gost autor: ludipingvin
Vizuelni doživljaj počinje gotovo dokumentarno realističnim prikazom scene iz muzičkog studija. U ovoj sceni jedan od umetnika (Rizma) donosi flašu gaziranog napitka svom kolegi (Slovu) i ovaj drugi nakon ispijanja gutljaja napitka konstatuje da je flaša mućkana. Tu dolazi do kratkog i naizgled beznačajnog sukoba između dvojice prijatelja i saradnika.
Već u ovoj uvodnoj sceni se nagoveštava ton društvene kritike kojom se delo bavi. Sitni detalji poput Rizmine zubobolje i činjenice da Slovo pije iz (ekonomičnije) flaše od dva litra, služe da ilustruju bedno stanje prosečnog građanina sveta. Globalizacija je evidentno jedan od motiva kojim se umetnici bave, markirana pažljivim odabirom centralnog simbola dela - koka kolom.
Sukob se nastavlja kroz čitavu prvu polovinu pesme, manje-više u sledećem obliku:
Što si mučko kolu?
Što s' što s' što si mučko kolu?
Što s' što s' što si mučko kolu?
Sad sad sad kurcu ne valja - može se prosut' po stolu!
Nisam mučko kolu.
Nis- nis- nisam mučko kolu.
Nis- nis- nisam mučko kolu.
Znaš znaš znaš da to ne radim - nije u mom fazonu!
Dijalog ove vrste se završava tek nakon (cirka) jednog minuta i četrdeset pet sekundi, dok čitavo delo traje tri minuta i trideset pet sekundi. Ovo nas navodi da pomislimo da je umetnicima želja bila da se poseban akcenat stavi na nesporazum između kolega, te bi možda vredelo da se zađe malo dublje u njegovo značenje.
Globalizacija je nesumnjivo srž dela. Kroz dilemu o "mučkanju kole", umetnici diskutuju izlišnost borbe protiv kapitalističkog režima u čijem črvrstom hvatu se globalno selo nalazi. Čak ima osnova za pretpostavku da je izvorna ideja za tematiku pesme baš globalna inicijativa "Occupy Wall Street", tj. da se na silu izvede promena globalnog društvenog poretka - da se "promučka kola". Umetnici konstatuju da dolazi do "mučkanja", ali ne stavljaju sebe u prvi plan kao revolucionare, već sasvim suprotno - identifikuju se sa prosečnim posmatračem koji jednostavno želi da preživi u svetu punom borbe. Avaj, uzalud, jer ih pronalazi interni sukob.
Valja napomenuti da je težak život građanina sveta posebno inteligentno ilustrovan kratkim fleševima gotovo nagog ženskog tela kroz čitav spot. Slabo, nezaštićeno žensko telo, preplavljeno kapitalizmom ilustruje svoj bol uvijanjem i grčenjem. Lice devojke ostaje misterija do kraja spota, što dodaje na mogućnosti za generalizaciju.
Slovo, piši refren a ja odo da jedem,
Čeka me vruča pica al ću prvo da serem.
Rizma (koji interpretira ovu deonicu) u ovom trenutku u video prezentaciji ulazi u ženski toalet. Saznajemo da društveni sukob nije jedini sa kojim se umetnici muče. Na ovaj suptilan način se pred gledaoce-slušaoce stavlja trenutno veoma aktuelno pitanje slobode seksualnosti. Umetnici, dakle, vrše bobu protiv predrasuda. Da li nam Rizma i Slovo to nagoveštavaju da je tolerancija, za razliku od revolucije, jedini pravi put ka lepšem životu?
Kad sam završio upitah staru gde je kola,
Kaže mi "dole u sobi, pored onog malog stola".
Silazim lagano stavljam kolu pod ruku,
Krećem prema Slovu, dok ja upadam u svoju furku,
Šta nosim sa sobom tad? Nisam ni slutio,
Dok sam opušteno ulazio u studio!
Rizma u svom monologu daje nagoveštaj uzroka "mučkanja". Saznajemo da je njegova majka ta koja je rukovala napitkom pre Rizme. Imamo jasnu aluziju na prokletstvo čoveka da ponavlja greške svojih roditelja. Zanimljiva je opaska da se Rizmina simbolična stara nalazi u istom objektu kao i muzički studio. Ponovo se, dakle, skreće pažnja na bedu u kojoj savremeni umetnik na jedvite jade uspeva da dopre do javnog prostora i iznese poruku čovečanstvu.
Pad koncentracije nastao usled žeđi,
Ne mogu progovorit, dehidracije oblik teži.
Kad Rizma vadi taj čarobni napitak,
Koka kola dva litra, ma pun zgoditak!
Brate samo toči daj, puni čaše,
Posle samo jednog guta odma će mi biti lakše.
Kad kurac! Brate! Ostadoh sam u bolu,
Pa ga začuđeno pitah: "Što si mučko kolu"?
Slovo svoju neizmernu tugu za nesretnim čovečanstvom opisuje kao žeđ, i biva zaveden kapitalističkim dobrima kao jedinim ponuđenim rešenjem. U kulminaciji, Slovo dolazi do otkrovenja i oduševljeno postavlja sada retoričko pitanje "što si mučko kolu?", nakon čega ovo pitanje trijumfalno biva ponovljeno još nekoliko puta.
Zvuk podrigivanja, kao i poljubac koji Slovo šalje gledaocima nas podsećaju na lepote tolerancije i ostavljaju posmatrača-slušaoca okruženog mirnim kontemplativnim tonovima.