Do danas se ne znaju niti će se skoro saznati „zasluge" siledžije Miladina Kovačevića. Na dva suđenja konzulima Igoru Miloševiću i Slobodanu Nenadoviću zbog pomoći Miladinu Kovačeviću da pobegne iz SAD, javnost nije saznala ko je iz Beograda naredio da mu se izda novi pasoš! Uzgred, presude pomenutim konzulima bile su simbolične i uslovne.
Sada imamo novog Miladina, u (bez)ličnosti koja se odaziva na ime Marko i na dva prezimena: Marković i Milićev. Nasilnik koji je u 21. godini pucao u stomak taksisti i umalo ga ubio, a potom u zatvoru odležao simboličnu kaznu od par godina. Diler droge, preprodavac kradenih de lux vozila i vozač ubica takođe je kao Miladin u milosti tamnih vilajeta sistema, odnosno crne rupe poretka cementiranog u zemlji Srbiji. Dosije pun krivičnih dela zbog kojih bi trebalo da bude iza rešetaka na duži niz godina i bahato, nasilničko ponašanje na slobodi. Uhvaćen kako vozi ukraden „audi" desetak dana nakon ubistva na Brankovom mostu, pa zadržan u pritvoru 48 sati. Da bi dan kasnije sa jednim od 2 (dva) važeća pasoša pobegao iz Srbije! Jer, može im se!
Ono što je nakon ubistva nesretnog mladića Luke Jovanovića na Brankovom mostu 25. jula 2014. isplivalo u javnost, ponovo nas je uverilo i ubedilo da u državi Srbiji deluju neformalni centri moći, otuđene sile nomenklature i to iznad Ustava, izvan zakona i mimo državnih institucija, počev od predsednika i premijera, pa preko resornih ministara do parlamenta. Ovde se ne radi ni o kakvoj teoriji zavere, već o jednoj perverznoj inerciji iz vremena tzv. događanja naroda, sprezi po principu „dođem ti", korumpiranih, dakle kanceroznih delova policijske, bolje reći žandarmerijske, tužilačke, sudske i političke funkcije države.
Teško onome ko se nađe u đavoljem trouglu ove stoglave hidre, koju nijedan režim do sada, niti neprimenjen Zakon o lustraciji niti nedonešen Zakon o otvaranju tajnih dosijea, nisu uspeli da demontiraju, razvlaste, blokiraju, ili barem donekle osvetle!
Ubistva novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, likvidacija gardista Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića u Topčideru, žrtvovanje 16 radnika RTS-a 1999. godine, atentat na Zorana Đinđića... samo su vrh ledenog brega velike tajne, koja svojim cinizmom i dugovečnošću ponižava žrtve, a njihove najbliže ubija u pojam. Istovremeno, ova nakazna velika tajna radi u interesu najvećih protuva i zločinaca zemlje Srbije. Mirjana Marković i njen sin Marko Milošević su već godinama na crvenim Interpolovim poternicama i - nikom ništa. (Zanimljivo je da na sajtu Interpola među 13 srpskih poternica još uvek nije objavljena ona sa imenom Marka Markovića Milićeva!). Za Mihalja Kertesa, glavnog iznosača opljačkanih para na Kipar, jedan po jedan sudski proces se okončava oslobađajućim presudama. Obrazloženje: nastupila je apsolutna zastarelost. Nikada se neće saznati ni ko je iz te crne rupe poretka ukrao identitet građanina Dragana Dabića iz Rume i izdao lična dokumenta sa tim imenom i prezimenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću! Za nalogodavce ubistva Slavka Ćuruvije i atentata na Zorana Đinđića niko više i ne pita (osim porodičnih advokata i najbližih), jer su i oni u milosti srpske velike tajne.
U njenoj milosti je i vlasnik limuzine, čijom fotografijom ilustrujem ovaj blog. Umesto da je u zatvoru, na osnovu pravosnažne sudske presude, vlasnik limuzine se poput Marka Markovića Milićeva vozika po gradu Beogradu u kič ukrašenom mercedesu sa jednom ZG tablicom napred i drugom, BG KRISTIJAN tablicom pozadi. Jer, može im se! DOKLE!?