Sinoćna Noć muzike najavljena je kao kulturni događaj godine u Beogradu "kada će pod otvorenim nebom ugostiti filharmonijski orkestar na jednoj od najlepših gradskih lokacija i time još jednom stati rame uz rame sa mnogim svetskim metropolama poput Beča, Londona, Berlina i Nju Jorka.
Ja sam se iskreno poradovao ovog događaju, ponajviše kako bi drugarima iz Beča rekao da su slepci jer su pobegli, da im se serem u Bečku filharmoniju koja svakog maja svira u Šenbrunu, jer ima to i Beograd, jer Beograd stoji rame uz rame sa svetskim metropolama.
A šta smo mi na kraju dobili? Vašarski koncert za široke narodne mase!
Ja sam bio tako naivan da poverujem, da kad napišu na plakatu "Filharmonija na otvorenom" (krupnim slovima) i "Specijalni gost: Dečja filharmonija" (sitnim slovima) da ću uživati u koncertu Beogradske filharmonije, ali ne... Bio je to koncert Regionalne dečje filharmonije. Nisu bili specijalni gost, nego glavne zvezde. Pošto su u pitanju klinci, neću biti zao, ali ću raći da je to više ličilo na probu, nego na koncert. Na nekim promo materijala nigde se i ne spominje Dečja filharmonija, već samo Filharmonija!
Ono što je mene dovelo do ludila jeste publika, ali krenimo redom.
Neki kreten iz Piraeus banke je smislio da deli promotivni materijal u vidu balona, koji imaju taj nenormalni običaj da puknu (u sred koncerta. Mislim da su popucali svi baloni koji su podeljeni. Polimark, kao drugi sponzor je delio kesice majoneza, jer se tako radi i u drugim svetskim metropolama!
Na ulazu su vratili jednu gospođu koja je došla s kučetom, što me je obradovalo, jer sam očekivao mir i tišinu da uživam u muzici. Ali ne, roditelji su poveli svoju malu decu, koju su pustili da skaču, trče i igraju se dok traje koncert klasične muzike i naravno prave buku, koja se uprkos jakom ozvučenju čula. Bilo je to kao na koncertu Lepe Brene, kada deca igraju ispred bine! Na kraju su se deca smorila i roditelji su morali da odu, što opet uznemirava ostale.
Tehničari su obarali metalne šipke, ozvučenje je krckalo, čula se mikrofonija, kada provale poznatu kompoziciju publika krene da peva uz nju... Znači, totalni dizaster!
Tako da onome, ko je smislio rečenicu da Beograd stoji rame uz rame sa svetskim metropolama mogu samo da poručim: MRŠ, stoko!
Posle ovog iskustva, mislim da imam malo više razumevanja za kampanje Filharmonije "Nije za svakoga" i "Hvala što ne dolazite!".