Evo kuma na kapiji!
Kako mislite - nema nikog kod kuće?!
…
Kad je ono Vojislav Šešelj kretao na ispunjavanje svoje životne misije Slobodan Milošević je bio živ. I čekao ga.
I Zoran Đinđić je bio živ, i sa pravom, ispostavilo se, očekivao da ga vise neće sresti.
Sa Trga republike ispraćali su ga četnici svih srpskih zemalja, a govorom ga obodrio I kum I zamenik u SRS, vojvoda Tomislav Nikolić. Kao ratnik ratnika kako sam reče, kao našeg Voju, Vojislava, Šekija, Šešu. A Šešelj je njima sutradan na aerodromu poručio da će se boriti za sve četnike a da njima u amanet ostavlja da sruše dosmanlijsku vlast.
I ode Šeki...
Tako je to bilo. I za ovaj kratki tekst njegovo tamnovanje i odbrana nisu od bitne važnosti. Već poslednji dani koje je pušten da provede u domovini i eventualne reperkusije koje će njegovo pojavljivanje doneti Srbiji, inače i do sada više puta najavljivano poslednjih godina.
Jer u međuvremenu smo spoznali da koga nema na bedžu nema ni u srcu, a naročito u majndsetu. Ponovo otkrili tradicionalno srpsko kumstvo kao smrtonosnu bolest. A dočekali, bogami, i pad dosmanlija i dolazak Mastera&Dizastera..
Verujem da se Šešelj kao lud cerio prateći čuda I otkrovenja poput onog o tako brižljivo čuvanoj pada Berlinskog zida, spoznaje vrednosti protestantizma i razvoj čerčilizma i degolijanstva nekadašnjih dosovskih La Pasionaria.. I nije da nije smešno, samo da čovek ne mora da živi pod njima i među njima.
Eto nam, dakle, vojvode Šešelja ponovo u Srbiji. Da vidimo sada ko će ga i kako dočekati, ko će i kako sprečiti njegovo političko delovanje i kontakte sa javnošću. Jasno je za koga je on junak i martir, no je pitanje - šta je za one druge?
I da li će sa tim u vezi, sem sudskog veća Haškog Tribunala i ovde neko morati da pojede sve što je izasebe izasrao.
Edit: u čitavom kontekstu više je nego interesantna, u svojoj morbidnosti i licemerju još jedna dimenzija: Šešelj je teško bolestan a natezanje između Tribunala i Vlade Srbije izgleda kao idiotska farsa u kojoj Hag hoće po svaku cenu da ga se reši a Srbija ne bi da ga primi, ali to čine tako da izgleda da Hag ne bi da ga pusti a Srbija ga jedva čeka. I onda prvi postavljaju idiotske uslove, drugi te uslove ne mogu da ispune, prvi kažu - ma nema veze, al dajte to malo zbog javnosti, a drugi kažu - a ne, ne, mi smo pošteni!
I onda eto dobijemo smešnu stranu istorije, u kojoj se vojvoda od zarđale kašike iz varvarskog ropstva vraća među svoje liliputance.
Jednom kao tragedija, drugi put kao farsa.