Više puta sam do sada u svom novinarskom angažmanu ukazivao na nedorečenosti i protivrečnosti pomenutog zakona, pa čak i na protivustavan karakter pojedinih članova.
Na žalost, uprkos mnogobrojnim kritikama i primedbama, kako stručne javnosti tako i gradjanstva, još uvek nema političke volje da se važeći Zakon o izvršenju i obezbedjenju promeni, tj. poboljša.
U susednoj Hrvatskoj prošlog leta je izmenjen tamošnji Ovršni zakon, čime je uspostavljena pravičnija ravnoteža između svrhe mera, koje su izvršiteljima na raspolaganju, i interesa dužnika u čija se vlasnička prava zadire.
Upravo je ta pravičnija ravnoteža neophodna i u slučaju Srbije, kako ne bismo više prisustvovali mučnim scenama kao juče u Bulevaru i svedočili kafkijanskoj sudbini porodice Maurer: da ostanu bez stana zbog kriminalnog akta bivšeg podstanara.
U ovom blogu ukazaću na 3 (tri) sporna člana važećeg Zakona o izvršenju i obezbedjenju, koja zahtevaju HITNU izmenu. Naravno, tu se ne iscrpljuje spisak primedbi na ovaj delikatan i kontradiktoran zakon.
Nedozvoljenost vanrednih pravnih lekova
Član 27
Rešenje doneto o žalbi jeste pravnosnažno.
Kad rešenje može da se pobija isključivo prigovorom, pravnosnažno je rešenje doneto o prigovoru.
Protiv pravnosnažnog rešenja nisu dozvoljeni revizija, niti ponavljanje postupka.
Medjutim, ovaj član je u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije, opštim pravilima Zakona o obligacionim odnosima i odgovarajućim članovima Zakona o parničnom postupku, kao i načelima Evropske konvencije o ljudskim pravima, dakle pravnim aktima koji dozvoljavaju reviziju.
Ustav je najviši pravni akt jedne zemlje, temeljni je i osnovni zakon. Svi zakonski propisi moraju biti u skladu sa Ustavom.
U Ustavu Republike Srbije, poglavlje Pravo na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, u članu 36. doslovce piše:
"Svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu."
Prema tome, pomenuti član 27, stav 3. Zakona o izvršenju i obezbedjenju je protivustavan, i kao takav je neprimenljiv.
Zakon o obligacionim odnosima je skup pravnih pravila i normi koji uredjuju obligaciono pravo. Široki horizont obligacija obuhvaćen je delom i u drugim zakonima, čija je namena uredjivanje drugih delova gradjanskog materijalnog prava, medju kojima su Zakon o parničnom postupku i Zakon o izvršenju i obezbedjenju.
U Zakonu o parničnom postupku, u članu 2. doslovce piše:
"Stranke imaju pravo na zakonitu, jednaku i pravičnu zaštitu svojih prava."
A u članu 404. istog zakona doslovce piše:
"Revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija)."
Prema tome, pomenuti član 27, stav 3. Zakona o izvršenju i obezbedjenju je u suprotnosti sa navedenim članovima Zakona o parničnom postupku i opštim pravilima Zakona o obligacionim odnosima.
I najzad, Evropska konvencija o ljudskim pravima ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača od nacionalnih zakona, u ovom slučaju Republike Srbije.
U Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima revizija je jedno od temeljnih ljudskih prava. Drugim rečima, stranke u postupcima imaju pravo da iskoriste SVE pravne lekove kojima se može rešiti predmet sudskog spora, uključujuči i reviziju.
Prema tome, pomenuti član 27, stav 3. Zakona o izvršenju i obezbedjenju je u suprotnosti i sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, i kao takav je neprimenljiv.
Sledeći sporan član je 56, koji svojom neodredjenošću širom otvara vrata samovoljnom i manipulativnom ponašanju izvršitelja.
Načelo srazmere
Član 56
Javni izvršitelj dužan je da prilikom izbora sredstva i predmeta izvršenja radi namirenja novčanog potraživanja vodi računa o srazmeri između visine obaveze izvršnog dužnika i sredstva i vrednosti predmeta izvršenja.
Ovakva nakaradna, bezobalna formulacija člana 56. zahteva pojašnjenje-odredjenje, kao i dopunu u formi drugog stava.
Dakle, novi izmenjeni član 56. bi glasio:
Javni izvršitelj je dužan da prilikom izbora sredstva i predmeta izvršenja radi namirenja novčanog potraživanja vodi računa da za visinu obaveze izvršnog dužnika do milion dinara predmet izvršenja ne može biti nekretnina u vlasništvu dužnika.
Ako je u vlasništvu izvršnog dužnika samo jedna nekretnina, ona ne može biti predmet izvršenja.
Dakle, tek sa izmenom, tj. preciziranjem prvog stava člana 56. i sa dopunskim 2. stavom, koji sprečava da čitave porodice postanu beskućnici, Zakon o izvršenju i obezbedjenju više neće stvarati situacije poput jučerašnje apsurdne deložacije porodice Maurer.
Sledeći kontroverzan član zakona je 258:
Ograničenje izvršenja
Član 258
Izvršenje na zaradi ili plati, naknadi zarade, odnosno naknadi plate i penziji može da se sprovede u visini do dve trećine zarade, naknade zarade, plate, naknade plate i penzije, odnosno do njihove polovine, ako je njihov iznos jednak ili manji od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom.
Isto važi i za platu oficira, podoficira, vojnika po ugovoru, vojnog službenika i primanja lica u rezervnom sastavu za vreme vojne službe.
Izvršenje na minimalnoj zaradi i minimalnoj penziji sprovodi se do njihove polovine.
Izvršenje na primanjima ratnih i mirnodopskih vojnih invalida na osnovu invalidnine, ortopedskog dodatka i invalidskog dodatka može da se sprovede samo do njihove polovine, i samo da bi se namirila potraživanja na osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete zbog narušenja zdravlja, novčane rente zbog potpune ili delimične nesposobnosti za rad i novčane rente za izdržavanje koje je izgubljeno usled smrti dužnika izdržavanja.
I za ovaj član je neophodna izmena, u smislu da se izvršenja na plate i penzije ubuduće mogu sprovoditi do 1/2, a ne kao sada do 2/3 iznosa.
A u slučaju minimalne zarade i penzije, umesto sadašnje 1/2 ubuduće bi izvršenja bila sprovodjena do 1/3 iznosa.
Na ovaj način bi, kako je već istaknuto na početku bloga, bila uspostavljena pravičnija ravnoteža između svrhe mera, koje su izvršiteljima na raspolaganju, i interesa dužnika u čija se vlasnička prava zadire.
Tekst ovog bloga proslediću Ministarki pravde, Visokom savetu sudstva, Vrhovnom kasacionom sudu, Komori izvršitelja, medijima... sa nadom da će i u Srbiji prevladati ono što je u drugim državama Evrope već standard. Na primer, ako neku porodicu izvršitelj iseli iz stana, poput Maurerovih juče u Bulevaru, ona od države ili grada dobija socijalnu pomoć narednih 18 meseci za iznajmljivanje krova nad glavom.