Kad bi htela naša vlast mogla bi još uraditi nešto dobro. Nema za to mnogo vremena, ali vreme još nije potpuno iscurelo.
Još danas, pre drugog dnevnika RTS-a, trebalo bi uputiti poziv Srbima na severu Kosovu da uklone barikade. Da to najpre izgovori predsednik države a onda za njim horski ponavljaju - premijer, ministar unutrašnjih poslova, ministar odbrane, ministar za Kosmet i Metohiju (autorstvo Ane Radmilović), glavni pregovarač, predsednica skupštine, a ne bi bilo loše zamoliti Tomu da i on to napravi. Ta stvar je u najboljem državnom interesu Srbije.
Nakon toga, već sutra bi trebalo pozvati Prištinu na nastavak dijaloga o tehničkim pitanjima.
U roku od desetak dana Vlada Srbije bi trebala izaći sa konkretnim planom za unapređenje situacije na Kosovu u kome bi razradila one četiri tačke koje je predsednik pomenuo u petak na regionalnom skupu "Igmanske inicijative", a koje su zapravo poboljšani Ahtisarijev plan ( Ahtisarijev plan sardži u sebi devdeset posto odredbi koje se tiču srpske zajednice i oko deset posto onih koje se tiču Albanaca). Tako bi Beograd preuzeo inicijativu, što je u političkim razgovorima jako važno. Istovremeno, takav razvoj događaja i naša konstruktivna pozicija dovela bi do toga da bi Srbija u decembru dobila i status kandidata i datum početka pregovora, i skoro sigurno trasirala put ka posebnom statusu četiri opštine na severu, za šta u postojećem Ahtisarijevu planu danas nema uporišta. To bi u suštini bile četiri - pet vrste garancija:
a) autonomija na severu
b) lokalna autonomija za opštine sa srpskom većinom na jugu gde je zagarntovana lokalna policija, samostalno donošenje lokalnog prostornog plana, sudstvo u prvom stepenu.
c) zaštita za male enklave na jugu koje nisu u sastavu opština sa srpskom većinom
d) posebna zaštita crkvene imovine, kulturne i istorijske baštine sa garantovanjem zaštitnog pojasa oko manastira
e) posebne veze sa Srbijom u domenu školstva, zdravstva i kulture
f) zaštita imovinskih interesa Republike Srbije, imovine pravnih lica iz Srbije, kao i imovine privatnih lica.
Da bi ovo bilo do kraja i dosledno izvedeno, Srbija mora imati podršku EU, SAD i NATO pakta. Oko ovoga se ne pita ni Rusija ni Kina, ma koliko se ministar spoljnih poslova trudio da tu podršku ističe.
Čini se dosta jednostavno, ali nije. I verovatno naša vlast neće iskoristiti priliku. Jer, na žalost, Kosovo za naše političare nije ono što bi trebalo rešavati, nego ono preko čega se može doći na vlast. Voleo bih da se varam, jako bih voleo.