Jedan od glavnih uzroka epidemije zvane „VODJA" u Srbiji svakako je licemerno ćutanje i kameleonstvo tzv. intelektualne elite. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati akademici, umetnici, ugledni intelektualci, naučnici, univerzitetski profesori, sportisti, biznismeni... koji svojim javnim nastupima promovišu slobodno, kritičko mišljenje i argumentovano osporavanje aktuelnog režima.
Da nema predsednika SANU i još par akademika, da nema Vesne Rakić Vodinelić i još par intelektualaca, da nema Radoslava Milenkovića i Kokana Mladenovića i još par glumaca i reditelja... celokupna kritička svest i javna razboritost bi ovde umrli od usamljenosti.
Na nedavno održanom gradjanskom protestu u centru Beograda (15. februar 2017.) Vesna Rakić Vodinelić je prozvala i onaj segment naše akademske zajednice kome je dužnost, i prema datoj zakletvi i prema opisu posla, da štiti važeći Ustav Republike Srbije i zakone: „Moramo uveriti pravosudne institucije da njihova dužnost zaštite građana od samovolje vlasti nije samo prazna lekcija iz udžbenika prava. Mi ne tražimo samo ostavke gradonačelnika i ministra policije. Mi tražimo sudsku istinu, sudsku istinu, a ne političke laži. To nije nikakav ni preteran ni nelegitiman zahtev. Naprotiv, taj zahtev je normalan i običan.
Ako ne smeju javni tužioci koji su probrani politički i na ograničeni mandat, moraju smeti njihovi zamenici, moraju smeti sudije."
Na žalost, i medju našim novinarima i urednicima preovladjuju oni koji su novinarski kodeks iz svakojakih razloga zgazili, kako bi svoj talenat i zanat prodali aktuelnom režimu.
Na sreću, medju onima u manjini je i legenda našeg sportskog novinarstva Milojko Pantić. U svojim javnim nastupima beskompromisno ukazuje na sve apsurde i demagoške podlosti Vučićevog režima: