najave da će administracija SAD, kao vodećeg čoveka za sređivanje stanja na Balkanu angažovati Kamerona Mantera, bivšeg ambasadora u Beogradu, koji je sada na službi u Bagdadu. Kameron Manter slovi za dobrog poznavaoca balkanskih prilika, a pre dve godine se pominjao kao čovek od odlučujećeg uticaja na formiranje aktuelne vlade Srbije.
Još 24. aprila, predsednik Srbije Boris Tadić, dao je intervju za “Al Džaziru” i tom prilikom pomenuo nove pregovore sa kosovskim Albancima. Na pitanje da li se pregovori odnose na moguću podelu Kosova nije dao odgovor, ali je pominjao fleksibilnost, pa i to “da ne može jedna strana da izgubi sve, a da druga strana dobije sve”.
Američki stručnjak za spoljnu politiku Nikolas Gvozdev je u uticajnom časopisu Forin afers izneo stav da su „status“ i „granice“ odvojena pitanja i da se o statusu ne može pregovarati, dok je tema granica otvorena. Nakon toga je ugledni prištinski analitičar Veton Suroi izneo tvrdnju da je u međunarodnoj zajednici preovladao stav da se pregovorima reše odnosi Beograda i Prištine i da će uskoro krenuti tajni pregovori. Ministarstvo spoljnih poslova Srbije kategorički tvrdi da su „sve to samo provokacije“ i da neće biti pregovora pre iznošenja mišljenja MSP i zasedanja Generalne skupštine UN tim povodom. Ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić izjavio je za Tanjug da su pregovori o KiM mogući samo u okvirima Rezolucije 1244.
Istovremeno Evropski parlament priprema rezoluciju u kojoj se od Srbije traži pragmatičan odnos naspram Kosova te zahteva da Srbija prestane sa blokiranjem integracija Kosova u međunarodne organizacije.
Javio se i ministar inostranih poslova Italije, uticajne zemlje u regionu, Franko Fratini i najavio je da će razgovori Beograda i Prištine početi odmah nakon konferencije o zapadnom Balkanu u Sarajevu, a britanski Bi-Bi-Si nezvanično otkrio da bi tri glavne teme razgovora mogle biti decentralizacija, kulturno nasleđe i sever Kosova.
Vašington se sprema da zatraži ukidanje rezolucije 1244 koja je glavno uporište aktuelne srpske politike prema Kosovu. Politički analitičar Obrad Kesić kaže da SAD očekuju od Srbije pristanak za ukidanje Rezolucije 1244 odmah po donošenju mišljenja Međunarodnog suda pravde. Nova rezoilucija, koja bi potom usledila, pozivala bi se na mišljenje MSP-a i u suštini bi bila ključ za daljnje učvršćivanje kosovske nezavisnosti.
Kesić dodaje da su očekivanja Vašingtona i Beograda suprotstavljena. Dok SAD žele da Kosovo postane član UN, Srbija hoće pregovore o granicama. Takođe, vlada u Beogradu nije dovoljno jaka da bi u javnost izašla sa vešću da pregovara o podeli, a slično je i sa vladom u Prištini. Mada Hašim Tači šalje signale da je spreman za tajne pregovore, s tim da se pitanje statusa ostavi po strani, odustaće ukoliko ga Ramuš Haradinaj napadne za „prodaju Kosova“ - objašnjava Kesić.
Dnevni list Blic je objavio, pozivajući se na izvore u Vašingtonu, da se već vode neformalni, tehnički pregovori u kojima učestvuju predstavnici ministarstava spoljnih poslova, MUP-a i kabineta predsednika, ali su oni ograničeni na to da se između dve administracije stvore mreže kontakata i kanala koji bi funkcionisali u slučajevima izbijanja krize.
Nezavisno od ovoga, pomenimo mišljenje Vetona Suroija.
"Kosovo, kao i uvek, čak i u sadašnjoj situaciji, može biti izvor destabilziacije zbog činjenice da Srbija svojom politikom mešanja u nezavisnost Kosova doprinosi destabilizaciji regiona. To što treba istaći je da se očekuje još veći pritisak zemalja EU i SAD za još jedan tajni proces pregovora Kosova i Srbije za normalizaciju odnosa", ocenio je on.
Iako je potpuno izvan konteksta, znakovita je i izjava Dmitrija Rogozina, ruskog ambasadora pri NATO-u, gde je on Kosovo ocenio vrlo ružnim rečima, kao tvorevinu bez budućnosti. Ta izjava bi se mogla tumačiti kao signal srpskim vlastima da ne traži rešenje za Kosovo po modelu SAD i EU. Pronalaženje tog modela izbacilo bi Rusiju kao igrača u balkanskim prilikama, a Srbiju približilo NATO, što nikako nije ruski interes.
Očigledno je da su zapadni partneri zainteresovani za stabilizaciju balkanskih prilika i u okviru toga brže rešavanje kosovskog pitanja. Srpska politika bi mogla naći interes, a verovatno i kosovska strana da pregovaraju o granicama, to jest o podeli Kosova. S obzirom na zamorenost javnosti ovom temom, brojnim životnim pitanjima, katastrofalnim ekonomskim stanjem i stalnim držanjem u fokusu ove teme - moglo bi se proceniti da to ne bio veliki rizik za srpsku političku vlast, te da bi ona uspešnim završetkom tih pregovora mogla iste proglasiti svojim velikim uspehom. Uostalom, i u značajnom delu tvrde srpske nacionalne struje, tema podele Kosova odavno je prisutna kao poželjno rešenje.
No, hoće li stvari krenuti tim pravcem, ostaje da se vidi. Iskustvo nas uči da se na Balkanu ni manje komplikovane situacije nego li je kosovska nisu lako rešavale.
( tekst koji sam objavio na regionalnom portalu seebiz.eu,5.5.2010)